|
Inocybe petiginosa - created on September 2022 in Carlon, Borgo Valsugana, Italy by Marco Floriani |
![]() |
![]() |
|

SIVORUBNA CJEPAČA
Inocybe petiginosa (Fr.) Gillet
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe petiginosa (Fr.) Gillet (GBIF ID 2528073)
Etimologija: petigo (lat.) = šuga, osip, krasta + -osus (lat.) = označava obilje, punoću. Po izgledu klobuka. Engleski naziv: Scurfy Fibrecap Klobuk: 1-2 mm širok, isprva je stožast do zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je raširen i slabo ispupčen na sredini, površina je fino ljuskava do svilenkasto-dlakava, uglavnom je gola ili vlaknasta prema rubu, kasnije je ponekad raspucana, bez ostataka ovoja, tamnosmeđ do maslinasto-smeđ na sredini, na rubu je svjetliji, sivkast, oker-smeđ do smeđ. Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast, vrlo je slabo zadebljan na bazi, pun, bez sjaja, čitav je pahuljast, žućkasto-smeđ, ciglastocrven do crvenkastosmeđ, može biti i bjelkast. Listići: Prilično su razmaknuti, široki su 1-2.5 mm, trbušasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, tanki, prirasli do gotovo slobodni, isprva su blago žućkasti, u zrelosti su žućkasto-oker, na kraju su oker-smeđi, ponekad su s maslinastom nijansom, oštrica je pahuljasta, malo nazubljena i bijela. Spore: Eliptične, višekutne, izraženo su grbave, 7-9.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22-30 x 7-8 µm, pleurocistide su 80-106 x 16-22 µm, usko vretenaste, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, prozirne, s kristalima na vrhu, cheilocistide su oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s raspršenim vretenastim paracistidama, 45-72 x 12-21 µm, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, oblikom i veličinom slične pleurocistidama, 57-95 x 12-19 µm, prisutne su paracistide, pileipelis je cutis sastavljen od inkrustiranih, valjkastih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa. Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto u klobuku, žućkasto, žuto-narančasto do smećkasto u stručku; miris nije izražen ili je na spermu, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i močvarama, u simbiozi s bukvom, na vlažnim mjestima, na humusnom tlu ili u mahovini. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin. Napomena: Jedna je od najmanjih cjepača. Slične su slabunjava cjepača (Inocybe rufoalba), koja ima kvrgavije i nešto šire spore, 7.5-10.5 x 5.5-7 µm, te Inocybe sapinea, koja je više crvenkasto-smeđa, bez ostataka ovoja, nešto većim i cistidama s tankim stijenkama, te uglavnom višekutnim sporama s nejasnim izbočinama. .
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split