ERIKSSONOVA OPNATICA

Peniophora erikssonii Boidin

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Johna Leonarda Erikssona (1921. – 1995.), koji se specijalizirao se za slijepljene gljive u Švedskoj, Finskoj i Kanadi. Bio glavni autor i ilustrator serije knjiga The Corticiaceae of North Europe, 1973.–1988. izdavačka kuća Fungiflora. Eriksson je opisao 16 rodova (npr. Paullicorticium) i 55 vrsta (npr. Phlebia firma). Oko 10 vrsta nazvano je po Erikssonu, npr. Xylodon erikssonii i Hypochnicium erikssonii.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Peniophoraceae / Peniophora

Plodno tijelo: 4-20 cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalno formira male krpice koje se poslije povežu; površina je bradavičava, po suhom je vremenu ispucana, žućkasta je do žuto-narančasta, rub je uočljivo paučinasto-maljav.

Mikroskopija: Eliptične, prozirne, glatke, 15-20 x 10-13 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) johe (Alnus glutinosa, Alnus incana).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva jer raste samo na krupnijim drvnim ostacima johe. Od drugih se sličnih vrsta bitno razlikuje po mikrostrukturi, jer njezine hife nemaju kopču na pregradama.