|
Inocybe suecica - created on September 2016 in Harju, Harju Vocational College, Finland by Jukka Vauras, University of Turku Natural History Museum |
![]() |
![]() |
|

ŠVEDSKA CJEPAČA
Inocybe suecica Vauras & E.Larss.
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe suecica Vauras & E.Larss. (GBIF ID 9697795)
Etimologija: Suecia (lat.) = Švedska. Jukka Vauras i Ellen Larsson su 2016. godine objavili znanstveni rad s opisom vrste u finskom mikološkom časopisu Karstenia, a vrsta je posvećena uspomeni na njihovog pokojnog prijatelja Juhanija Ruotsalainena, čije prezime na finskom jeziku znači švedski, a odabrani holotip je također potjecao iz Švedske. Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je konveksan do stožasto-konveksan, zatim je raširen i sa širokom, tupom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je vlaknasta i često raspucana, rijetko je s nešto svjetlijim ostacima ovoja na sredini, smeđ, tamnosmeđ, crnkasto-smeđ, crvenkastosmeđ, nešto je tamniji na sredini, na rubu je smeđ do svijetlosmeđ. Stručak: 1.5–3.5 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, baza je često blago gomoljasta i široka do 4 mm, bijelo pahuljast gotovo do baze, uzdužno crtast, nejasno je bijelo vlaknast na bazi, koprena nije prisutna, bjelkast, blago crvenkast ili žuto-smeđ do smeđ. Listići: Umjereno su gusti, široki su do 3 mm, usko su prirasli do slobodni, sivkasti, zatim su svijetlo sivo-smeđi do svijetlosmeđi, oštrica je boje lica do svijetlosmeđa. Spore: Eliptične do bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.8-10.5 × 4.4-5.7 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7-1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, 20–26–30 × 7–8–10 µm, pleurocistide su 44-74 × 11-20 µm, gotovo vretenaste do oblika boce, često su s kratkim stalkom na bazi, svijetložutih do žutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, uglavnom su s rijetkim do obilnim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su prilično slične pleurocistidama, ali kraće, varijabilnije i djelomično sa zaobljenom bazom, 38–61 × 11–19 µm, paracistide su umjereno brojne, jajolike, krusškolike do batinaste, 12–30 × 7–15 µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, 29–83 × 10–18 µm, varijabilnije su od pleurocistida i cheilocistida, često su zaobljene na bazi, cauloparacistide su prisutne na vrhu stručka, jajolike, prilično kuglaste, batinaste ili kruškolike, 15–23–28 × 7–22 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa. Meso: Tanko, u klobuku je bjelkast, u stručku je bjelkast i djelomično blago žućklasto do smeđe, miris i okus su na spermu. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, po parkovima, grobljima, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, lipom, lijeskom, brezom ili johom, na tlu u travi i mahovini, na tlu bogatom hranjivim tvarima i na vapnenastom tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimezijama, smeđem, vlaknastom klobuku, bjelkastom do svijetlosmeđem stručku, batinastom do blago gomoljastom, gotovo potpuno pahuljastom, mirisu na spermu, glatkim i prilično malim sporama, prilično uskim pleurocistidama, relativno velikim cauloparacistidama i rastu na muljevitom, vapnenastom tlu ispod raznog bjelogoričnog drveća. Zbog pahuljastog stručka sliči na vrste iz sekcije Splendentes, međutim prema filogenetskim analizama pripadaju sekciji Tardae, ali bez izražene značajke karakteristične za vrste iz te sekcije, a to je stručak koji je pahuljast samo na vrhu. Srodne su okerasta cjepača (Inocybe sindonia), koja je uglavnom smještena u sekciju Splendentes kao netipična članica sa stručkom koji je pahuljast više od polovice stručka i izraženom koprenom u mladosti, te tamna cjepača (Inocybe fuscidula), sa stručkom koji je pahuljast do oko 1/3-1/5 od vrha i tipičnija je članica skupine Tardae. Postoji nekoliko malih cjepača kojima je stručak pahuljast samo na vrhu, a jedna od njih je bosonoga cjepača (Inocybe glabripes), koja raste u bjelogoričnim šumama hemiborealne zone, ima male spore, veličine 6-8 x 4-5 µm. Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split