PJENASTI  SPUŽVAR

Sarcodontia spumea (Sowerby) Spirin

Sinonimi: Bjerkandera spumea (Sowerby) P.Karst.; Boletus spumeus Sowerby; Inodermus spumeus (Sowerby) Quél.; Leptoporus foetidus (Velen.) Pilát; Leptoporus spumeus (Sowerby) Pilát; Leptoporus spumeus (Sowerby) Quél., 1888; Leptosporus spumeus (Sowerby) Quél.; Polyporus foetidus Velen.; Polyporus occidentalis (Murrill) Sacc. & Trotter; Polyporus spumeus (Sowerby) Fr.; Polyporus spumeus Sowerby; Polystictus spumeus (Sowerby) Bigeard & H.Guill.; Spongipellis foetidus (Velen.) Bondartsev; Spongipellis foetidus (Velen.) Kotl. & Pouzar; Spongipellis occidentalis Murrill; Spongipellis spumeus (Sowerby) Pat.; Tyromyces spumeus (Sowerby) Imazeki

Etimologija: spuma (lat.) = pjena. Po konzistenciji mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Sarcodontia

Plodno tijelo: 5-20 (25) cm široko i 2-6 cm debelo, polukružno, kapasto, poput konzole, bez stručka; bjelkasto je do žućkasto, u starosti je sa smeđim pjegama, u početku je baršunasto i dlakavo, kasnije je golo.

Rupice: Nepravilno su okruglaste, do 1 mm široke, 2-4/mm²; bijele su do žute, u starosti su oker do crvenkasto-smeđe

Cjevčice: 2-3 cm duge i šiljaste.

Mikroskopija: Eliptične, u obliku su sjemenke jabuke, bezbojne, s debelim pregradama, 6-7 x 2.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso (trama): U mladosti je bijelo do žuto-oker, u starosti je smećkasto, sastoji se od 2 sloja, gornji sloj je porozan, sočan, nešto je malo tanji od donjeg sloja, djelomično je žilav zbog prisutnosti horizontalno postavljenih vlakanaca; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, obično javoru, brijestu, topoli ili hrastu, često po alejama i parkovima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova vrsta slična je vrsti Pappia fissilis koja raste na drugačijem staništu, po poljima. Ima jasno nešto veće i šire spore, a meso i površina ne mijenjaju boju, dok slična vrsta pri sušenju i na prerezu poružičasti.

Slične vrste:

Pappia fissilis