Russula faginea - created on July 2021 in Vejlø Skov, Denmark by Thomas Kehlet

BUKOVA KRASNICA

Russula faginea Romagn.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula faginea Romagn. (GBIF ID 7506161)

Etimologija: fagus (lat.) = bukva + -ea (lat.) = povezana s bukvom ili se može pronaći u bukovim šumama. Po staništu.

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je nepravilno raširen, valovit, često je režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, suh i bez sjaja, lagano je baršunast, ponekad je djelomično sjajan, ponekad je pojasast i podsjeća na maslinastu krasnicu (Russula olivacea), vrlo je promjenjive boje, od ružičasto-ljubičaste, crveno-smeđe do vinskicrvene, može izblijediti do žuto-zelene, oker-smeđe, izrazito ružičaste, ružičasto-narančaste ili ružičasto-crvene boje, djelomično i smeđe, zelenkasto-oker, također može biti s narančasto-smeđim, žućkasto-smeđim ili maslinasto-oker pjegama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u normalnim uvjetima nije narebran.

Stručak: 6-10 cm visok i 2-4 cm debeo, valjkast ili batinast, blago je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta i djelomično šuplja, pahuljast, najprije je bijel, kasnije je hrđastosmeđ na dnu, rijetko je s ružičastom nijansom na jednom dijelu, trljanjem potamni, površina može biti sa malim, razloženim oker-smeđim ljuskicama koje se ističu na bijeloj pozadini.

Listići: Gusti, bez lamelula, na kraju su trbušasti, široki su 6-14 mm, prilično su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, ponekad su račvasti, lomljivi, bjelkasti, žućkasti, u zrelosti su oker, na kraju je oštrica hrđastosmeđa, zatim čitava površina, a ranije i intenzivnije na ozlijeđenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.8-1 µm, donekle skupljenim ili slabo povezanim spojnim linijama, koje su malo ili nimalo razgranate, amiloidne, 8-11.2 x 6.8-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 8-12.5 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, približno su iste širine, pileipelis se sastoji od velikih i polimorfnih hifa, najtanje su fleksibilne i s dugim segmentima, ostale su uočljivo zadebljane i s kratkim segmentima, širokim 10-14 μm, te jednosegmentnih dermatocistida, dosta neupadljivih zbog homogenog sadržaja, male refraktivnosti i male veličine, širokih 4-6 μm; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa), na pola puta između crvene krasnice (Russula rubra) i cedrove krasnice (Russula badia).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ili trljanjem vanjske površine posmeđi; miriše tipično na trimetilamin ili haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) pozeleni, a sa anilinom pocrveni, kao i kod ostalih vrsta iz podsekcije.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama simbiozi samo s bukvom, na različitim vrstama tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blagog okusa i stoga jestive, a miris na ribu nestaje tijekom pripreme jela.

Napomena: Tipična forma opisane vrste lako je prepoznatljiva po karakterističnom staništu u sjenovitim bukovim šumama u društvu s Faustovom krasnicim (Russula faustiana), maslinastom krasnicom i Romellijevom krasnicom (Russula romellii), velikim dimenzijama i mesnatosti, suhom, gotovo baršunastom ili blago pojasastom pokrovu klobuka, kao kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae, vinskicrvenom do narančasto-smeđem klobuku, više ili manje prošaranom žutim ili maslinastozelenim tonovima, relativno tamnoj otrusini, koja graniči s oker i žutom, blagom okusu, mirisu na haringe u starosti i pozitivnim reakcijama s kemijskim reagensima. Stručak može biti sa slabom ružičastom nijansom. Često je i sa sitnim smeđim ljuskama na stručku, koje nastaju fragmentacijom i istodobnim smeđenjem kore stručka. Ova je karakteristika ovisna o ekološkim uvjetima, osobito brzim izmjenama kiše i vjetra. Može se zamijeniti s različitim vrstama koje rastu ispod bukve, koje su mesnate, sa žućkastim listićima, blagim okusom, kožicom klobuka uglavnom bez sjaja i crveno-ljubičastom bojom. To uključuje kratkonogu krasnicu (Russula curtipes), maslinastu krasnicu i vrlo rijetku Russula pseudoromellii. Razlikovanje je uvijek lako, prvenstveno zahvaljujući smeđenju, mirisu i reakciji površine stručka s FeSO4, koja kod ove, kao i kod drugih vrsta iz podsekcije Xerampelinae, nepogrešivo pozeleni. Kemijski test daje bolje rezultate kod zrelih primjeraka, dok mladi primjerci prvo postanu prolazno svijetlo ružičasto-narančasti. Pašnjačka krasnica (Russula pascua) je minijaturna dvojnica, ograničena na visoke planinske pašnjake. Otrusina je općenito oker, ali može biti i žuta. Malo je vjerojatno da opisana vrsta raste isključivo ispod bukve, jer neki izvori navode i grab, a neki su uzorci pronađeni i ispod drugog bjelogoričnog drveća, kao što su zimzeleni mediteranski hrastovi.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 896 str. Russula faginea Romagn.