Russula paludosa - created on September 2011 in between Kurista and Alaküla, Estonia by Vello Liiv

MOČVARNA KRASNICA

Russula paludosa Britzelm.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula paludosa Britzelm. (GBIF ID 2551201)

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu na vlažnim terenima.

Engleski naziv: Hintapink

Klobuk: 6-22 cm širok, najprije je kuglast do polukuglast, zatim je sa sa prolaznom središnjim ispupčenjem, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, djelomično je valovit, ljepljiv i trajno sjajan, čak i mazav na dodir, lijepe je crvene, krvavocrvene ili crveno-ljubičaste boje, na sredini je crnkast ili žut, može biti crveno-smeđ do jasnije narančast, u starosti izblijedi do krem-crvenkastih tonova, nekad je veći dio ili čitava površina kremasta, rub je dugo vremena zakrivljen, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 5-20 cm visok i 2.5-4.8 cm debeo, valjkast ili blago batinast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i spužvasta, naboran, bijel, ponekad je s ružičasto-crvenkastom nijansom, osobito u donjem dijelu, u starosti malo posivi zbog promočenosti vodom.

Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, široki su 6-12 mm, tanki, kasnije su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti, krem, kasnije su s jasnim oker odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje, ali ponekad je crvenkasta oko 1-2 cm od ruba klobuka.

Spore: Široko su eliptične, sa velikim, stožastim bradavicama visokim 0.8-1 µm, prilično lančano povezanim grebenima koji tvore nejasni, rijetko djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 6.4-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 11-13.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim je ili kraćim vršnim produžetkom, 70-140 x 9-14 μm, pileipelis se sastoji od dugih, tupih hifa, s dugim segmentima, nekih blago suženih, širokih 2.5-4 μm, te brojnih, valjkastih dermatocistida, širokih 3.5-6.5 μm, ponekad malo zadebljanih na vrhu, slabo izraženih zbog male veličine i slabo refraktivnog sadržaja, neinkrustiranih; otrusina je oker (IIIb), kao kod crvene krasnice (Russula rubra).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, nakon određenog vremena blago posivi zbog upijanja vode, barem u stručku; miris nije izražen, a okus je blag ili prvih 10-20 sekundi jedva primjetno ljut.

Kemijski reagensi: Reakcije mesa u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) je spora i slaba, a s gvajakovom tinkturom varijabilna, ponekad normalna, a ponekad jedva primjetna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u tresetnim crnogoričnim šumama, u simbiozi s određenim crnogoričnim drvećem, smrekom, borom ili borovnicom (Vaccinium myrtillus), na sjeveru Europe i ispod cretne breze (Betula pubescens) u višim, močvarnim i mahovinom bogatim predjelima, gotovo je odsutna u nizinskim predjelima, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Raste u planinskim šumama smreke i bora, isključivo na močvarnom, kiselom tlu bogatom borovnicama, uz paprenu krasnicu (Russula emetica), posivjelu krasnicu (Russula grisescens) i blijedu krasnicu (Russula decolorans), a na sjeveru je Europe potvrđen i rast ispod cretne breze, a možda čak i patuljaste breze (Betula nana). Dobro je definirana po mikroskopskim i makroskopskim karakteristikama, po staništu i neobičnoj robusnosti, s klobukom širokim do 22 cm, često sa prolaznim, širokim, spljoštenim, prolaznim ispupčenjem, sluzavom i sjajnom kožicom klobuka, crvenoj, narančasto-crvenoj do crveno-smeđoj boji, rijetko ljubičastoj (na manje vlažnim mjestima i po vjetrovitom vremenu), ponekad s crvenim pigmentom na stručku i listićima uz rub klobuka, oker otrusinom, mesom koje malo posivi zbog upijanja vode, neizraženim mirisom i blagim okusom, ne isključujući jedva primjetnu ljutinu u mladim listićima. Reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i slaba, ali nekad može biti i normalnog intenziteta. Mikroskopski su značajne velike spore, s barem djelomičnim mrežastim uzorkom, pileipelis s vrlo finim hifama, te dugim, uskim dermatocistidama sa slabo refraktivnim sadržajem. Jedna od najsličnijih vrsta, unatoč kožici klobuka s inkrustiranim dermatocistidama, nesumnjivo je Velenovska krasnica (Russula velenovskyi), čiji bi rast na suhim tlima mogao predstavljati važnu značajku za razlikovanje da Romagnesi nije stvorio vrstu Russula sphagnicola specifičnu za močvarna staništa s tresetnom mahovinom (Sphagnum), čija se i tipična i izvedene forme razlikuju od opisane vrste po umjerenoj veličini i mesnatosti, te po malim, bradavičavim sporama. Blijeda krasnica, koja raste na istim staništima, vrlo je slična po izgledu, oker otrusini i blagom okusu, ali se razlikuje po prosječno manjoj veličini, crvenkasto-narančastom klobuku i mesu koje na prerezu polako crni, a ne sivi upijanjem vode. Izvan planinskih tresetišta nalaze se i druge krasnice s oker ili žućkastom otrusinom, crvenim klobukom, sjajnom kožicom i blagim okusom, kao što su obojenonoga krasnica (Russula tinctipes) i crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba), koje se od opisane vrste jasno razlikuju po žutoj otrusini, rastu u suhim bjelogoričnim šumama, i skromnijoj veličini i mesnatosti. U svim tim slučajevima, jednostavna ekološka prosudba trebala bi biti dovoljna da se razjasni situacija.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 961 str. Russula paludosa Britzelm.