SNJEŽNOBIJELA GRLAŠICA

Leucocybe candicans (Pers.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: candicans (lat.) = koje postane bijelo. Po blistavoj bjelini.

Engleski naziv: White Funnel

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, konveksan je i raširen, sredina je malo lijevkasto ulegnuta; bijel, po vlažnom vremenu lagano potamni, u starosti je smećkast i često sa svjetlijim bijelim pojasom, iako tako izgleda nije vodenast, sitno je pahuljast, rub je gladak, tanak, svjetliji i dugo je vremena podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, nije krupan, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je savijen na bazi, ubrzo postane šupalj; bijel, sivkasto-kremast ili je svijetlosmeđ, baza je paperjasta i s ostacima lišća ili iglica.

Listići: Prilično su stisnuti, gusti, lagano se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; u početku su bijeli, kasnije su kremasto-žuti ili kremasto-smečkasti.

Spore: Eliptične, 4.3-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela do blijedokremasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, u stručku je crvenkasto-smeđe; miris je malo kiselkast, na voće ili slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, skupno po nekoliko primjeraka, kao saprofit tla na suhom lišću ili na iglicama bora ili smreke. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, ispod bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli koristiti bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive. Čak i ako u nekim studijama kod ove vrste nije otkriven muskarin, to ne znači da su neki autori pogriješili. O tome postoje neka logična objašnjenja: a) moguće je da se sastojci mogu razlikovati ovisno o regiji, b) postoje varijacije ove vrste koje sadrže muskarin, c) ostali sastojci uzrokuju slične simptome trovanja, ali još uvijek nisu istraženi, d) zabuna sa smrtno otrovnim bijelim gljivama je tolika da se takve gljive nikada ne smiju konzumirati. Za konačno utvrđivanje statusa jestivosti je uvijek potrebna posebna znanstvena studija s brojevima slučajeva i stvarnim analizama trovanja. Do tada sve bijele grlašice smatramo vrlo otrovnim gljivama.

Napomena: Nije je uvijek lako raspoznati samo na temelju izgleda, jer se nalazi u veoma velikoj skupini grlašica bijele boje. Bijela grlašica karakteristična je po malim dimenzijama i snježnobijeloj boji, također ima karakteristično zakrivljen stručak neposredno prije mjesta na kojem izrasta iz supstrata. Slična je otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa).

BIJELA SRAŠTENICA

Leucocybe connata (Schumach.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: connatus (lat.) = zajedno rođeni. Po međusobno sraslim stručcima.

Engleski naziv: White Domecap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gladak, suh; potpuno bijel ili lagano sivkast, po vlažnom je vremenu lagano sivkasto-oker, rub je u mladosti podvijen, tanak i valovit.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.7-1 (1.8) cm debeo, valjkast, često je kao uzdužno stisnut, zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, na bazi najčešće nije srašten s drugim stručcima, ali nije isključeno zajedničko srašćivanje nekoliko stručaka, bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, račvasti, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli, kasnije su krem boje.

Spore: Eliptične, s uljnim kapljama, 5.5-7 x 3.2-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, pomalo je staklasto, tanko, mekano, hrskavičasto; miriše ugodno na svježe brašno ili na ariševe mlade izboje, a okus je blag ili aromatičan, cvijetni.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, sa željeznim sulfatom poprimi modro-plavu boju, a sa sulformolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama i uz rubove potoka, na vlažnim mjestima, na piljevini ili u blizini drvnih ostataka.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se godinama smatralo da je ova vrsta kvalitetna jestiva gljiva, nedavno su se pojavile sumnje jer je jedna znanstvena studija pokazala da sadrži toksine konnatin i liofilin koj su kanerogeni i mogu uzrokovati mutacije DNK, kao i impotenciju kod muškaraca. Te je nalaze osporio jedan dio istraživača, koji su izrazili zabrinutost samo ako se konzumira u većim količinama, ali s obzirom na nesigurnost savjetujemo da se ova vrsta nikako ne konzumira.

Napomena: Gotovo je bijela, osim u starosti i po jako vlažnom vremenu. Jedina je u skupini sraštenica (Lyophyllum) koja ima bijelu boju plodnog tijela. U slučaju kada ne raste busenasto, paziti da se ne zamijeni s nekom otrovnicom iz roda Clitocybe. Stoglava sraštenica (Lyophyllum decastes) je izvrsne kvalitete, svjetlije je boje, a stručci nisu srašteni, već rastu pojedinačno na istom panju i nisu međusobno zbijeni.

Leucocybe houghtonii - created on September 2011 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

HOUGHTONIJEVA GRLAŠICA

Leucocybe houghtonii (W.Phillips) Halama & Pencakowski

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i lijevkast, sredina je prilično udubljena, gladak; bjelkast i s ružičasto-narančastom nijansom, vodenast, po vlažnom je vremenu blijede ružičasto-smeđe boje, a po suhom je vremenu više bijel do sivkasto-kremast, rub je dugo vremena podvijen, često je valovit i prozirno narebran.

Stručak: 1.2-3 (3.5) cm visok i 2-5 (7) cm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema vrhu, u starosti je šupalj; bjelkast je ili kremasto-žućkast, uglavnom je s ružičastom nijansom, vrh je uglavnom svjetliji, vlaknast, pahuljast, osnova bijelo baršunasta i maljava od micelija.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su s krem-ružičastom ili ružičasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris je slatkast na voće, podsjeća na lišće rajčice ili slanutak, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama na otpalom lišću ili na mrtvom drvu na mahovini, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer postoji velika opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, a i dio autora navodi da je otrovna. Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli sakupljati bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive.

Napomena: Brojne polemike autora potvrđuju da su bijele grlašice međusobno vrlo slične i da nije uvijek jednostavno odrediti vrstu. Za ovu je grlašicu karakterističan miris koji podsjeća na lišće rajčice te ružičasta nijansa cijelog plodnog tijela, uključujući i listiće.