Trichophaea abundans - created in Netherlands (Kingdom of the) by Leonard Minkema

OBILNA ČEKINJAVICA

Trichophaea abundans (P.Karst.) Boud.

Etimologija: abundare (lat.) = obilovati. Po načinu rasta u mnogobrojnim skupinama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 cm široko, u ranoj je mladosti polukuglasto, zatim se raširi i otvori poput plitke zdjelice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, često je vrlo nepravilno i dosta ukopano u tlo; unutarnja je himenijalna površina bijela do sivkasta, u starosti je krem, vanjska je strana smeđa i pokrivena gustim smeđim dlačicama.

Spore: Široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 11-15 x 6.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikoj množini, u šumama na golom opožarenom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na golom i sjenovitom te vlažnom pjeskovitom tlu ili obraslom mahovinom raste donekle slična Trichophaea woolhopeia. Ona naraste samo 3-6 mm široko i na osnovi nema stalka, nego raste izravno na supstratu. Vanjska je strana spomenute čekinjavice također smeđe čekinjasto-dlakava, a unutarnja je himenijalna površina svijetlosiva do svijetlooker. Njezine su spore široko eliptične, prozirne i glatke, te velike 21-22 x 13-15 µm.

Rhizina undulata - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA PLOČARICA

Rhizina undulata Fr.

Engleski naziv: Pine Firefungus

Plodno tijelo (apotecij): 3-30 (40) cm je široko, često je spljošteno, tanjurasto, jastučasto, konveksno valovito ili je u obliku valovitog diska, napuhano, tanko, rastegnuta kožica prianja uz zemlju, nema stalka već je s korjenčićem učvršćena za zemlju; crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crno-smeđe, rub je debeo, bjelkast je do žućkast, uzdignut je prema gore, donja je strana dosta svjetlije bijele do žućkaste boje i djelomično pokrivena gustim dlačicama dužine 1-2 mm.

Spore: Vretenaste, duguljaste, glatke, 25-33 x 8-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Okerasto, čvrsto, voštano, lomljivo, na kraju je kožasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često u velikoj množini, na sunčanijim mjestima u crnogoričnim šuma, te po opožarenim terenima kao parazit ili saprofit na korijenju raznog crnogoričnog drveća, obično bora, duglazije (Pseudotsuga) ili smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smećkaste je boje, donji je dio svjetliji i s brojnim vlaknima dužine 1-2 mm, prisutna je jedna konveksna i smećkasta površina, ima čudni korijen kojim je učvršćena za zemlju i mali klobuk koji je često oštećen od kukaca.

ŠKRLETNA ČAŠICA

Sarcoscypha austriaca (Beck ex Sacc.) Boud.

Etimologija: austriaca = austrijska. Po lokalitetu.

Engleski naziv: Scarlet Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (9) cm široko, gledajući zajedno sa stalkom u obliku je pehara ili čašice za liker, rub je rijetko valovit, u mladosti je okrenut prema unutra, kasnije je ravan; unutarnja je himenijalna površina glatka i ravna, ponekad je slabo venozna na sredini, vlažna, bez sjaja, intenzivne je crvene boje, boje krvi ili ruža za usne, vanjska je strana baršunasto dlakava.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 3-7 mm debeo, također je obrastao sitnim bijelim polegnutim dlačicama, širi se prema gore, jer postepeno prelazi u klobuk, pun, tvrd, veoma je žilav.

Spore: Eliptične, obično izravnate na krajevima, 22.5-35 x 9.9-13.5 µm; askusi su s po 8 spora; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prema dolje je sve deblje, do 2 mm, voštano, i u stručku i u klobuku je elastično i malo žilavo, bjelkasto do svijetložućkasto s crvenim unutarnjim slojem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, do svibnja, u aluvijalnim šumama kao saprofit sitnih, u zemlju ukopanih, drvnih ostataka (grančica), osobito johe, vrbe, jasike ili bagrema, a rijetko lipe i drugog bjelogoričnog drveća, uglavnom je po više primjeraka na istoj grančici, voli pjeskovito i vapnenasto tlo; u nas je česta vrsta, kako u kontinentalnom tako i u sredozemnom području zemlje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Unatoč žilavosti je lako probavljiva, slatkog okusa i bez posebne arome. Stručci se odbacuju.

Napomena: Od crvenog se peharčeka (Sarcoscypha coccinea) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija kovrčaste, a ne ravne, a spore su malo šire i obično su izravnate na vrhovima, a ne zaokružene kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka je do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

CRVENI PEHARČEK

Sarcoscypha coccinea (Jacq.) Lambotte

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Ruby Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (10) cm široko, u obliku je plitkog pehara s drškom, zdjelice ili čašice; unutarnja je himenijalna strana pehara žive skerletnocrvene boje, vanjska je sterilna strana bjelkasta, uzdužno brazdasta od stručka do ruba i na kraju vrlo sitno dlakava, rub je žućkast, iskrivljen, u starosti je iskrzan i rascijepljen.

Stručak: 1-3 cm visok i 3-5 mm debeo, ponekad je malo duži, tipično je vrlo sitno dlakav, čvrst, sužava se prema bazi, često je stisnut i nepravilno uzdužno brazdast, bjelkast je ili nešto tamniji, kremast, žućkast, krem-okerast ili smećkast.

Spore: Eliptične, glatke, 24-35 x 10-12.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, bjelkasto do žućkasto s crvenim unutarnjim slojem, često vodenasto, tanko, u apoteciju od dna do ruba sve tanje, vrlo je elastično, voštano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće u šumama kao saprofit sitnih ili krupnijih drvnih ostataka ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, najčešće na trulim granama napola ukopanim u površinskom sloju, često uz šumske potoke i na provodnjenim šumskim terenima. 

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Od škrletne se čašice (Sarcoscypha austriaca) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija ravne, a ne kovrčaste, a spore su malo uže i obično nisu izravnate na vrhovima kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka je do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

Sarcoscypha jurana - created on February 2023 in Gießen, Germany by arthur_haendler

JURSKI PEHARČEK

Sarcoscypha jurana (Boud.) Baral

Etimologija: jurana (lat.) = region Jura, francusko-švicarsko područje Jurskih planina, gdje je vrsta prvi put pronađena i opisana. Po lokalitetu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 cm širok, u obliku je pehara, zdjelice ili čašice sa stalkom, unutarnja je himenijalna površina intenzivne crvene boje, rijetko je žuta, vanjski je dio svjetliji, bjelkast, pustenast, dlakav, rub je dugo vremena uvijen; stalak je do oko 3 cm visok, kratak, ponekad je nešto duži, bjelkast do žućkast, na vrhu je crvenkast.

Spore: Široko eliptične, prozirne, u zrelom stanju bez sluzi, 26-38 x 12-15 µm, askusi su s 8 spora, 360-450 x 15-21 µm, parafize su blago batinaste; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto do svijetložuto, s unutarnjim crvenim slojem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do svibnja, kao saprofit drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

Sarcoscypha macaronesica - created in Spain by Jesús Prados Blanco

KANARSKI PEHARČEK

Sarcoscypha macaronesica Baral & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.6-2 cm širok, u obliku je pehara ili čašice sa stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, intenzivne crvene boje; vanjski je dio svjetliji, ružičast, rub je bijelo-okerast; stalak je bjelkast, od ruba prema bazi je sve svjetliji, baršunast.

Spore: Široko eliptične, na krajevima zaobljene, čak i djelomično krnje, rijetko vrlo blago vijugave, u zrelom stanju bez sluzi, 22-40 x 8.5-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do početka travnja kao saprofit drvnih ostataka (grane) lovora ili hrasta u sredozemnim zimzelenim šumama. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta od kojih su tri na otoku Braču, jedan na otoku Korčuli i jedan u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

Pseudoplectania melaena - created on February 2008 by Sam Linse (BearwoodSam)

JELOVA CRNOČAŠKA

Pseudoplectania melaena (Fr.) Sacc.

Engleski naziv: Darkening False Plectania

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm je široko, u obliku je čašice ili zdjele s manje ili više izraženim stručkom; rub je dosta pravilan, najprije je podvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna površina u mladosti smeđa, sivo-smeđa, maslinasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, u starosti je crno-smeđa ili crna, ponekad je s venama i naborana; vanjska je strana crno-smeđa do crna, prekrivena je sa sitnim i gustim dlačicama.

Spore: Kuglaste, glatke, s velikim uljnim kapljama, 12.7-13.4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Relativno je debelo, elastično, sivkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od kraja ožujka do početka svibnja, u gorskim krajevima, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit vrlo trulih trupaca, panjeva i vrlo krupnih otpalih grana različitih vrsta jela i smreke, obraslih mahovinom. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta od kojih su četiri na području masiva Velike Kapele u okolici Vrbovskog, dva na planini Medvednici, a jedan na području masiva Male Kapele u blizini Plitvičkih jezera.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične se crnkaste zdjeličarke (Pseudoplectania nigrella) razlikuje po prisutnosti stručka, te po rastu na drugačijem staništu. Crnkasta zdjeličarka raste na mahovini ili na goloj zemlji.

Pseudoplectania nigrella - created in Finland by Mariia Goncharskaia

CRNKASTA ZDJELIČARKA

Pseudoplectania nigrella (Pers.) Fuckel

Engleski naziv: Ebony Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, na bazi je s vrlo kratkim batrljkom koji pri ubiranju ostaje u tlu, ponekad je i odsutan; unutarnja je himenijalna površina glatka ili žiličasto naborana, crna je ili crno-smeđa, po vlažnom je vremenu sjajna, rub je oštar i dugo vremena uvrnut prema himenijalnoj strani; vanjska je sterilna strana tamnija, crno-smeđa i crno dlakavo-baršunasta.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, ponekad s jednom velikom uljnom kapljom, 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto je do sivkasto, elastično; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka i borova, u mahovini s otpalim iglicama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Crnkastu je zdjeličarku moguće zamijeniti s crnom mahovinastom zdjeličarkom (Pseudoplectania sphagnophila) koja raste u svibnju i lipnju u mahovini na močvarnome tlu. Spomenuta vrsta nikada ne raste u šumama. Također je moguća zamjena s jelovom crnočaškom (Pseudoplectania melaena), koja također raste u proljeće (ožujak-svibanj) na sličnome staništu. Međutim, spomenuta zdjeličarka ima tamnomaslinasti do tamnosmeđi himenij i njezine su parafize na vrhovima spiralno zavijene te podsjećaju na biskupski štap.

CRVENKASTA CRNOČAŠKA

Plectania melastoma (Sowerby) Fuckel

Engleski naziv: Corona Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (4) cm široko, s kratkim je stručkom, u obliku je vrča, kasnije je poluloptasto; unutarnja je himenijalna strana sjajna i crna, vanjska je strana smeđe zrnasta, crnkasta i u početku naborana.

Stručak: Crno-smeđ, sa sitnim je dlačicama.

Spore: Eliptične, 23-28 x 10-11 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smećkasto; miris je neugodan, a okus gorkast.

Stanište: Raste od prosinca do svibnja, kao saprofit tla i sitnijih drvnih ostataka različitih vrsta borova, ariša, lijeski, grabova, breza, ruža, kupina, vrijesa (Calluna vulgaris), planike (Arbutus unedo), hrasta plutnjaka i japanske kriptomerije (Cryptomeria japonica); pojavljuje se u vrlo različitim šumama, na njihovim rubovima te u vrištinama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, na području Gorskog kotara, Korduna i šire okolice Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su crnkasta zdjeličarka (Pseudoplectania nigrella) i bugarkinja (Bulgaria inquinans).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma (Sowerby: Fr.) Fuckel)

JUŽNJAČKA CRNOČAŠKA

Plectania rhytidia (Berk.) Nannf. & Korf

Etimologija: rytis (gr.) = bora, nabor. Po naboranom rubu apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 5-15 mm široko, u obliku je čašice, izravno je spojeno na supstrat ili preko kratkog stalka; unutarnja je himenijalna strana glatka i crna, vanjska je strana dlakavo-baršunasta, s velikim uzdužnim i ponekad račvastim naborima, također je crna, rub je narebran zbog valovitih nabora.

Spore: Eliptične do vretenaste, prozirne, s poprečnim brazdama na konveksnom dijelu, 21-24 x 10-12.5 µm, askusi su sa 8 spora, 300-450 x 12-18 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od siječnja do lipnja, u šumama, posebno u submediteranskim šumama eukaliptusa, hrasta crnike, bijelog graba i hrasta medunca, kao saprofit otpalih drvnih ostataka i ovoja plodova različitog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Rabu, u okolici Dubrovnika i u blizini Pule. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso sredinom veljače na lokalitetu Šišan kod Pule, na drvu lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma), koja je mnogo većih dimenzija i raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Južnjačka crnočaška (Plectania platensis (Speg.) Rifai)

CRNI PEHAR

Urnula craterium (Schwein.) Fr.

Etimologija: crateris (lat.) = kalež, pehar. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Devil's Urn

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 (9) cm široko i 2-8 cm visoko, u mladosti je skoro zatvoreno, zatim se tjemenu zvjezdasto raspucava, u obliku je šalice ili pehara sa stalkom; unutarnja je himenijalna površina smeđa, crno-smeđa do crna, glatka, blistava, vanjska je strana sivo-smeđa do crno-smeđa, gusto je bradavičava i često brašnasto-pahuljasta, rub je iskrzan i raspucan.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2.5 cm širok (pri vrhu), prema dolje je postepeno ili klinasto uži, nije korjenast, iznad baze je šupalj, a svjež u toj šupljini sadrži želatinoznu, skoro tekuću tvar, dosta je žilav; smeđ, crno-smeđ do crn, često je izbrazdan, baza je obrasla sitnim dlačicama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 25-35 x 10-14; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, u mladosti je mekše i lomljivo u apoteciju, starenjem je sve žilavije, s nježnim je želatinoznim slojem, smeđe do crvenkasto-smeđe, osušeno je bijelo ili plavičasto-sivo, osobito iznad baze stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, graba, lijeske i trepetljikave topole (Populus tremula), te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i piljevini, a ujedno je rizoidima povezana s humusnim tlom, voli vlažna mjesta. Pojavljuje se samo u nizinskim i brežuljkastim bjelogoričnim šumama kontinentalnih krajeva umjerenog pojasa; rijetka je vrsta u svijetu, najčešća je u središnjoj Hrvatskoj (od Sljemena do Dugog Sela). U Hrvatskoj je poznata sa 17 lokaliteta, i svi su u nizinskom i brežuljkastom području središnje Hrvatske. 

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po obliku je sličan crveni peharček (Sarcoscypha coccinea), a po obliku i boji crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma) koji je jako rijedak kod nas. To je manja gljiva, veličine do 2 cm, a crni pehar je na rubu narančasto-smeđ i raste među borovim iglicama. Veoma su slične vrste iz rodova Pseudoplectania i Plectania koje su crne boje. Razlikuju se po drugačijim sporama, manjim dimenzijama plodnog tijela, te želatinoznom sloju mesa.

VIJUGAVA MIRISNICA

Choiromyces meandriformis Vittad.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, nepravilno, okruglasto ili krumpirasto, režnjasto ili cjelovito, redovito je s okruglastim, duboko izgriženim kraterima, peridij je formiran od isprepletenih hifa, najprije je bjelkast, a kasnije sa žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste, gusto su dekorirane sa tankim tupim izraslinama dugim 3-5 µm, 15-20 µm (cromushrooms: 16.3-18.7 µm, N = 60, Me = 17.5 µm, Qe = 1); otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Inicijalno bjelkasto, a poslije postane žućkasto-smećkasto, mramorirano, na presjeku se vide brojne areole ograničene vijugavim žilicama; miris je kod mladih primjeraka blag, a kod zrelih plodišta vrlo jak na češnjak i neugodan, a okus blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, uglavnom poluukopana u tlu, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Sirova izaziva proljev i općenito se smatra da uzrokuje alergijski sindrom trovanja pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada. Nisu poznati simptomi trovanja kod termički obrađenih gljiva.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po plodnom tijelu koje uvijek napola proviruje iz tla, redovito je izgrižena, a meso je kod zrelih plodnih tijela odvratnog mirisa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Vijugava mirisnica (Choiromyces meandriformis Vittadini)

LJETNI TARTUF

Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno. Po razdoblju rasta.

Engleski naziv: Summer Truffle

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko, okruglasto, jajoliko, prilično je pravilno; crno-smeđe je do crne boje, prekriveno je tipičnim piramidalnim i debelim bradavicama pravilnog oblika, bradavice su oko 3-12 (14) mm široke, s 4-6 stranica, tvrde, oštro se dižu sa podloge, često su malo spljoštene ili udubljene na vrhu, uvijek su sa sitnim poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, nisu dekorirane, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, prozirne, 20-45 x 18-35 µm; otrusina je žuta do ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, čvrsto, tvrdo je poput mrkve, u mladosti je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, u starosti je tamnosmeđe, često je s purpurnocrvenim mrljama, mramorirano, isprepleteno je s bjelkastim, tankim, vijugavim i sterilnim žilicama; miris kod mladih gljiva nije osobito jak, aromatičan na gljive, češnjak ili stare alge, kasnije je izraženiji, a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom, dobro dreniranom, vodopropusnom tlu bogatom kalcijevim karbonatom, siromašnom organskim ostacima i sa manje od 40% gline, a čiji su dublji slojevi prilično tvrdi što pomaže korijenu da se razvije bliže površini zemlje, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima. Prva je slika snimljena na lokalitetu Lučane kod Sinja, a drugu je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a cijena po kilogramu gljiva je oko 200-400 €.

Napomena: Ovaj je tartuf crne boje, a od sličnih se vrsta razlikuje po karakterističnim piramidalnim bradavicama po površini plodnog tijela. Gleba je u mladosti skoro bijela, a poslije, kada se gljiva razvije, postane smećkasta, uvijek su prisutne sitne bijele žilice. Po bradavičavoj površini i staništu su slični zimski tartuf (Tuber brumale), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

BORCHIJEV TARTUF

Tuber borchii Vittad.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, okuglastog je oblika, dosta je nepravilno, gomoljasto je ili grbavo, često se ulegne na bazi; peridij je prilično tanak, najprije je maljav, zatim je gladak ili fino naboran, oker ili crvenkasto-smeđ, ponekad je sa zelenom nijansom, često je sa crvenkastim pjegama.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bez dekoracije, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, 18-55 x 17-42 µm; otrusina je svijetložuta, svijetlosmeđa do smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije je oker-smeđe, u starosti je crvenkasto-smeđe i na kraju skoro crno, prošarano je rijetkim bijelim anastomozirajućim venama pa je tamnosmeđe; miris je dosta ugodan, aromatičan na češnjak, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno i do 30 cm duboko, uglavnom samo u mediteranskim područjima, a razdoblje sazrijevanja je od siječnja do kraja travnja, u svim tipovima šuma u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrasta, lijeske, bukve, topole ili lipe, te crnogoričnog drveća, često bora, na dobro dreniranom, pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, početkom veljače.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se uzgajati, a prvi put su uzgojene u Italiji 1990. godine.

Napomena: Ovom tartufu po obliku i boji dosta sliče bijeli tartuf (Tuber magnatum), koji se razlikuje po mikroskopskim osobinama, te siromašni tartuf (Tuber oligosmeprmum), kojemu meso miriše na gorke bademe.

ZIMSKI TARTUF

Tuber brumale Vittad.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Winter Truffle

Plodno tijelo: 2-9 cm široko, okruglasto ili je nepravilno je gomoljasto, kvrgavo ili stisnuto, s režnjevima, često je s udubljenjem na dnu, crvenkasto-smeđe, skoro je crno, peridij se sastoji od mnogobrojnih debelih, niskih i nepravilno višekutnih bradavica širokih 1-3 mm, ponekad su na osnovi crvenkasto-smeđe, na vrhu su spljoštene, zatim se poneke zrakasto raspuknu i nemaju poprečne crtice.

Spore: Eliptične, bez dekoracije, 22-42 x 16-27 µm; otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, nakon sazrijevanja je sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, tvrda, u starosti je potpuno crno, poput labirinta je isprepletena bijelim žilicama, nepromjenjive je boje, žilice uvijek ostaju bijele; miris je osobit, aromatičan je na muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, ali ne tako aromatičan kao kod drugih gomoljača, u starosti može postati i neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u jesen i zimu do 15 cm duboko u zemlji, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično lijeskom, hrastom ili lipom, u vapnenastom tlu, voli toplija staništa. U Istri se sakuplja pomoću uvježbanih pasa, vjerojatno raste i u okolici Zagreba ili Karlovca, te u Slavoniji i u drugim krajevima. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, a drugu Ivana Mandić Mihaljević, 11.11.2025., na lokalitetu kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna je od najcjenjenijih vrsta tartufa. Cijena po kilogramu je oko 1000-2000 €.

Napomena: Pravi je specijalitet i vrlo cijenjena gomoljača. Osim u Istri sigurno raste i na drugim lokalitetima diljem Hrvatske. Po bradavičavoj površini su slični ljetni tartuf (Tuber aestivum), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1640. Zimski tartuf (Tuber brumale Vittadini); 1641. Preživakomirisni tartuf (Tuber brumale f. moscatum (Ferry) Montecchi & Lazzari); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 59. str. Zimski tartuf (Tuber brumale Vittad.)

HRASTOV TARTUF

Tuber dryophilum Tul. & C.Tul.

Engleski naziv: Wood Truffle

Plodno tijelo: 1-6 cm široko, nepravilno je kuglasto, površina je glatka i u udubljenjima maljava, prljavo bjelkasta, poslije postane okerasta, smeđa ili sivo-smeđa, s crvenkasto-ljubičastim je pjegama, peridij je debeo 0.3-0.5 mm.

Spore: Eliptične, 30-46 x 20-31 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo-krem, zatim je svijetlosmeđe, kasnije je sivo-crveno do ljubičasto-smeđe, isprepleteno je razgranatim bijelim žilicama; miris je kiselkast, ali ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u humusnom sloju u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i šumske putove, te u nizinama i u višim predjelima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom ili lijeskom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prema vanjskom izgledu hrastov se tartuf može zamijeniti s pjegavim tartufom (Tuber maculatum), od kojeg se bitno razlikuje po obliku spora. Spomenuta vrsta ima sitne, eliptične i mnogostruko mrežaste spore, velike 24-27 x 18-20 µm. Hrastov tartuf ima vrlo široke i malobrojne mrežaste alveole, po čemu se bitno razlikuje od drugih makroskopski sličnih tartufa.

Referentni izvori:Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1629. Hrastov tartuf (Tuber dryophilum Tulasne & C.Tulasne)

IZDUBLJENI TARTUF

Tuber excavatum Vittad.

Etimologija: excavatum (lat.) = iskopan, izdubljen, s rupicama. Po izgledu.

Engleski naziv: Hollowed Truffle

Plodno tijelo: 2-3 (4) cm široko, veličine je oraha, gotovo je okruglo ili nepravilno izobličeno, ponekad je spljošteno, kvrgavo, na dnu ima veliku šupljinu koja se proteže do unutrašnjosti i koja donji dio dijeli na nekoliko režnjeva, tako da je gomolj na presjeku nepravilno komorasto šupalj po čemu je i ova vrsta i dobila ime; peridij je hrapav i bradavičav, oker, žućkasto-crvenkasto, narančasto-smeđe, crveno-smeđe, hrđastosmeđe ili je maslinasto-smeđe

Spore: Uglavnom kuglaste, samo u starosti grubo ukrašene i nepravilno mrežaste, promjenjive veličine, 30-50 x 22-32 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Vrlo je tvrdo, suho, drvenasto, bjelkasto, oker do crvenkasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, s mnogobrojnim je bjelkastim mramoriranim žilicama koje se radijalno šire od šupljine u sredini prema vanjskoj površini; miris je ugodno na gljive, tartufe, u starosti je neugodan na pokvareni sir, a okus je blag na kupus.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u gornjem sloju zemlje u bjelogoričnim šumama do 1600 m nadmorske visine, u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom i grabom, rijetko s crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu uz tekućice. Prvu je sliku snimila Ivana Mandić Mihaljević, a drugu i treću Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, jer je lošeg okusa glebe kao i svi ostali crvenkasti tartufi.

Napomena: Veoma je prepoznatljiva po uvijek prisutnoj karakterističnoj šupljini u sredini plodnog tijela, a vrlo je loše kvalitete pa se smatra nejestivom vrstom. Sličan je borchijev tartuf (Tuber borchii).

SMRDLJIVI TARTUF

Tuber foetidum Vittad.

Engleski naziv: Stinking Truffle

Plodno tijelo: 2-6 cm široko, nepravilnog je oblika, glatko s pukotinama i udubinama sličnim kao kod crvenkastog tartufa (Tuber rufum), najprije je bjelkasto, zatim je oker, na kraju je crvenkasto-smeđe ili crvenkasto-crno, peridij se ne odvaja, debljine je 0.3-0.5 mm, s pseudoparenhimskom strukturom s poligonalnim ili kuglastim, crveno-smeđe pigmentiranim elementima prema van, na površini je s rijetkim i kratkim dlačicama širokim 10-15 μm, gleba je mramorirana bjelkastim sterilnim žilama.

Spore: Eliptične, 22-46 x 16-35 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, u početku je sivkasto, zatim je crvenkasto-smeđe, na kraju je tamnosmeđe; miris je neugodan, često odbojan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu, od listopada do svibnja, podzemno, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Sliku je snimio Željko Zgrablić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s borchijevim tartufom (Tuber borchii), koji nema tako neugodan miris i maljavim tartufom (Tuber puberulum), koji ima slab i neodređen miris.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 63.str. Smrdljivi tartuf (Tuber foetidum Vittad.)

SJAJNI TARTUF

Tuber fulgens Quél.

Plodno tijelo: 1-2 cm široko, kuglasto je ili eliptično, na bazi je režnjasto i s dubokom šupljinom koja dopire do sredine plodnog tijela, površina peridija je zrnato-bradavičava, crvenkasto-oker do narančasta, oko šupljine je sa sumporastožutom nijansom, struktura vanjskog dijela je sa sitnim okruglastim elementima, gleba je mramorirana s prilično širokim bijelim sterilnim venama ili žilicama.

Spore: Kuglaste su do široko eliptične, 25-35 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, tvrdo, oker-smeđa, u starosti je crvenkasto-smeđe do ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u vapnenastom tlu, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom crnikom (Quercus ilex).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog duboke šupljine koja se proteže od baze do sredine plodnog tijela može se zamijeniti s izdubljenim tartufom (Tuber excavatum). Moguća je zamjena i sa crvenkastim tartufom (Tuber rufum)

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1633. Sjajni tartuf (Tuber fulgens Quélet); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 65. str. Sjajni tartuf (Tuber fulgens Quél.)

Tuber macrosporum - created on September 2016 in Ceva, Italy by Nicolò Oppicelli

GOLEMOSPORNI TARTUF

Tuber macrosporum Vittad.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + spora (gr.) = spora, sjeme. Po dimenzijama spora.

Engleski naziv: Large-Spored Truffle

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, okruglasto je ili malo nepravilnog oblika, udubljeno, spljošteno, kvrgavo, manje se ili više izduži; peridij se sastoji od nepravilnih, višekutnih, piramidalnih, sitnih i debelih bradavica koje su na osnovi široke 4-7 mm, na vrhu su malo spljoštene, uvijek su s poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute, hrđastosmeđe do crno-smeđe, sa smeđim je mrljama, u starosti je površina skoro crna.

Spore: Eliptične, sa sitnim spljoštenim bradavicama, u starosti prekrivene gustom i nepravilnom višekutnom mrežicom, 38-85 x 25-60 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, vrlo je tvrdo, prvo je sivkasto, kasnije je svijetlosmeđe, smeđe, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđe do crno, prošarano je s bijelim žilicama, u starosti je više smeđe mramorirano; miriše ugodno na češnjak ili sir, u starosti postane neugodan, a okus je ugodan, slab na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, lipom ili bukvom, voli vapnenačko i glinenasto tlo, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog okusa glebe koji se ne sviđa svima, a neki ga autori smatraju nejestivim.

Napomena: Po staništu i izgledu je vanjske površine su slični zimski tartuf (Tuber brumale) i crni tartuf (Tuber melanosporum), koji ugodno mirišu na gljive ili muškatni oraščić. Ova se vrsta plantažno uzgaja u Italiji, u provincijama Brescia i Mantova, a za simbionte se koriste lijeska i crni grab.

PJEGAVI TARTUF

Tuber maculatum Vittad.

Plodno tijelo: 1-6 cm široko, kuglasto, nepravilno, površina je glatka i malo pahuljasta, bez stršećih dlačica, inicijalno je bijela, kasnije postane žućkasta te ponekad sivo-oker ili narančasto pjegava, peridij je debeo 0.6-0.8 µm, ne može se odvojiti od glebe, gleba je mramorirana je brojnim bjelkastim sterilnim venama.

Spore: Eliptične, 24-27 x 18-20 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto, u početku je bjelkasto do kremasto, na kraju je smećkasto s crvenkastom nijansom; miris je neugodan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno, na maloj dubini, u svim tipovima šuma, osobito u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Osim peridija koji je građen od vijugavih hifa, od ostalih se sličnih tartufa razlikuje po mirisu i okusu koji nisu ugodni, te po tome što na površini nema vidljivih dlačica. Moguće je zamjena sa smrdljivim tartufom (Tuber foetidum), koji je sa jakim i neugodnim mirisom na acetilen i maljavim tartufom (Tuber puberulum), koji je sa slabim i neodređenim mirisom. Prilagodljivost i agresivnost micelija opisanog tartufa očituje se u proizvodnji presadnica za proizvodnju bijelog tartufa (Tuber magnatum), jer je veliki postotak presadnica inficiran micelijem pjegavog tartufa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1632. Pjegavi tartuf (Tuber maculatum Vittadini); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 69.str. Pjegavi tartuf (Tuber maculatum Vittad.)

BIJELI TARTUF

Tuber magnatum Pico

Etimologija: magnatus (lat.) = gospodin. Po visokoj cijeni.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 2-8 (15) cm široko, uglavnom je nepravilnog oblika, kuglasto, gomoljasto, stisnuto, kvrgavo, mjestimično je jamičasto; peridij je gotovo gladak ili sitno naboran, bjelkasto-žut, žućkasto-oker ili je svijetlooker, djelomično je sa zelenkastom nijansom, u starosti je s tamnijim mrljama.

Spore: Eliptične do kuglaste, više ili manje mrežaste, 24-34 x 18-32 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto, mramorirano, prošarano je vrlo isprepletenim bjelkastim sterilnim žilicama, bijelo, kasnije je žućkasto, žuto, oker-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je dosta jak, postojan i aromatičan na poriluk, češnjak, fermentirani sir ili plin metan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu uz cijeli tok rijeke Mirne, podzemno u gornjem sloju zemlje u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, brezom ili lipom, u mediteranskim područjima, na glinenastom tlu. Miris dobije tek potkraj rujna pa se tada počinje i sakupljati. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Izvanredno je cijenjena gljiva i jedna od najskupljih jer postiže fantastične cijene od 2000-6000 €. Sakuplja se samo uz pomoć dresiranih pasa ili svinja. Jedu se sirove jer kuhanjem gube svoju dragocjenu aromu.

Napomena: Po staništu i izgledu su slični borchijev tartuf (Tuber borchii), koji je lošijeg okusa i slabije kvalitete, te izdubljeni tartuf (Tuber excavatum), koji je na dnu s velikom šupljinom i vrlo je malih dimenzija.

Tuber melanosporum - created on February 2020 in Šibenik, Croatia by John Plischke

CRNI TARTUF

Tuber melanosporum Vittad.

Etimologija: melanos (gr.) = crno + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji spora.

Engleski naziv: Black Truffle

Plodno tijelo: 2-7 (9) cm široko, kuglasto, jajoliko, nepravilno je gomoljasto, nekad je izobličeno i režnjasto, često je s udubljenjem na dnu; peridij se sastoji od malih, višekutnih (4-6 stranica) i piramidalnih bradavica širokih 1-3 mm, na vrhu su spljoštene i okomito ispucane, crno-smeđ do crn, mjestimično je hrđastosmeđ.

Spore: Eliptične, bez dekoracije, 22-42 x 16-27 µm; otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Nepravilno je isprepleteno mnogobrojnim tankim i bjelkastim labirintnim žilicama koje u starosti postanu smećkaste, crvene ili crveno-smeđe, najprije je bijelo, ubrzo zatim postaje sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, u starosti je potpuno crno, ne mijenja boju, žilice su uvijek bjelkaste; miris je aromatičan na gljive, muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, a okus je ugodan.

Stanište: Raste tijekom godine, razvija se od travnja do lipnja, a sakuplja se od studenog do ožujka, podzemno na dubini od 5-50 cm, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, hrasta ili lipe, na vapnenačkom tlu, u toplijim krajevima. Pronađe se u Istri, ali se vjerojatno može pronaći i u drugim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih vrsta tartufa.

Napomena: Na sličnom staništu i istu površinu imaju ljetni tartuf (Tuber aestivum), kojemu meso miriše na češnjak, zimski tartuf (Tuber brumale), koji ima nepravilne i dosta niže crne bradavice, golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak te crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum), kojemu meso miriše na jod, a okus je gorak. Cijena po kilogramu je oko 100-500 €. Većina gomoljača postiže fantastične cijene.

CRIJEVOLIKI TARTUF

Tuber mesentericum Vittad.

Plodno tijelo: 2-5 (6) cm široko, može biti okruglasto, eliptično ili je nepravilno, na osnovi je redovito s udubljenjem ili šupljinom; peridij je formiran od velikih piramidalnih bradavica, bradavice su na osnovi nepravilno višekutne s 4-6 stranica, 3-5 mm visoke i 2-8 mm široke, tamnosmeđe crno-smeđe, sivkasto-smeđe do crno.

Spore: Eliptične, nepravilno sitno mrežaste, 25-57 x 19-37 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, tvrdo, najprije je kremasto, kasnije postane smeđe do sivo-smeđe, isprepleteno je brojnim bjelkastim, sterilnim, vijugavim i labirintnim žilicama koje su u dodiru sa zrakom nepromjenjive boje; miris je odmah nakon iskopavanja prilično jak, podsjeća na katran, terpentin ili jod, kasnije stajanjem na zraku slabi i postaje ugodan na tartufe, a okus je gorak i ne osobito ukusan, ponekad podsjeća na gorke bademe.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, u mediteranskom području. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog dosta neugodnog mirisa glebe.

Napomena: Po staništu i bradavičavoj površini slični su ljetni tartuf (Tuber aestivum), koji ima veće bradavice, zimski tartuf (Tuber brumale), kojemu meso miriše na muškatni oraščić ili mošus, te golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak.

Tuber oligospermum - created on March 2022 in Città metropolitana di Catania, Italy by Nicolò Oppicelli

SIROMAŠNI TARTUF

Tuber oligospermum (Tul. & C.Tul.) Trappe

Plodno tijelo: 2-4 cm široko, najčešće je okruglasto, ali može biti i režnjasto ili bubrežasto, vanjska je kožica naborana, žućkasta, žuto-oker do žuto-smeđa, u starosti je tamnosmeđa, u početku je također dlakava, na naborima je žućkasta, u starosti je često s crvenkastim pjegama; peridij je debeo 0.3-0.5 mm, na presjeku je bjelkast.

Spore: Kuglaste, nisu dekorirane, 25-46 x 25-40 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, najprije je bijelo, kasnije je svijetložuto do svijetlosmeđe, protkano je brojnim razgranatim bjelkastim sterilnim žilicama, žilice u starosti postanu smećkaste; miris je na gljive ili gorke bademe, rijetko je na acetilen ili češnjak, eventualno samo kod starjih primjeraka u procesu raspadanja, a okus je blag na gljive, orašast ili na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen podzemno kao simbiont u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom alepskim borom (Pinus halapensis) ili hrastom crnikom (Quercus ilex), u mediteranskim područjima, na vapnenačkom tlu i osobito na pjeskovitome tlu u blizini mora.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii), kojemu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu je površina crvenkasta.

MALJAVI TARTUF

Tuber puberulum Berk. & Broome

Etimologija: puber (lat.) = prve dlake kod adolescenata, maljav. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Downy Truffle

Plodno tijelo: 1-3.5 cm široko, okruglasto, gomoljasto; bjelkasto, okerasto-smeđe, u starosti je žućkasto-crvenkasto, crvenkasto-smeđe do hrđastosmeđe, u mladosti je dlakavo-maljavo, a dekoracija je vidljiva samo uz pomoć povećala.

Spore: Kuglaste do eliptične, očice mrežice pravilno heksagonale, 31-50 x 28-49 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Lomljivo, prvo je bjelkasto, zatim je crvenkasto-oker, kasnije je mesnatocrvenkasto, u unutrašnjosti je mramorirano s mnogobrojnim razgranatim bjelkasto-sivkastim žilicama; miris neugodan na benzin i pomalo slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i jesen podzemno u crnogoričnim šumama, parkovima i vrtovima u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, voli kiselo i vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 6.4.2025.

Doba rasta: 4, 5, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta neugodnog mirisa glebe na benzin.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojimu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu miris mesa u mladosti nije izražen, a kasnije je jak na češnjak.

Tuber rufum - created in Estonia by Vello Liiv

CRVENKASTI TARTUF

Tuber rufum Pollini

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po crvenkastoj boji.

Engleski naziv: Red Truffle

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko, nepravilno je kuglasto, jajoliko ili bubrežasto, mjestimice je izbočeno ili režnjasto, izdubljeno je na osnovi; peridij je hrapav, sastoji se od gustih, sitnih, višekutnih, piramidalnih i spljoštenih bradavica i kvržica, debelo je raspucan, žuto-smeđ, žuto-crvenkast, crvenkasto-smeđ do hrđastosmeđ.

Spore: Eliptične, bradavičave, 18-40 x 15-26 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Najprije je mekano, kasnije je vrlo tvrdo, isprva je bijelo do bjelkasto, zatim je žućkasto, u starosti je smećkasto do sivo-smeđe, prošarano je bjelkastim ili slamnatožutim žilicama koje su jako razgranate i guste; miris u mladosti nije izražen, kasnije je jak, kiseo, te također na ciklu ili češnjak, a okus je orašast i malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, podzemno u gornjem sloju tla, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, najčešće u simbiozi s određenim vrstama crnogoričnog drveća, obično smrekom, najčešće u vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa i mirisa glebe kao i kod svih crvenkastih tartufa.

Napomena: Jedan je od nejestivih tartufa, a prepoznatljiv je po crvenkastoj boji. Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojima meso miriše na češnjak, te maljavi tartuf (Tuber puberulum), kojemu meso miriše na benzin.

ŽELATINOZNA JASTUČNICA

Hypocrea gelatinosa (Tode) Fr.

Etimologija: gelatinosus (lat.) = želatinozan. Po teksturi.

Plodno tijelo: 1-5 mm široko i 1-2 mm visoko, može biti okruglasto ili jastučasto, u mladosti je bjelkasto, kasnije je žutćkasto, a na kraju je žuto-zelenkasto zbog sazrijevanja spora, prekriveno je sitnim zelenim bradavičavim ostiolarnim točkicama kroz koje se oslobađaju spore, često je dlakavo i maljavo, osnova široko naliježe na podlogu.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-4.5 × 3.5-4.5 µm (cromushrooms: spore su (4.1) 4.7 - 5.8 (5.9) × (3.4) 4.2 - 5.2 (5.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 5.2 × 4.7 µm, Qe = 1.1, askusi su 14-16-sporni, 90-121 × 5.5-8.6 µm, N = 15); otrusina je žuto-zelena.

Meso: Želatinozno, skoro prozirno, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Četvrta i peta slika snimljene su 9.10.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija je karakteristika mješinarki iz roda Hypocrea što imaju zelenkaste spore. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i gotovo prozirnom mesu i po izraženo bradavičastoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1838. Creopus gelatinosus (Tode ex Fr.) Link

CRVENKASTOSMEĐA JASTUČNICA

Hypocrea rufa Pers.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto, crvenkasto-smeđe. Po boji.

Plodno tijelo: 2-6 (8) mm široko i 1-2.5 (3.5) mm visoko, formirano je od nepravilnih okruglastih ili jastučastih diskova; u ranoj je mladosti bijelo, a poslije postane žuto-smeđe, žuto-narančasto, narančasto, crveno-smeđe ili maslinasto-smeđe, pojedinačni disk naraste 1-1.5 mm široko, katkad diskovi rastu združeno i tako mogu narasti nekoliko centimetara široko, površina je pokrivena sa zelenim ili maslinasto-crnim ostiolarnim točkicama peritecija, rub je bjelkast.

Spore: Kuglaste, točkaste, prozirne, 4-4.5 x 3.5-4 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Narančasto, više je ili manje blago želatinozno, poslije je tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a može rasti i na starim plodnim tijelima lignikolnih gljiva. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sumnja se da ova i slične vrste mogu sadržavati vrlo otrovne toksine koji još nisu potpuno istraženi.

Napomena: Konidijalni stadij razvoja koji ima izgled plijesni češće se pronađe u prirodi. Smećkasta boja plodnog tijela označava stadij askusa. Lako je prepoznatljiva i nije moguća zamjena s drugim mješinarkama iz roda Hypocrea zbog boje plodnog tijela čija je površina tamno točkasta.

ZLATNA PLIJESAN

Hypomyces chrysospermus Tul. & C.Tul.

Etimologija: chrysos (gr.) = zlatan + sperma (gr.) = sjeme. Po boji.

Engleski naziv: Bolete Mould

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Spore: Ova gljiva ima tri različite morfologije aleuriospora ovisno o svojoj starosti, a u ranoj fazi infekcije (bijeli stadij) eliptične, glatke, s debelim stijenkama, s bodljama dugim oko 1 µm, 16-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima svih vrganja iz porodice Boletaceae. Na prvoj su slici prikazani napadnuti zrnati sluzavci (Suillus granulatus).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je sitnosporna plijesan (Hypomyces microspermus) koja ima nešto manje aleuriospore (12-16 µm), a parazitira samo baršunovce (Xerocomellus), što je važna informacija za determinaciju.

PROZIRNA PLIJESAN

Hypomyces hyalinus Rogerson & Samuels

Etimologija: hyalinus (gr.) = prozirno, staklasto. Po prozirnom bijelom miceliju.

Engleski naziv: Amanita Mold 

Plodno tijelo: U obliku je gustog, voštanog ili pamučastog sloja micelija koji u potpunosti ili djelomično prekriva klobuk i stručak domaćina, koji je isprva proziran do bijel, kasnije može postati ružičast, sloj sadrži male, jajolike do kuglaste konidije, koje se lako oslobađaju i šire vjetrom ili kukcima, što omogućava brzo širenje parazita, kada je gljiva spremna za spolno razmnožavanje formiraju sitne, narančaste, crvene, narančasto-crvene ili smećkaste točkice ili peritecije uronjene u micelijskom sloju, a unutar svakog peritecija nalaze se askusi s po osam askospora, koje su konačni produkt spolnog ciklusa i služe za infekciju novih domaćina.

Spore: Konidije su vretenaste, s više segmenata podijeljenih pregradama, prozirne, 15-20 x 4.5-6.5 µm, askusi su 8-sporni, valjkasti, oko 125 x 5 µm, hife su višesegmentne, glatke, široke 2-4 µm (cromushrooms: aleuriospore su kuglaste, (21.8) 24.6 - 31.1 (34.1) × (20.8) 24 - 30.8 (33.7) µm, Q = 1 (1.1), N = 60, Me = 28.2 × 27.6 µm, Qe = 1, konidije su eliptične do vretenaste, duguljaste, (15) 15.1 - 20.9 (23.9) × (4.1) 4.5 - 5.7 (6.8) µm, Q = (2.7) 2.9 - 4.1 (4.6), N = 60,  Me = 17.5 × 5.1 µm, Qe = 3.5, hife su višesegmentne, razgranate, tupe na vrhu, 3.7-7.4 µm); otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima biserkne muhare (Amanita rubescens) i drugih vrsta iz roda Amanita, tipična je sjevernoamerička vrsta, ali je pronađena i u Europi. Primjerak na slici snimljen je 23.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, na plodnom tijelu blagve (Amanita caesarea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Plodno tijelo domaćina često postaje izobličeno, s blago natečenim i neuobičajenim oblicima, te prestaje proizvoditi vlastite spore, jer je tkivo uništeno parazitom.

SITNOSPORNA PLIJESAN

Hypomyces microspermus Rogerson & Samuels

Etimologija: micro (gr.) = mali, sitan + sperma (gr.) = sjeme. Po malim sporama.

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Spore: Aleuriospore kuglaste, s bodljama dugim 1-1.5 µm, s debelim stijenkama, zlatnožute u KOH, (9.3) 10.2 - 12.4 (13.6) × (8.7) 9.4 - 11.8 (13.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 60, Me = 11.2 × 10.8 µm, Qav = 1; konidije eliptične, glatke, prozirne u KOH, (7.5) 9 - 13.2 (14.8) × (3.7) 4.4 - 6.6 (7.3) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.5 (3.3), N = 60, Me = 11 × 5.5 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima baršunovaca (Xerocomus, Xerocomellus). Primjerak na slici snimljen je na lokalitetu cret Dubravica u Hrvatskom zagorju na plodnom tijelu podstavljenog baršunovca (Xerocomus subtomentosum).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja ima nešto veće aleuriospore (16-25 µm), a parazitira sve vrste vrganja, što je važna informacija za determinaciju.

RUŽIČASTA PLIJESAN

Hypomyces rosellus (Alb. & Schwein.) Tul. & C.Tul.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Polypore Mould

Plodno tijelo: 1-6 (8) cm široko, raste razrašteno, površina je baršunasto-pamučasta, ružičasta, rubna zona je bijela, na površini se ističu kuglasti periteciji promjera oko 1 mm, želatinozni, sa stožastim otvorom i malim ostiolama na vrhu, tamnocrvene do maslinasto-ljubičaste boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, septirane, blago sužene na sredini, bradavičaste, 20-26 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na granama i trupcima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, trulom lišću i starim plodnim tijelima raznih gljiva, najčešće rupičarki (Polyporus). Slike je snimila Helena Petrić, u drugoj polovici siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. 

Napomena: Karakteristična je po boji i staništu na kojem raste.

TREŠNJINA DRHTALICA

Ditangium cerasi (Schumach.) Costantin & L.M.Dufour

Etimologija: cerasus (lat.) = trešnja. Po domaćinu na kojem raste.

Engleski naziv: Ochre Cushion

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko i 3-8 mm debelo, anamorfni je stadij u obliku čašice, kasnije je ispresavijano je poput površine mozga, isprva je bezbojno, zatim je ružičasto, narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, u starosti ponekad izblijedi do gotovo bijele boje.

Spore: Valjkaste, blago do izrazito zakrivljene, 7-11 x 2.5-4.5 μm, Q = 2-4.1, Qav = 2.4-3.3, bazidije su kuglaste do jajolike, 4-sporne, 7.8-12.8 × 6.1-10 μm, konidije su tankih stijenki, valjkaste, blago do umjereno zakrivljene, 4.8-9.4 x 1.6-2.8 μm, Q = 2.9–3.6, hife su isprepletene ili uzdignute, obilno prekrivene ljepljivom tvari, tramalne hife su široke 1.5-4 μm, ponekad su napuhane do 5 μm, subhimenijalne hife su široke 1-3 μm, hifide su obilne, prekrivaju himenijalnu površinu, slabo su ili izraženo razgranate, vršne grane su široke 1-2 μm, hife su bez kopči (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 8.5 (9.5) × (2.6) 2.9 - 3.5 (4.3) µm, Q = (2.2) 2.22 - 2.4 (2.7), N = 6, Me = 7.8 × 3.3 µm, Qe = 2.4, bazidije su 7.7-12.6 × 6.1-8.9 µm, N = 36, konidije su (4.8) 5.4 - 7.2 (9.8) × (1) 1.2 - 1.6 (2) µm, Q = (3.5) 3.51 - 5.1 (6.5), N = 60, Me = 6.2 × 1.5 µm, Qe = 4.3, tramalne su hife široke 1.7-2.7); otrusina je bjelkasta, prozirna.

Meso: Tanko, želatinozno, krem do ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) divlje trešnje (Prunus avium), rjeđe na drugom bjelogoričnog drveću. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 1.2.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na trupcu divlje trešnje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična Ditangium incarnatum raste na bjelogoričnom drveću iz porodice Salicaceae (vrbe, topole), ima značajno manja plodna tijela (1-1.5 mm, rijetko budu spojena pa dosegnu 6 mm) i kraće spore, te odsustvo bespolnog stadija. Bespolni stadij je po boji i obliku sličan gljivama iz roda Ombrophila. Prozirna je bugarkinja (Neobulgaria pura) slična s oba stadija, ali je izdaje izrazitija ljubičasta boja. Bjelogorična drhtavica (Tremella frondosa) može u mladosti sličiti savršenom stadiju, ali je obično tamnije obojena. Općenito, ako se ne uoči bespolni stadij bez mikroskopiranja može doći do zamjene s vrstama iz rodova Exidia i Dacrymyces. Ako obratimo pažnju na domaćina, gotovo uvijek trešnju, te prisutna oba stadija, ipak nije tako teško determinirati ovu rijetku gljivu.

Trichoderma citrinum - created in Norway by Eva Weme

LIMUNASTA BLAZINICA

Trichoderma citrinum (Pers.) Jaklitsch, W.Gams & Voglmayr

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-4 (5) mm široko, okruglasto ili je više spojenih plodnih tijela prekriva supstrat površine od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara četvornih; limunastožuto, kvrgavo, gusto je pokriveno tamnim točkicama, kasnije je krem-oker, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, na vrhu je s malim otvorom u obliku bradavice.

Spore: Kuglaste, najprije glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 3.5-5 x 3-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žućkasto, kasnije je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit uglavnom na starim plodnim tijelima brezove gube (Fomitopsis betulina) ili na krupnim drvnim ostacima raznog drveća, a može pokrivati i tlo s lišćem i sitnim grančicama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istome staništu, odnosno na ležećim krupnim drvnim ostacima bez kore raste vrlo slična žuta blazinica (Trichoderma sulphureum). Spomenuta se mješinarka uglavnom razlikuje po boji plodnog tijela, a mikrostruktura je vrlo slična.

JASTUČASTA BLAZINICA

Trichoderma pulvinatum (Fuckel) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: pulvinus, pulvini (lat.) = jastuk, jastučast. Po izgledu.

Engleski naziv: Ochre Cushion

Plodno tijelo: 0.3-6 cm široko, u obliku je nepravilnih jastučastih plahtica, površina je neravna i kvrgava, različitih boja, bjelkasto, sivkasto, žuto-smeđe, žuto-narančasto do sivkasto-narančasto, površina je bradavičava, sa sitnim dlačicama i s vidljivim ostiolarnim otvorima, periteciji su brojni i potpuno uronjeni u stromu, uglavnom su široko razmaknuti, ali kompaktni blizu središta, eliptični, dugi 189-275 µm, blizu baze su široki 96-186 µm, ostiolarni kanal je dug 36-82 µm i širok 29-72 µm.

Spore: Kuglaste do eliptične, tankih stijenki, glatke do sitno bodljikave, 2.8-6 x 2.3-4.6 µm, Q = 1-2.2, askusi su valjkasti, 44-115 x 2.8-7.9 µm (cromushrooms: spore su (2.6) 3 - 5.1 (6.4) × (2) 2.4 - 3.5 (4) µm, Q = (1) 1.2 - 1.7 (1.9), N = 150, Me = 4.3 × 3 µm, Qe = 1.4, askusi su 16-sporni, 64-84 × 4.5-5 µm, N = 7, bradavičave izbočine hifa na površini strome su 7-17 × 5-7 µm, N = 14); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina strome s KOH postane narančasta ili crvena.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit i saprofit na raznim trulim rupičavkama, najčešće žutom kruhu (Laetiporus sulphureus), smrekovoj kopitarki (Fomitopsis pinicola), brezinoj gubi (Fomitopsis betulina) i vrstama iz roda Ganoderma. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 1.2.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica, na smrekovoj kopitarki.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka karakteristična po rastu na drugim gljivama. Najsličnija je Trichoderma protopulvinatum, koja se razlikuje po nešto manjim sporama, Q spora 1-1.5 i nešto kraćim askusima, 45-76 x 3.7-5.4 µm.

ŽUTA BLAZINICA

Trichoderma sulphureum (Schwein.) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: sulfur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo: 3-7 (>10) cm široko, u obliku je nepravilnih jastučastih plahtica; površina je neravna i kvrgava, svijetložuta, limunastožuta ili žuto-zelena s pravilno raspoređenim gustim tamnijim točkicama peritecija, rub je vrlo nepravilan i vijugav ili režnjast te oštro odvojen od supstrata.

Spore: Eliptične, najprije glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 4-8.5 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, više je ili manje želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit i saprofit na krupnim drvnim ostacima različitog drveća bez kore, voli vlažna mjesta. Prve tri slike snimila je Helena Petrić, 15.5.2025., a četvrtu i petu Anton Gračanin, 3.10.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka ističe svojom sumporastožutom bojom. Zbog vrlo sličnog plodnog tijela se lako zamijeni s limunastom blazinicom (Trichoderma citrinum), koja ima limunastožuto plodno tijelo i vrlo nepravilan rub, a najčešće raste na otpalom lišću i sitnim grančicama pokrivajući tlo.

Claviceps purpurea - created in Czechia by Dominik Mohr

RAŽENA GLAVICA

Claviceps purpurea (Fr.) Tul.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Ergot / Rye Ergot

Plodno tijelo: Formirano je od okruglaste glavice i stalka, fertilna glava može biti okruglasta ili spljoštena, te široka 1-3 mm; oker do tamnosmeđe boje s finim tamnim bradavicama koje čine ostiole peritecija, stalak je cilindričan, zavojit, gladak i tamnosmeđ, naraste 5-15 mm visoko i 1-1.5 mm debelo, spojen je s bijelim pletivom hifa za crnkasti sklerocij (snijet), a veličina sklerocija ovisi o domaćinu kojeg parazitira.

Spore: Nitaste, glatke, prozirne, s mnogo pregrada kada sazriju, 4-6 x 2-3 µm; askusi su valjkasti, 160 µm dugi i 5 µm debeli, te sadrže 8 paralelnih spora; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Gotovo nepostojeće, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto na otpalim vlažnim sklerocijima koji su se formirali godinu dana prije i parazitirali klasje žitarica i različitih trava.

Doba rasta: 5, 6, 7

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, a trovanje uzrokuje poremećaje živčanog sustava i moždane aktivnosti te poremećaje cirkulacije udova. Nakon žetve žitarica ostaje pomiješana sa zrnima pa je potrebno čišćenje zrna.

Napomena: Opisana ražena glavica vrlo je otrovna, a njezini se spojevi rabe u porodiljstvu (ergotamin, ergometrin) kao vazokonstriktori. Iz sklerocija je izolirana i LSD droga (dietylamid lizerginska kiselina) koja se danas proizvodi sintetski. Poznato je da ta droga ima snažna halucinogena svojstva, a upotrebljava se u medicini (psihijatriji), uz najstrožu kontrolu liječnika. Spomenimo da je zloglasni Cesare Borgia (1475.-1505.), inače sin pape Aleksandra VI, upotrebljavao raženu glavicu kao prah (Pulvis ad mortem) za ubijanje političkih protivnika. Otrovanim su ljudima otpadali prsti, ruke i noge i umirali su u teškim mukama.

ZELENA ENTOMOPATOGENA GLJIVA

Metarhizium rileyi Kepler, S.A.Rehner & Humber

Etimologija: U čast američkog entomologa Charlesa Valentinea Rileyja (1843–1895), koji je bio pionir u biološkoj kontroli štetočina. Po imenu.

Engleski naziv: Metarhizum Fungus

Plodno tijelo: Na početku konidije gljive prianjaju uz površinu domaćina, klijaju i stvaraju cjevčicu s pupoljcima koja prodire u kutikulu domaćina, a pod odgovarajućim okolišnim uvjetima, konidije proklijaju kako bi proizvele cjevčice koje se razvijaju u hife, koje razvijaju oštre i tanke infektivne šiljke, koje služe za snažnije prodiranje u kutikulu i tkivo domaćina. Pomoću ovih infektivnih struktura, konidije mogu prodrijeti u kutikulu domaćina, nadvladati njegov imunološki obrambeni sustav i iskoristiti njegove hranjive tvari za rast i razmnožavanje. Iako kutikula insekta ima mnogo složenih struktura i kemijskih barijera, konidije gljive proizvode enzime koji razgrađuju kutikulu, kao što su hitinaza, proteaza i lipaza. Hife nastaju kada klične cijevćice uđu u hemocoel domaćina i započnu se razmnožavati, a kada dosegnu kritičnu gustoću, transformiraju se u fenotip micelija koji kolonizira krvotok i tkivo kukca, što rezultira smrću i mumifikacijom domaćina.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 2.3-3.9 x 1.8-3.1 µm; otrusina je zelena.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se u ljeto na ličinkama jesenske sovice (Spodoptera frugiperda), koja je štetnik kukuruza i koja se hrani listovima biljaka te može uzrokovati potpuni gubitak listova i ugibanje biljke. Gusjenice jesenske sovice hrane se s 80 različitih biljaka, a preferiraju kukuruz. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je entomopatogena gljiva koja prirodno inficira ličinke kukca domaćina, koje prave ozbiljne štete na kukuruzu i drugim usjevima, i ima biokontrolni potencijal.

Clonostachys ralfsii - created on September 2020 in Victoria, Australia by Eileen Laidlaw

RALFSIJEVA BRADAVIČARKA

Bionectria ralfsii (Berk. & Broome) Schroers & Samuels

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast britanskog botaničara i mikologa Johna Ralfsa (1807.–1890.).

Plodno tijelo: Oko 0.5 mm široko, vrlo nepravilnih oblika, probija se kroz koru suhoga drva u hrpicama te ima zaokružen rub, poslije je površina izravnata do ulegnuta i bradavičava, može biti svijetložuta do narančasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 6-8 µm.

Meso: Žućkasto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od kolovoza do siječnja na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, brijesta, jabuke i kruške.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji su eventualno slične želatinozna jastučnica (Hypocrea gelatinosa) i crvenkastosmeđa jastučnica (Hypocrea rufa), koje su većih dimenzija, a meso im je više ili manje želatinozne konzistencije.

Cordyceps militaris - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

STRŠAVA GUSJENICA

Cordyceps militaris (L.) Fr.

Etimologija: militaris (lat.) = vojni.

Engleski naziv: Scarlet Caterpillar Club

Plodno tijelo: 2-6 cm visoko i 0.3-1 cm debelo, sastoji se od izdužene glave i stalka; stručkoliko suženi stalak je bjelkast, zatim blijedonarančast do oker, često je uzdužno narančasto išaran; glava je nepravilna i sitno bradavičava, žute, žuto-narančaste, narančaste ili narančasto-crvene boje, podsjeća na kacigu po čemu je ova vrsta i dobila ime.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po livadama i parkovima kao parazit i saprofit isključivo na mrtvim tijelima kukaca koji su ukopani u trajno vlažno tlo, često je po nekoliko primjeraka međusobno srašteno. Najčešće živi na gusjenicama moljca (Hepialus americanus) ili dudova svilca (Bombyx mori). Nakon što se kukac zarazi sporama gljive, nastavlja živjeti sve dok se ne zakukulji i postigne masu koja je gljivi dovoljna da razvije plodno tijelo, koje će poslužiti za sazrijevanje i izbacivanje novih spora iznad površine tla. Nakon što je zaražen, kukac traži mjesto s povoljni mikroklimatskim uvjetima za razvoj gljive te se tamo zakukulji nakon čega ga gljiva-nametnik ubija.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima otkriveno da sadrži bioaktivne tvari koje pomažu u jačanju imuniteta, te djeluju antivirusno, antikoagulantno (sprječavaju stvaranje ugrušaka u krvi), antikancerogeno, antialergijski, protuupalno, protiv pretilosti (snižavanje lipida u krvi), protiv dijabetesa (snižava razinu glukoze u krvi), protiv neplodnosti i protiv starenja (National Library of Medicine. 2024. Cordyceps militaris: An Overview of Its Chemical Constituents in Relation to Biological Activity; Cordyceps militaris as a Bio Functional Food Source: Pharmacological Potential, Anti-Inflammatory Actions and Related Molecular Mechanisms; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Structural Elucidation and Activities of Cordyceps militaris-Derived Polysaccharides: A Review; New Insights Into the Biosynthesis of Typical Bioactive Components in the Traditional Chinese Medicinal Fungus Cordyceps militaris).

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog staništa na kojem raste, na mrtvim tijelima kukaca.

BASSIJEVA BEAUVERIA (BIJELA INSEKTNA PLIJESAN)

Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill.

Etimologija: U čast talijanskog biologa Agostino Bassi de Lodija (1773.-1856.), koji je prvi otkrio i dokumentirao patogenost ove gljivice prema insektima. Bassi je bio pionir u istraživanju bolesti insekata, što je postavilo temelje za kasniji razvoj mikologije i biološke kontrole štetočina. Naziv roda Beauveria je dat u čast francuskog prirodnjaka Jean Beauveriea (1874.-1932.), koji je bio poznat po svojim istraživanjima u oblasti botanike i mikologije.

Engleski naziv: Icing Sugar Fungus

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, bijelo, izrasta kao čupava glavica iz tijela mrtvih insekata, nitastog je izgleda i sastoji se od septiranih hifa, promjera veličine od 2,5 do 25 μm, grupiranih na jednostavnim, simpodijalno razgranatim konidioforima koji se stvaraju izravno na miceliju, ima dobro razvijen, razgranat i septiran micelij u kojemu se nalazi više jezgara. Razmnožava se bespolno pomoću konidija. Budući da joj nedostaje spolni stadij, ona pripada nesavršenim gljivama ili Fungi imperfecti.

Spore: Blatospore kuglaste do eliptične, prozirne, 1-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo i ne postoji, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na mrtvim kukcima, kao što su štitasti moljci, tripsi, grinje, zlatice, kukuruzni moljci ili potkornjaci koji se raspadaju ili parazitiraju na člankonošcima, kod kojih su određene vrste često pošteđene, a druge su preferirani domaćini. Ima sposobnost živjeti na parazitski i saprofitski način, prema tome ona može preživjeti bez prisutnog domaćina. Kada se nalazi u tlu njezin micelij stvara veliku mrežu nitastih konidija. Međutim, u prisutnosti kukca kondije klijaju i kada napokon uđu u tijelo kukca, počinju formirati mrežu spora (blastospore). Proces infekcije kukaca s ovom gljivom odvija se kroz nekoliko koraka: prijanjaje, klijanje, diferencijacija i prodiranje. Prvi korak nastaje prihvaćanjem konidije za kutikulu kukca za koje je potrebno prepoznavanje i kompatibilnost između konidije i stanice na površini tijela kukca. Nakon što se konidija prihvati za površinu kukca, započinje klijanje koje u najvećoj mjeri ovisi o domaćinu i okolišu (potrebna je visoka vlaga). Treći korak započinje stvaranjem penetrirajućih struktura gljiva, apresorija, koja pomaže prodiranju u kutikulu djelovanjem izvanstaničnih enzima, kao što su hitinaze, lipaze, eteraze, proteaze te mehaničkim pritiskom koji omogućava invaziju epiderme kukca. Nakon smrti kukca, koja je rezultat mehaničkih oštećenja, pothranjenosti i toksikoze dolazi do razmnožavanja gljive u probavnom traktu. Hife luče antibiotik oosporin, koji napada bakterije u crijevima i mumificira kukca, odnosno antibiotici sprječavaju napad sekundarnih sapriofitskih mikroorganizama. Ovo omogućuje gljivi nesmetani razvoj. Tijekom infekcije, gljiva učinkovito izbjegava obranu domaćina. Zaraženi domaćini proizvode i izlučuju obrambene spojeve u hemolimfi, kao što su antimikrobni peptidi, koji djeluju inhibitorno na gljivu. Preživaljava onaj organizam (kukac ili gljiva) čiji je mehanizmi obrane učinkovitiji. (Entomopatogene gljive roda Beauveria u Hrvatskoj i mogućnosti njihove uporabe u biološkoj kontroli šumskih štetnika. Kovač, Marta, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, doktorska disertacija. 2021. Rijetka je vrsta. Zaražene primjerke na prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja, na lokalitetu Zelovo, SZ od Sinja, a na petoj slici Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Đurđevac.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikovanje pojedinih vrsta iz ovog roda uglavnom nije moguće bez precizne identifikacije vrste kukaca i mikroskopa. Kada se spore nađu na tijelu insekta domaćina, gljivica raste u tijelu insekta i ubija ga unutar nekoliko dana. Tada se iz istrunulog tijela kukca razvija bijela plijesan i tako se razvijaju nove spore. Ova se vrsta koristi kao biološki insekticid. Znanstvenici su utvrdili kako su direktan potomak Beauveria bassiana azijske vrste roda Cordyceps.  Među glavnim razlikama između Beauveria bassiana i vrste Cordyceps je sposobnost Bauveria da inficira širok raspon domaćina, dok Cordyceps vrste obično pokazuju sklonost prema određenim domaćinima. Istraživanja su utvrdila kako nisu sve vrste roda Bauveria podjednako viruletne te da u biokontroli kukaca veliki potencijal ima već spomenuta Bauveria bassiana.

ZELENA NECTRIA

Cosmospora viridescens (C.Booth) Gräfenhan & Seifert

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno + -escens (lat.) = postajanje" ili pretvaranje u. Po boji.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, probija se kroz koru supstrata, okruglastog je oblika, najprije je glatko, poslije se na vrhu zaravna i postane grubo bradavičavo; najprije sjajno žuto, zatim smećkasto do crvenkasto-smeđe.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Oker-smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od travnja do kolovoza, pojedinačno i raštrkano, na krupnim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, breze, bukve, jasena i vrbe.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične veličine i oblika su jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), kojima je površina sitno bradavičava, a meso crne boje.

Cosmospora magnusiana - created in Netherlands by Kjell Nilsen

IZBOČENA MJEHURICA

Dialonectria magnusiana (Rehm) Lechat & J.Fourn.

Etimologija: magnus (lat.) = velik. Po veličini.

Plodno tijelo: 0.25-0.32 mm široko, kuglasto je ili jajoliko s ravnim vršnim diskom; crveno, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, osušeno je tamnosmeđe ili crno-smeđe, glatko.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 13-14 x 5.5-6.5 µm; otrusina je blijedonarančasta.

Meso: Tanko, želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od kolovoza do travnja, u zbijenim hrpama, na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrypella, najčešće vrsti Diatrypella favacea.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima želatinoznu strukturu, odnosno sporodochium je opisan kao Dendrodochium epistroma. U tom stadiju posjeduje sitne askokonidije koje imaju valjkasti oblik i malo su zakrivljene. Na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrype i Melanomma raste sitna narančasto-crvena vrsta Dialonectria episphaeria. Plodna tijela su kuglastog ili jajolikog oblika te rastu pojedinačno, a široka su samo 0.15-0.2 mm. Po boji i obliku slična je cinoberasta bradavičarka (Nectria cinnabarina) i lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koje ne rastu na plodnim tijelima drugih gljiva, već izravno na drvu.

RUŽIČASTA VRETENICA

Fusarium roseum Link

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-10 cm široko na stabljikama i listovima biljaka, a 2-5 mm na klasovima žitarica, ali se mogu spojiti u veće površine, infekcija se manifestira u obliku smeđih ili crvenkastih duguljastih lezija na stabljikama, deformacije zrna, bijelog premaza na klasovima i ružičaste boje zaraženih dijelova biljke.

Spore: Ima dvije vrste spora, makrokonidije koje su duguljaste i vretenaste, imaju 3-5 pregrada (septuma) sa suženim krajevima, one su ključne za rasprostranjivanje i inficiranje biljaka, 18.6-32.7 x 4.3-7.6 µm, Q = 3.2 - 5.5, N = 22, Me = 25.6 x 6 µm, Qav = 4.3, mikrokonidije su manje, jednoćelijske ili dvoćelijske spore, kuglaste ili jajolike, malobrojnije su, a služe za sekundarno širenje gljive, pored konidija, gljiva stvara i klamidospore, koje su debelih stijenki i strukture prilagođene mirovanju, a omogućavaju preživljavanje gljive u nepovoljnim uslovima, poput suše ili zime, obično su kuglaste i nalaze se unutar micelija ili na krajevima hifa; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao fitopatogena gljiva, kada vremenski uvjeti postanu povoljni (visoka vlažnost i temperature), dolazi do aktivacije spora i infekcije biljaka, posebno žitarica poput pšenice, kukuruza, ječma i zobi, ali i drugih biljaka poput primjerice koprive. Prije aktivacije spora gljiva se najčešće razvija na zemljištu bogatom organskim materijalom i može dugo opstati u obliku klamidospora u biljnim ostacima. Ako se iste biljke sade iz godine u godinu, zaraženi biljni ostaci ostaju u zemljištu, omogućavajući gljivi da se širi i ponovo inficira slijedeću generaciju biljaka. Na poljoprivrednim kulturama poput pšenice, infekcija uzrokuje poznate bolesti kao što su fusariozna trulež klasa i fuzarioza stabljike. Širi se pomoću spora koje se prenose vjetrom, vodom, inficiranim sjemenom ili zaraženim biljnim ostacima. Kada spora dospije na biljku domaćina, klija i prodire u tkiva biljke, obično kroz ozlijeđena mjesta ili izravnim probijanjem epiderme. Infekcija često započinje u korijenu ili bazi stabljike i dalje se širi vaskularnim sustavom biljke, uzrokujući blokadu prijenosa vode i hranljivih tvari. Ovaj proces dovodi do simptoma poput uvenuća, žućenja lišća, zaostajanja u rastu i smanjenog prinosa. Primjerci na slici rasli su u ožujku na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti. Ova je gljiva poznata po proizvodnji mikotoksina, što predstavlja značajan problem u poljoprivredi. Najčešći mikotoksin koji se povezuje s ovom gljivom je deoksinivalenol (DON), poznat i kao vomitoksin, zbog njegovog toksičnog efekta na stoku, posebno svinje. Mikotoksini utiču na kvalitet hrane, mogu izazvati zdravstvene probleme kod ljudi i životinja, a kontaminirano zrno se često ne može koristiti za ljudsku ishranu.

Napomena: Gljiva ima značajan gospodarski utjecaj, jer može dovesti do gubitka prinosa i degradacije kvaliteta usjeva. Suzbijanje ove gljive podrazumijeva primjenu različitih agrotehničkih mjera, uključujući plodored, uporabu fungicida i uzgoj otpornog sortimenta biljaka.

CINOBERASTA BRADAVIČARKA

Nectria cinnabarina (Tode) Fr.

Etimologija: cinnabaris (lat.) = crveni mineral cinabarit žive crvenkaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Coral Spot

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, kuglasto je ili jajoliko, često više plodnih tijela formira malu nakupinu prije nego što međusobno srastu i izgledaju poput crveno-narančaste lopte, izbliza sliče na male maline; u mladosti je žućkasto, kasnije je narančasto, crveno, tamnocrveno ili crveno-smeđe, površina je hrapava, bradavičava.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s jednom pregradom na sredini, prozirne, 12-25 x 4-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Crvenkasto-smeđe, u mladosti je mekano, kasnije otvrdne; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog drveća s korom te u vrtovima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta vrlo često raste po svim bjelogoričnim šumama, grmlju i na ribizu. Međutim, najčešće se naiđe na konidijalni stadij razvoja, dok se perfektni stadij razvoja rjeđe pronađe. Po boji i obliku slična je izbočena mjehurica (Dialonectria magnusiana), koja je mnogo manja rastom i raste na plodnim tijelima drugih gljiva, te lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koja se kasnije ulegne u obliku plitke zdjelice.

Elaphocordyceps longisegmentis - created in Norway by Lillian Iversen

ZRNATONOGA BATINICA

Elaphocordyceps longisegmentis (Ginns) G.H.Sung, J.M.Sung & Spatafora

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko, valjkasto-batinastog oblika, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena plodna glava; stručkoliki je dio 10-13 cm dug i do 7 mm debeo, valjkast, u mladosti je limunastožut, kasnije je žuto-smeđ, površina je često s crnim do crno-smeđim točkicama, prema dnu je tamniji, na bazi je sa žućkastim micelijem; plodna je glava 0.8-1.2 (1.5) cm široka, jajolika, tamnosmeđa do crno-smeđa, često s malim pjegama, čvrsto je pričvršćena za stručkoliki dio.

Spore: Valjkaste, duguljaste, 36-42 x 4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Blijedožuto, u mladosti je također bjelkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao parazit isključivo na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus), češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Zrnatonoga batinica (Cordyceps longisegmentis Ginns)

Ophiocordyceps sphaecocephala - created on July 2016 by The Earwig (INeverCry)

VITKA BATINICA

Ophiocordyceps sphecocephala (Klotzsch ex Berk.) G.H.Sung, J.M.Sung, Hywel-Jones & Spatafora

Plodno tijelo: 2-10 cm visoko, valjkasto-batinastog oblika, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena duguljasta plodna glava, stručkoliki je dio valjkast i zakrivljen, bjelkast do žućkasto-smeđ, a glava je valjkasto-jajolika, krem do žute boje.

Spore: Vretenaste, 10-14 x 1.5-2.5 µm; askusi 200-220 x 3-4.5 µm.

Meso: Tanko ili skoro ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom proljeća, ljeta i jeseni u šumama kao parazit, isključivo na uginulim odraslim jedinkama opnokrilaca (Hymenoptera), na tlu bogatom mahovinom. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Ljekovitost: Koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini kao ljekovita gljiva jer navodno posjeduje antiastmatična i antikancerogena svojstva (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Anti-asthmatic activities in mycelial extract and culture filtrate of Cordyceps sphecocephala J201; National Library of Medicine. 2024. Apoptosis of human hepatocarcinoma (HepG2) and neuroblastoma (SKN-SH) cells induced by polysaccharides-peptide complexes produced by submerged mycelial culture of an entomopathogenic fungus Cordyceps sphecocephala).

Napomena: Izgledom je eventualno slična močvarna kapuljača (Mitrula paludosa), koja ne raste na kukcima.

KLOBUČASTI JEZIK

Tolypocladium capitatum (Holmsk.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: capitatus (lat.) = opskrbljeno klobukom. Po izgledu.

Engleski naziv: Drumstick Truffleclub

Plodno tijelo: Sastavljeno je od batinastog dijela i debele glave koja je čvrsto učvršćena za stručak i podsjeća na klobuk; klobučasti je dio 8-12 (15) mm širok, okruglast, sužava se prema bazi, kestenjastosmeđ, skoro je gladak, često je prekriven sitnim smeđim mrljama, peritecij je vrlo gusto pahuljast, a pahulje su uronjene u vanjskom sloju.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, vlaknast, izrasta iz plodnog tijela podzemne vrste zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus) koju parazitiraju vrste iz ovog roda; lijepe je limunastožute boje, a kasnije je žuto-smeđ, sivo-maslinast ili smeđ, baza je sa žutim micelijem.

Spore: Končaste, 8-32 x 2.5-3 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno, a ponekad i skupno, u svim tipovima šuma kao parazit na plodnom tijelu zrnate jelengljive. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom siječnja, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ipak se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Elaphocordyceps longisegmentis). Jako je napadaju razni kukci.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1903. Cordyceps capitata (Holmsk. ex Fr.) Link

GLAVATI JEZIČAC

Tolypocladium ophioglossoides (J.F.Gmel.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: ophis (lat.) = zmija + glossa (lat.) = jezik. Po obliku.

Engleski naziv: Snaketongue Truffleclub

Plodno tijelo: 0.5-2 (2.5) cm široko, spljošteno, u obliku je batine ili jezika, sužava se prema stručku; prvo je crvenkasto-smeđe, kasnije je maslinastozeleno, tamnozeleno do crno, kožica je prekrivena malim bradavicama; stručak je 1-8 (10) cm visok i 0.5-1.1 (1.5) cm debeo, žućkast, u starosti je smećkast, korijenom je spojen sa zrnatom jelengljivom (Elaphomyces granulatus), korijen je žut do narančast, a može biti ukorijenjen i 40 cm duboko.

Spore: Končaste. eliptične, 2-5 x 1.5-2 µm.

Meso: Vrlo je žilavo i vlaknasto, žuto-zelenkasto, u proširenju je u mladosti svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, po više primjeraka zajedno združeno, kao parazit na plodnim tijelima jelenovih tartufa na dubini od 20-30 cm.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, sli se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po načinu rasta na plodnim tijelima zrnate jelengljive, koja raste podzemno ili poluukopana u zemlji.