MOČVARNA KOPRENKA

Phlegmacium saginum (Fr.) Niskanen & Liimat.

Sinonimi: Agaricus saginus Fr.; Cortinarius cliduchus var. saginus (Fr.) Quél.; Cortinarius saginus (Fr.) Fr.; Cortinarius subtriumphans M.M.Moser; Cortinarius subtriumphans Rob.Henry; Cortinarius subtriumphans Rob.Henry ex P.D.Orton; Cortinarius subtriumphans f. cephalixoides (M.M.Moser) Nespiak; Cortinarius subtriumphans f. eriophorus (M.M.Moser) Nespiak; Cortinarius subtriumphans var. cephalixoides (M.M.Moser) Kuhn.-Fink. & Peintner; Cortinarius subtriumphans var. eriophorum (Moser) Garnier; Cortinarius validus J.Favre; Gomphos saginus (Fr.) Kuntze; Phlegmacium saginum (Fr.) Ricken; Phlegmacium subtriumphans (R.Henry) Moser; Phlegmacium subtriumphans var. cephalixoides M.M.Moser; Phlegmacium subtriumphans var. eriophorum M.M.Moser; Phlegmacium validum (J.Favre) M.M.Moser

Etimologija: saginum (lat.) = vrećica, vreća. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Phlegmacium

Engleski naziv: Cloaked Webcap

Klobuk: 4-9 (12) cm širok, konveksno-okruglast pa se otvori, rub je dosta tanko podvijen prema unutrašnjoj strani, prilično je mazav po vlažnom vremenu, a sjajan i gladak po suhom vremenu; žut, oker, smeđ ili hrđastosmeđ, nešto je tamniji prema sredini, mjestimično sa žutim poljima, prema rubu su jasno prisutne karakteristične bijele ili bjelkaste skoro nepravilno kružno razmještene čehe, na razmaku od oko 1 cm od ruba, a tvore jedan ili dva pojasa, rub je dugo vremena podvijen i s ostacima oker-smeđeg ovoja.

Stručak: 4-11 (13) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pravilno je valjkast ili lagano zadebljan na bazi; bjelkast, s oker-smeđim ostacima praha spora, često s vunastim prstenastim ostacima koprene, mjestimično hrđastosmeđ, brzo postane gol.

Listići: Osrednje su gusti, prilično su pravilni, oštrica je vijugava i nazubljena, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su svijetložućkasti, manje-više s ljubičasto-ružičastom nijansom, kasnije prljavožuti do hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Eliptične do bademastog oblika, sitno bradavičave, 8-13 x 4.5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, u klobuku je više-manje svijetlosmeđe, čvrsto; miris je malo neugodan slatkast, na voće ili na stara peciva, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kiselinom požuti, a meso u bazi stručka u dodiru sa sulfovanilinom postane svijetlosmeđe ili smeđo-narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekama, često raste pokraj borovnica, voli tresetnu mahovinu te kiselo i vlažno tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali bi je trebali sakupljati samo stručnjaci za koprenke jer su mnoge koprenke smrtno otrovne. Kod sakupljanja koprenki za konzumiranje, uvijek se treba pridržavati pravila da mora biti uglavnom bijelo, jer su vrste sa žutim mesom vrlo opasne.

Napomena: Slična je varijacija Cortinarius subvalidus koju je kreirao Moser, a razlikuje se po nešto tamnijoj boji i karakterističnim čehicama po klobuku.

Slične vrste:

Cortinarius subvalidus