![]() |
LAŽNA MODROLISNA KRASNICA
Russula pseudodelica J.E.Lange
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula pseudodelica J.E.Lange (GBIF ID 3360222)
Klobuk: 4-11 cm širok, u najranijoj je mladosti konveksan i lagano ulegnut na sredini, kasnije je nepravilno raširen, lijevkast, često je prekriven ostacima zemlje ili lišća, tvrd, kožica se vrlo kratko guli, malo je mazav u mladosti, bez sjaja, bijel, kremast, kasnije je žućkast ili oker na sredini, rub je gladak i valovit. Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 cm debeo, robustan, vrlo je tvrd, prema bazi je sve tanji, pun, bijel, često je mjestimično oker. Listići: Gusti, na rubu klobuka ih je manje od 10/cm, prilično su debeli, gotovo se pravilno izmjenjuju s lamelulama, po obrascu dvije kraće pa jedan duži, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su bjelkasti, kasnije su krem-oker, bez modro-zelenkaste nijanse. Spore: Široko su eliptične, s prilično brojnim, polukuglastim, izoliranim bradavicama visokim do 1.25 x 0,87 µm, slabo amiloidne, 8-9.2 x 6.2-6.7 µm, bazidije su široke 7-8 µm, cheilocistide su brojne, široke 7-9 µm, vrlo duge, vretenaste, često su vršno sužene u vrat, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 1-3 μm, dok dermatocistide nisu primjećene s potpunom sigurnošću; otrusina je krem do oker (vjerojatno IId-IIIa). Meso: Kompaktno, tvrdo, u klobuku je debelo od 7-12 mm, bijelo, na bazi stručka je sivkasto; miris je jak na voće, a okus je ljutkast, ali umjereno. Kemijske reakcije: Meso se s fenolom oboji ljubičasto-smeđe, a sa željeznim sulfatom postane narančasto. Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u mikorizi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na tlu bogatom hranjivim tvarima, najčešće ukopana u tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: Najlakše se prepozna po tome što je duboko ukopana u tlo, a raste skupno ili čak u krugovima. Slične su modrolisna krasnica (Russula delica), koja ima svjetliju otrusinu i žućkasto-crvenkaste listiće na kojima se ne primjećuje modro-zelenkasti odsjaj, te zelenkasta krasnica (Russula chloroides), koja također ima svjetlije spore i svjetlije, guste i uske listiće. Blijedosporna krasnica (Russula pallidospora) može biti slična, a po literaturi bi se trebala razlikovati po dekoraciji spora s mrežastim uzorkom. Sve su spomenute vrste jestive. Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 845. Lažna modrolisna krasnica (Russula pseudodelica Lge. ss. J.Schff.), Sinonim: Russula pallidospora (Blum. in Romagn.) Romagn.; Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 231. str., Russula pseudodelica Lange (nec J. Schaef) sec. Blum