Ukupno vrsta gljiva: 2800
Polyporus tuberaster

polyporus-tuberaster1polyporus-tuberaster2polyporus-tuberaster3
polyporus-tuberaster4polyporus-tuberaster5polyporus-tuberaster6
polyporus-tuberaster7polyporus-tuberaster8polyporus-tuberaster9
polyporus-tuberaster10polyporus-tuberaster11polyporus-tuberaster12

Uvjetno jestiva gljiva     Na listi za determinatore

GOMOLJASTI RUPIČAR

Polyporus tuberaster (Jacq. ex Pers.) Fr.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Polyporales > Porodica: Polyporaceae > Rod: Polyporus > Vrsta: Polyporus tuberaster (Jacq. ex Pers.) Fr. (GBIF ID 8666066)

Etimologija: tuber (lat.) = gomolj + aster (lat.) = zvijezda. Po prisutnom sklerociju, stvrdnuću.

Engleski naziv: Tuberous Polypore

Plodno tijelo: Jednogodišnje, raste na drvu, sklerocij se nalazi ispod zemlje.

Klobuk: 2-9 cm širok, ulegnut je i lagano lijevkast, površina je s radijalno postavljenim nešto tamnijim smeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, blijedooker, smećkast do narančasto-smeđ, rub je tanak, trepavičast i uglavnom bjelkast, po suhom vremenu je rascijepljen.

Stručak: 0.5-8 cm visok i do 1.5 cm debeo, obično je centralno postavljen u odnosu na klobuk, rjeđe je ekscentričan ili lateralan, ljuskav, bjelkast, žuto-smeđ ili je smećkast, baza je često maljava, a ne crna kao kod ljuskavog rupičara (Polyporus squamosus).

Rupice/cjevčice: Široke, izdužene, višekutne, 0.5-1.5/mm2, bjelkaste su ili kremaste, cjevčice su 1-2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Usko eliptične, neamiloidne, 10-16 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (10) 10.6 - 13.9 (15.8) × (3.4) 4 - 5.3 (6.1) µm, Q = (2.1) 2.4 - 2.9 (3.2), N = 95, Me = 12.1 × 4.5 µm, Qe = 2.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, oko 21.2 × 6.7 µm, N = 1, vršni elementi hifa su bradavičavi, 13-27 × 6.2-10.2 µm, N = 11, hife su s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, žilavo, bjelkasto; miris je oštar na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, ponekad na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve tri slike snimljene su 24.4.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, četvrta i peta 4.5.2024., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, posljednje tri snimio Neven Ferenčak, 26.5.2023., a uzorak je pronađen 13.6.2024., na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok joj je meso mekano. Gorčina tijekom pripreme nestaje. Smatra se malo teže probavljivom vrstom.

Napomena: u kasnoj životnoj fazi na bazi stručka ima bulbozni sklerocij koji se ne može uočiti jer se nalazi u supstratu. Ovaj sklerocij može biti do 15 cm širok i osigurava da se gljiva preko micelija može hraniti njime tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dok se u neposrednoj blizini ne nađe novo mrtvo drvo. Sličan je ljuskavi rupičar koji je nešto većih dimenzija, ima crni stručak, a rub klobuka mu nije trepavičast, već gladak i miriše na užeglo brašno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1188. Žilavi rupičar (Polyporus lentus Berk.), Sinonim: Polyporus forquignoni (Quél.) Saccardo; 1189. Gomoljasti rupičar (Polyporus tuberaster (Pers.: Fr.) Fries)

Broj nalaza po mjesecima012345SijVeljOžuTraSviLipSrpKolRujLisStuPro
Polyporus tuberaster

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži