|
Inocybe paragiacomi - created on August 2023 in Vaksdal, Vaksdal, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen |
![]() |
![]() |
|

NARANČASTOLISTIĆAVA CJEPAČA
Inocybe paragiacomi E.Larss., C.L.Cripps & Vauras
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe paragiacomi E.Larss., C.L.Cripps & Vauras (GBIF ID 10781266)
Etimologija: Po sličnosti sa Giacomovom cjepačom (Inocybe giacomi). Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je blago konveksan, zatim je široko konveksan, s ili bez male grbice na sredini, površina je radijalno vlaknasta, kasnije se raspucava, na sredini je ponekad sa slabim sivkastim ostacima ovoja, smeđ, rub je obješen, kasnije je rascijepljen. Stručak: 2-3 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, uzdužno je srebrno vlaknast, nije pahuljast, koprena je vlaknasta u mladosti, prolazna, često nije uočljiva, smećkast do smeđ, bez crvenkastih nijansi. Listići: Gusti do malo razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prilično su debeli, oko 40 ih dopire do stručka, prirasli, svijetložuti, svijetlonarančasti do svijetlosmeđi, oštrica je smeđa. Spore: Nepravilne ili pravokutne, s nekoliko su vrlo niskih grbica, neke su sužene na sredini, 8.5-12 × 5.5-8 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.5-1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 32-44 × 10-13 µm, pleurocistide su 48-90 × 12-25 µm, vretenaste s kratkim stalkom na bazi, bez ili s kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 2 µm, uglavnom su bezbojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali promjenjivijeg oblika, 40-98 × 10-22 µm, često su sa žuto-smeđim sadržajem, paracistide su 13-37 × 7-14 µm, batinaste do jajolike, neke su sa žuto-smeđim sadržajem, caulocistide su 29-79 × 8-20 µm, debelih stijenki samo na vrhu, često su sa žuto-smeđim sadržajem, caulocistioidne hife su tankih stijenki, vršni su segmenti 36-56 × 8-9 µm, cauloparacistide su 10-27 × 6-11 µm, rijetke; otrusina je smeđa. Meso: Tanko, kremasto, nije crvenkasto, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, listići su hrđastosmeđi, a u stručku je tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na planinskim travnjacima, livadama i grmljacima, u simbiozi s vrbom. Doba rasta: 7, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. Napomena: Prepoznatljiva je po stožasto-konvekanom, smeđem klobuku, radijalno vlaknastom i sa slabim ostacima ovoja, svijetlonarančastim listićima, valjkastom, svijetlosmeđem, vlaknastom stručku, koji nije pahuljast ili s crvenkastom nijansom, pravokutnim, blago grbavim sporama i pleurocistidama s debelim stijenkama. Za razliku od Giacomove cjepače (Inocybe giacomi) i Inocybe subgiacomi, listići su svijetlonarančasti umjesto sivi, stručak nije s crvenom nijansom, miris nije na spermu, a spore su šire i izraženije grbave.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split