Tephrocybella griseonigrescens - created on October 2020 in Rungstedlund, Denmark by Tobias Bøllingtoft

SIVOCRNEĆA UGLJENARKA

Tephrocybella griseonigrescens Picillo, Vizzini & Contu

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Lyophyllaceae > Rod: Tephrocybella > Vrsta: Tephrocybella griseonigrescens Picillo, Vizzini & Contu (GBIF ID 7348864)

Etimologija: griseus (lat.) = sivi + nigrescere (lat.) = postajati crni, potamnjeti. Po blagom suženju spora na sredini.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do gotovo zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se spljošti, nikad nije u potpunosti izravnat, ponekad je plitko ulegnut na sredini, nije vodenast, površina je bez sjaja, bjelkast do sivkast, vremenom postaje pojasast i smeđ do sivo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-8 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, blago je zadebljan na bazi, često je uzdužno stisnut, šupalj, površina je bijelo pahuljasta na vrhu, na ostalom dijelu je vlaknasta, maljava na bazi zbog bijelih dlačica, bjelkast do sivkast, kod zrelih primjeraka često postaje smeđ od baze prema gore.

Listići: Osrednje su gusti, više od 40 ih dopire do stručka, uski, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do svijetlokrem kod mladih primjeraka, zatim su tamnokrem, kasnije su često sa smeđim mrljama, počevši od spoja sa stručkom, na pritisak jako pocrnu, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Usko su eliptične, s jednom su ili više uljnih kapljica, tankih stijenki, jako su cijanofilne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 3-5 x 1.5-3 μm, Q = 1.6-1.9, Qav = 1.75, bazidije su 2-4-sporne, usko batinaste, s bazalnim su kopčama, 15-23 x 4-5.5 μm, sterigme su duge do 4 μm, subhimenij je pseudoparenhimski, trama listića sastoji se od kratkih, gotovo paralelnih, valjkastih hifa, često suženih na spojevima segmenata, glatkih, umjereno debelih stijenki, blago dekstrinoidnih, širokih 2.5-12.5 μm, chilocistide su prisutne, vršno su zašiljene, ali rijetke, kod nekih su primjeraka gotovo odsutne, gotovo valjkaste do oblika boce, 31-41 x 3.5-6 μm, vršni segmenat je dug do 17 μm, tankih stijenki, glatke, pleurocistide su odsutne, pileipelis je kserocutis koji se sastoji od valjkastih, blago isprepletenih, kratkosegmentnih hifa, širokih 1.5-7.5 μm, blago dekstrinoidnim, subpelis je gotovo neizražen, s hifama širokim do 15 μm, stipetipelis je cutis koji se sastoji od paralelnih, valjkastih, glatkih, kratkosegmentnih hifa, širokih 1.5-6.5 μm, blago dekstrinoidnih, caulocistide su odsutne, kopče su prisutne u svim tkivima, ali nisu brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto u stručku, bijelo do kremasto u sredini, ubrzo je smećkasto u bazi stručka, na prerezu pocrni; miris je slab na kakao, nekad je slab, kao kod Bongardijeve cjepače (Inosperma bongardii) ili je slab na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u vlažnim bjelogoričnim šumama, po obalama potoka i močvarama, često na trulim resama crne johe (Alnus glutinosa).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je suženosporna ugljenarka (Tephrocybella constrictospora), koja ima klobuk s ispupčenjemna sredini, širok 1-3 cm, oker-smeđ do crvenkasto-smeđ, 20-30 listića koji dopiru do stručka, stručak debeo 2-4 mm, nepromjenjivo meso na prerezu, jak miris na kakao, usko eliptične do gotovo valjkaste spore , 3.5-5 x 2-3 µm, Q = 1.3-2.2, prisutne cheilocistide i pleurocistide, pileipelis tipa cutis s batinastim vršnim segmentima i pigment koji je i inkrustirajući i unutarnji.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.