GLAVATA DEBELJAČA

Leucopaxillus macrocephalus (Huijsman) Bohus

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Tricholomataceae > Rod: Leucopaxillus > Vrsta: Leucopaxillus macrocephalus (Huijsman) Bohus (GBIF ID 2532714)

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 3-7 (10) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan ili se nekad raširi, masivan, mesnat, tvrd, gol, gladak; bijel, do blijedooker ili oker-smeđ, nešto je svjetliji na rubu, kožica se ne guli, bjelkasto je pahuljičast, malo je vodenast, nekad je naboran, rub je dugo vremena jako podvijen.

Stručak: 3-10 cm visok, tvrd, masivan, zdepast, trbušast, pun, čvrst, nešto je kraći od širine klobuka, prvo je nakaradno zadebljan na bazi, završava korjenasto, na bazi je redovito po nekoliko stručaka zajedno srašteno i tvore zajedničku okruglastu micelijsku masu koja je dosta sklerotična kao kod gomoljastog rupičara (Polyporus tuberaster); bijel, ponekad mjestimično požuti, kasnije je prošaran s okerastim pjegama, vlaknast.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli, kasnije su blijedokrem, na pritisak postanu smeđi.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 5.5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, bijelo; vrlo je jakog karakterističnog mirisa koji nije u potpunosti definiran, neki autori navode da miriše na humus, drugi na koru krumpira, treći na voće, a ostali na rotkvice, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, uz trule panjeve, stabla ili prividno na tlu, po nekoliko plodišta je srašteno u jednu masu, sličnu kao kod stoglave sraštenice (Lyophyllum decastes).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer često uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po dimenzijama, osobito okruglaste baze stručka koji je korjenast, meso joj požuti, jako miriše i ima zakrivljene spore. Po dimenzijama je donekle slična trobojna podvijenka (Leucopaxillus tricolor) kojoj klobuk može biti širok i do 30 cm, listići su sumporastožuti i nikada se ne spuštaju po stručku, a meso joj ne požuti. Tek iznikla glavata debeljača konglomeratom plodnih tijela neodoljivo podsjeća na potpuno mlade vrganje kada rastu skupno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 585. Glavata debeljača (Leucopaxillus macrocephalus (Schulz.) Bohus)