ZLATNA KRASNICA

Russula aurea Pers.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula aurea Pers. (GBIF ID 2551388)

Etimologija: auratus (lat.) = zlatne boje. Po boji.

Engleski naziv: Gilded Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, nepravilan ili režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv, sjajan, ubrzo je suh i bez sjaja, rijetko je baršunast, crveno-smeđ do crven, nekad je bez tragova žutog pigmenta (Russula aurea. f. axantha), međutim u pravilu  je zlatnožut ili limunastožut, vrlo rijetko je čitav te boje, ponekad je crveno-ružičast ili crveno-ljubičast, ljubičasto-smeđ, gotovo je iste ili tamnije boje na sredini, može izblijediti u maslinasto-oker nijanse ili je mjestimično ružičasto-narančast ili ljubičast, rub je dugo vremena podvijen, gladak, kratko je narebran samo u starosti.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1.2-2 cm debeo, uglavnom je valjkast, blago je proširen na vrhu, najprije je pun, srž je kasnije spužvasta, naboran, bjelkast, na većem je ili manjem dijelu s limunastožutom nijansom, s oker-smeđim mrljama, osobito na dnu.

Listići: Prilično su gusti, tanki, međusobno su poprečno žiličasto povezani na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, dugo su vremena žućkasti, na kraju su oker, oštrica je cjelovita i kod tipične forme limunastožuta, međutim često je iste boje.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 1.2 µm i širokim 0.6-0.8 µm, prilično dobro povezanim grebenima koji tvore uglavnom zatvoreni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10 x 6.7-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 40-65 x 10-15.5 μm, cheilocistide su vretenaste, široke 10-15 μm, pileipelis se sastoji od hifa, uglavnom blago zadebljanih i suženim na vrhu, širokih 3.5-5 μm, češće izraženo vretenastih, s trbuhom širokimm 4-7 μm, ponekadsu su sa sitnim izraslinama na vrhu, bez dermatocistida ili inkrustiranih primordijalnih hifa; otrusina je tamnoker do svijetložuta (IIIc-IVa), rijetko je IVb.

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije omekšava, bijelo, ispod kožice klobuka i kore stručka je žuto; miris nije izražen, okus je blag u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s fenolom  tamnosmeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i brza.

Stanište: Raste od u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u kontinentalnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično s bukvom ili smrekom, na glinenastom ili vapnenastom tlu, rijetko u mediteranskom području. Četvrtu sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Česta je vrsta ispod bjelogoričnog drveća, na vapnenastom tlu, obično ne raste ispod zimzelenih hrastova vrlo je rijetka u mediteranskom području. Pronađene su i u crnogoričnim šumama smreke, ariša, jele ili bora. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i čvrstoći, blagom mesu bez mirisa koje brzo reagira s gvajakovom tinkturom, te zlatnožutom pigmentu na klobuku, obično u kombinaciji s limunasto žutom nijansom na stručku, oštrici listića i površinskim slojevima mesa. Mikroskopski je karakteristična po sporama sa izraženim grebenima koji tvore mrežasti uzorak i jednostavnom pileipelisu koji se sastoji samo od velikih, vretenastih hifa, koje su ponekad sa sitnim izraslinama. Tipična forma je lako prepoznatljiva, međutim drugačiji je slučaj kada se radi o formi Russula aurea. f. axantha, koja je čiste crvene ili ljubičaste boje, s bijelim stručkom i ujednačenim oker listićima, bez tragova limunastožutog pigmenta. U tom slučaju, crveni klobuk je sličan kao kod vesele krasnice (Russula laeta), koja je prepoznatljiva po mirisu, okusu listića i tamnijoj otrusini, crveno-bijele krasnice (Russula rubroalba), koja je prosječno većih dimenzija i čvršća, vrlo slabe reakcije s gvajakovom tinkturom, listići su lijepe žumanjčanožute boje u zrelosti, a otrusina je IVd, cinober krasnica (Russula pseudointegra), čije meso miriše na pelargonije i koje ne reagira s gvajakovom tinkturom, te crvenih vrsta iz podsekcije Olivaceinae, koje su većih dimenzija i čvršće, s hrapavim ili blago baršunastim klobukom, stručkom ponekad s crvenom nijansom i plavoljubičastom reakcijom s fenolom.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 823. Zlatna krasnica (Russula aurata (With.) ex Fries); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1072. str. Russula aurea Pers.