|
LAŽNA BREZOVA KRASNICA
Russula pseudoimpolita Sarnari
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula pseudoimpolita Sarnari (GBIF ID 2551298)
Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, nalik, neistinit + impolita (lat.) = neuglađen, grub, neobrađen. Po sličnosti sa brezovom krasnicom (Russula fontqueri), odnosno njezinim sinonimom Russula impolita. Klobuk: 2-6.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, često je režnjast, kožica se guli između 1/3 i 2/3 promjera, često je pahuljast na sredini, barem kod mladih primjeraka i u povoljnim atmosferskim uvjetima, ponekad se raspucava, žučkasto-ružičast, crveno-smeđ do crveno-ljubičast, kasnije obično blijedi, obično je neujednačeno obojen ili višebojan, često je s karakterističnim tamnijim pojasom na rubu, primjerice s crveno-smeđim pojasom na ružičasto-smeđoj pozadini, rub je više ili manje valovit, kasnije je kratko narebran. Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, na vrhu je pahuljast, pun, srž je kasnije omekšana, grudvasta, na kraju je šuplja, bijel, ne mijenja boju, nekad je s laganom crvenkastom nijansom na donjem dijelu. Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, žućkasti. Spore: Široko su eliptične, sa stožastim bradavicama visokim 0.6-1.2 µm, djelomično povezanim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7-8.8 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-46 x 10-14 µm, cheilocistide su vretenaste do batinaste, rijetko su sa vršnim produžetkom, 48-74 x 7-13 µm, pileipelis se sastoji od uglavnom velikih hifa, širokih 4-7, te višesegmentnih, valjkastih dermatocistida; otrusina je svijetložuta (oko IVb). Meso: Tanko, čvrsto, bijelo; miris nije izražen, ponekad je blag na voće pri truljenju, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s fenolom smećkasto, reakcija s amonijakom je negativna, a sa gvajakovom tinkturom pozitivna i uglavnom brza. Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u rijetkom raslinju, uz staze, na kamenjaru, u simbiozi sa hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom ili drugim listopadnim hrastovima, na više ili manje pjeskovitom tlu, u mediteranskom području. Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Napomena: Raste u šikarama hrasta plutnjaka i crnike na vapnenastim, više ili manje pjeskovitim tlima, uz staze, u rijetkim šumama i u kamenjaru. Prisutnost ispod listopadnih hrastova mnogo je manje vjerojatna, ali ne i sasvim isključena. Prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, suhoj, baršunastoj kožici klobuka, pahuljastoj na sredini kod tipičnih primjeraka (karakteristika očitija u vlažnim, ali ne u kišnim uvjetima), ružičasto-crvenom klobuku, ponekad smeđem ili karmincrvenom, s gotovo ujednačenom pigmentacijom ili tamnijim pojasom na rubu, žućkastim listićima i otrusini, uvijek bijelom stručku, nepromjenjivom ili slabo promjenjivom mesu, bez mirisa i s blagim okusom, slaboj reakciji s kemijskim reagensima, staništu u mediteranskoj šumi hrasta na vapnenastom tlu, s izraženom sklonošću prema zimzelenim hrastovima. Mikroskopski je karakteristična po velikim hifama, te malim, jako dekoriranim sporama, s mrežastim uzorkom koji se sastoji prvenstveno od grebena. Ostale su vrste iz podsekcije Rhodellinae dosta različite, prvenstveno po staništu. Među njima je vrlo rijetka Melzerova krasnica (Russula melzeri), koja je prosječno manjih dimenzija, s izoliranim bradavičavim sporama, oker otrusinom i staništem u hladnim bjelogoričnim šumama, brezova krasnica (Russula fontqueri), sa suhim, ali ne baršunastim ni pahuljastim klobukom, nešto većim sporama, s gotovo izoliranim bradavicama i jednostavnim hifama pileipelisa, blaga krasnica (Russula puellula) i Russula rhodella, koje rastu ispod bukve, a karakteristične su po glatkoj i sjajnoj kožici klobuka, svjetlijoj otrusini, krem boje kod prve i oker kod druge. Najsličniji su crveni primjerci lažne mirisne krasnice (Russula parodorata), koja ima veće hife pileipelisa. Također su slične žumanjčana krasnica (Russula risigallina), koja je prepoznatljiva po pravilnijem obliku, potpuno uklonjivoj kožici klobuka, glatkoj i nikad baršunastoj, mirisu na osušene ruže, žutoj otrusini i zrelim listićima, cinober krasnica (Russula pseudointegra) je velika i kompaktna, s djelomično sjajnim klobukom, gorkastim ili slabim kiselim okusom, specifičnim kemijskim reakcijama i staništu u bjelogoričnim šumama, te smrčina krasnica (Russula roseipes), koja je karakteristična po relativnoj robusnosti, stručku prošaranom s crvenkastim pahuljama kod tipične forme i rastu ispod crnogoričnog drveća. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1218. str. Russula pseudoimpolita Sarnari
Prirodoslovni muzej - Split
