Polydesmia pruinosa - created in Norway by Edel Humstad

PAHULJASTA OPANČICA

Polydesmia pruinosa (Berk. & Broome) Boud.

Etimologija: pruinosus (lat.) = posut mrazom, prekriven sa sluzi. Po boji.

Engleski naziv: Tarcrust Speckle

Plodno tijelo: 0.3-1.2 mm široko, u obliku je jastučića ili diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je bijela i brašnasta, vanjska sterilna strana i rub su bijeli, u starosti su pahuljasti.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, s četiri su uljne kapljice, slabo su amiloidne, 15-21 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na plodnim tijelima gljiva iz reda Sphaeriales.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka karakteristična jer raste na starim plodnim tijelima gljiva iz reda Sphaeriales kojih je nekoliko tisuća vrsta. Opisana je bijela mješinarka s bijelim i brašnjavim himenijem zbog projekcije parafiza koje su na vrhu jako račvaste.

Capitotricha bicolor - created in Estonia by Kadri Pärtel

DVOBOJNA DLAKOČAŠKA

Capitotricha bicolor (Bull.) Baral

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u obliku je čašice, zdjelice ili pehara, u starosti postane pločasto, s malim je stalkom spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, limunastožuta, žuto-narančasta ili narančasto-crvena, vanjska sterilna strana je obrasla je gustim, dugim, bijelim dlačicama, rub je po suhom vremenu jako izvrnut prema gore.

Stručak: Vrlo kratak, vidljiv je tek u starosti, relativno je kratak, žućkast do narančasto-žut, uglavnom je dlakav.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, 7-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (otpale grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili bukve.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je čašasta zdjeličarka (Lachnellula calyciformis), ali ona raste samo na granama i grančicama crnogoričnog drveća (smreka, jela).

SNJEŽNOBIJELA DLAKOČAŠKA

Dasyscyphella nivea (R.Hedw.) Raitv.

Etimologija: niveus (lat.) = snježnobijelo, snježno. Po boji.

Klobuk (apotecij): 0.4-2.2 mm široko, isprva je oblika pehara, a poslije je rašireno i pločasto, unutarnja himenijalna površina je glatka, bijela do svijetlokrem, vanjska strana je bijela i s bijelim dlačicama dimenzija 60-110 x 2-4 µm, koje su većim dijelom zrnate, a vrh je gladak i zadebljan, ako raste na vlažnom staništu rub je nazubljen i često s bezbojnim kapljicama.

Stručak: Dug, valjkast, dlakav, bijel do svijetlokrem.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, bez uljnih kapljica, 6-9 x 1.7-2.3 µm, parafize su uske, vršno zašiljene i kratke (cromushrooms: askospore su (6.1) 6.6 - 8.8 (9.6) × (1.4) 1.6 - 2 (2.4) µm, Q = (2.8) 3.5 - 4.9 (5.8), N = 120, Me = 7.5 × 1.8 µm, Qe = 4.2, askusi su 8-sporni, 46-54 × 3.2-4.2 µm, N = 13, parafize su 62-70 × 1.7-2.6 µm, N = 10, dlačice su 72-112 × 2-3.3 µm, N = 13); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bijelo do svijetlokrem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi, lišće) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u ožujku 2020., na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice, na drvu hrasta, četvrta, peta i šesta su snimljene 23.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na trulom trupcu hrasta, a sedma 9.5.2026., na lokalitetu u blizini eko-centra Budinjak, u području Parka prirode Žumberak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka raste na istome staništu kao i slične bijele djevičanske čašice (Lachnum virgineum), koja nema glatke vrhove dlačica i tipično ima šire i duže parafize, te prozirne stakločaške (Hyaloscypha hyalina). Međutim, opisana se mješinarka bitno razlikuje po dlačicama, koje su većim dijelom zrnate, a vrh je gladak i zadebljan.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1811. Dasyscyphus niveus (Hedw. ex Fr.) Sacc.

Lachnellula calyciformis - created in Norway by Siv Moen

ČAŠASTA ZDJELIČARKA

Lachnellula calyciformis (Batsch) Dharne

Etimologija: calyx (lat.) = čašica, latica cvijeta + formis (lat.) = sličan, u obliku. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 mm široko, oblika je zdjelice čašice ili pehara, poslije se otvori i izravna, s malim je stalkom spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je žuta, žuto-narančasta do narančasto-crvena, glatka, vanjska sterilna strana je bjelkasta do svijetložuta, rub je s bijelim dlačicama.

Stručak: 1-1.8 mm visok i 0.2-0.3 mm debeo, kratak, sužava se prema dnu, bjelkast do svijetložut, na spoju sa supstratom je crno-smeđ do crn.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, bez uljnih kapljica, prozirne, 4.8-8 x 2.4-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto do žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, izbija iz kore.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Lachnellula raste niz sličnih mješinarki koje imaju žutu ili žuto-narančastu himenijalnu površinu. Na mrtvim granama i grančicama ariša raste mješinarka Lachnellula occidentalis. Na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) čempresa raste žuta mješinarka Lachnellula flavovirens koja s vanjske strane ima smećkaste dlačice. Nadalje, na krupnim drvnim ostacima planinskog bora (Pinus mugo) raste žuta vrsta Lachnellula suecica i vrsta Lachnellula fuscosanguinea, koja ima žutu do žuto-crvenkastu himenijalnu površinu, a dlačice su hrđastosmeđe. Sve navedene mješinarke imaju znatno veće spore (oko 10-17 x 4-6 µm) od naše opisane vrste. Trenutno se vrše intenzivna znanstvena istraživanja s ovom vrstom jer neke slične vrste sadrže određene sastojke za koje je utvrđeno da imaju antibiotičko djelovanje.

NAJMEKŠA DLAKOČAŠKA

Lachnum mollissimum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: mollissimum (lat.) = superlativ od mollis, mekan, nježan. Po vrlo mekanim dlačicama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, gornja himenijalna površina je glatka, bjelkasta, sivkasta do siva, vanjska sterilna strana i rub su prekriveni dugim i vrlo gustim sumporastožutim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, (9.8) 10.5 - 14.0 (16.9) × (1.1) 1.7 - 2.5 (2.8) µm, Q = 3.8 - 11.9, Me = 12.4 × 2.1 µm, Qav = 5.8; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, po livadama i pašnjacima kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) raznih biljaka iz porodice štitarki. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u svibnju, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na koprivi (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom sumporastožutom dlakočaškom (Lachnum sulphureum), koja ne raste na drugačijem staništu, na grančicama raznog bjelogoričnog drveća ili češerima crnogoričnog drveća.

SUMPORASTOŽUTA DLAKOČAŠKA

Lachnum sulphureum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: sulphur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, u obliku je šalice, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, gornja himenijalna površina je glatka, bjelkasta do sivkasto-plavkasta, vanjska sterilna strana je žuta do žuto-smeđa, rub je limunastožut, dlakav, a dlačice su duge do 160 µm i široke 3.5-5.5 µm.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, 24-34 × 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, po svim tipovima šuma kao saprotrof drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, te na češerima crnogoričnog drveća, a pronađe se i na stabljikama koprive i drugih biljnih vrsta. Primjerci na slici snimljeni su u prosincu na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom najmekšom dlakočaškom (Lachnum mollissimum), koja ne raste na drugačijem staništu, na stabljikama raznih štitarki.

Lachnum virgineum - created on August 2023 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by pacovillalonga

DJEVIČANSKA DLAKOČAŠKA

Lachnum virgineum (Batsch) P.Karst.

Etimologija: virgo (lat.) = djevica + -neum (lat.) = označavanje određene karakteristike. Po boji i izgledu.

Engleski naziv: Snow Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1.2 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, poslije dugo zadrži oblik pehara, u starosti se otvori i poprimi pločasti oblik, s kratakim, bijelim do žućkastim stručkom s kojim je spojeno na supstrat, gornja je himenijalna površina glatka, bijela do prljavo žućkasta, vanjska sterilna strana i rub su bijeli te obrasli bijelim dlačicama širokim 80-135 µm.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do valjkaste, glatke, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, prozirne, 6-11 x 1.5-2.5 µm, askusi su 8-sporni, 45-55 x 4-5 µm, parafize su vršno zašiljene, široke su 3-5 µm i obično nadvisuju askuse za 15-30 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane grančice) raznog bjelogoričnog drveća, a pronađe se i na stabljikama kupine, češerima smreke, plodovima bukve i drugog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka zaokuplja pažnju svojom bjelinom i gotovo nakostriješenim plodno tijelom. Može se zamijeniti s vrlo sličnom snježnobijelom dlakočaškom (Dasyscyphella nivea), koja najčešće raste na starim trupcima hrasta i bukve, a dlačice joj nisu cijelom dužinom zrnate, već su im vrhovi glatki.

Mollisia caespiticia - created in Norway by unknown

SIVA LONČICA

Mollisia caespiticia (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: caespiticus (lat.) = rasprostranjen u gustom naselju, rasprostranjen u travnjacima. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, kasnije se raširi i poprimi nepravilan oblik diska, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, unutarnja himenijalna površina je glatka i svijetlosiva, rub je bjelkast, vanjska sterilna strana je boje himenijalne površine.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, zadebljane na jednom kraju, glatke, amiloidne, 4-6 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) vrbe bez kore, a prema podacima iz literature može rasti i na krupnim drvnim ostacima drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka može zamijeniti s brojnim sličnim mješinarkama, osobito s johinom tvrdočaškom (Pyrenopeziza benesuada), koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima johe. Spomenuta mješinarka ima veće spore (7-9 x 1.5-2 µm) i veće askuse (50-70 x 5-5.5 µm).

PEPELJASTA LONČICA

Mollisia cinerea (Batsch) P.Karst.

Etimologija: cinerea (lat.) = pepeljastosiva, sivosmeđa. Po boji.

Engleski naziv: Common Grey Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku zdjelice, a kasnije se nepravilno pločasto raširi, bez stalka, unutarnja himenijalna površina je glatka, svijetlosiva ili sivo-smeđa, često je naborana, vanjska sterilna strana je nešto tamnija, obično je sa svijetlim, radijalnim hifama na dnu, rub je sitno pahuljast i nešto svjetliji, obično bijel.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, rijetko su zakrivljene, obično su s 2 uljne kapljice na krajevima, glatke, prozirne, slabo su amiloidne, 6-12 x 1.5-2.5 µm, askusi su 47-73 x 5-6 µm, parafize su valjkaste, široke su 2-3 µm, s velikim duguljastim, refrakcijskim uljnim kapljicama (cromushrooms: askospore su (6.2) 8 - 12.1 (12.6) × (1.5) 1.7 - 2.4 (2.6) µm, Q = (3.7) 4.2 - 5.5 (6.6), N = 133, Me = 10.3 × 2.1 µm, Qe = 4.9, askusi su valjkasti, 8-sporni, jednoredni, 48-73 × 5.1-6.6 µm, N = 24, parafize su 36-74 × 3-4.8 µm, N = 15); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso s KOH ne požuti.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito javora, s donje strane ležećih trupaca ili grana. Slike su snimljene 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti sa sličnim mješinarkama, kao što su crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koja raste od listopada do ožujka na sličnom staništu, te drvna lončica (Mollisia ligni) koja najčešće raste na mrtvom drvu hrasta i kestena. Obje spomenute mješinarke imaju eliptično-vretenaste spore i na krajevima nemaju uljne kaplje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1823. Mollisia cinerea (Batsch ex Mérat) Karst.

Mollisia discolor - created in Norway by Siv Moen

DVOBOJNA LONČICA

Mollisia discolor (Mont. & Fr.) W.Phillips

Etimologija: dis- (lat.) = različit odvojen + color (lat.) = boja. Po različitim bojama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, poslije se nepravilno raširi, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetlosiva, poslije izblijedi, vanjska je sterilna strana malo smećkasta, rub je valovit i svjetliji.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, sadrže nekoliko uljnih kapljica, prozirne, 7-9.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, osobito drijenka (Cornus).

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako zamijeniti s tamnosivom zdjeličarkom (Tapesia fusca) koja se može pronaći na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, njezino plodno tijelo (apotecij) poslije poprimi žućkasto-oker boju.

Mollisia ligni - created in Netherlands by Ruud en Betty van Middelkoop

DRVNA LONČICA

Mollisia ligni (Desm.) P.Karst.

Etimologija: lignum (lat.) = drvo, stablo. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-1.5 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, ubrzo je u obliku pehara, šalice ili plitke zdjelice, poslije je nepravilno, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, unutarnja je himenijalna površina glatka, bijela, siva i tamnosiva s blagom plavkastom nijansom, vanjska je sterilna strana tamnosmeđa i sitno pahuljasta, rub je bjelkast, osobito u mladosti.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do eliptične, zadebljane na jednom kraju, glatke, prozirne, 18-21 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, elastično, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito hrasta i pitomog kestena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na navedenom staništu rastu brojne vrste mješinarki s kojima se opisana mješinarka može zamijeniti. Vrlo su slične pepeljasta lončica (Mollisia cinerea), te crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koje se uglavnom razlikuju po boji plodnog tijela. Opisana se mješinarka osobito ističe bjelkastim rubom i nikada nije tako nepravilno pločasto raširena kao spomenuta pepeljasta lončica.

Mollisia melaleuca - created in Netherlands by Cor Noorman

CRNO-BIJELA LONČICA

Mollisia melaleuca (Fr.) Braunaud

Etimologija: melas (gr.) = crn + leukos (gr.) = bijel. Po kontrastu boja.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2 mm široko i 0.5-2 mm visoko, najprije je u obliku zdjelice, zatim se raširi u obliku diska i poprimi vrlo nepravilan i valovit izgled, bez stalka, izravno se drži za supstrat, gornja je himenijalna površina glatka, bijela, sivkasta, kremasta do svijetlooker, osušena je žućkasta, vanjska je strana crno-smeđa do crnkasta.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 7-13.8 x 2.4-3 µm, otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta. Postoji čitavo mnoštvo sitnih mješinarki od kojih je većina jedva vidljiva bez povećala i obično se mogu determinirati samo pomoću mikroskopa.

Mollisia olivascens - created on July 2013 in Дмитровский р-н, Орловская обл., Russian Federation by Eugene Popov

MASLINASTA PLOČICA

Mollisia olivascens (Feltgen) Le Gal & F.Mangenot

Plodno tijelo (apotecij): 1-8 mm široko, u mladosti je zatvoreno, kasnije se spljošti u obliku diska, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat, unutarnja je himenijalna površina plava do sivo-plava, vanjska je površina prekrivena smeđim hifama, rub je bjelkasto obrubljen, djelomično je malo ružičasto-plav.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, 10.8-13.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-plavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kontinentalnim i mediteranskim listopadnim šumama od svibnja do listopada, a u mediteranskim zimzelenim šumama tijekom veljače i ožujka, kao saprotrof na trulim trupcima i mrtvim uspravnim stablima te na ostacima žilišta panjeva različitih vrsta hrastova i breza, u listopadnim i zimzelenim starim šumama je uvijek u prisutnosti mahovine. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na planini Medvednici. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Mollisia rosae - created on June 2022 in Tampere, Härmälänsaari, Finland by Unto Söderholm

RUŽINA LONČICA

Mollisia rosae (Pers.) P.Karst.

Etimologija: rosa (lat.) = roza, ruža. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku mjehurića, kasnije sliči peharu ili je nepravilno stisnuto, ako raste zbijeno na osnovi nema stalak, već raste na tamnosmeđem subiculumu, unutarnja himenijalna površina je glatka, sivkasta, krem-smeđa, okerasto-smeđa, svijetlosmeđa i tamnosiva, u starosti je crno-smeđa do sivo-crna, vanjska sterilna strana je bijelo do smeđe dlakava, rub je bjelkast, resast i valovit.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, na oba kraja sadrže po jednu uljnu kaplju, prozirne, 6-8 x 1.9-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prljavo bijelo do kremasto-žuto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od travnja do lipnja, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane) ruže ili šipka (Rosa canina) koji leže na tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na otpalim češerima bora i ariša raste vrsta Tapesia strobilicola, koja naraste 0.5-1.5 mm široko, himenijalna jepovršina glatka i blijedooker do žućkasta, a vanjska je sterilna strana smeđa i dlakava. Na mrtvim stabljikama trstike (Phragmites communis) u proljeće i ljeto rastu žuta Tapesia retincola i mješinarka Mollisia hydrophila kojoj je himenijalna površina siva do blijedoplavkasta, a vanjska je sterilna strana tamnija i na osnovi smećkasta.

Mollisia fusca - created on March 2022 in Rheinsberg, Germany by lindernia-w

TAMNOSIVA ZDJELIČARKA

Tapesia fusca (Pers.) Fuckel

Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-3 mm široko, u početku je kuglasto i zatvoreno, zatim je čašasto, kasnije je diskoliko ili zdjelasto, u starosti je rašireno i valovito, bez stalka, izravno je učvršćeno na podlogu isprepletenim crno-smeđim hifama, unutarnja himenijalna površina je glatka, siva, plavo-siva, sivo-oker, maslinasto-plava do svijetlosmeđa, vanjska strana je smećkasta i glatka, rub je obično svjetliji.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do kobasičaste, blago zakrivljene, glatke, s jednom uljnom kapljom na jednoj strani, prozirne, 8-15 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, izvan razdoblja mraza, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, johe, bukve ili lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki prilično sliči pepeljasta lončica (Mollisia cinerea), ali ona raste ljeti na mrtvim stabljikama končare (Filipendula ulmaria). Mješinarke koje pripadaju rodu Tapesia vrlo su slične mješinarkama iz roda Mollisia. Razlika je samo u tome što se mješinarke iz roda Tapesia razvijaju na mrežasto-pustenastim hifama (subiculum). Međutim pojedini autori smatraju da je spomenuta razlika nepouzdana, jer mješinarke iz roda Mollisia imaju na osnovi također manje-više razvijene hife slične sidru.

ŽUTA GLATKOČAŠKA

Calycina citrina (Hedw.) Gray

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Fairy Cups

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, može biti u obliku plitke zdjelice, diska ili gornja, himenijalna površina može biti konveksna, bez stalka, izravno je učvršćeno na podlogu, unutarnja i vanjska površina je glatka, ujednačene limunastožute do sumporastožute boje, rub je često malo tamniji.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, s brojnim su uljnim kapljama, prozirne, 9-14 x 3-5 µm, askusi su 80-125 x 7-10 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 11.8 (14.8) × (3.2) 3.3 - 3.9 (4.2) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.2 (3.7), N = 120, Me = 10.3 × 3.6 µm, Qav = 2.9); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve. Prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom studenog na lokalitetu Voštane kod Trilja, a posljednja je snimljena krajem rujna na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može vrlo lako zamijeniti s brojnim sličnim sitnim žutim zdjelicama. Osobito je slična pupčasta čašica (Hymenoscyphus umbilicatus) koja raste na panjevima jele. Vrlo su slične i sitne žute zdjelice iz roda Hymenoscyphus, ali one rastu na ostacima različitih trava.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1783. Bisporella citrina (Batsch. ex Fr.) Korf. & Carpenter

Calycina claroflava - created on November 2022 in Lausanne, Switzerland by Claudia Pogoreutz

SUMPORNA ČAŠICA

Calycina claroflava (Grev.) Kuntze

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Sulphur Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, oblika je dugmeta, a poslije pehara ili plitke zdjelice, na osnovi je gotovo bez stalka ili je kod nekih primjeraka jedva vidljiv, gornja je himenijalna površina glatka i limunastožuta, vanjska strana i rub su iste boje, te vrlo sitno pahuljasti.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, 5-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, žuto, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, te na starim plodnim tijelima mješinarki iz porodice Sphaeriaceae.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka vrlo lako meže zamijeniti sa žutom glatkočaškom (Calycina citrina), koja ima veće plodno tijelo (1-3 mm) i ne raste u nagomilanim hrpama, ni na starim plodnim tijelima iz porodice Sphaeriaceae. Također postoji velika sličnost sa žutim mješinarkama iz roda Hymenoscyphus koje najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava i na osnovi plodnog tijela imaju istaknut stalak.

Calycina parilis - created in Netherlands by Laurens van der Linde

DVODIJELNA ČAŠICA

Calycina parilis (P.Karst.) Kuntze

Etimologija: par (lat.) = jednak, kao + ilis (lat.) = kapacitet ili mogućnost nečega. Po pravilnom obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 3-8 mm širok, isprva je oblika pehara, poslije je slično zdjelici s 1 mm dugim stalkom s kojim se drži za supstrat, gornja je himenijalna površina glatka, a vanjska sitno pahuljasta i bijela kao i stalak, rub je gotovo uvijek izvrnut prema gore.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, 6-14 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, bijelo, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) breze.

Doba rasta: 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti s također bijelom običnom čašicom (Calycina vulgaris). Međutim, plodno tijelo spomenute vrste nije izrazito pahuljičasto (hife su kraće) i himenij u starosti postane oker-crvenkasto pjegav, te konačno cijelo plodno tijelo postane smećkasto. Vanjska je strana gotovo suhog plodnog tijela svjetlija, odnosno bjelkasto-smećkasta.

OBIČNA ČAŠICA

Calycina vulgaris

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 mm široko, oblika je pehara ili plitke čašice s krakim i gotovo nepostojećim stalkom, gornja himenijalna površina je glatka i bijela, vanjska neplodna strana je pahuljasta i također bijela, a poslije cijelo plodno tijelo postane krem-oker pjegavo i konačno oker-smeđe.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, sa zaokruženim krajevima, 6-10 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito lijeske i vrbe.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka, dok je mlada, je posve bijela i lako se može zamijeniti s drugim sitnim bijelim mješinarkama. Posebice je slična bijela dvodijelna čašica (Calycina parilis) koja raste na krupnim drvnim ostacima breze. Međutim, spomenuta vrsta do kraja životnog ciklusa ostaje bijela, a opisana vrsta u punom razvoju ima smeđo-ružičaste pjege, te konačno cijeli himenij poprimi ružičasto-smeđu nijansu.

Psilachnum chrysostigmum - created in Norway by Edvin W. Johannesen

ŽUĆKASTA DLAKOČAŠKA

Psilachnum chrysostigmum (Fr.) Raitv.

Etimologija: chryso (lat.) = zlatno + stigma (gr.) = ožiljak, oznaka. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-0.6 mm široko, isprva je zatvoreno, kuglasto, kasnije je u obliku pehara, zdjelice, čašice ili diska s kratkim stalkom, unutarnja himenijalna površina je bijela ili bjelkasta, u starosti je svijetlo mesnatoružičasta, vanjska sterilna strana je iste boje kao i unutarnja, rub je bijel ili žut, nazubljen i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, prema bazi je nešto sužen, bjelkast.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, zadebljane s jedne strane, glatke, prozirne, 9.5-12.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano, mekano, vrlo je nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim skupinama, na biljnim ostacima (stabljike, korijenje) bujadi (Pteridium aquillinum) i paprati (Nephrodium spp.).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Oko opisane mješinarke i drugih bijelih i žutih mješinarki u znanstvenim krugovima vlada prilična polemika.