JELENSKA CJEPAČA

Inosperma cervicolor (Pers.) Matheny & Esteve-Rav.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inosperma > Vrsta: Inosperma cervicolor (Pers.) Matheny & Esteve-Rav. (GBIF ID 10859162)

Infragenerička taksonomija: podrod Inosperma > sekcija Cervicolores

Etimologija: cervus (lat.) = jelen + color (lat.) = boja. Po boji jelenjeg krzna.

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je stožasto-konveksan, zatim je konveksan ili izravnat, nije ili je samo nejasno ispupčen na sredini, površina je s kontrastnim, tamnosmeđim ljuskama ili sitnim nakošenim ljuskama na sredini, prema rubu je s prilično grubim ljuskama na oker-smeđoj ili žućkasto-smećkastoj osnovi, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-10.5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, slabo je zadebljan na bazi, ali može biti i sužen na bazi, na vrhu je pahuljast, prema dolje je vlaknast, prilično grubo na donjoj polovici, kod najmlađih je primjeraka prisutna brzo prolazna koprena, svijetlosmeđ do smeđ, kasnije je s crvenkastim nijansama, osobito na donjoj polovici.

Listići: Osrednje su razmaknuti, 25-60 ih dopire do stručka, malo su debeli, široki su 2-5 mm, usko ili široko prirasli, žućkasto-smeđi do prljavo smeđi, na kraju sa slabom maslinastom nijansom, često su crvenkastih nijansa, oštrica je pahuljasta, bijela, na ozlijeđenim mjestima postaju crveno-smeđi.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 11-15 x 6.5-8.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, ponekad su sa smeđim sadržajem, 41-49 x 10-12 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste do usko batinaste, tankih stijenki, često su s crvenkasto-smeđim sadržajem, 35-60 x 10-15 µm, caulocistide su prisutne samo blizu vrha, slične su cheilocistidama; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlokrem, na prerezu ubrzo postane svijetlo crvenkasto-smeđe do vinskicrveno, osobito u stručku; miris je jak, neugodan, na plijesan, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je poput mirisa, često je i gorak.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te po livadama i ravničarskim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crmogoričnim drvećem, obično bukvom, smrekom ili borom, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je promjenljivih dimenzija, pa je miris najsigurniji za determinaciju opisane vrste. Bezmirisni primjerci su prepoznatljivi po relativno vitkoj građi i okerasto-smeđem klobuku s kontrastnim, vrlo tamnim ljuskama. Po makroskopskim se osobinama lako zamijeni s Bongardijevom cjepačom (Inosperma bongardii), koja ima izraženije dekoriran klobuk i vlaknasti stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.