LJUBIČASTONOGA KOPRENKA

Cortinarius boreasensis MA.H.Sm.

Sinonimi: Cortinarius ionosmus M.M.Moser, Nespiak & Schwöbel; Cortinarius scriptor Kühner

Etimologija: Ovaj izraz je povezan s geografskim područjem, odnosno područjima koja se odnose na sjeverni vjetar Boreas iz grčke mitologije ili geografski teritorij nazvan boreasensis. Po mjestu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, konveksan ili lagano ispupčen na sredini, gladak; crvenkasto-smeđ il kestenjastosmeđ, po suhom vremenu je sivkasto-smeđ, vodenast, jako blijedi, svilenkasto-vlaknast, s bijelim je prstenastim ovojem koji se često formira nekoliko milimetara od ruba, rub je podvijen i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, pun, valjkast, lagano je batinast; bjelkast, posmeđi na bazi, na kraju je čitav sivo-smećkast, s vlaknastim je ostacima ovoja koji su ponekad kružno postavljeni.

Listići: Osrednje su gusti, debeli, kukasto-prirasli na stručak, izmiješani s lamelulama; sivkasto-smeđi, oker-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija

Mikroskopija: Eliptične, bradavičave, 8.5-10.5 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije svijetlosmećkasto ili sivkasto-smeđe; karakterističnog je i intezivnog mirisa po ljubičicama ili cedrovini koji je dugo vremena prisutan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sa znanstvenog stajališta je po izgledu, boji i dimenzijama veoma interesantna gljiva. Od sličnih vrsta razlikuje se po karakterističnom trajnom mirisu po ljubičicama. Teška je za determinaciju, ako miris izostane. Najčešće raste po šumama smreke.