Inocybe scolopacis - created on August 2016 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Thomas Kehlet

ŠLJUKINA CJEPAČA

Inocybe scolopacis Bandini & B.Oertel

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe scolopacis Bandini & B.Oertel (GBIF ID 11581180)

Etimologija: Scolopacis (lat.) = šumska šljuka (Scolopax rusticola). Jer je vrsta dobro kamuflirana među sličnim vrstama kao što je šljuka kamuflirana u svom staništu.

Klobuk: 0.5-4 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili s uglavnom izraženom velikom grbicom na sredini, površina je kod mladih primjeraka s bjelkastim do sivkastim ostacima ovoja, glatka i gola, vremenom je sitno do jako raspucana s razdvojenim vlaknima, u mladosti je s obilnim ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je mjestimično nešto svjetliji zbog ostataka ovoja, često je nešto tamnije smeđe boje na sredini, rub je prvo jako podvijen, kasnije je obješen do ravan, često je visećim ostacima koprene.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad se lagano širi prema bazi, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast je samo na  vrhu, isprva je prljavo krem, smećkast, kasnije je smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su bjelkasti, zatim su sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je neravna, vlaknasta, bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, nekad su prilično duguljaste, rijetko su blago ulegnute na sredini, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.3–11.8 x 4.3–6 μm, Me = 9.6 x 5.2 μm, Q = 1.4-2.4, Qe = 1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–29 × 7–9 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, glavičastih paracistida tankih stijenki, pleurocistide su 46–84 x 11–21 μm, uglavnom su usko vretenaste, ponekad su trbušaste, s kratkim ili dužim vratom, na vrhu su općenito široke, obično su s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali nešto varijabilnijeg oblika, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 5-12 μm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 40–70 × 10–15 μm, obično su donekle nepravilnog oblika, gotovo vretenaste ili ublika boce s nezadebljanim stijenkama i kratkim, često jasno obrubljenim vratom, bez ili samo s kratkim stalkom na dnu, s ili bez vršnih kristala, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima.; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto u stručku, smećkasto do crvenkasto u kori stručka, osušeno je smeđe do tamnosmeđe s crvenkastom ili bakrenom nijansom ili tamnosmeđe, u stručku je iste boje ili malo svjetlije boje, ne pocrni; miris nije izražen ili je na slab na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama, uz puteve i staze i po pjeskovitim terenima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom, na vapnenastom, pjeskovitom ili šljunčanom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnosmeđoj, glatkoj do raspucanoj površini klobuka, stručku pahuljastom samo na vhu, često duguljastim, glatkim sporama, općenito prilično uskim vretenastim cheilocistidama, pleurocistidamae veličine 46–84 x 11–21 μm i uglavnom donekle deformiranim caulocistidama, vretenastim ili oblika boce, s nezadebljanim stijenkama. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih sličnih smeđih vrsta, kao što su Inocybe plurabellae, koja ima malo hrapavu površinu klobuka, prosječno šire spore, pravilnije i prosječno kraće cheilocistide, te duge i uske caulocistide, tamna cjepača (Inocybe fuscidula), koja ima prosječno šire, gotovo vretenaste cheilocistide, uglavnom bez vrata i nedeformirane vretenaste caulocistide, Inocybe derbschii, koja kasnije ima baršunastiju do srašteno vlaknastu površinu klobuka, prosječno šire spore i kraće cheilocistide, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja ima često gotovo valjkaste cheilocistide i veće spore, kao i dužim i uže caulocistide, Inocybe perchtana, koja je crvenkastije boje, s bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, stručkom koji je čitav pahuljast i koji trljanjem pocrveni i prosječno kraćim sporama, te rana cjepača (Inocybe nitidiuscula) i Inocybe involuta, koje obično također imaju crvenkastiju boju klobuka i prosječno veće spore.

DNA sekvenca: prikaži