HRASTOVO UHO

Auricularia cerrina Kout, Hejl & Kalián

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Auriculariales > Porodica: Auriculariaceae > Rod: Auricularia > Vrsta: Auricularia cerrina Kout, Hejl & Kalián (GBIF ID 12251015)

Etimologija: cer (lat.) = izvedenica iz Quercus cerris. Po supstratu na kojem raste.

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko i 1-4 mm debelo, do u početku je blago kupolasto, kasnije je u obliku uha, ponekad je blago ulegnuto prema sredini, pričvršćeno je u jednoj točki za supstrat, tanje je na rubovima, čitava je vanjska, neplodna površina gusto dlakava, dlačice su pojedinačne ili u čupercima, duge su 125-250 µm i široke 5-7 µm, na bazi su široke do 11 µm, bjelkasta do sivkasta dlakava površina je u izraženom kontrastu s tamnom, unutarnjom, himenijalnom površinom, koja je glatka, ponekad s naborima, smeđa, siva do tamnosiva, sušenjem postaje crno.

Spore: Kobasičaste, zakrivljene, rjeđe su eliptične, glatke, prozirne, sa sitnim su uljnim kapljicama, neamiloidne, 11.5-16 x 4-6 µm, bazidije su valjkaste, s tri poprečne pregrade, 49-65 x 4.5-5.5 µm, hifalni sustav je monomitski, hife su s kopčama, razgranate, isprepletene, glatke, prozirne, hife trame su paralelne, široke 2-4 µm, na himenijalnoj su površini prisutni raspršeni kristali (cromushrooms: spore su (11) 11.5 - 14.6 (15.3) × (4.3) 5 - 6.2 (6.5) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.8), N = 140, Me = 13 × 5.5 µm, Qe = 2.3); otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili busenasto, u šumama i parkovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznih vrsta hrastova. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.2.2026., na lokalitetu Samoborsko gorje, na grani hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnim plodnim tijelima, sivim do crnkastim s gustim bjelkastim do sivkastim dlačicama na vanjskoj, neplodnoj površini. Mikroskopski je s manjim sporama u usporedbi sa sličnim judinim uhom (Auricularia auricula-judae). Tipični je supstrat ograničen samo na hrastove (Quercus cerris, ali i druge vrste hrastova). Mnogo češće Judino uho raste uglavnom na bazgi (Sambucus nigra), ali se pronađe i na raznom drugom bjelogoričnom drveću. Osim veličine spora i supstrata na kojem raste, bitna značajka za determinaciju je dužina dlačica na vanjskoj površini klobuka, one su kod Judinog uha duge do 150 µm, dok su kod opisane vrste duge i preko 200 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.