Ukupno vrsta gljiva: 2693
Inocybe tiburtina

Inocybe tiburtina - created on October 2025 in Hvissinge, Denmark by Thomas Kehlet

Info
CC-BY-NC

Otrovna gljiva

VAPNENAČKA CJEPAČA

Inocybe tiburtina Bandini & G.Bandini

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe tiburtina Bandini & G.Bandini (GBIF ID 11438688)

Etimologija: tiburtinus (lat.) = kamen iz Tibura (Tivoli), gdje se nalaze poznati antički kamenolomi sa sedimentnim vapnencem koji se taloži iz termalnih izvora. Po mjestu i staništu na kojem je prvi put pronađena.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, ubrzo je široko konveksan, zatim je proširen, bez, s tupom ili oštrom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je kod mladih primjeraka s obilnim kremastim ostacima ovoja radijalno razasutim ili s debelim slojem prekrivaju čitavu površinu ili barem sredinu, baršunasta do fino vunasta, rijetko je ljuskava ili izraženo vunasta na sredini, u mladosti je sa slabim tragovima smeđe do gotovo ljubičaste koprene, oker-smeđ, smeđ do rijetko crveno-smeđ, često izgleda pomalo pjegavo zbog ostataka ovoja, vremenom ponekad dosta posvijetli prema rubu, a u mladosti je često dosta svjetliji zbog ostataka ovoja, rub je prvo blago podvijen do obješen, zatim je izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, u mladosti je potpuno prekriven bjelkastim dlačicama, ubrzo je uzdužno crtast ili gol ili smeđe vlaknast blizu baze, na vrhu je slabo hrapavo-pahuljast, svijetlo mesnatocrvenkast do oker-smećkast ili smeđ, u mladosti je često s različito intenzivnim ljubičastim ili ljubičasto-ružičastim odsjajem na vrhu.

Listići: Razmaknuti, 25-35 ih dopire do stručka, debeli, uglavnom su gotovo slobodni do prirasli, ponekad su i široko prirasli sa zupcem, trbušasti, isprva su sivkasto-bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do oker-smećkasti ili intenzivno crveno-smeđi s ili bez ljubičaste nijanse, oštrica je izraženo resasta, bjelkasta do boje lica ili čak tamnije smeđa.

Spore: Batinaste do eliptične, gotovo su zašiljene ili tupe na jednom kraju, glatke, 7.9-11.1 x 4.8-6.1 μm, s 2-spornih bazidija mogu biti duge do 12.6 μm, Me = 9.2 x 5.5 μm, Q = 1.4–2.1, Qe = 1.7, bazidije si uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–32 × 7–10 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih često smećkastih, batinastih ili gotovo kuglastih paracistida sa tankim stijenkama, pleurocistide su 33–88 x 8–22 μm, uglavnom su prilično duge i tanke, vrećaste, također su trbušaste ili oblika boce, na vrhu su uglavnom tupe, s kratkim ili dužim vratom, često s jasno obrubljenim prijelazom u vrat, općenito s prilično kratkim stalkom ili kruglastom ili krnjom bazom, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, uglavnom su prilično ujednačeno debele na zadebljanom dijelu i vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, cheilocistide su promjenjivog oblika i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4-12 μm, često su, ali ne uvijek, fino inkrustirane i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrha stručka, 40–85 × 10–15 μm, trbušaste ili vretenaste, s prilično su dugim vratom i kratkim stalkom, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, izmiješane su sa višesegmentnim hifoidnim elementima, često su sa malom papilom na vrhu terminalnog segmenta, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u gornjem dijelu klobuka, vodenasto u donjem i ljubičasto u gornjem dijelu stručka, ponekad je sa slabom žućkastom nijansom i bjelkast u dnu, osušeno je smeđe s različito iintenzivnom crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, često po kamenolomima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom, isključivo na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po smeđem baršunastom do vunastom klobuku s obilnim kremastim ostacima ovoja, razmaknutim debelim listićima, ljubičastim nijansama na vrhu stručka barem u kori, glatkim sporama, uglavnom prilično dugim i uskim cheilocistidama, pleurocistidijama veličine 33–88 × 8–22 μm, te rastu na ponekad prilično vrućem i suhom vapnenastom tlu uz vrbe ili drugo bjelogorično drveće. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od ostalih vrsta iz skupine, kao što su kovrčava cjepača (Inocybe cincinnata), koja se razlikuje samo po slabim ostacima ovoja, toplijoj boji klobuka i sredini klobuka koja je često bradavičava do raspucana na polja, dok je prema rubu vlaknast, te Inocybe gracillima, koja obično raste na prilično vlažnim mjestima uz vrbe ili drugo bjelogorično drveće, malih je dimenzija, s jako raspucanom površinom klobuka, bez ostataka ovoja i s prosječno dužim cheilocistidama s često nezadebljanim stijenkama. Caulocistide su gotovo oblika boce do trbušaste s često prilično dugim vratom. Plodna su tijela često s dugim stručcima. Ima ljubičasti stručak i često prilično duge i uske vretenaste cheilocistide, koje su tipične za vrste u skupini kovrčave cjepače. Po izgledu se također može zamijeniti s Inocybe minima, koja također ima obilne ostatke ovoja i sličnu teksturu površine klobuka, a od koje se razlikuje po često duguljastim sporama, koje su prosječno šire od 5 μm, po prosječno nešto tanjim, često gotovo glavičastim cheilocistidama s dugim i suženim vratom. Osim toga, ostaci ovoja su obično koncentrirani na grbici pa klobuk ne izgleda pjegavo kao kod opisane vrste. Inocybe sitibunda je mala vrsta s obično tamnijim smeđim klobukom, resastim bjelkastim vlaknima na stručku i često raste uz planinske potoke ispod. Johina cjepača (Inocybe lampetiana) je još jedna tamnosmeđa vrsta s dugim sporama, koja raste na vrlo vlažnom kiselom tlu ispod johe. Gejina cjepača (Inocybe gaiana) je više glinastosmeđe ili tamnosmeđe boje sa sivkastim ostacima ovoja i prosječno manjim sporama, te općenito širim caulocistidama, dok se Inocybe curtispora razlikuje po nedostatku ostataka ovoja i kraćim sporama.

Inocybe tiburtina

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži