Inocybe tabacina - created on August 2023 in Luknam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

DUHANSKA CJEPAČA

Inocybe tabacina Furrer-Ziogas

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe tabacina Furrer-Ziogas (GBIF ID 2527977)

Etimologija: tabacinus (lat.) = smeđe boje duhana. Po boji klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je gotovo stožast do zvonolik, ubrzo je proširen, uglavnom s izraženom, velikom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, ponekad je zakrivljen kod starijih primjeraka, površina je u mladosti prekrivena uočljivim bjelkastim ostacima ovoja, u starosti su često izraženi kao mrlja na sredini, isprva je gola i glatka, kasnije je fino radijalno raspucana do vlaknasta s prilegnutim i razmaknutim vlaknima, otkrivajući svjetliju tramu, ponekad je malo ljepljiva kada je vlažna i s prilijepljenim česticama tla ili biljnog otpada, ostaci koprene nisu prisutni, najčešće je svijetlo krem-okerast, svijetlo oker-smeđ do svijetlosmeđ, na sredini je obično svjetliji zbog ostataka ovoja, ponekad je i prema rubu nešto svjetliji, rub je isprva blago podvijen, ubrzo je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen blizu baze, baza je zadebljana ili s gotovo obrubljenim gomoljem, čitav je sitno pahuljast ili gladak, bjelkast do svijetlo slamnatožut.

Listići: Umjereno su gusti, oko 40-60 ih dopire do stručka, prirasli su sa zupcem, isprva su bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi ili oker-smeđi, ponekad su s hrđastosmeđim mrljama, oštrica je glatka, bjelkasta do boje lica.

Spore: Eliptične, višekutne, obično su s prilično izraženo izbočenim gotovo šiljastim do tupim grbama, 8.5-11.4 x 6-9 μm, Me = 9.9 x 7.1 μm, Q = 1.2-1.6, Qe = 1.3, bazidije su uglavnom 4-sporne, 25–30 (35) × 7–10 (12) μm, oštrica listića se sastoji od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 39–83 x 10–28 μm, dosta su promjenjivog oblika, najčešće su gotovo trbušaste, također su vretenaste ili valjkaste do oblika boce, ali i vretenasto-jajolike, općenito su široke i tupe na vrhu, s kratkim ili duljim vratom, samo su s kratkom stapkom na bazi, ponekad su i sa zaobljenom bazom, na vrhu su obično s kristalima, sa stijenkama debljine 0.5 μm na zadebljano dijelu i do 2 μm na vratu, svijetložute s 3% KOH, cheilocistide su oblikom i veličinom slične, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–10 μm, inkrustiranih i sa žućkasto-smeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, širokim do 20 μm, epicutis je kod mladih primjeraka prekriven tankim bezbojnim hifama, s raspršenim, slobodnim krajevima, koji pripadaju ostacima ovoja, caulocistide suprisutne na čitavom stručku, 40–75 × 10–20 μm, trbušaste, valjkaste ili čak batinaste, vrh je obično s kristalima, sa stijenkama debljine 0.5 μm na zadebljano dijelu i do 2 μm na vratu, svijetložute s 3% KOH, isprepletene su s hifoidnim elementima i brojnim cauloparacistidama različitog oblika, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, isprva je također bjelkasto u stručku, kasnije je ponekad lagano žućkasto ili svijetlosmeđe, osušeno je sivkasto-smeđe do smeđe u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, uz puteve i staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je stručku koji je čitav pahuljast i s obrubljenim gomoljem na bazi, te višekutnim i grbavim sporama.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.