POJASASTA MLIJEČNICA

Lactarius zonarius (Bull.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Lactarius > Vrsta: Lactarius zonarius (Bull.) Fr. (GBIF ID 5248643)

Etimologija: zona (lat.) = svitak, svežanj, trak, pojas. Po pojasevima.

Klobuk: 4-19 cm širok, ubrzo se spljošti, zatim se široko ulegne na sredini, bez sjaja, površina je prilično mazava, krem, blijedožut, narančast, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, često jedva uočljivo, nešto upadljivije prema vanjskom dijelu, u mladosti je sitno dlakav (koristiti povećalo), ljuskav, s koncentričnim je pojasevima, rub je podvijen i često valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-3 cm debeo, sužava se od vrha prema bazi, teži da postane valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupljikav, najprije je bjelkast, kasnije je krem, blijedožut ili žuto-oker, mjestimično je s oker-smeđim jamicama, na bazi su uvijek prisutni ostaci žutih micelijskih hifa.

Listići: Gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak, bjelkasti do žućkasti, kasnije su oker-smeđi.

Mikroskopija: Kuglaste do široko eliptične, nepravilno mrežasto-bradavičave, bradavice su visoke do 0.5 µm, 6-9 x 5-7 µm (cromushrooms: uzorak 2 - spore su (6) 6.1 - 7 (7.7) × (5) 5.7 - 6.7 (7.5) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 98, Me = 6.5 × 6.2 µm, Qe = 1.1, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-57 × 9-12.5 µm, N = 43, pleuromacrocistide su 38-74 × 6.2-10.2 µm, N = 57; uzorak 2 - (6) 6.5 - 7.7 (8.1) × (5.8) 6.2 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 7.1 × 6.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je svijetlooker.

Meso: Prilično je čvrsto i debelo u klobuku, šuplje i lomljivo u stručku, na prerezu je bjelkasto, polako postaje svijetlocrveno, a zatim u svim dijelovima sivkasto, osim u unutarnjem dijelu stručka koji ostaje bjelkast; miris je na veće, a okus je nakon nekoliko sekundi umjereno ljut; mlijeko je umjereno obilno, bijelo, nepromjenjivo, sušenjem na listićima postaje kremasto-svijetlosivo, u početku je slatkasto, a nakon nekoliko minuta postaje ljuto.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postaje tamnozeleno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlosivo, a reakcija s KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, te u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimljene su 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi hrasta i graba, treća 19.10.2024., u Pili kod Stubičkih Toplica, u miješanoj šumi hrasta, bukve i smreke, a posljednje tri 2.6.2026., na lokalitetu Cret Dubravicfa kod Zaprešića, u šumi hrasta i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, ali se smatra blago otrovnom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slične su Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) i trpka mliječnica (Lactarius acerrimus) od kojih se razlikuje po nešto svjetlijoj boji klobuka koji nije narančasto-crvene boje.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 759. Pojasasta mliječnica (Lactarius zonarius (Bull.) Fries); 762. Pojasastojamičasta mliječnica (Lactarius zonarius var. scrobipes Kühn.); 763. Bjelonoga mliječnica (Lactarius insulsus Fries)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.