Inocybe proteica - created on October 2020 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

PROMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe proteica Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe proteica Bandini, B.Oertel & U.Eberh. (GBIF ID 11445730)

Etimologija: Po grčkom bogu vode Proteusu, koji je mogao mijenjati svoj oblik. Po vrlo promjenjivom izgledu.

Klobuk: 1–2 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili samo s niskom i širokom grbicom na sredini, rijetko je dosta izražena, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s ostacima prljavo bjelkastog ovoja, zatim je gola na sredini, prema rubu je sitno vlaknasta i sa zaostalim ostacima ovoja, sa slabim je ostacima koprene u mladosti, oker-smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, rub je u mladosti ponekad jako podvijen ili samo zakrivljen, kasnije je ravan ili čak izvrnut, ponekad je duboko rastrgan.

Stručak: 2–5 cm visok i 1–3 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast na gornjoj polovici, isprva bjelkast do krem, kasnije je svijetlosmeđ.

Listići: Umjereno su gusti, oko 40–60 ih dopire do stručka, prirasli, nekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, isprva su bjelkasti do bjelkasto-sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Bademaste, ponekad su široko eliptične, ponekad su blago sužene na sredini, gotovo su zašiljene do tupe na vrhu, glatke, 7-8–10-7 x 5.1–6.6 µm, Me = 9.5 x 5.8 µm, Q = 1.4–2.1, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne, a zatim duge do 12.5 µm, 25–30 × 7–9 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistidija i brojnih bezbojnih, batinastih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 39–77 x 10–22 µm, uglavnom su vretenaste do trbušaste, također su oblika boce, uglavnom su bez ili samo s kratkim vratom, na vrhu su uglavnom široke, obično su s kratkim bazalnim stalkom, ponekad su bez stalka i s krnjom bazom, na vrhu su obično s kristalima, sa stijenkama debljine do 3 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3 % KOH, cheilocistide su slične veličine kao pleurocistide, ali priomjenjivijeg oblika. pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4.5–13 µm, grubom inkrustiranim i sa smećkastim površinskim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na gornjoj polovici stručka, 35–70 × 10–15 µm, trbušaste ili oblika boce, s kratkim ili duljim vratom, s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su s ili bez kristala, sa stijenkama debljine do 3 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, lagano je svijetlosmeđe u gornjoj polovici ili rijetko u čitavom stručku, osušeno je smeđe do tamnosmeđe bez ili sa slabom crvenkastom nijansom u klobuku, a crvenkasto-smeđe u stručku, ne pocrni; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, često i uz obični lopuh (Petasites hybridus), na vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, prilično glatkim do fino vlaknastim, oker-smeđim do crvenkasto-smeđim ili čak tamnosmeđim klobukom, pahuljastom stručku na gornjoj polovici, glatkim sporama i općenito vretenastim do trbušastim cheilocistidama i caulocistidama koje su trbubušaste do oblika boce. Spore su nekad prilično široko eliptične, a nekad bademaste pa se na prvi pogled može zamijeniti za nekoliko drugih vrsta, kao što su podvijena cjepača (Inocybe involuta) i rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koje se razlikuju po većim dimenzijama, općenito crvenkastijim klobucima i većim sporama. Nadalje, podvijena cjepača je s jakim kontrastom boja između bjelkastih listića i crvenkastog stručka, a cheilocistide su kod rane cjepače tipično vretenaste s dugim vratovima koji se sužavaju prema vrhu. Također su slične Inocybe perchtana, koja se razlikuje po obilnim ostacima ovoja na klobuku, crvenjenju na nagnječenim mjestima i prosječno manjim sporama, Inocybe alberichiana, koja je sa sivkastim ostacima ovoja na klobuku, oker-smeđim listićima i cheilocistidama često s prilično dugim vratom, sićušna cjepača (Inocybe laurina), koja je s obilnim bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, prosječno dužim cheilocistidama, užim caulocistidama i raste na sušnijem terenu ispod bora, patuljasta cjepača (Inocybe filiana), koja je sa svjetlijim ostacima ovoja na klobuku, kraćim cheilocistidama, pahuljasta samo na krajnjem vrhu stručka i raste na sušnijem terenu, često ispod bora, te Inocybe nemorosa, koja je bez ostataka ovoja na klobuku, pahuljasta samo na krajnjem vrhu stručka i s prosječno kraćim cheilocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.