Russula puellaris - created in Norway by Bente Rian

DJEVOJAČKA KRASNICA

Russula puellaris Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula puellaris Fr. (GBIF ID 2551562)

Etimologija: puella (lat.) = cura, djevojka. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Yellowing Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, kasnije je raširen i duboko ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, kožica se lako guli do 2/3 promjera, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, prilično je promjenjivih boja, ružičasto-crven, ružičasto-ljubičast do vinski crveno-smeđ, često je tamniji na sredini, čak crnkast, na rubu je svjetliji, također može biti žućkasto-smeđ ili dosta izblijedi u smeđe tonove, rijetko je s maslinastozelenim nijansama, ponekad je svijetle i zasićene crvene boje (Russula puellaris f. rubida), također može biti s oker pjegama ili bakrenocrven, sa žućenjem tipičnim za kasni stadij i kao posljedica dugotrajnih kiša cijela površina teži poprimiti ujednačeni oker-narančasti ton, rub je podvijen, kasnije je izravnat i jasno narebran.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, robustan, valjkast do blago batinast, uočljivo je hrapav u donjoj polovici i kod dobro razvijenih primjeraka, pun, srž je kasnije spužvasta i šuplja, u početku je bijel, bez tragova crvenih tonova, kasnije je žućkast, ponekad ujednačeno i na cijeloj površini iako slabo, kasnije prelazi u šafranastožute ili hrđastožute tonove.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 5-8 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, u starosti su na bazi su povezani brojnim poprečnim žilicama, bijeli, na kraju su krem, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama, koje mogu zahvatiti čitavu površinu.

Spore: Široko su eliptične, s gotovo su izoliranim bradavicama visokim 0.6-1 µm, rijetko povezanim grebenima ili tankim spojnim linijama, koje su malobrojne i razgranate, 7-9 x 5.7-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-50 x 11.5-16 μm, cheilocistide su uglavnom batinaste, s malim produžetkom ili papilom na vrhu, 50-74 x 10-15 μm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 μm, te valjkastih ili djelomično batinastih dermatocistida širokih 4-7 μm, 0-2-segmentnim; otrusina je krem (IIc).

Meso: Čvrsto, kasnije je vrlo mekano i lomljivo, u klobuku je 2-3 mm debelo, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto do hrđastožuto, na prerezu brzo požuti; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane crveno ili tamno vinskocrveno, sa željeznim sulfatom svijetloružičasto, s alfanaftolom poplavi, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim i miješanim šumama, močvarnim područjima i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom ili jelom, a možda i s bjelogoričnim drvećem, na kiselom, suhom i ne previše vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najčešće raste u šumama smreke i bora na suhim, umjereno kiselim tlima, a rast ispod bjelogoričnog drveća nije potpuno jasan. Mesnatost i kompaktnost su nešto superiorniji od prosjeka za vrste iz sekcije Tenellae. Najvažnija su značajke snažno, opće žućenje plodnog tijela, krem otrusina, neizražen miris, crveno-ljubičasti do ružičasto-ljubičasti klobuk, s ponekad crnkastom ili svijetlozelenom sredinom, ponekad s oker ili smeđim tonovima, srednje velike spore s izoliranim ili umjereno grebenasto povezanim bradavicama i višesegmentnim dermatocistidama. Najsličnija vrsta u crnogoričnim šumama je crnogorična krasnica (Russula sapinea), koja je prepoznatljiva po nešto manje uočljivom žućenju, mnogo većim sporama, višesegmentnim dermatocistidijama i otrusini na gornjoj granici oker boje. Mekana krasnica (Russula nauseosa) i arišova krasnica (Russula laricina) su prepoznatljive po mesu koje izraženo posivi i ujednačenoj žutoj nijansi zrelih listića. Šarolika krasnica (Russula versicolor) je prepoznatljiva po ljutkastom okusu mesa, naknadnom i ograničenijem žućenju te rastu ispod breze. Po promjeni boje, krem otrusini, rasponu boja i dekoraciji na sporama slična je krhkonoga krasnica (Russula terenopus), koja se razlikuje po nešto manjim dimenzijama, izraženom mirisu na pelargonije, nešto manjim sporama, često višesegmentnim dermatocistidama, te rastu u svijetlim, uglavnom travnatim, kontinentalnim bjelogoričnim šumama. Opisano je nekoliko podvrsta opisane vrste, čiji se identitet može razdvojiti i opisati, kao što su Russula minutalis, koja je malih dimenzija, s mesom koje samo umjereno požuti, sporama veličine do 8 x 6.5 µm i staništu u vlažnim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod breza, Russula puellaris var. leprosa, koja je malih dimenzija (klobuk je širok 2-3.5 cm), vitka, s prilično razmaknutim listićima, mesom koje požuti i staništem ispod johe, Russula puellaris f. rubida, s čistim, ujednačeno obojenim crvenim ili bakrenocrvenim klobukom poput Velenovske krasnice (Russula velenovskyi), Russula puellaris var. cupreovinosa, s ljubičasto-smeđim klobukom, sporama s grebenima i staništem ispod smreke, Russula puellaris var. abietina, koja je s tamnijom otrusinom i nešto većim sporama s grebenastom dekoracijom, te Russula puellaris var. caucasica, koja se ističe po ljutom okusu mesa, a trebala bi pripadati liniji Versicolor. Slična je Russula pseudopuellaris, s gustim mrežastim uzorkom na sporama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 824. Djevojačka krasnica (Russula puellaris Fries); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1148. str. Russula puellaris Fr.