PLOSNATA VRHOSPORKA

Acrospermum compressum Tode

Etimologija: comprimere (lat.) = pritisnuti, sapeti. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-5 cm visoko, batinasto, kopljasto, gornji glavičasti dio lagano je spljošten, svijetlosmeđe do tamnosmeđe, baršunasto, vrh je u starosti s kratkim uzdužnim otvorom kroz koji se oslobađaju spore.

Mikroskopija: Askospore su končaste, igličaste, 340-400 x 2-3 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso (trama): Tanko, mekano do gumasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) raznih biljnih vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, 30.3.2020., na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na trulim stabljikama koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su nitasta drvarica (Xylaria filiformis) i ljuskava drvarica (Xylaria carpophila), koje su kopljastog oblika i nemaju stisnuti glavičasti vrh.

Botryosphaeria dothidea - created on September 2020 in Brooklyn, NY, USA by Zihao Wang

TOČKASTA GLJIVIČNA INFEKCIJA

Botryosphaeria dothidea (Moug.) Ces. & De Not.

Etimologija: dothi (gr.) = mrlja, točka. Po obliku.

Engleski naziv: Asteromyia Gall Midge Fungus

Plodno tijelo: Pojedino plodno tijelo široko je 0.3-0.5 mm, može biti okruglasto ili kruškoliko, površina je hrapava, na vrhu je s papiloformnom ostiolom, raste u zbijenim skupinana širokim 1-8 cm i ugrađeno je u crnkastu okruglastu stromu koja izbija ispod kore supstrata, crno do crno-smeđe.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do kruškolike, glatke, 25-35 x 8-12 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća s korom, kao i stabljikama i lišću drugih biljaka, voli ružino drvo. Zahvaćeni listovi požute i na kraju otpadnu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti donekle sliči hrastova gljivična infekcija (Botryosphaeria quercuum), ali ona raste samo na krupnim drvnim ostacima hrasta te ima veće askospore (24-42 x 10-18 µm).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1895. Botryosphaeria dothidea (Moug. ex Fr.) Ces. & de Not.

IMELINA GROZDARICA

Botryosphaeria visci (Kalchbr.) Arx & E.Müll.

Etimologija: visci (lat.) = viscum, odnosi se na biljku imelu (Viscum album). Po staništu ili domaćinu.

Engleski naziv: Mistletoe Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.3-1.2 mm široko, kuglasto, rasuta su po tkivu grane ili lista kod kojeg probijaju pokožicu, s jednim je otvorom na vrhu kroz koji se oslobađaju spore, crno do crno-smeđe.

Mikroskopija: Askospore su jajolike, 35-56 x 18-24 µm, konidije su oko 45 x 17 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso (trama): Tanko, crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, kao parazit na granama i listovima imele, rjeđe na drugim biljnim vrstama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Hysterographium fraxini - created on April 2023 in Länggasse-Felsenau, Bern, Switzerland by mike_steinmann

PEPELJASTA USNICA

Hysterographium fraxini (Pers.) De Not.

Etimologija: fraxini (lat.) = jasen. Po staništu.

Plodno tijelo: 0.7-2 mm dugo i 0.5-1 mm široko, eliptično, sa širokom je uzdužnom brazdom, glatko, crno, podsjeća na debele usne ili zrno kave, kada sazrije probija se kroz koru supstrata, peritecij je karboniziran.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno eliptične, jedna je polovica obično uža, glatke, s uzdužnim i poprečnim pregradama pa djeluju rešetkasto, 36-45 x 15-20 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdobljima bez mraza, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća s korom, a osobito jasena ili vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako prepoznati jer neodoljivo podsjeća na zrno kave.

CRNA ZDJELIČARKA

Patellaria atrata (Hedw.) Fr.

Etimologija: atratus (lat.) = crno, tamno. Po boji.

Plodno tijelo: 0.3-2 mm široko i 0.2-0.3 mm visoko, isprva zatvoreno i uronjeno u supstrat, kasnije se otvara porama ili širokim uzdužnim rascjepom u ranoj fazi razvoja i otkriva izravnati ili konveksni disk, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat, kuglasto ili jajoliko, rub je cjelovit, uzdignut, ponekad je podvijen, vanjska površina je glatka, karbonizirana, neravna, hrapava, crna, u starosti je sa zelenkasto-smeđim slojem.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, često su blago zakrivljene, višesegmentne, s 5-11 pregrada, nisu sužene na pregradama, prozirne, tankih stijenki, 20-58 x 6-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, po vlažnom je vremenu želatinozno, žilavo, elastično, gumasto, crno-smeđe, a po suhom i u starosti je kožasto, tvrdo, karbonizirano i tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u skupinama, kao parazit ili saprotrof uglavnom na drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, trešnje, kruške, jasena, lipe, topole, kestena ili hrasta, te također na biljnim ostacima i drugim supstratima kao što su truli papir, stari konopci i vreće. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom travnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je mješinarka Dermea cerasi, koja na početku razvoja probija koru drveta na kojem raste.

KOPRIVINA KAPLJICA

Leptosphaeria acuta (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: acutus (lat.) = oštar. Po izgledu.

Engleski naziv: Nettle Rash

Plodno tijelo: 1-3 mm široko, kuglasto, jajoliko do stožasto, vrh je često s rupičastim otvorom kroz koji se oslobađaju spore, tamnosmeđe, na vrhu je često sa baršunastom papilom.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, u obliku banane, uglavnom su batinaste, prozirne, 40-50 x 6 µm; otrusina je smeđa.

Meso (trama): Tanko, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja raste na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća s korom.

BAČVASTA KAPLJICA

Leptosphaeria doliolum (Pers.) Ces. & De Not.

Etimologija: doliolum (lat.) = mala bačva, mapa posuda. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0.16-0.22 mm široko i 0.15-0.20 mm visoko, kuglasto, jajoliko do stožasto, donjom polovicom uronjeno je u supstrat, spljošteno na bazi, sa papilom na vrhu, crno, peridij je višeslojan, debelih stijenki, površina je jako pigmentirana.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, ravne ili lagano zakrivljene, s pregradama, sužene na pregradama, glatke, prozirne, 15-19 x 2-3 µm, N = 15, Me = 18 x 3 µm; otrusina je žućkasto-smeđa do smeđa.

Meso (trama): Tanko, karbonizirano, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je koprivina kapljica (Leptosphaeria acuta), koja raste na istom staništu, ali je mnogo većih dimenzija i ima mnogo veće spore.

Herpotrichia macrotricha - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUGODLAKA KUGLOSPOKA

Herpotrichia macrotricha (Berk. & Broome) Sacc.

Etimologija: makros (gr.) = velik + trichos (lat.) = dlaka, kosa. Po izgledu.

Plodno tijelo (pseudotecij): 0.1-0.4 mm široko, kuglasto, s papilom na vrhu, prekriveno je smeđim dlačicama, crno, uronjeno je u debeli crnkasti subiculum.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, pregrađene na sredini i stisnute, s 4-6 uljnih kaplji između kojih se mogu pojaviti pregrade, s vršcima na oba kraja, 30-50 x 4-7 µm, askusi su valjkasti, zadebljani, 8-sporni u dvama redovima, oko 130 x 16 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim grozdovima, na krupnijim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na sličnom staništu raste slična dudova bradavičarka (Bertia moriformis), koja nema dlakavu već bradavičavu površinu, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), čija je površina glatka, bez dekoracije. 

SVILENASTA NITNICA

Periconia byssoides Pers.

Etimologija: bysso (lat.) = svila, tkanina. Po mekanoj strukturi.

Plodno tijelo (konidiofor): 0.2-2 mm visoko, sastoji se od plodne glavice i stalka, glavica je široka 0.045-0.12 mm, tamnosmeđe.

Mikroskopija: Konidije su kuglaste, bradavičave, prozirne, 12.5-16.2 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) raznih biljaka, obično koprive (Urtica dioica), te raznih lončanica, kao što je primjerice fuksija (Fuchsia excorticata). Primjerci na slici snimljeni su na stabljikama koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izgledu plodnog tijela koje se sastoji od plodne glavice i končastog stalka.

PAPRATNA PJEGA

Rhopographus filicinus (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: filix (lat.) = paprat. Po izgledu.

Engleski naziv: Bracken Map

Plodno tijelo: 2-5 mm dugo (spojena mogu biti duža od 10 mm) i 1-1.7 mm debelo, formira udubljenja ispod pokožice supstrata, crno, crno-smeđe, sjajno, glatko, u starosti se stvaraju mali crni duguljasti zaobljeni mjehurići u kojima nastaju askusi, koji se starenjem spajaju u duge nizove.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, zakrivljene, u starosti s 3-7 pregrada, glatke, prozirne, 29-36 x 6.8-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) orlovske bujadi (Pteridium aquilinum).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je sličan smrekov potkornjak (Lophodermium piceae), koja raste na otpalim borovim iglicama.

Elaphomyces anthracinus - created in Norway by Wenche Eli Johansen

CRNA JELEN-GLJIVA

Elaphomyces anthracinus Vittad.

Engleski naziv: Smooth-Coated Elaphomyces

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, kuglasto, često je s pupčanim nastavkom, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla, površina je tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina peridija je glatka ili sitno bradavičava (koristiti ručno povećalo), peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj mnogo tanji i crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je u starosti sve tanji i tanji.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, prekrivene su sa šiljcima, 15-19 µm; otrusina je crna do crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, bjelkasto do sivkasto, poslije je crno-smeđe, pod starost se pretvara u praškastu masu; miris je jak i oštar samo kod starih primjeraka, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati eventualnu konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te modrosporna jelen-gljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja ima plavu do crno-smeđu glebu s plavkastom nijansom. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu.

MODROSPORNA JELEN-GLJIVA

Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, kuglasto, često je s pupčanim nastavkom, bez sterilne osnove i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla, površina je smećkasta do tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina peridija je glatka ili sitno zrnasto-bradavičava, bradavice su guste, piramidalne ili zaokružene (koristiti ručno povećalo), peridij je debeo 2-3 mm, valjski sloj je mnogo tanji i gotovo crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je u starosti sve tanji i tanji.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, mrežaste, dekoracija je visoka 1-5-2.5 µm, 23-26 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Tvrdo, najprije plavo, kasnije je crno-smeđe do crno s plavkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je gorak, neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, podzemno na dubini oko 20-30 cm, na vapnenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, a ostale Slobodan Bjelajac, 28.9.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te crna jelen-gljiva (Elaphomyces anthracinus), koja ima bjelkasto-sivkastu glebu, ali kod nijedne navedene vrste gleba nema plavkastu nijansu. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu. Na mjestu svježih tragova kopanja životinja potrebno je malo razgrnuti humus i pronađu se zaostala plodna tijela.

VARLJIVA JELENGLJIVA

Elaphomyces decipiens Vittad.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, pravilno kuglasto, može biti krem-smeđe, žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe s ostacima tla isprepletenima micelijem, površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama, između bradavica je vidljiv bjelkast sloj micelija, peridij je formiran od tanke površinske korice koja je na presjeku krem-oker i zupčasta, u starosti je vrlo tvrda, poput ljuske oraha, ispod se nalazi mesnati sloj debeo 1 mm i mramoriran bijelim žilicama.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, dekorirane gustim i malo zakrivljenim šiljcima visokim 1-2.5 µm, 20-25 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso (gleba): Tvrdo, bjelkasto ili sivkasto, zatim smećkasto, u starosti tamnosmeđe i pregrađeno bijelim tramalnim stijenkama, u starosti je paučinasto, pretvara se u gotovo crnu prašnjavu masu, poput crnog baruta; miris je odvratan na dim, a okus neugodan i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom i grabom, podzemno na dubini od 20-30 cm, voli pjeskovito tlo. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po mramoriranim mesnatim dijelom peridija, po čemu se lako razlikuje od sličnih jelengljiva, kao što je zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus), koja dosta većih dimenzija. Pri determinaciji jelengljiva potrebno je pažljivo promatranje karakteristika peridija i bradavica na površini uz pomoć povećala.

ZRNATA JELENGLJIVA

Elaphomyces granulatus Fr. (1829)

Etimologija: granulatus (lat.) = zrnasto. Po zrncima po površini.

Engleski naziv: False Truffle

Plodno tijelo: Promjera 0.5-5 cm, kuglasto ili jajoliko, dno dijela ukopanog u zemlji je s isprepletenim micelijskim nitima, najprije je žuto-smeđe, zatim oker ili smećkasto, površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama između kojih je vidljiv bjelkasti sloj micelija po čemu je karakterističnog izgleda, u starosti je često vrlo tvrda, poput ljuske oraha, peridij čini tanka površinska kora, ispod kožice je prilično debeli mesnati sloj debljine 1-3 mm koji je na prerezu bjelkast do žut i nema vidljivih žilica, do glebe je vidljiv oker-crvenkasti obruč, hife su pigmentirane i jako zbijene, u vanjskoj kori žuto-smeđe, struktura hifa je poluprozirna i paralelna.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, bradavičave, dekoracija je visoka do 2 µm, 20-29 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Najprije je smećkasto, zatim tamne ljubičasto-smeđe boje, dosta je čvrsto, na kraju se pretvara u prah spora, izgleda poput crnog baruta; miris je slab na zemlju, a okus je gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, podzemno, oko 20-30 cm ispod površine zemlje. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Raste podzemno i dosta je vole jesti i iskopavati razne životinje kao što su divlje svinje, jelenovi i sl., na mjestu iskapanja se često nalazi životinjski izmet. Plodna tijela često parazitiraju druge vrste gljiva batinastog oblika, kao što su klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum), glavati jezičak (Tolypocladium ophioglossoides).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1656. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus Fries); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 41. str. Zrnata jelen-gljiva (Elaphomyces granulatus Fr.)

Elaphomyces morettii - created in Norway by unknown

MORETTIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces morettii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, kuglasto i malo spljošteno, prilično je pravilno, površina je žućkasto-zelenkasta, poslije postaje tamnosmeđa i konačno crnkasta, obmotana je micelijskim nitima, peridij je hrđasto oker-sneđ, tvrd i lomljiv, oštro bradavičav, na presjeku je jasno vidljiv tamniji obruč, unutarnja strana peridija je homogena, bjelkasta ili sivkasta, čvrsta i gotovo dvostruka, debljine 1-2 mm, unutarnji sloj u starosti nestaje, na osnovi je s kratkim crnim ispupčenjem opletenim hifama.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke ili malo hrapave, 20-23 µm; otrusina je crvenkasta do crna.

Meso: Tvrdo, tamnosivo kada spore sazriju; miris u mladosti nije izražen, u starosti miriše na sumporovodik ili sumpornu kiselinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen i zimu u svim tipovima šuma, podzemno, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s lijeskom, bukvom i hrastom.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po šiljato bradavičavoj površini plodnog tijela, koje je kestenjastosmeđe boje s ružičastom nijansom te crno pjegavo.

Elaphomyces muricatus - created on May 2007 in Θεσσαλία, Ελλάδα, Greece by bkaounas

KRATKOŠILJATA JELENGLJIVA

Elaphomyces muricatus Fr.

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Marbled False Truffle

Plodno tijelo: 0.5-4 cm široko, kuglasto je i nepravilno gomoljasto, najprije je žuto pa smećkasto, narančasto-smećkasto do crvenkasto-smećkasto, dekorirano je sitnim piramidalnim bradavicama, peridij je debljine do 2 mm, žut, ružičast i svijetlosmeđ, u starosti je izuzetno tvrd, poput ljuske oraha, zbog šupljikavosti je mrljavo-mramoriran.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, bradavičave, sa sitnom su šiljastom dekoracijom, 16-23 µm; askusi su kuglasti, s 2-4 spore; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tvrdo, žilavo, smećkasto, kasnije tamno ljubičasto-smeđe, pamučasto, u starosti je plavo-crno i crno poput baruta; miris je u mladosti neugodan na benzin, a okus je gorak i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, podzemno, svega nekoliko centimetara ispod površine tla, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom. Jedna je od najčešćih vrsta jelengljiva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po mrljasto-mramoriranom peridiju. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus) je mnogo češća vrsta, ali nema isti peridij i ima drugačije spore. Na ovoj vrsti često rastu druge vrste mješinarki, kao što je primjerice klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Elaphomyces persoonii - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

PERSOONIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces persoonii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, kuglasto ili gomoljasto, često je spljošteno, produžena stožasta osnovi obmotana je ljubičastim micelijem, formirano je od tvrde ovojnice (peridij) i unutarnje šupljine s glebom, peridij je debeo 2-3 mm i na presjeku je sivo-ružičast, prilično je homogen, prekriven je ornamentom gustih i pravilnih bradavica, bradavice su najčešće spljošteno-zaokružene i tamnosmeđe ili gotovo crne, slične kao kod zimskog tartufa (Tuber brumale).

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, mrežaste, 18-22 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Tvrdo bjelkasto, zatim zelenkasto-plavo, a u starosti je sivo-crno i pretvara se u prah od spora; miris je ugodan i podsjeća na tartufe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s kestenom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Slična je modrosporna jelen-gljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja je najčešće nešto manjih dimenzija.

VILINSKA ČIODICA

Phaeocalicium polyporaeum (Grev.) Berthier

Etimologija: polypora (lat.) = rod gljiva Polyporus + -eum (lat.) = pripada, povezan s. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fairy Pins

Plodno tijelo: 0.5-2.5 mm visoko, batinasto ili glavičasto, u obliku je šibice za paljenje, s tankim je stalkom visokim 400-910 µm, ispod glavice je širok 65-120 µm, a na bazi 85-250 µm, na vrhu završava glavičastim proširenjem u kojem se stvaraju spore, širokim 170-590, crno.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, podijeljene su na dvije komore ili septe, 9-16 x 3-4.5 µm, Q = 2.9-4.2, Qav = 3.4, askusi su 8-sporni (cromushrooms: askospore su (9) 10.1 - 12.7 (15.4) × (2.7) 2.9 - 4 (4.6) µm, Q = (2.3) 2.8 - 4 (5.2), N = 200, Me = 11.3 × 3.4 µm, Qe = 3.4, askusi su široki 3.5-6.2 µm); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na gornjoj strani klobuka dvolične raznocijevke (Trichaptum biforme), a po nekim izvorima i na šarenoj tvrdokoški (Trametes versicolor). Prvu sliku snimili su Ognjen Romac i Slobodan Bjelajac, 21.9.2026., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a ostale su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 24.1.2026., na lokalitetu u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, na dvoličnoj raznocijevki koja je rasla na bukovom panju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od ostalih vrsta iz roda Phaeocalicium razlikuje se po svijetlosmeđim sporama i Q spora većim od 3.

PERNATA STAPKOGLAVKA

Onygena corvina Alb. & Schwein.

Etimologija: corvinus (lat.) = gavranov, crn kao gavran. Po rastu na perju.

Engleski naziv: Feather Stalkball

Plodno tijelo: 1-3 mm široko, sastoji se od kuglaste glavice i stalka, glava je fertilna, smeđa, ljepljiva, zrnasta, u starosti glavica pukne i oslobađaju se spore, stalak je sterilan, valjkast, gladak, bijel.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, 5-7 x 2-3 µm; askusi su kuglasti, 14-20 x 12 µm, 8-sporni, parafize nisu uočljive; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na raspadajućim životinjskim ostacima (krzno, perje, bodlje).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta zbog neobičnog staništa i oblika plodnog tijela. Za gljive iz roda Onygena karakteritično je da rastu na ostacima rogova goveda, ovaca i koza. Na raspadajućim goveđim, ovčjim i kozjim rogovima te na konjskim kopitima raste slična rožna stapkoglavka (Onygena equina). Spomenuta se mješinarka također sastoji od fertilne glavice i sterilnog stalka, ali njezina je glavica bjelkasta do kremasta.

Onygena equina - created in Norway by unknown

ROŽNA STAPKOGLAVKA

Onygena equina (Willd.) Pers.

Engleski naziv: Horn Stalkball

Plodno tijelo: 2-7 mm široko, sastoji se od kuglaste glave i stalka, glava je fertilna, u mladosti je zrnasta, bjelkasta do krem, u starosti postane smećkasta, unutar glavice se razvijaju askusi između isprepletenih hifa, u starosti glavica pukne i oslobađaju se svijetlosmeđe spore, stalak je 3-10 mm visok, sterilan, valjkast, gladak, bijel, prljavo bijel ili sivkasto-smeđ.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, 8-9 x 4-6 µm, askusi su kuglasti, 14-20 x 12 µm, 8-sporni, parafize nisu vidljive; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof na raspadajućim goveđim, ovčjim i kozjim rogovima te na konjskim kopitima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta zbog neobičnog staništa i oblika plodnog tijela. Za gljive iz roda Onygena karakteritično je da rastu na ostacima rogova goveda, ovaca i koza. Na ostacima životinjskih dlaka, vuni i perju raste slična pernata stapkoglavka (Onygena corvina). Spomenuta se mješinarka također sastoji od fertilne glavice i sterilnog stalka, ali njezina je glavica oker do svijetlosmeđa, a stalak je bijel i manje ili više gladak. Naraste 4-25 mm visoko, njezine spore imaju cilindrično-eliptični oblik i velike su 6-8 x 2.5-3 µm, a askusi su okruglaste i velike 10-16 x 10-12 µm.