Inocybe baltica - created on September 2015 in Harilaid, Estonia by Vello Liiv

BALTIČKA CJEPAČA

Inocybe baltica Vauras & E.Larss.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe baltica Vauras & E.Larss. (GBIF ID 9680071)

Etimologija: Balticus (lat.) = Baltik. Po geografskoj lokaciji gdje je prvi put opisana.

Klobuk: 2-7.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, bez ili sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je s prilegnutim smeđim vlaknima, djelomično je ljuskava, u mladosti je često sa srebrnobijelim ostacima ovoja, u mladosti je svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ, na sredini je smeđ do crnkasto-smeđ, zatim je smeđ, žuto-smeđ ili tamnosmeđ, rub je u mladosti podvijen do obješen, kasnije se izravna, rijetko je raspucan.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 3.5-14 mm debeo, valjkast do blago batinast, ponekad je najširi na vrhu, na bazi je često gomoljast i širok do 14 mm, gomolj nije obrubljen i široka do 1,4 cm, uzdužno je crtast, svilenkast, sjajan, koprena nije prisutna, u mladosti je bijel, crvenkast, žućkast do svijetlo žuto-smeđ, često je bijel na vrhu i bazi, kasnije je svijetlosmeđ, često je gotovo crn pri dnu, izraženije u starosti.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 8 mm, usko su prirasli do slobodni, prvo su bjelkasti do kremasto-bijeli, zatim su sivkasti, svijetlo sivo-smeđi, svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija.

Spore: Eliptične do bademaste, ponekad su gotovo stožaste na jednom kraju, glatke, 6.9-10.3 × 4.4-5.7 µm, Q = 1.4-1.9, Qe = 1.6-1,8, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22–27–33 × 7–8–9 µm, pleurocistide su 38-63 × 11-21 µm, vretenaste do trbušaste, često su sa stalkom na bazi, bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 4 µm, uglavnom su s rijetkim do obilnim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su donekle slične pleurocistidama, ali šire, varijabilnije i djelomično sa zaobljenom bazom, neke su sa žuto-smeđim sadržajem, 28-53 × 12-21 µm; paracistide su rijetke, kruškolike do batinaste, 12-25 × 6-12 µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, 27-56 × 11-18 µm, varijabilnije su od pleurocistida, cauloparacistidesu prisutne na vrhu stručka, uglavnom su batinaste ili kruškolike, 18-29 × 9-29 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, svijetlosmeđe ispod kožice klobuka, u stručku je blago crvenkasto do svijetlosmeđe, bjelkasto u bazi i u vrhu; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u crnogoričnim šumama, uz puteve i staze, po pješčanim nanosima, u priobalnim područjima, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris), na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično velikim dimenzijama, smeđem klobuku, gomoljastom stručku koji je prvo bijel, zatim crvenkast do žuto-smeđ, neizraženom mirisu, glatkim i prilično malim sporama, prilično malim pleurocistidama, i rastu na pjeskovitom, vapnenastom tlu, u simbiozi s borom. Makroskopski je tipična predstavnica sekcije Splendentes. Slične su Inocybe amblyspora, koja ima gotovo iste spore i pleurocistide, ali je gomolj na bazi stručka uočljivo obrubljen, dok se smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca), lijepa cjepača (Inocybe splendens) i Inocybe splendentoides razlikuju po većim sporama i pleurocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.