ZLATOKOSA GNOJIŠTARKA

Parasola auricoma (Pat.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: aurum (lat.) = zlato + coma (lat.) = kosa, resa. Po zlatnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Goldenhaired Inkcap

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je jajolik i zatvoren, kasnije se nešto otvori, po vlažnom je vremenu sjajan, u mladosti je narančast-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je tamno crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, izraženo je radijalno crtast, rubovi rebara su prekriveni sa raštrkanim, preko 200 µm dugim, uraštenim, smeđim dlačicama ili čekinjama (sclerocistide) vidljivim samo pomoći povećala.

Stručak: Dosta je žilav, često je korjenast, lomljiv, šupalj, bjelkast je ili žućkast, uzdužno je sitno vlaknast, lagano se sužava prema vrhu.

Listići: Usko su prirasli na stručak, široki, oštrica je glatka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivo-crni.

Spore: Eliptične, 10-14.5 x 6-8 µm, više su ili manje sa središnjim kličnim otvorom, nema pleurocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, ne otapa se; bjelkasto, u starosti je vodenasto smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag i pomalo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, po vrtovima, parkovima, rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na truloj piljevini ili iverju nakon sječe drveća, kao i na golom tlu ili tlu pomiješanom sa šljunkom, na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu, a posljednje dvije Ivana Mandić Mihaljević, krajem travnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu je dosta lako identificirati po prilično upadljivo obojenom klobuku kada se gljiva u potpunosti razvije. Slične smeđe dlačice na kožici klobuka ima stožasta gnojištarka (Parasola conopilea), koja nije brazdasto narebrana. Druge su slične vrste obično bez dlačica na klobuku i sa srcolikim sporama.

Parasola conopilea - created on November 2014 in Attica, Greece by bkaounas

STOŽASTA GNOJIŠTARKA

Parasola conopilea (Fr.) Örstadius & E.Larss.

Etimologija: konos (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivalo. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožasto-zvonolik, ispupčen na sredini, tup, gol, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je okerasto-smeđa, vodenast, brzo blijedi, površina je sa sitnim dlačicama koje se mogu vidjeti samo pomoću povećala, rub je bez ostataka ovoja i slabo brazdasto crtast.

Stručak: 6-22 cm visok i 2.5-4 mm debeo, šupalj, valjkast, izdužen, lomljiv, na bazi je bjelkasto maljav, ostali je dio žut.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, lagano su prirasli na stručak, krem-smeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 12-19 x 6-8.5 µm, cistide su vretenaste, 40-60 x 10-15 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim busenima, kao saprofit na tlu i drvu, po parkovima, vrtovima, dvorištima, vlažnim livadama i uz rubove putova.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a nije ni preporučljiva za konzumaciju, jer pripada skupini sitnih gljiva koje su sumnjive kao otrovne. Neki izvori navode da konzumacija ove gljive kod osjetljivih osoba sigurno uzrokuje simptoma trovanja.

Napomena: Za sigurnu je identifikaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Parasola crataegi - created on September 2024 in Stevns Fyr, Denmark by Thomas Kehlet

GLOGOVA GNOJIŠTARKA

Parasola crataegi Schmidt-Stohn

Etimologija: crataegi (lat.) = od gloga, koji pripada glogu. Po rastu ispod bijelog gloga.

Klobuk: 0.5–1.5 cm širok, isprva je eliptičan do valjkast, zatim je konveksan do polukuglast, kasnije je raširen i izravnat, u mladosti je sivo-smeđ, na sredini je cimetastosmeđ do sivo-smeđ, vlažan, kasnije je sivkast do bijelo-sivkast, prozirno crtast gotovo do sredine.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, proziran, sivkast, u mladosti je malo dlakav, kasnije gol.

Listići: Slobodni, do 30 ih dopire do stručka na udaljenosti od 0.5-1 mm, do 2 mm široki, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti, s nejasnom je resastom oštricom.

Spore: Eliptične, jajolike do srcolike, 6.5-8.5 × 5.5-7.5 (f) x 4-5.5, Me = 7.4 x 6.5 (f) x 4.8 µm, Q = 1.35-1.77, Qav = 1.49, klični otvor je ekscentričan, bazidije u oko 80% slučajeva imaju 4 spore, ali 10-20% ih ima 2 ili 3 spore, batinaste, 31-48 × 10-14 µm, cheilocistide su prilično gusto zbijene, duguljaste, eliptične, usko do široko jajolike, neke su također kuglaste sa produžetkom na vrhu, 23-40 × 10-17 µm, pleurocistide su raštrkane, uglavnom uz oštricu lističa, teško su uočljive, jajolike, 48–62 × 17–24 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, gotovo uvijek u neposrednoj blizini bijelog gloga (Crataegus monogyna) ili u njegovom grmlju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu ispod bijelog gloga.

Parasola cuniculorum - created on January 2023 in Rørvig, Denmark by Bo Valeur

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Parasola cuniculorum D.J.Schaf.

Etimologija: cuniculus (lat.) = zec, zečja rupa. Po rastu na zečjem izmetu.

Klobuk: 2-8 mm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, žive je žućkasto-narančaste do narančasto-smeđe boje, brzo blijedi do svijetlo cimetastosmeđe ili žućkasto-smeđe boje, a zatim je proziran i gotovo prošaran ili sivkast od spora, sredina ostaje cimetastosmeđa ili žućkasto-smeđa, kasnije je siv, brazdasto crtast.

Stručak: 1.5-5 cm visok i oko 0.5 mm debeo, valjkast, lagano je gomoljasto zadebljan, proziran, u mladosti je proziran, bijel, svilenkasto-vlaknast i malo zrnast, kasnije je gladak, baza je prekrivena vlaknastim hifama.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 9-16 ih dopire do stručka, bijeli, zatim su sivi i na kraju crni.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike, 8.5-12 x 8-12 (f) × 6.5-7.5, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kuglaste, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, na izmetu, uglavnom zeca ili kunića.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je patuljasta gnojištarka (Parasola misera), od koje se razlikuje po 2-spornim bazidijama i rastu na zečjem izmetu.

Parasola hemerobia - created on June 1982 in Lincoln, Ontario, Canada by Mycology Division, Royal Ontario Museum

JEDNODNEVNA GNOJIŠTARKA

Parasola hemerobia (Fr.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Klobuk: 1-6 cm širok, u početku je gotovo valjkast, zatim je zvonolik, kasnije je konveksno-izravnat, u starosti je ulegnut na sredini, prema rubu je izraženo narebran, gladak, mazav, najprije je svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, poslije sivkasto-smeđ.

Stručak: 11-14 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, tanak, lomljiv, šupalj, proširen je na vrhu, često je zakrivljen na bazi, lako se odvaja od podnice klobuka, gol, gladak, bijelo-žućkast.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, u početku su bijeli, zatim su tamnosmeđi do crni, odvojeni su od stručka, slobodni, ne otapaju se već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 12.5-14.3 x 6-8 µm, sa velikim su kličnim otvorom; otrusina je crna.

Meso: Tanko, oko 1 mm debelo, mekano, u starosti  se posuši, bijelo-žućkasto; miris i okus su izraženi na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve u travi, u vrtovima i drugdje, a pojavi se 1-2 dana nakon jake kiše.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama malih gnojištarki. Međutim, od njih se razlikuje po prilično visokom stručku te izraženom glatkom ispupčenju na klobuku i osobito svojstvu da se posuši. Dosta je slična pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus), ali ona raste busenasto, baza stručka joj je pahuljasto-maljava, na klobuku nema tako izraženo ispupčenje, prekrivena je sitnim sjajnim zrncima, a rub klobuka nije pravilan već izgleda izgriženo.

Parasola hercules - created on August 2024 in Skejten, Denmark by Thomas Kehlet

HERKULOVA GNOJIŠTARKA

Parasola hercules (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: Herkul (lat.) = legendarni junak poznat po svojoj velikoj snazi i veličini. Po velikim sporama.

Klobuk: 0.8-1.8 cm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, često je ulegnut na sredini, u mladosti je žuto-smeđ, oker, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, uglavnom s nijansama sive, brazdasto crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 1-7.5 cm visok i oko 1.5 mm debeo, lomljiv, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bijel do smećkast, gladak, gol.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 16-30 ih dopire do stručka, bijeli do krem, zatim su sivkasti i na kraju crni.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 12.5-18 x 11.5-17 (f) x 8-11 µm, Q = 1.04-1.28, Me = 13.6-15.8 x 12-13.3 (f) µm; bazidije su 4-sporne, 22-51 x 13-16 µm, cheilocistide su 50-70 x 10-30 µm, pleurocistide su 55-125 x 22-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, ne otapa se, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit po livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, stazama, na tlu u travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo širokim, velikim sporama u obliku leće u kombinaciji s minijaturnim plodnim tijelom i prilično velikim pseudoparafizama koje okružuju svaku bazidiju. Slična je Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koje se razlikuje po veličini spora.

Parasola kuehneri - created on September 2024 in Kulebjerg skov, Denmark by Thomas Kehlet

SITNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola kuehneri (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do narančasto-smeđ, na sredini je žut do narančasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, često je sitno zrnast, brazdasto-crtast do 4/5 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni, oštrica he bjelkasta.

Spore: Široko eliptične, 7.5-10 x 6-8 (f) × 5-6 µm, Q = 1.2-1.7; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na glinenastom tlu na sjenovitim mjestima ili na trulim biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima nešto manji Q spora, 1.1-1.3.

BJELOGLAVA GNOJIŠTARKA

Parasola lactea (A.H.Sm.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do crvenkasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, brazdasto-crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 5-kutne, srcolike do kuglaste, 8-12 x 7-10.5 (f) x 5.5-7 µm, Q = 1.1-1.3, s ekscentričnim su kličnim otvorom, pleurocistide su 40-120 × 16-40 µm (cromushrooms: spore su (9) 9.2 - 10.3 (11.1) × (7.6) 8 - 8.9 (9.3) (f) × (5.6) 5.8 - 6.7 (6.8) µm, Q (f) = (1) 1.1 - 1.2 (1.3), Q = (1.4) 1.5 - 1.65 (1.7), N = 120, Me = 9.8 × 8.5 (f) × 6.2 µm, Qe (f) = 1.2, Qe = 1.5, cheilocistide su 81 - 105 × 7 - 12 µm, N = 3); otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na tlu ili drvnim ostacima izmiješanih sa zemljom, na sjenovitim mjestima. Primjerak na slici snimljen je početkom kolovoza, na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična gnojištarka Parasola kuehneri, koja ima nešto veći Q spora, 1.2-1.7.

Parasola leiocephala - created on July 2020 in Tollefsvika, hagen, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

ĆELAVA GNOJIŠTARKA

Parasola leiocephala (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: leios (gr.) = glatko, bez nabora + kephale (gr.) = glava, čelo. Po izgledu.

Engleski naziv: Bald Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, valjkasto-eliptičan, u obliku je žira, ubrzo se otvori i spljošti, skoro je ravan, žuto-smeđ, oker, uglavnom je s nijansama sive, nešto je tamnije crveno-smeđe boje na sredini odakle postepeno prema rubu nestaje tamna mrlja, jasno je narebran do 2/3 širine, opnaste je konzistencije.

Stručak: 2-16 cm visok i 1-4 mm debeo, slabašan, malo je zadebljan na bazi, gladak, bijel, svijetlozelen do smećkast, lagano je maljav na bazi.

Listići: Nisu gusti, odmaknuti su od stručka, slobodni, skoro je prisutan ovratnik, bijeli do prljavo bijeli, kasnije su sivkasti, u starosti su crni, oštrica je bijela, ne otapaju se, već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 8-12 x 7.2-10 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, slabo se rastapa, posuši se, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, šumskim stazama, na golom tlu ili u sjenovitim travnatim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), od koje se razlikuje po drugačijoj, izraženijoj boji koja je prema rubu postepeno sve svjetlija.

Parasola lilatincta - created on September 2017 in Køge Strandskov, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTOOBOJENA GNOJIŠTARKA

Parasola lilatincta (Bender & Uljé) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lila (lat.) = ljubičasta + tingere (lat.) = bojiti. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Incap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je izduženo valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je s ljubičastom ili ružičasto-smeđom nijansom, ubrzo blijedi u svijetlosmeđu ili krem-ružičastu boju, a zatim je svijetlo sivo-smeđ, a ljubičasta nijansa ostaje najduže samo u sredini, brazdasto crtast, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, gol, baza je često s laganom ružičastom do ljubičastom nijansom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-45 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike do 5-kutne, s konveksnom su do spljoštenom bazom i zaobljenim vrhom, klični je otvor ekscentričan, 9.5-13.5 x 9-11 (f) x 6-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.12-1.22, bazidije su 4-sporne, sa žućkastim su uljnim kapljicama koje lome svjetlost, cheilocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 25-70 x 12-28 µm, pleurocistide su valjkaste ili eliptične, 30-95 x 22-38 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u malim skupinama ili busenasto, kao saprofit na sitnim drvnim ostacima i tlu izmiješanom sa drvnim ostacima, na rubovima cesta.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ljubičastoj nijansi kod mladih plodnih tijela, koja kasnije nestane. U starosti je vrlo sličan ćelavoj gnojištarki (Parasola leiocephala), koja ima nešto kraće spore, dok su kod naborane gnojištarke (Parasola plicatilis) izduženije, odnosno većim Q.

Parasola megasperma - created on October 2012 in Los Palacios y Villafranca, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

KRUPNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola megasperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: mega (gr.) = velik + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po boji.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je kestenjastosmeđ, crveno-smeđ ili oker-smeđ, brazdasto crtast, kasnije izblijedi, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, proziran, bijel, gladak, gol, baza je lagano vlaknasta i boje klobuka.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-40 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Široko eliptične do jajolike, 13-18 x 8.5-11.5 (f) x 7.5-10 µm, klični otvor je jako ekscentričan, bazidije su 4 spore, cheilocistide su najčešće jajolike; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na tlu ili na komadićima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama.

Parasola misera - created on December 2024 in Feddet, Præstø, Denmark by Ella Buck

PATULJASTA GNOJIŠTARKA

Parasola misera (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: misera (lat.) = nesretna, bijedna, jadna. Po maloj veličini.

Engleski naziv: Least inkcap

Klobuk: 3-8 mm širok, u mladosti je eliptičan do jajolik ili valjkast, kasnije se raširi i izravna poput kišobrana, gol, bez dlačica i ostataka ovoja, u mladosti je svijetlo crvenkasto-smeđ do narančasto-smeđ, kasnije je žuto-narančast, žut do sivo-smeđ, u starosti je proziran s oker-smeđom sredinom, bez ovoja, brazdasto-narebran, u starosti se posuši.

Stručak: Valjkast, zadebljan do blago gomoljast na bazi, bijel, u mladosti je dosta dlakav, kasnije je bez dlačica, baza je žuto-smeđa i vlaknasta od micelija.

Listići: Sa ovratnikom, slobodni, razmaknuti, sivi, u starosti su crno pjegavi.

Spore: Gotovo kuglaste, s prednje su strane srcolike do trokutaste, 7-10.5 x 5-10 (f) x 6.5-10 µm, bazidije su 4-sporne, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivo, slabo se topi, uglavnom se posuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od ožujka do siječnja, kao saprofit na prilično svježem životinjskom izmetu, obično kravljem ili konjskom, stajskom gnoju.

Doba rasta: 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nema drugih sitnih gnojištarki s glatkim klobukom koje rastu na gnoju. Također se razlikuje od ostalih sličnih vrsta po odsutnosti pleurocistida. Dosta je slična gnojištarka Coprinellus pellucidus, kojoj se listići u starosti otope.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije eliptičan ili jajolik i visok 0.3-1.2 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je ispupčen ili spljošten, žućkasto-smeđ do siv, na vrhu je oker-smeđ do smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran, svijetlooker do sivkast.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, vijugav, bulbozno je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je žuto-smećkast, lagano je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, 22-38 ih dopire do stručka, suženi su uz stručak, slobodni, bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Spore: Kuglaste do skoro eliptične, s prednje su strane 5-kutne, klični je otvor ekscentričan, 10-14.5 x 7.2-10.3 (f) x 6.5-8.1 µm, Q = 1.05-1.8, Qav = 1.15-1.55, bazidije su 4-sporne, 20-42 x 9-12 µm, pleurocistide u u obliku boce ili gotovo valjkaste, 60-100 x 22-35 µm, gornji je dio širok 17-28 µm, cheilocistide su jajolike ili u obliku boce s vratom širine 6-18 µm, ponekad su eliptične, 40-90 x 16-28 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe je do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog i sredinom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je ćelava gnojištarka (Parasola leiocephala), od koje se razlikuje po većim, izduženijim sporama, nešto manjim i sivkastijim plodnim tijelima, rjeđim listićima i staništu isključivo na otvorenijim, travnatim terenima, Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koja je nešto izraženije obojena, bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima kraće, višekutne, srcolike spore, dok sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri) i glogova gnojištarka (Parasola crataegi) imaju još manje spore.

Parasola plicatilis-similis - created on October 2018 in Høstemark Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis-similis L.Nagy, Szarkándi & Dima

Etimologija: plicatilis (lat.) = naboran, sa naborima + similis (lat.) = sličan, nalik. Po sličnosti sa naboranom gnojištarkom (Parasola plicatilis).

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.6-4.5 cm širok, u početku je valjkast do eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se proširi i izravna, mednožut, žučkasto-smeđ, oker-smeđ, u starosti postaje sivkast, na sredini je svijetlo oker-smeđ, brazdasto-crtast do sredine.

Stručak: 4-9 cm visok i 1–2 mm debeo, tanak, valjkast, vlaknast, ubrzo je gol, svijetlo oker-smećkast, pri dnu je slabo vlaknast.

Listići: Slobodni, gusti, široki su do 4 mm, isprva su bjelkasti, zatim sivkasti pa crni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 6-kutne, 10.5-13.5 × 8-11.5 µm, Q = 1.15-1.5, Qav = 1.2, Me = 11.8 × 9.7 µm, s ekscentričnim kličnim otvorom, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-45 × 10-14 µm, cheilocistide su jajolike, batinaste ili u obliku boce, 35-80 × 12-20 µm, pleurocistide su jajolike ili u obliku boce, često prilično uske i vitke 75-90 × 24-35 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na tlu, u travi ili u mahovini u vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična naborana gnojištarka, koja se uglavnom razlikuje po obliku spora i u manjoj mjeri po prisutnosti brojnih uskih pleurocistida u obliku boce, a spore su uglavnom široko eliptične eliptične ili heksagonalne (Q = 1.15–1.5). Oblik spora kod opisane vrste je prijelazni između vrsta s eliptičnim sporama, kao što su naborana gnojištarka i zlatkosa gnojištarka (Parasola auricoma), i više izvedenih vrsta sa zaobljenim trokutastim sporama, npr. Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri) i bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea). U skladu s tim, njihova bi se determinacija trebala oslanjati na oblik većine spora i mjerenja 10-20 spora.

Parasola schroeteri - created on May 2024 in Vellerup Sommerby, Denmark by Ole Sparre Pedersen

SCHROETEROVA GNOJIŠTARKA

Parasola schroeteri (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: U čast njemačkog mikologa i vojnog liječnika Josepha Schrötera (1837.-1894.), koji je dao značajan doprinos u opisu brojnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je eliptičan ili jajolik i 3-10 mm visok, zatim je konveksan, kasnije se proširi i izravna, prvo je crvenkasto-smeđ, na sredini je smeđ, kasnije je krem-smeđ, siv, kožica je radijalno i djelomično račvasto, brazdasto narebrana do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, vrlo lomljiv, zadebljan na bazi, bjelkast, žućkast do svijetlo sivo-smeđ, baza je slabo baršunasta i oker-smeđa.

Listići: Gusti, 24-36 ih dopire do stručka, široki su do 4 mm, slobodni, isprva su bjelkasti do krem, zatim su sivo-smeđi, u starosti su crnkasti.

Spore: Jajolike do zaobljeno trokutaste, sa konveksnom su bazom i zaobljenim vrhom, s ekscentričnim su kličnim otvorom, 10-15.5 x 9-13 (f) x 8-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 22-48 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste ili jajolike s vratom širokim 21-32 µm ili rijetko gotovo kuglaste, cheilocistidije su valjkaste, eliptične, kuglaste, jajolike i ponekad u obliku boce, ako imaju vrat onda su široke 11-23 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto do smećkasto, ne otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit uz puteve, po šumskim stazama, parkovima, livadama, vrtovima i negnojenim pašnjacima, uglavnom na tlu, rjeđe na gnoju i kravljim balegama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične je boje zlatokosa gnojištarka (Parasola auricoma), koja raste uglavnom u šumama, a kožica klobuka prekrivena je smeđim dlačicama. Slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis) nije tako smeđa i ima manje spore, dok je Herkulova gnojištarka (Parasola hercules) s nešto manjim i užim sporama, većih dimenzija, s gušćim listićima i raste na izmetu. Druge su slične vrste većih dimenzija ili sa manjim sporama.