CRVENA CAPICA

Ramaria rufescens (Schaeff.) Corner

Sinonimi: Clavaria aurea var. rufescens (Fr.) Quél.; Clavaria rufescens Fr.; Clavaria rufescens Schaeff.; Ramaria aurea var. rufescens (Fr.) Quél.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Gomphales / Gomphaceae / Ramaria

Plodno tijelo: 6-14 (20) cm visoko i 6-12 cm široko, izgleda poput koralja, sastoji se od mesnate osnove i grana, osnova se račva na 2 do nekoliko glavnih grana koje su u početku vrlo zbijene i kratke, bjelkaste su ili blijedokrem, sekundarne grane su postavljene u 3-6 redova, u početku su vrlo zbijene i kratke, kasnije su često podijeljene, blago su stisnute, u početku su bijele ili bjelkaste, kasnije su svijetlosmeđe do blijedo ljubičasto-ružičaste, u starosti su crvenkaste do crvenkasto-smeđe, račvaju se u obliku slova U, na vrhu su 2-3 vrlo zbijena, vrlo tupa do zašiljena, vrška ružičaste, narančaste, crvenkaste do crvenkasto-ružičaste boje, kasnije izblijede.

Mikroskopija: Eliptične, 8-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žuto-smećkasta.

Meso: Svjeđe je čvrsto i tvrdo, kasnije postaje mekano i spužvasto, malo je vodenasto, bijelo, nepromjenjive je boje; miriše na voće ili piskavicu (Trigonella foenum-graecum), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama, kao i rijetkosti.

Napomena: Crvena je capica jedna varijacija crvenkaste capice (Ramaria botrytis), koja je manjih dimenzija, vrškovi grančica su crveno-purpurne boje i povrh svega osnova stručka (panj) nije debelomesnata kao kod crvene capice. Treba paziti da se ne zamijeni za sumnjivu vrstu Ramaria subbotrytis, koja ima vrškove grančica jarkocrveno.koraljno obojene i završavaju s 3-5 vršaka. Vrlo se lako može zamijeniti s nevaljalom vatrenom capicom (Ramaria ignicolor) na čijem se plodnom tijelu također nalaze tri boje. Gledano odozdo prema gore, panj je bijel i vodenast, sredina je crvenkasta, a vršci su žuti. Međutim najznačajnija karakteristika spomenute vrste je u tome što su joj valjkaste grančice šuplje. Spomenimo još i vrstu Ramaria testaceoflava, koja raste u smrekovim šumama i, što je najznačajnije, meso na presjeku za kratko vrijeme postaje lagano vinskicrveno obojeno.

Slične vrste:

Ramaria botrytis	Ramaria subbotrytis	Ramaria ignicolor
Ramaria testaceoflava