Inosperma adaequatum - created on September 2025 in Hauterive, Switzerland by Juan Carlos Zamora

VINSKICRVENA CJEPAČA

Inosperma adaequatum (Britzelm.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: adaequatus (lat.) = učiniti jednakim, izjednačiti. Po boji klobuka.

Klobuk: 2.5-8 cm širok, isprva je konveksan, zatim se raširi, na kraju je izravnat i s izraženom do nejasnom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, kasnije se polako raspucava, zatim je s prilegnutim ljuskama, osobito na sredini, ostaci ovoja nisu prisutni, tamno crveno-smeđ, ponekad je s ljubičastim odsjajem, zeleno-crven, ružičasto-crven, narančasto-smeđ, oker-smeđ do tamnooker, na rubu je nešto svjetliji, rub je u mladosti, podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-10 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, nikada nije gomoljast, ponekad je malo proširen na vrhu, nepravilno je vlaknast, na vrhu je gotovo gladake, sitno dlakav do pahuljast, isprva je bijel, kasnije postaje ružičasto-crven, vinskicrven ili tamno crveno-smeđ od baze prema gore, ali ostaje bjelkast na vrhu.

Listići: Gusti, 50-95 ih dopire do stručka, široki su 3-10 mm, nisu trbušasti, usko su prirasli do gotovo slobodni, svijetlo žuto-smeđi, ponekad su sa sivkastom ili maslinastom nijansom, vremenom ili na ozlijeđenim mjestima postaju crveno-smeđi, oštrica je resasta do pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 9-14 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.5-2.1, bazidije su batinaste, 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 29-44 x 9-12 µm, s bazalnom kopčom, pleurocistide su odsutne, cheilocistidije su valjkaste, rijetko su trbušaste, ponekad s 1-2 segmenta, 26-70 x 8-20 µm, pileipelis se sastoji od periklinalnih hifa širokih 4-10 µm, smećkastih, ponekad su lagano inkrustirane, segmenti su s kopčama, caulocistide su samo na krajnjem vrhu stručka, slične su cheilocistidama; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, vlaknasto, u mladosti je bijelo, na prerezu u donjoj polovici stručka postaje vinskicrvenkasto, ružičasto-crveno ili čak ljubičasto-crveno, a u klobuku svijetlo vinskicrveno; miris je jak, pomalo neugodan, podsjeća na truli hrastov žir ili zeleno zrno kukuruza, a okus je sličan mirisu.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postane maslinastozeleno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, kestenom, bukvom ili lijeskom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Ova vrsta ne sadrži muskarin i smatra se jedinom jestivom vrstom iz roda cjepača, međutim smatramo je otrovnom, jer je prerizična za konzumiranje. U rodu je mnogo smrtno otrovnih vrsta, a mnoge se od njih mogu točno determinirati samo pomoću mikroskopske analize.

Napomena: Prepoznatljiva je po vinskicrveno obojenom, vlaknastom klobuku, slično obojenom stručku i obično blagom mirisu. Odsutnost pleurocistida i glatke, a ne kvrgave spore su važne mikroskopske karakteristike. Druge crvenkaste vrste cjepača su crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens), kojoj je klobuk svijetlokrem s crvenim područjima, a crvenjenje stručka manje izraženo, Godijeva cjepača (Inocybe godeyi) i crveno-bijala cjepača (Inocybe whitei), koje imaju i cheilocistide i pleurocistide, te Inocybe oblectabilis, koja ima kvrgave spore.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 6. Inocybe adequata (Britz.) Sacc.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

+

Inosperma apollonium - created on August 2016 in Kirikuküla, Estonia by Vello Liiv

SVIJETLA CJEPAČA

Inosperma apollonium Bandini & B.Oertel

Etimologija: apollonius (lat.) = Apolonov, koji pripada Apolonu. Po svijetloj boji klobuka.

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je gotovo stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, često s više ili manje izraženom širokom grbicom, u mladosti je uglavnom bez ili samo s tankim i prolaznim ostacima bjelkastog ovoja, površina je isprva glatka, zatim je fino raspucana i vlaknasta, žućkast, sa svijetlo narančasto-crvenkastom nijansom ili također svijetlooker, rub je isprva ponekad slabo podvijen ili obješen prema dolje, zatim se izravna ili izvrne prema gore.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, ponekad se zadebljava prema bazi, baza nije zadebljana ili je slabo zadebljana do najviše slabo gomoljasta, površina je u početku u potpunosti bjelkasto vlaknasta, kasnije je glatka, samo je na samom vrhu pahuljasta, u početku je bjelkast, kasnije je sa žućkastim odsjajem, baza je bjelkasto vlaknasta.

Listići: Prilično su gusti, oko 50-70 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, ravni do blago trbušasti, u početku su bjelkasti, kasnije su žućkasti do smećkasti sa žućkastom nijansom, oštrica je neravna, izraženo nazubljena, bjelkasta.

Spore: usko su eliptične do vretenaste, s tupim vrhom, glatke, 8.3-11 x 4.5-5.8 µm, Q = 1.6-2.1, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne sa sporama dugim do 12.5 µm, 24-32 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom blago deformirane, izdužene, gotovo valjkaste s više ili manje zadebljanim stijenkama, pomiješane su s gotovo batinastim i valjkastim cistidama s glatkim stijenkama, 24-46 x 7-16 µm, pileipellis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-10 µm, prekrivenih žućkastim pigmentom i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na samom vrhu stručka, uglavnom su duge i uske, blago deformirane i sa zadebljanim stijenkama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do vodenasto bjelkasto u klobuku, bjelkasto u stručku; miris nije izražen, slatkast, aromatičan, nije na med, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na suhim travnjacima i rubovima vodenih površina, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično lijeskom ili topolom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po svijetložutoj do oker boji klobuka, ponekad sa slabom narančasto-crvenkastom nijansom, glatkoj do fino raspucanoj površini klobuka, valjkastom do slabo zadebljanom stručaku, aromatičnom mirisu mesa, glatkim sporama, veličine 8.3-11.1 µm x 4.5-5.8 µm, cheilocistidama 24-46 µm x 7-16 µm i uglavnom dugim i uskim caulocistidama. po ovoj kombinaciji značajki razlikuje se od slamnatožute cjepače (Inosperma cookei), koja je uglavnom s gomoljastom do obrubljenom bazom stručka, prosječno manjim sporama i slabim mirisom na med, ali i na zemlju ili klor, te slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja obično ima gomoljastu do gotovo obrubljenu bazu stručka, prosječno šire spore i izraženi miris na kukce.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BONGARDIJEVA CJEPAČA

Inosperma bongardii (Weinm.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Fruity Fibrecap

Klobuk: 1-4.5 cm širok, isprva je zvonolik do konveksan, kasnije je izravnat, nije ili je samo nejasno grbav, površina je na sredini s prilegnutim ljuskama boje osnove do nešto tamnije smeđe boje, prema rubu je više ljuskav do pustenast ili je čitav sitno ljuskav, ostaci ovoja nisu prisutni, žućkasto-smeđ ili oker-smeđ, često je s ružičastim nijansama, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, batinasto do gotovo gomoljasto zadebljan na bazi, pahuljast na vrhu, prema dolje je nepravilno vlaknast, u mladosti je s prolaznom koprenom, narančasto-smeđ ili žuto-ružičast, više je crveno-smeđi na donjoj polovici, osobito na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, 30-45 ih dopire do stručka, široki su 2-7 mm, široko do usko prirasli, žućkasto-smeđi do cimetastosmeđi, često su sa sivkastom nijansom, u starosti su blago maslinasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela, na ozlijeđenim mjestima postaju crveni do crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 11-17 x 6-9 µm, Q = 1-4-2.2, bazidije su 4-sporne, 39-51 x 10-13 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste do usko batinaste, tankih stijenki, s bezbojnim ili crveno-smeđim sadržajem, 42-70 x 10-18 µm, trama listića je uglavnom s obilnim refraktivnim hifama, ponekad su vrlo rijetke, caulocistide su prisutne samo na vrhu, slične su cheilocistidama; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu polako postaje ružičasto-crveno ili svijetlo vinskicrveno, rijetko vrlo slabo; miris je jak, podsjeća na cvjetove nedirka (Impatiens glandulifera) ili prezrele kruške, može biti i odsutan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od lipnja do studenog, u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, grabom ili lijeskom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, ispod smreke, na vlažnim mjestima, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, 27.20.2024., na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin, ali se smatra otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Dosta je velika cjepača kojoj meso na prerezu pocrveni. Miriše na voće kao i Inocybe pyriodora ili zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina). Po izgledu je slična jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja drugačije miriše. Varijetete bez mirisa istovremeno karakterizira nedostatak refraktivnih hifa u trami listića i nepostojanje ili samo blago crvennjenje mesa na prerezu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 394. Bongardijeva cjepača (Inocybe bongardii (Weinm.) Quélet); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 4.1. Inocybe bongardii var. bongardii

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe calamistrata - created in Finland by Tapio Kekki

KUŠTRAVA CJEPAČA

Inosperma calamistratum (Fr.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: calamistratus (lat.) = zakovrčano kao vruće željezo. Po istaknutim čehama.

Engleski naziv: Greenfoot Fibrecap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan do konveksan, nije ili je jedva jasno ispupčen na sredini, površina je ljuskava na sredini, prema rubu je više čekinjasta do čak grubo ljuskava, ostaci ovoja nisu prisutni, smeđ do žućkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 2-6 mm debeo, čvrst, valjkast, malo je sužen prema bazi, grubo je ljuskav do nejasno čekinjast na donjoj polovici, na vrhu je sitno pahuljasto-ljuskav, svijetlosmeđ na vrhu, smeđ na sredini, a na donjoj polovici mijenja boju u zelenkasto-plavu ili tamno sivo-zelenu, ponekad je čak i maslinasto-crn na bazi.

Listići: Osrednje su gusti, kasnije su razmaknuti, 30-45 ih dopire do stručka, široki su do 6 mm, nisu ili su jedva trbušasti, prilično su široko prirasli, smeđi do cimetastosmeđi, na kraju su čak i s maslinastim odsjajem, oštrica je resasta do ljuskava, bijela.

Spore: Jajolike, glatke, 9.5-14 x 5-6.5 µm, Q = 1.7-2.6, bazidije su 4-sporne, 30-41 x 8-10 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su široko valjkaste, tankih stijenki, ponekad su sa smeđim sadržajem, 30-55 x 7-13 µm, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka, slične su cheilocistidama; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i na vrhu stručka, na prerezu brzo postaje ružičasto ili svijetlo vinskicrveno, plavkasto-zeleno u donjem dijelu stručka; miris je slab, kiseo sa slatkom komponentom, poput pelargonija, ponekad je neugodan, na ribu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u vlažnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično vrbom, johom, borom ili smrekom, na tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po zelenkasto-plavoj boji na donjem dijelu stručka i promjeni boje mesa na prerezu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JELENSKA CJEPAČA

Inosperma cervicolor (Pers.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: cervus (lat.) = jelen + color (lat.) = boja. Po boji jelenjeg krzna.

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je stožasto-konveksan, zatim je konveksan ili izravnat, nije ili je samo nejasno ispupčen na sredini, površina je s kontrastnim, tamnosmeđim ljuskama ili sitnim nakošenim ljuskama na sredini, prema rubu je s prilično grubim ljuskama na oker-smeđoj ili žućkasto-smećkastoj osnovi, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-10.5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, slabo je zadebljan na bazi, ali može biti i sužen na bazi, na vrhu je pahuljast, prema dolje je vlaknast, prilično grubo na donjoj polovici, kod najmlađih je primjeraka prisutna brzo prolazna koprena, svijetlosmeđ do smeđ, kasnije je s crvenkastim nijansama, osobito na donjoj polovici.

Listići: Osrednje su razmaknuti, 25-60 ih dopire do stručka, malo su debeli, široki su 2-5 mm, usko ili široko prirasli, žućkasto-smeđi do prljavo smeđi, na kraju sa slabom maslinastom nijansom, često su crvenkastih nijansa, oštrica je pahuljasta, bijela, na ozlijeđenim mjestima postaju crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 10-15 x 6-8.6 µm, Q = 1.5-2.2, bazidije su 4-sporne, ponekad su sa smeđim sadržajem, 41-49 x 10-12 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste do usko batinaste, tankih stijenki, često su s crvenkasto-smeđim sadržajem, 33-62 x 9-16 µm, caulocistide su prisutne samo blizu vrha, slične su cheilocistidama; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlokrem, na prerezu ubrzo postane svijetlo crvenkasto-smeđe do vinskicrveno, osobito u stručku; miris je jak, neugodan, na plijesan, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je kao miris, a često je i gorak.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te po livadama i ravničarskim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crmogoričnim drvećem, obično bukvom, smrekom ili borom, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je promjenljivih dimenzija, pa je miris najsigurniji za determinaciju opisane vrste. Bezmirisni primjerci su prepoznatljivi po relativno vitkoj građi i okerasto-smeđem klobuku s kontrastnim, vrlo tamnim ljuskama. Do sada nisu pronađeni međuprimjerci. Po makroskopskim se osobinama lako zamijeni s Bongardijevom cjepačom (Inosperma bongardii), koja ima izraženije dekoriran klobuk i vlaknasti stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma cookei - created on September 2022 in Hauterive, Switzerland by Nicolas Schwab

SLAMNATOŽUTA CJEPAČA

Inosperma cookei (Bres.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Straw Fibrecap

Klobuk: 1.5-6.5 cm širok, prvo je stožast ili zvonolik, zatim je konveksan do izravnat, sa ili bez grbice na sredini, u mladosti je s nejasnim do jasno izraženim ovojem, zatim je s bijelim mrljama od ostataka ovoja na sredini, gladak na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se slabo ili uopće ne razlažu, slamnatožut, žuto-smeđ do smećkast, rub je najprije podvijen, kasnije je izravnat, rascijepljen.

Stručak: 2.5-9.5 cm visok i 3-9 cm debeo, valjkast, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 16 mm, površina je pahuljasta na vrhu, ponekad je gotovo glatka, prema dolje je nejasno vlaknasta, u mladosti je s koprenom, bjelkast do žućkast, bijel na gomolju.

Listići: Umjereno su gusti, 40-60 ih dopire do stručka, trbušasti ili ne, usko su prirasli, sivkasto-oker do sivkasto-smeđi, bez maslinastih nijansi, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Eliptične, često su nepravilne, glatke, 7-9 x 4-5.5 µm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 4-sporne, 22-32 x 7-9 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su široko batinaste do kruškolike, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 22-42 x 11-22 µm, trama listića sastoji se od refraktivnih hifa, vrh stručka s rijetkim caulocistidama, više ili manje sličnih cheilocistidama, pomiješanim s valjkastim caulocistoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto-oker; miriše na med kada je svježe, na prerezu podsjeća na zelenu pupavku (Amanita phalloides), a okus je poput mirisa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen,  od srpnja do listopda, u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, kestenom ili lijeskom, a po Bresadoli i smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Na ovoj cjepači prevladava žuta boja klobuka i stručka, prepoznatljiva je i po karakterističnom mirisu na med. Primjerci koji rastu na sunčanim mjestima imaju ostatke ovoja koji se zadržavaju i kod starijih primjeraka i nedostaje im grbica, dok su drugi primjerci, očito iz istog micelija i koji rastu u sjeni s izraženom grbicom i nemaju ostatke ovoja kod starijih primjeraka. Ovo bi trebalo uzeti u obzir kod precjene značaja ovoja kao specifičnog kriterija za determinaciju.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRVENKASTA CJEPAČA

Inosperma erubescens (A.Blytt) Matheny & Esteve-Rav.

Engleski naziv: Deadly fibrecap, Brick-red tear mushroom, Red-staining Inocybe

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik ili stožast, kasnije je izravnat i ispupčen na sredini, površina je glatka, ponekad čak i malo mazava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, ostaci ovoja su odsutni ili nejasno izraženi, prvo je bijel do svijetlooker, vremenom postaje mesnatocrvenkast, ružičastocrvenkast do narančast, na ozlijeđenim je mjestima ciglastocrven, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 6-13 mm debeo, valjkast, batinasto do gotovo gomoljasto zadebljan na bazi u kojoj je širok 11-19 mm, gomolj nije obrubljen, na vrhu je dlakavo-pahuljast do sitno ljuskav, prema dolje je uzdužno vlaknast, u mladosti je s prolaznom koprenom, bijel do svijetlooker, kasnije postaje crvenkast, ružičast, narančast do ciglastocrven, uglavnom je boje klobuka.

Listići: Gusti, 60-80 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, isprva su žućkasti ili svijetlo žućkasto-ružičasti, na kraju su sivkasto-smeđi do žućkasto-maslinasti, često su s mjestimičnim mrljama boje mesa, na ozlijeđenim mjestima postaju narančasto-crveni do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bijela.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 9.5-15 x 5.5-8 µm, Q = 1.5-2.2, bazidije su uglavnom 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 31-46 x 11-14 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tankih stijenki, s bezbojnim ili crveno-smeđim sadržajem, 37-70 x 8-16 µm, trama listića je s refraktivnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto do blago ružičasto, na prerezu je slabo promjenjivo; miris je neugodno slatkast, podsjeća na mirisni sapun ili više na zelenu pupavku (Amanita phalloides), a okus je sličan mirisu.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom polako postaje plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do rujna, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, parkovima i grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, lipom ili borom, na vapnenastom tlu. Posljednju sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Sadrži oko 0.037% muskarina, a smrtonosna doza je 180 mg, oko 4.8 g svježih gljiva po odrasloj osobi, ali i niže vrijednosti mogu biti opasne po život.

Napomena: Dosta je velika rastom i uvijek je s crvenkastim mrljicama po klobuku i stručku. Slične su manje gljive iz roda Inocybe kao što je vrsta Inocybe incarnata, koja je većih dimenzija, zatim vrste crvenkaste boje, a to su vinskicrvena cjepača (Inosperma adaequatum), jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), te Bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii), koja ima upadljivo ljuskavi klobuk.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

+

Inosperma fulvum - created on August 2025 in Skelsnæs, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

ŽUĆKASTOSMEĐA CJEPAČA

Inosperma fulvum (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fulvus (lat.) = žućkasto-smeđ, tamnožut, žuto-crvenkast. Po boji.

Klobuk: 2-7 cm širok, u početku je stožast, zatim je raširen i s grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, bez ikakvih je ostaka ovoja, crven, oker-smeđ do narančasto-smeđ, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat i raspucan.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, na bazi je karakteristično gomoljast, površina je blago vlaknasta, ljuskava, svjetlije je boje od klobuka, može biti bjelkast ili čak bijel.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su sivkasti, zatim su sivkasto-smeđi, oštrica je pravilna i cjelovita.

Spore: Eliptične, glatke, bez kličnog otvora, 9-12 x 5-6.5 μm, cheilocistide su batinaste, 30-60 x 25 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, sa žućkastom nijansom u stručku, vremenom može postati smećkasto; miris je slab, u starosti je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, po plažama, u šumama, parkovima, uglavnom uz breze, topole, vrbe, smreke i borove.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana se vrsta do sada smatrala formom pjegave cjepače (Inosperma maculatum), ali sada jsu konačno razdvojene zahvaljujući molekularnim studijama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma geraniodorum - created on September 2022 in Kvam, Brassethøgda, Norway by Norwegian University of Science and Technology

CVIJETNOMIRISNA CJEPAČA

Inosperma geraniodorum (J.Favre) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Geranium (lat.) = rod biljaka, iglica + -odorum (lat.) = koji miriše na. Po mirisu mesa.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je stožast do konveksan, nije ispupčen na sredini, površina je sa stršećim ljuskama na sredini, prema rubu je s grubim prilegnutim vlaknima, ostaci ovoja nisu prisutni, tamno sivo-smeđ do tamnosmeđ, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-2.5 mm debeo, čvrst, valjkast, bijelo pahuljast na vrhu, prema dolje je s prilegnutim ili nakošenim ljuskama, boje je klobuka ili čak nešto tamniji, tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 18-21 ih dopire do stručka, trbušasti, prilično su široko prirasli, oker-smeđi do hrđastosmeđi, oštrica je resasta, bjelkasta.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, 12-15 x 6-7 μm, Me = 13 x 6.5 µm, Q = 1.9-2.1, Qe = 2, bazidije su 4-sporne, 40-52 x 9-11 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste, ponekad su valjkasto-batinaste, tankih stijenki, 37-51 x 9-14 µm, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama ili su nešto manje vitke; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u stručku je tamnosmeđe, na prerezu ne pocrveni; miris je jak, podsjeća na pelargonije, ponekad  i izostane, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u planinskim područjima, u simbozi s patuljastom vrbom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja ne miriše na pelargonije.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 2. Inocybe geraniodora J.Favre

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

+

Inosperma ismeneanum - created on September 2024 in Hannover, Germany by ljantos

ISMENEOVA CJEPAČA

Inosperma ismeneanum Bandini & B.Oertel

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, bez ili samo s niskom, širokom grbicom, ulegnut na sredini, u mladosti je prekriven obilnim ostacima bjelkastog ovoja, koji je kasnije često još uvijek vidljiv na sredini, površina je prvo glatka, ubrzo zatim je raspucana i fino vlaknasta, što otkriva svjetliju tramu ispod, smeđ s crvenkastom nijansom, crvenkasto-smeđ ili sivkasto-smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, kasnije je ponekad tamniji na sredini kada se ostaci ovoja izgube, rub je u mladosti slabo podvijen, zatim je zakrivljen prema dolje ili ravan, ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast ili zakrivljen i često blago zadebljan prema bazi, baza je gomoljasto zadebljana, gladak ili uzdužno crtast zbog tankih vlakanaca, vrlo rijetko grubo pahuljast na samom vrhu, u početku je bjelkast, vremenom postaje smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, oko 60-80 ih dopire do stručka, gotovo slobodni do prirasli, uski do blago trbušasti, u početku su bjelkasti, krem do sivkasti, kasnije su oker-smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Vretenaste, eliptične do bademaste, tupe na vrhu, glatke, 7.2-10.9 x 4.1-5.7 µm, Q = 1.5-2.1, bazidije su općenito 4-sporne, 22-35 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom duge i usko valjkaste, rijetko su batinaste, često više ili manje glavičaste, ponekad su više segmentne, tankih stijenki, bezbojne, 26-74 µm x 8-13 µm, pileipellis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-11 µm, uglavnom slabo prekrivenih svijetlosmeđim parijetalnim pigmentom, i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na samom vrhu stručka, do 70 x 25 µm, uglavnom su duge, napuhane, deformirane, tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do krem u klobuku i stručku, kasnije je nešto je tamnije u kori stručka; miris je aromatičan do slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i rubovima travnjaka, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji je smeđ s crvenkastom nijansom ili crveno-smeđ, površina je fino vlaknasta, a baza stručka gomoljasta. Raste na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Slična je pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja je pjegava od ostataka ovoja po klobuku, općenito s tamnijom bojom klobuka s manje crvenih nijansi, prosječno s kraćim i širim cheilocistidama, koje pretežno nisu ni valovite ni glavičaste, kao i drugačije oblikovanim caulocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma kuthanii - created on September 2025 in Marienlyst Slot, Denmark by Thomas Kehlet

KUTHANOVA CJEPAČA

Inosperma kuthanii (Stangl & J.Veselský) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast njemačkog mikologa Karla Kuthana. Po imenu.

Klobuk: 2-3.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i s izraženom grbicom na sredini, površina je bez ostataka ovoja, glatka na sredini, radijalno vlaknasta i raspucana prema rubu, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, rub je dugo vremena podvije, kasnije je izravnat i valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je obrobljeno gomoljast, gomolj je širok do 12 mm, isprva je bjelkast, vremenom postaje smeđ, gomolj ostaje bijel, samo je na vrhu blago pahuljast.

Listići: Umjereno su gusti, 3-4 mm široki, usko su prirasli, prvo su bijeli, kasnije su s maslinastozelenom nijansom, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Vretenaste, glatke, 8-10.5 x 4-6 µm, Q = 1.5-2.3, bazidije su 4-sporne, 24-33 x 7-9.8 µm, cheilocistide su batinaste, široko vretenaste do trbušaste, tankih stijenki, prozirne, 39-74 x 10.6-19 µm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su prisutna samo na vrhu stručka, oblik i veličina su slični kao kod cheilocistida, pileipelis je cutis, koji se sastoji od blago inkrustiranih hifa s kopčama, širokih 8-12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na travnjacima i po parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, brezom ili grabom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom.

Napomena: Od slične se slamnatožute cjepače (Inosperma cookei) razlikuje po boji klobuka i blago brašnastom mirisu. Dosta su slične slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja ima miris na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), svjetliju boju klobuka, te šire i pravilnije spore, pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja nema gomoljastu bazu stručka, ima nešto uže spore (4.5-6 µm) i uže cheilocistidije (10-24 µm), te Pseudosperma microfastigiatum, koja ima veće, eliptične do vretenaste spore (8.5-12 x 5.5-7 µm).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PJEGAVA CJEPAČA

Inosperma maculatum (Boud.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Frosty Fibrecap

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je stožast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i oštro ispupčen na sredini, rijetko je bez ispupčenja, površina je u glatka na sredini, prema rubu je radijalno raspucana, vlakna su samo malo razmaknuta i s malim međuprostorima, često je prekrivena uočljivim bijelim mrljama od ostataka ovoja, osobito na sredini, ali ostaci ovoja su ponekad nejasni ili čak odsutni, dosta je promjenljive boje, od oker-smeđ, ružičasto-smeđ, smeđ, tamnosmeđ do tamno crvenkasto-smeđ, ponekad je s ljubičastom nijansom, rijetko je gotovo crno-smeđ, rub je najprije podvijen, na kraju je izravnat.

Stručak: 3-11 cm visok i 3-9 mm debeo, gotovo je valjkast, zadebljan do obrubljeno gomoljast na bazi, gomolj je širok do 12 mm, na vrhu je gotovo gladak, sitno dlakav do sitno pahuljast, prema dolje je uzdužno vlaknast, bjelkast, vremenom postaje okerasto-smeđ ili tamnosmeđ, osobito u srednjem dijelu, pri dnu i vanjskoj strani gomolja je bijel.

Listići: Gusti, široki su 3-7 mm, 45-80 ih dopire do stručka, usko su prirasli do skoro su slobodni, svijetlo sivkasto-smeđi ili svijetlosmeđi, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-11 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, pleurocistide su odsutne, bazidije su pretežno 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-34 x 8-11 µm, cheilocistide su batinaste, usko batinaste do valjkasto-batinaste, tankih stijenki, prozirne, 25-71 x 9-26 µm, caulocistide samo na vrhu, više ili manje slične cheilocistidijama ili su valjkastije, ponekad su odsutne (cromushrooms: (8.2) 9 - 11.2 (12.6) × (4.7) 5.3 - 6.5 (6.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 10 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-35 × 9-10.5 µm, N = 7, cheilocistide su batinaste, valjkaste, u obliku boce, zaobljene na vrhu, 30-55 × 10-15 µm, N = 14); otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, nježno, vlaknasto, bjelkasto do svijetlo žuto-ružičasto; miris je jak, podsjeća na tartufe ili je više kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), prilično se teško definira, a okus je poput mirisa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, grabom, hrastom, brezom ili lipom, vrlo rijetko s crnogoričnim drvećem, sa smrekom, na vlažnim terenima. Slike su snimljene 16.9.2025., na likalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: S tipičnim je bjelkastim pjegicama po klobuku koje kasnije nestanu, bjelkasti stručak je na sredini smeđ, a iznad i ispod je svjetliji pa je na taj način podijeljen na 3 pojasa. Slične su slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja se razlikuje po svjetlijoj žutoj boji, te pravilnijim sporama i manjim cheilocistidema, te žućkasta cjepača (Pseudosperma flavellum), koja ima glatkiji klobuk bez rastavljenih vlakana, vrlo slab miris i uske valjkaste cheilocistide.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 385. Pjegava cjepača (Inocybe maculata Boudier); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 10. Inocybe maculata Boud.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma monastichum - created on April 2025 in Borna, Germany by fx_kling

SAMOSTANSKA CJEPAČA

Inosperma monastichum Bandini & B.Oertel

Etimologija: monasterion (gr.) = samostan. Po srednjovjekovnom samostanu Lobenfeld u Njemačkoj  gdje je prvi put pronađena.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je stožast ili zvonolik, kasnije je stožasto-konveksan ili raširen, bez ili s više ili manje izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti s finim ostacima sivkastog ovoja, kasnije je često radijalno crtasta s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, u početku je glatka, kasnije je fino do grublje baršunasta, ponekad je raspucana na sredini, oker, svijetlosmeđ do smeđ, rub je u početku podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, u početku je u cijelosti fino bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, samo je na vrhu grubo pahuljast, u početku smećkast, kasnije je svijetlo ljubičasto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 25-40 ih dopire do stručka, prirasli s zupcem, trbušasti, u početku su bjelkasti, kasnije su sa sivkastom nijansom, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, vrh je obično tup, glatke, 9-12.1 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, ispunjene su žućkasto-zelenkastim amorfnim sadržajem, 25-40 x 8-10 μm, cheilocistide su uglavnom valjkaste, više su ili manje glavičaste i segmentirane, obično su sa širokom bazom, 18-60 µm x 7-12 µm, pileipelis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5-12 µm, uglavnom slabo prekrivenih smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su gotovo valjkaste ili uglavnom deformirane, često se znatno šire prema vrhu, prisutne su samo na samom vrhu stručka, 35-80 x 10-20 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do crvenkasto na oštećenim mjestima; miris je aromatičan do blago neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po pjegavoj, svijetlosmeđoj, goloj do baršunastoj površini klobuka, razmaknutim listićima, blagom crvenjenju površine pri trljanju, glatkim sporama i uglavnom valjkastim cheilocistidama. Raste na vapnenastom tlu i povezana je s bjelogoričnim drvećem. Po ovoj kombinaciji značajki razlikuje se od svih sličnih vrsta, kao što su Bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii), koja ima veća i često vrlo zdepasta plodna tijela, svjetliju boju klobuka, ljuskavu površinu klobuka, znatno veće spore i u prosječno duže cheilocistide, riblja cjepača (Inosperma pisciodorum), koja ima veća plodna tijela, često žuto-smeđu do sivo-smeđu površina klobuka, kasnije ljuskavu do vunastu, znatno veće spore i od samog početka jak i neugodan miris, može biti izražen na ribu, te jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), kojoj je s narančastim ili crvenkastim odsjajem klobuka, ljuskavom površinom klobuka, izrazito većim sporama, mirisom na plijesan i obično raste ispod crnogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma pisciodorum - created on August 2020 in Mørfjærgruven, Stuenes, Arendal, Norway by Inger-Lise Fonneland

RIBLJA CJEPAČA

Inosperma pisciodorum Bandini & B.Oertel

Etimologija: piscis (lat.) = riba + odorus (lat.) = mirisan, koji ima miris. Po mirisu mesa.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je zvonolik do konveksan, kasnije je izravnat, nije ili je samo nejasno grbav, površina je gotovo glatka ili s prilegnutim vlakancima u mladosti, kasnije je vunasto-ljuskava, ali nikada s prilegnutim ljuskama, ostaci ovoja su prisutni samo u mladosti, ponekad prilično dugo vremena, prvo je gotovo bjelkast do svijetlo kremasto-žućkast, vremenom postaje oker, smeđ ili narančasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan ili sužen na bazi, pahuljast na vrhu, prema dolje je nepravilno vlaknast, u mladosti je s prilično prolaznom koprenom, prvo je bjelkast, kasnije postaje crvenkasto-smeđ od baze prema gore.

Listići: Umjereno su gusti, 30-80 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, na kraju su sa slabim maslinastim nijansama, na ozlijeđenim mjestima postaju smeđi do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bijela.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 12-17 x 6.5-9 µm, Q= 1.8-2.2, Q = 1.7-2.2, Qe = 2, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-60 x 10-14 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste, valjkasto-batinaste do trbušaste, 33-77 x 8-22 µm, tankih stijenki, s bezbojnim ili crvenkasto-smeđim sadržajem, trama listića je s refraktivnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa, sa žutim pigmentom, blago inkrustiranim, širokim 6.6-14 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bijelo, na prerezu polako postane crvenkasto-smeđe ili svijetlo vinskicrveno; svježi primjerci mirišu na listove pelargonije, kasnije više na ribu, miris je često pomiješan sa slabom, slatkastom komponentom kao kod Bongardijeve cjepače (Inosperma bongardii), može biti i odsutan, a okus je neodređen, slab na ribu ili slabo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, a zatim plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, od srpnja do listopada, u mediteranskoj regiji od veljače do travnja, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, kestenom, johom, smrekom ili borom.

Doba rasta: 2, 3, 4, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin i da je nejestiva zbog jakog i neugodnog mirisa na ribu, međutim smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Primjerci koji rastu u proljeće u mediteranskoj regiji općenito su većih dimenzija od primjeraka koji rastu u ljeto i jesen. Slična je Bongardijeva cjepača, koja ne miriše na ribu, međutim neki primjerci mogu biti i bez izraženog mirisa pa se mogu sigurno determinirati samo pomoću DNA analize. Vrlo je slična i jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja često ima izraženo ljuskavi klobuk i miris na zemlju, te Inocybe appenticulata, koja također može mirisati na ribu, ali su joj cheilocistide s vršnim kristalima.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 4.2. Inocybe bongardii var. pisciodora (Donadini & Riousset) Kuyp.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inosperma quietiodor - created on August 2023 in Sorø Sønderskov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SLABOMIRISNA CJEPAČA

Inosperma quietiodor (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: quietus (lat.) = tih, miran, spokojan + odor (lat.) = miris. Po slabom mirisu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast, zatim je konveksan do izravnato-konveksan i s niskom i širokom grbicom na sredini, površina je u mladosti s tankim bjelkastim ostacima ovoja ovoja koji se zadržava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se slabo raspucavaju, oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, svjetliji na vrhu zbog ostataka bjelkastog ovoja, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat, valovit i raspucan.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, batinasto do gotovo gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 10 mm, gotovo je gladak do sitno pahuljast na vrhu, prema dolje je nejasno vlaknast, prvo je bjelkast, vremenom postaje žućkast, rijetko je s vrlo slabim ljubičastim odsjajem na vrhu.

Listići: Gusti, 50-55 ih dopire do stručka, trbušasti ili ne, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, žućkasto-smeđi sa sivkastim odsjajem, zatim su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijeki, amiloidne, 8-11 x 5-6 µm, Q = 1.5-1.9, Me = 8.9-5.9 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 28-39 x 9-11 um, pleurocistide nisu prisutne, cheilocistide su batinaste, ponekad su trbušaste, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 27-58 x 10-17 um, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa širokih 3-8 um, sa žućkastim pigmentom, s bazalnim kopčama, caulocistide su višesegmentne, valjkaste do batinaste, s bazalnim kopčama, 110-170 x 12-14 um; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, u klobuku je bjelkasto, u stručku je svijetložuto do smećkasto, a u gomolju bjelkasto; miris je na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus) ili slab na brašno, ponekad podsjeća na pjegavu cjepaču (Inosperma maculatum), nikada nije kao kod slamnatožute cjepače (Inosperma cookei), a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako neki izvori navode da je nejestiva vrsta, smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po radijalno vlaknastom žuto-oker klobuku s izraženom grbicom, prekrivenom barem na grbici tankim bijelim ovojem, kremasto-oker listićima, valjkastom, bijelom pa žutom stručku s gomoljasto zadebljanom bazom, mirisu mesa na sapun i sporama 8-10 x 5.5-6.5 µm. Slične su slamnatožuta cjepača (Inosperma cookei), koja miriše na voće i ima manje spore (5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm), te pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja ima crvenkasto-smeđi pjegavi klobuk i stručak, često je većih dimenzija, miriše na gljive ili tartufe, a spore su 9-12 x 5-6.5 µm.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 8. Inocybe quetiodor M.Bon

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.