Inocybe globulina - created on July 2020 in Akershus: Nittedal, Hakadal, Kirkebyhøgda, Norway by Egil Bendiksen, University of Oslo

GOMOLJASTA CJEPAČA

Inocybe globulina Bandini & B.Oertel

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe globulina Bandini & B.Oertel (GBIF ID 11376529)

Etimologija: globulus (lat.) = kuglica, loptica. Po kuglastoj, gomoljasto zadebljanoj bazi stručka.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, u mladosti je ponekad bez grbice, stariji primjerci su uglavnom s više ili manje izraženom širokom grbicom, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti ponekad s prolaznim ostacima bjelkasto-sivkastog ovoja na sredini, glatka, kasnije je fino baršunasta i s prilegnutim vlaknima prema rubu, često blago ljepljiva ili gotovo mazava i prekrivena sitnim ostacima zemlje, u mladosti je ponekad s ostacima bjelkaste koprene koji vise na rubu, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je gotovo crnkasto-smeđ na sredini i izraženo svjetliji prema rubu, pa izgleda gotovo dvobojno, rub je isprva slabo podvijen ili savijen prema dolje, kasnije je ravan ili izvrnut prema gore.

Stručak: 2-6 cm visok i × 2-6 mm debeo, ponekad je valjkast, uglavnom je zakrivljen, često se blago širi prema bazi, baza je gomoljasta, obično s uočljivo zaobljenim, često duboko ukopanim gomoljem, u početku je u potpunosti bjelkast i vlaknast, samo je na krajnjem vrhu pahuljast, ubrzo je crtast ili gladak, oker-smeđ, smeđ do tamnosmeđ, na gomolju je bjelkast.

Listići: Gusti, oko 40-60 ih dopire do stručka, često su blago trbušasti, često gotovo slobodni ili s ili bez zupca, usko su prirasli, u početku su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je nazubljen, bjelkasta do boje lica.

Spore: Kuglaste do eliptične, grbave, s 7–11 različito oblikovanih, više ili manje izbočenih, zaobljenih grbica, 6.5–10.5 µm × 5–7.6 µm, Q = 1–1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–30 × 7–10 µm, pleurocistide su 35–78 µm × 9–21 µm, vretenaste, trbušaste, valjkaste, oblika boce ili batinaste, uglavnom bez ili samo s kratkim vratom i širokim vrhom, s kratkom ili dugom bazalnom stapkom s skraćenom bazom, vrh je s ili bez kristala, stijenke su vrlo varijabilne debljine, do 2.5 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelene s 3% KOH, cheilocistide su sličnog oblika, ali uglavnom kraće, izmiješane su s brojnim bezbojnim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4.5–12 µm, slabo do jako prekrivenih smeđim pigmentom, kao i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka, a tamo su uglavnom uski hifoidni i višesegmentni elementi, ponekad i batinaste i/ili valjkaste cistide sa stijenkama debljine samo do 0.5 µm, svijetlo žućkasto-zelene s 3% KOH, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, smećkasto ili također ružičasto-ljubičasto u kori stručka, kasnije je ponekad smećkasto u bazi stručka, osušeno je tamnosmeđe s ili bez crvenkastog tona u klobuku i nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miriše na gljive, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do listopada, po nasipima i u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom lužnjakom (Quercus robur), bukvom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana je vrsta prepoznatljiva po smeđem do tamnosmeđem, obično jednobojnom, ponekad gotovo dvobojnom klobuku, glatkoj do fino baršunastoj i često ljepljivoj površini klobuka, stručku pahuljastom samo na krajnjem vrhu, obično s izraženim kuglastim gomoljem na dnu, relativno malim, grbavim sporama, prosječno prilično kratkim cheilocistidama, uglavnom s kristalima na vrhu. Eventualno se može zamijeniti sa šiljastom cjepačom (Inocybe acuta), koja uvijek raste u blizini vrba, ima šiljastu grbicu na sredini klobuka, manje zaobljen gomolj na dnu stručka i puno veće spore, Inocybe acutoides, koja uvijek raste u blizini vrba, ima manje zaobljen gomolj na dnu stručka, šiljastu grbicu na sredini klobuka, prosječno veće spore i veće cheilocistide, planinska cjepača (Inocybe alpigenes), koja je većih dimenzija, ima ljuskavu površinu klobuka, nema gomolj na dnu stručka, ima višekutne sporama i raste na višim planinskim predjelima uz patuljaste vrbe, maglasta cjepača (Inocybe assimilata), koja je s uočljivim sivkastim ostacima ovoja, gotovo vodenastom površinom klobuka, slabije izraženim gomoljem na dnu stručka, prosječno manjim sporama, karakterističnim caulocistidama koje su kratko stožaste na vrhu, ćelava cjepača (Inocybe glabrodisca), koja ima mnogo manje zadebljanu bazu stručka, veće cheilocistide s debljim stijenkama i prosječno veće spore, repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je na dnu stručka s gomoljem u obliku repe, prosječno većim sporama s obično izraženijim grbicama i obično raste u vlažnim šumama na kiselom tlu, te tresetna cjepača (Inocybe sphagnophila), koja nema zaobljeni gomolj na dnu stručka, prosječno manje spore, valovite, račvaste caulocistide i raste u vlažnim šumama na kiselom tlu.