|
Inocybe glabrodisca - created on July 2011 in Observatory Hill, Victoria, British Columbia, Canada by Oluna & Adolf Ceska |
![]() |
![]() |
|

ĆELAVA CJEPAČA
Inocybe glabrodisca P.D.Orton
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe glabrodisca P.D.Orton (GBIF ID 2528019)
Etimologija: glaber (lat.) = gladak, ćelav, bez dlaka + discus (lat.) = disk, ploča. po glatkoj sredini klobuka. Klobuk: 2-4 cm širok, u početku gotovo je stožast do zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i sa širokom, tupom grbicom na sredini, na kraju je često ulegnut oko grbice, ponekad je valovit, površina je u mladosti sa bjelkastim ostacima ovoja na sredini, glatka, kasnije je radijalno vlaknasta, vlakna su često razmaknuta i otkrivaju bijelu tramu, često je rascijepljena prema rubu, bez tragova koprene, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, često je prilično taman. Stručak: 3-7 cm visok i 3-6 mm debeo, vitak, valjkast ili blago zakrivljen na dnu, s izraženim je neobrubljenim gomoljem na bazi, pahuljast na vrhu, ispod je sa sitnim bjelkastim ljuskicama, koje su u kontrastu sa tamnijom osnovom, u mladosti je bjelkast i sa slabom ili izraženom ružičastom nijansom, kasnije postaje oker do žućkasto-smeđ. Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, prirasli do gotovo slobodni, obično su tanki, u početku su bjelkasti, zatim su oker do sivo-smeđi, oštrica je nazubljena i svjetlija. Spore: Izraženo su grbave, grbice su zaobljene, 7-9.5 x 5.5-7 µm, Me = 8.4 × 5.8 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, pleurocistide su različitih oblika i veličina, cheilocistide su 50-80 × 14-25 µm, s vratom širokim 7-12 µm, vretenaste, oblika boce do trbušaste, sa stijenkama debljine 1.2-2.1 µm, s ili bez vršnih kristala, pleurocistide su 50-90 × 12-20 µm, s vratom širokim 7-11 µm, uglavnom su vretenaste, ponekad su s trbušaste, ali ne tako debele kao kod cheilocistida, prisutne su brojne gotovo kuglaste ili kruškolike paracistide, caulocistide su prisutne na vrhu stručka; kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa. Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto ili blago kremasto u kori stručka; miris i okus su na spermu. Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, bukvom, brijestom, grabom, topolom ili lipom. Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Različiti autori ponekad sinonimiziraju ili različito tumače neke srodne vrste, kao što su raspukuta cjepača (Inocybe calida), kojoj je meso u stručku s ružičastom nijansom i s manjim cheilocistidama, te desetogrba cjepača (Inocybe decemgibbosa), koja ima veće spore. Slična je maglasta cjepača (Inocybe assimilata), koja raste u planinskim crnogoričnim šumama, a stručak je na dnu s zaobljenim, bjelkastim gomoljem.



Prirodoslovni muzej - Split