|
Inocybe elysii - created on October 2024 in Sierra National Forest, Fresno County, USA by Dean Lyons |
![]() |
![]() |
|

RAJSKA CJEPAČA
Inocybe elysii Bandini & B.Oertel
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe elysii Bandini & B.Oertel (GBIF ID 12191400)
Etimologija: Elysium (lat.) = Elizij je bio dio Podzemnog svijeta (Hada), ali ne kao mjesto patnje, već rajski vrt, mjesto blaženstva i počinka za heroje i one koji su živjli kreposnim životom, za odabranike bogova. Po idealnoj poziciji nekoliko zbirki uz planinski potok u dolini Nedertal, zapadno od Kühtaija, u Austriji. Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je gotovo kuglasto-zvonolik ili gotovo stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, prvo je bez pa s manje ili više izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti prekrivena slojem bjelkastog ovoja, ponekad je duže vrijeme sjajna i svilenkasto glatka, kasnije je ponekad fino baršunasta, sitno raspucana na sredini, žućkast do žut sa zlatnom ili svijetlooker nijansom, često je pomiješana s bijelom zbog ostataka ovoja, pa je zato svjetliji, ponekad gotovo bijel ili bojelo prošaran, nekad je s nježnim crvenkastim odsjajem, rub je u mladosti podvijen, zatim je obješen prema dolje do izravnat. Stručak: 2-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je čitav bjelkast i vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, pahuljast je samo na vrhu, prvo je bjelkast, kasnije je prljavo krem ili svijetlo slamnatožut. Listići: Prilično su široko razmaknuti, oko 25-40 ih dopire do stručka, debeli, trbušasti, široko su prirasle sa ili bez zupca, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivkaste, s ili bez žućkaste do oker nijanse, oštrica je nazubljena i bjelkasta. Spore: Gotovo su bademaste, također su eliptične ili gotovo valjkaste, tupog vrha, glatke, 7.2-9.1 x 4.2-5.8 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i sa sporama dugim do 11 μm, 23-33 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom trbušaste, ponekad su vretenaste, često s jasnim prijelazom od trbuha do vrata, često su glavičaste, ponekad su s blago valovitim stijenkama, uglavnom s kratkim vratom, ponekad bez vrata i s kratkom ili dužom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 40-71 x 10-21 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5-12 μm i prekrivenih žućkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, uglavnom su trbušaste, ponekad oblika boce ili vretenaste, često su glavičaste, s kratkim ili dužim vratom, dijelom s blago valovitim stijenkama, s kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 40-95 x 10-20 μm, pomiješane su s bezbojnim, izduženim, batinastim cauloparistidama tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa. Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miriše na spermu, a okus nije izražen. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, na kiselom tlu. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Prepoznatljiva je po često svilenkastoj, glatkoj površini klobuka, žućkaste do žute boje sa zlatnožutom do svijetlooker nijansom, obilnim bjelkastim ostacima ovoja, prosječno prilično kratkim, glatkim sporama, često glavičastim cheilocistidama, uglavnom u obliku boce, često dugim glavičastim caulocistidama na vrhu stručka, te rastu na većim nadmorskim visinama na kiselom tlu uz crnogorično drveće. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od zemljaste cjepače (Inocybe geophylla), koja je s manje obilnim ostacima ovoja, uglavnom više ili manje bjelkastom do najviše žućkastom bojom klobuka, manje glatkom površinom klobuka i rijetkim glavičastim cheilocistidama i caulocistidama, te Inocybe sambucella, koja je barem isprva s bjelkastim klobukom, raspucane površine u starosti, prosječno dužim sporama i uglavnom neglavičastim cheilocistidama s debljim stijenkama. Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split