Cuphophyllus atlanticus - created on September 2012 in Malgaròi, Cles, Italy by Marco Floriani

ATLANTSKA VLAŽNICA

Cuphophyllus atlanticus J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: Po geografskoj rasprostranjenosti.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, prvo je konveksan, ponekad je sa širokom i tupom grbicom na sredini, ponekad je blago ulegnut, suh ili slabo mazav, bez sjaja, blago je bjelkasto baršunast, nije vodenast, prvo je sivkast, plavkasto-sivkast sa svjetlijim sivkasto-bijelim područjima, vremenom postaje svijetlosiv, rub je dugo vremena podvijen, kasnije postaje ravniji, režnjast ili nepravilno zakrivljen, gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu, često je zakrivljen i često se sužava prema bazi, pun, kasnije je šupalj, suh, bez sjaja, prema vrhu je bjelkasto baršunast na bjelkastoj do sivkastoj osnovi i često bjelkast prema bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 30-50 ih dopire do stručka, prirasli ili se kraće ili duže spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, nekoliko je račvastih, svijetlosivi do plavkasto-sivi, kasnije su svijetlo sivkasti.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, neamiloidne, 4.7-6.8 x 3.3-5.4 µm, Me = 5.6 x 4.5 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 40-55 x 5-7 µm, sterigme su duge 6-8 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste, široke su 3-7 µm i duge 30-60 µm, pileipells je s isprepletenim hifama širokim 3.5-6 µm, dugim 30-50 µm, a donji sloj je s isprepletenim hifama širokim 4-7 µm, hife trame stručka je s paralelnim i fino isprepletenim hifama širokim 3.5-5.5 µm i dugim 30-70 µm, uočene su inkrustirane, fino granulirane pigmentirane hife, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, u mahovini, bilju i travama, na tlu koje varira od prilično kiselog do umjereno vapnenastog.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od ostalih se vlažnica iz rodu Cuphophyllus razlikuje po baršunastom klobuku, koji nije ni ljepljiv ni sluzav.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus aurantius - created on June 2011 in Waterville, USA by University of Tennessee Fungal Herbarium

NARANČASTA VLAŽNICA

Cuphophyllus aurantius (Murrill) Lodge, K.W.Hughes & Lickey

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast. Po boji.

Engleski naziv: Tufted Waxcap

Klobuk: 4-7 mm širok, prvo je konveksan, kasnije se spljošti, suh, gol, žuto-narančast do narančast, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2.2 mm debeo, valjkast ili je sužen na bazi, suh, boje je klobuka, žuto-narančast do narančast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, žuto-narančasti do narančasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 4-5.5 x 3.5-5 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris je izrazito neugodan, kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, često ispod javora ili bukve, te na negnojenim travnjacima, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično je jednobojan, klobuk i stručak su suhi, a listići se spuštaju po stručku. U znanstvenoj literaturi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus cinerellus - created on August 2012 in Oppland, Norway by Federico Calledda

SIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus cinerellus (Kühner) Bon

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeo, sivkast + -ellus (lat.) = umanjeno značenje ili označava manju veličinu. Po boji i veličini.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, rijetko je blago ispupčen, površina je u mladosti prozirno crtasta do 1/2 promjera, suha, isprva je glatka, kasnije često postaje sitno ljuskava, osobito na sredini, vodenasta, žućkasto-smeđ do sivo-smeđ, vremenom postane svijetlo sivkasto-smeđ, osušen je svijetlo sivkasto-žućkast, često je s ljubičastom nijansom, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, često je nazubljen.

Stručak: 1-4.5 cm visok i 2-6 mm debeo, uglavnom je valjkast ili se sužava prema bazi, suh, slabo je vlaknast, svijetlosiv do sivkasto-žućkast, često je žutog tona na donjoj trećini, ponekad je s bjelkastim premazom koji se lako uklanja.

Listići: Rijetki, kratko se do dugo spuštaju po stručku, račvasti, svijetlosivi do sivkasto-smeđi, ponekad su s blagom ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, ponekad su u obliku sjemenke jabuke, tankih stijenki, prozirne, glatke, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, prozirne, 32-54 x 6.5-13.5 µm, bazidiole su brojne, valjkaste do usko batinaste, 25-40 x 3-5 µm, cistide su odsutne, hihe trame listića su gotovo pravilne do blago isprepletene, 40-75 x 7-20 µm, pileipelis se sastoji od usko valjkastih hifa širokih 3-7 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na suhim negnojenim travnjacima i pašnjacima, na tlu siromašnom hranjivim tvarima, u područjima s lišajevima, zimzelenim grmovima crne mahunice (Empetrum nigrum), borovnicama (Vaccinium) i brezama, također u vlažnim močvarnim područjima u tresetnoj mahovini (Sphagnum), lisnatoj mahovini vlasak (Polytrichum) i šašu (Carex).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po malim plodnim tijelima, često sitno ljuskavom klobuku i staništu se razlikuje od smećkastijih i svjetlijih vrsta, kao što su ljubičastosiva vlažnica (Cuphophyllus lacmus), livadne sočnice (Cuphophyllus pratensis) i žutonoge vlažnice (Cuphophyllus flavipes).

Cuphophyllus colemannianus - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus colemannianus (A.Bloxam) Bon

Etimologija: U čast američke znastvenice dr. Coleman McCleneghan, koja je zaposlena na Odsjeku za biologiju državnog sveučilišta Appalachian. Po imenu.

Engleski naziv: Toasted Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, površina je malo sjajna i mazava, vodenasta, po vlažnom je vremenu tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđ do smeđ po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, iskrzan, kasnije je izvrnut prema gore i prozirno narebran.

Stručak: 6-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, prvo je šupljikav, zatim je šupalj, ubrzo je gol, suh, bijel ili sivkasto-smeđ.

Listići: Široki, razmaknuti, rijetki, debeli, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku, prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, glatke, prozirne, 6-10 x 4-7 µm, Q = 1.1-1,4, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: U stručku je bijelo, a u klobuku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uz rubove šuma i u grmljacima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru te na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tipične osobine opisane vrste su suha površina i dosta upadljiva nervatura koja poprečno povezuje listiće na bazi. Slične su neke podvrste djevičanske sočnice sa smeđom sredinom klobuka, kao što su Cuphophyllus fuscescens i Hygrocybe fuscescens.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 932. Colemannianova sočnica (Camarophyllus colemannianus (Bloxam ex Fries) Ricken), Sinonim: Cuphophyllus colemannianus (Blox.) Bon; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđa vlažnica (Hygrocybe colemanniana (A.Bloxam) P.D.Orton et Watling)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus flavipes - created on August 2019 in Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipes (Britzelm.) Bon

Engleski naziv: Yellow Foot Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je ulegnut i ponekad blago ispupčen, površina je mazava, malo ljepljiva, bijelo vlaknasta, sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, rub je proziran, narebran.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 1-3 mm debeo, šupalj, sužen na bazi, s uzdužnim žljebovima, vlaknast, bijel, kasnije sivo-ljubičast, na bazi je žućkast do oker-smeđ.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, sivkasti, kasnije su ružičasto-sivi do sivo-ljubičasti, oštrica je nešto svjetlija.

Spore: Gotovo su kuglaste, 6-7.5 x 5-6 µm, Q = 1.1-1.3, Qav = 1.2, bazidije su uglavnom 4-sporne, oko 55 x 7 µm, s dugim su sterigmama, prisutne su kopče; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, udglavnom od srpnja do studenog kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, a vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je ljubičastosiva vlažnica (Cuphophyllus lacmus), koja ima glatki stručak koji ne požuti na bazi.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Žutonoga vlažnica (Hygrocybe flavipes (Britzelm.) Arnolds)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus flavipesoides - created on September 2017 in Høgdal, Rodelund, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LAŽNA ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipesoides J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: flavus (lat.) = žut, žute boje + pes (lat.) = noga drška + -oides (lat.) = koji sliči, sličan.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, u mladosti je stožast, zatim je konveksan sa širokom i tupom grbicom na sredini, kasnije se izravna i ponekad blago ulegne na sredini, mazav do gotovo ljepljiv, vodenast, u mladosti je sivo-ljubičast ili siv do sivkasto-smeđ, s ljubičastom je nijansom barem na sredini, svjetliji je prema rubu i vremenom postaje izblijeđeno sivkast do sivkasto-ljubičast, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, često je je valovit i režnjast, ponekad je prozirno narebran do 2/3 promjera

Stručak: 3-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu ili na gornjoj polovici, sužava se i često zakrivljuje prema bazi, suh, bez sjaja, uzdužno je vlaknast, bjelkasto-sivkast, prema bazi je obično svijetložut, do 1/3 dužine.

Listići: Rijetki, razmaknuti, kratko se ili dugo spuštaju po stručku, 30-50 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, isprva su bjelkasti do sivkasti, sivkasti su sa svjetlijom oštricom, vremenom postanu svijetlo sivkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5.5-8.8 x 4.2-6.1 µm, Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-4-sporne, 35-54 x 7-5-9 µm, sterigme su duge 5-6.5 µm, hife trame listića su nepravilno isprepletene, široke 5.5-7 µm i duge 30-60 µm, neke su razgranate i napuhane, pileipelis je s radijalno isprepletenim hifama širokim 3-6 µm i dugim 30-60 µm, prekrivenih fino granuliranim pigmentima, subpelis je s isprepletenim hifama, širokim 7-10 µm i dugim 40-55 µm, s napuhanim terminalnim segmentima širokim do 20 µm, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima siromašnim hranjivim tvarima, u mahovinama i travi, na prilično kiselom tlu, a rjeđe umjereno vapnenastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama vrlo je slična žutonoga vlažnica (Cuphophyllus flavipes), kod koje su spore uglavnom gotovo kuglaste, prosječno velike 6.75 x 5.5 µm i Q = 1.2, dok su kod opisane vrste Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.3. Na temelju dostupnih podataka, dvije vrste se donekle razlikuju po geografskoj rasprostranjenosti, gdje se čini da je žutonoga vlažnica češća u južnoj i srednjoj Europi, dok opisana vrsta ima sjeverniji raspon rasprostranjenosti, u skandinavskim zemljama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SVIJETLOSMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus fornicatus (Fr.) Lodge, Padamsee & Vizzini

Etimologija: fornicatus (lat.) = kriv (savijen) u obliku luka. Po izvrnutom obliku klobuka.

Engleski naziv: Earthy Waxcap

Klobuk: 2-7 cm širok, zvonolik pa raširen, lagano je vijugavo-ispupčen, površina je vlažna ili malo mazava, sitno vlaknasta do vlaknasto ljuskava prema sredini, vodenasta, krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.6-1 cm debeo, sužen je na bazi, šupljikav je pa šupalj, ponekad je uvijen, uzdužno je vlaknast i crtast, po suhom vremenu je sjajan, bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, stisnuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, zašiljene, glatke, prozirne, 6-9.5 x 4-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, krhko, bijelo; miris je neugodan na plin, kao kod bjelkaste vitezovke (Tricholoma stiparophyllum), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuma, šumskim putovima, uglavnom na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Zagrebu, na otocima Krku i Braču, u Istri te na sjevernom Velebitu. Sliku je snimio Neven Ferenčak, početkom studenog, na lokalitetu Možđenec - Sudovec kod Novog Marofa.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sive vrste vitezovki (Tricholoma) i kozja vitezovka (Pseudoporpoloma pes-caprae) uglavnom mirišu na brašno, imaju ostatke ovoja po klobuku i amiloidne spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 984. Blijedosiva vlažnica (Hygrocybe fornicatus (Fr.) Singer); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svijetlosmeđa vlažnica (Hygrocybe fornicata (Fr.) Singer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus lacmus - created in Norway by Rob van Kruining

LJUBIČASTOSIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus lacmus (Schumach.) Bon

Engleski naziv: Grey Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je spljošten ili lagano izvrnut, mazav, sjajan, vodenast, sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, mjestimično s mrljama po površini, rub je prozirno narebran.

Stručak: 2-12 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, širi se prema bazi, šupalj, bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, prema bazi je žućkast.

Listići: Razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, sivkasti su ili sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 6-8.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4; bazidije su 2-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, a rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, travnjaka u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini vlažnica od kojih se najviše razlikuje po lijepoj ljubičasto-smeđoj boji i po tome što ne raste u zajednici s puževicama. Sličnu boju ima ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis) koja ima stožasti oblik klobuka i mnogo ljepljiviju površinu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LIVADNA SOČNICA

Cuphophyllus pratensis (Fr.) Bon

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Waxcap

Klobuk: 2-9 cm širok, zvonolik, kasnije raširen i s jakim ispupčenjem na sredini pa se iskrivi, gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja, žuto-narančast, svijetlosmeđ do svijetlo narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, gladak ili je vrlo slabo prozirno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, na donjem je dijelu sužen, na gornjem je dijelu vlaknast, suh, najprije je gotovo bijel do kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Prilično su rijetki, široki, debeli, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, najprije su bjelkasti do kremasti, zatim su žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, 5-7 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, mekano, vrlo je krhko, malo je vlaknasto, bjelkasto, kasnije je okerasto ili svijetlonarančasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, u velikim skupinama, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, rubovima šuma i grmljacima, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Lako je uočljiva po lijepoj žuto-narančastoj boji. Ne bi trebalo biti opasnosti od zamjene s nevaljalim vrstama. U Istri raste u velikim skupinama. Prepoznatljiva je po poprečnoj nervaturi koja povezuje listiće i po narančasto-žutoj boji kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius). Slična je tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus), koja ima sitno dlakavu i radijalno vlaknastu površinu klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 934. Livadna sočnica (Camarophyllus pratensis (Pers. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus pratensis Pers. ex Fr.; 937. Oštro ispupčena sočnica (Camarophyllus pratensis var. acutoumbonata (Pers. ex Fr.) Karst.); 942. Berkeleyijeva sočnica (Camarophyllus berkeleyanus Clmc.), Sinonim: Cuphophyllus berkeleyi (Orton & Watl.) Bon

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cuphophyllus roseascens - created on August 2024 in Skelhøje Plantage, Denmark by Uffe Nygaard

RUŽIČASTA SOČNICA

Cuphophyllus roseascens (E.Ludw. & J.G.Svenss.) Lebeuf

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + ascendere (lat.) = postajati, koji postaje. Po promjeni boje prema ružičastoj.

Klobuk: 0.7-2.2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna, ponekad je s malom grbicom na sredini, u starosti je ponekad ulegnut, sitno je vlaknasto ljuskav na sredini, smeđ, tamnosmeđ ili ružičasto-smeđ, na kraju postane ružičast s bjelkastim rubom, rub je valovit, vremenom se izvrne, nije narebran.

Stručak: 1.8-2.5 cm visok i 2-3 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, bjelkast do sivkast ili je sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, bjelkasti do sivkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 5-8.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, cheilocistide su odsutne, pileipelis na sredini klobuka je trihodermalan, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopda, kao saprofit tla na rubovima šuma, u grmlju i na vlažnim nepognojenim travnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po klobuku koji na kraju postaje ružičast i trihodermalanom pileipelisu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MIRISNA VLAŽNICA

Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon

Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.

Engleski naziv: Cedarwood Waxcap

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd, površina je mazava, voštana, krem-bijel do žućkasto-bijel, ponekad je sivkasto-okerast, krem-oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel.

Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli, svijetlokrem ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, na jednom su kraju šiljate, glatke, prozirne, 7.5-10 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (7.5) 7.54 - 8.3 (9.6) × (4.4) 4.5 - 5.3 (5.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 75, Me = 7.9 × 4.9 µm, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 31-45 × 5.5-7.3 µm, N = 15, hife trame listića su su 3.5-6.8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, mekano, bijelo; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do prosinca, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula. Slika je snimljena 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na travnjaku uz rub šume bukve. 

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Opisna vrsta se teško determinira, osobito manja skupina ljudi koji ne mogu raspoznati miris na cedrovinu. Slična je podvrsta djevičanske sočnice Cuphophyllus ochraceopallidus, koja raste na vapnenastom tlu, a miris mesa nije izražen. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 940. Tvrda mirisna sočnica (Camarophyllus russocoriaceus Berkeley et Broome), Sinonim: Hygrophorus russocoriaceus Berk. et Miller; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Mirisna vlažnica (Hygrocybe russocoriacea (Berk. et T.K.Mill.) P.D.Orton et Watling)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DJEVIČANSKA SOČNICA

Cuphophyllus virgineus (Wulfen) Kovalenko

Etimologija: virgineus (lat.) = djevičansko, djevojačko. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Snowy Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i na kraju malo ulegnut na sredini, mazav, bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je sivkasto-krem, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i prozirno narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 3-8 mm debeo, od klobuka prema dnu se ravnomjerno sužava, šiljast na bazi, najprije je pun, kasnije je šupljikav, malo je pahuljast, bijel, uglavnom je ružičasto-smećkast na bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su debeli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-9 x 4-6 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u raštrkanim skupinama, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, po šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima, rijetko po grmljacima. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, a posljednja je snimljena na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Oko opisane vrste se nalazi kompleks vrsta koje je vrlo teško međusobno razlikovati. Podvrsta Cuphophyllus fuscescens se prepoznaje po smeđoj sredini klobuka, a Cuphophyllus ochraceopallidus po žućkastijim bojama. Mirisna vlažnica (Cuphophyllus russocoriaceus) je također žućkastija, a meso joj miriše na cedrovinu. Postoji određena sličnost i s bijelim vrstama iz roda Clitocybe, koje su najčešće otrovne.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 933. Zrakasta sočnica (Camarophyllus subradiatus (Schumacher) Fries); 935. Snježna sočnica (Camarophyllus niveus (Scop. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus niveus (Scop.) Fr.; 938. Djevičanska sočnica (Camarophyllus virgineus (Wulf. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus virgineus Kummer; 939. Djevičanskopjegava sočnica (Camarophyllus virgineus var. fuscescens Bres.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.