CROmushrooms - Inocybe rivierana


*Inocybe rivierana* - created on August 2015 in Koovi, Estonia by Vello Liiv

Otrovna gljiva

PRIMORSKA CJEPAČA

Inocybe rivierana Bandini & B.Oertel

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe rivierana Bandini & B.Oertel (GBIF ID 11661582)

Etimologija: Po imenu mjesta gdje je prvi put pronađena, koje su mještani nazivali Riviera.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je gotovo stožast, zatim je široko konveksan do proširen, s velikom je grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je bez ostataka ovoja, prvo je gola, zatim je sitno bradavičava, osobito u sredini, prema rubu je blago bradavičava do sitno ljuskava, ponekad je i fino razložena na vrlo sitne ljuske, bez ostataka koprene, crvenkasto-smeđ do tamno crvenkasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini, rub je u mladosti uglavnom podvijen ili obješen, kasnije je izravnat do izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, nekad je blago zakrivljen, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, grubo je pahuljast na gornjoj trećini stručka, te rijetko i ispod sredine stručka, isprva je bjelkast, ubrzo je svijetlo slamnatožut do svijetlosmeđ.

Listići: Gusti do malo razmaknuti, 35-45 ih dopire do stručka, debeli, usko su prirasli, trbušasti, isprva su bjelkasti, bjelkasto-sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su široko bademaste do eliptične, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.7-12.2 x 5.6-7.6 μm, Me = 10.2 x 6.4 μm, Q = 1.3–1.9, Qe = 1.6, bazidije su 2-4-sporne, 23–28 × 7–10 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistidija i brojnih bezbojnih, glavičastih do valjkastih, ponekad lančanih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 56-91 x 10-16 μm, uglavnom su izduženo i usko valjkaste, ponekad su glavičaste, bez vrata, na vrhu su općenito široke, bez ili samo s kratkim stalkom na bazi, vršno su obično s kristalima, stijenke su debljine do 2 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–12 μm, inkrustiranih i s tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, ali uglavnom, iako rijetko, i na donjoj polovici, 50–85 × 10–15 μm, obično su valjkaste, bez vrata i samo s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim glavičastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris je na spermu ili slabo aromatičan, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, uz obale potoka i rijeka, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često u primorskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po crvenkasto-smeđoj i vremenom sitno bradavičavo-ljuskavoj površini klobuka, razmaknutim i debelim listićima, grubo naboranom stručku u gornjoj trećini, rijetko i ispod sredine, glatkim sporama, prilično dugim i valjkastim cheilocistidama s nezadebljanim stijenkama, te pleurocistidama veličine 56-91 x 10-16 μm. Po kombinaciji se navedenih značajki razlikuje od drugih sličnih smeđih vrsta, kao što su tamnosmeđa cjepača (Inocybe obscurobadia), koja ima manje spore i jasno kraće cheilocistide s često gotovo glavičastim vrhom, te Katalonska cjepača (Inocybe catalaunica), koja ima obilne bjelkasto-sivkaste ostatke ovoja, često baršunastiju ili baršunasto-vunastu površini klobuka i manjr sporr, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), kojatakođer ima gotovo valjkaste cheilocistide, ali obično sa nezadebljanim stijenki, te sivkaste ostatke ovoja i često ružičastu nijansu blizu vrha stručka, te Inocybe grusiana, koja ima sivkaste ostatke ovoja, te cheilocistide, koje su gotovo trbušaste ili u obliku boce.