Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula badia Quél. (GBIF ID 2551171)

Infragenerička taksonomija: podrod Russula > sekcija Russula > podsekcija Urentes > linija Badia

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, jasno je valovit kod tipične forme, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, vlažan kada se ubere, brzo je suh i više ili manje bez sjaja, crveno-ljubičast do intenzivno ljubičasto-smeđ, obično je tamniji na sredini, gotovo crnkast ili je izblijeđen do oker, rijetko je smećkast u tonovima smeđokože golubače (Russula integra) ili smeđ kao kod crnikine krasnice (Russula quercilicis), rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije se izravna, u starosti je kratko narebran, u dužini od 0.5-1 cm, ali ne uvijek.

Stručak: 4.5-9 cm visok i 1.4-2.6 cm debeo, jako je robustan, tvrd, valjkast ili blago batinast, dosta je proširen i pahuljast na vrhu, pun, potpuno je bijel ili djelomično sa crvenom ili ružičastom nijansom, osobito na donjem dijelu, baza je s hrđastosmeđim mrljama i s bijelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti, široki su 4-10 mm, najširi su uz rub klobuka, prilično su debeli na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s rijetkim lamelulama, lomljivi, krem, oker ili blago žućkasti kada su zreli, oštrica je crvenkasta.

Mikroskopija: Široko su eliptične, s brojnim, tankim i više ili manje šiljastim bradavicama visokim 0.6-1 µm, prilično povezanim kratkim lančanim grebenima ili jednostavnim ili razgranatim spojnim linijama koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 7.8-10.4 x 6.7-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 12-15 μm, cheilocistide su vrlo brojne, batinaste, s trbuhom širokim 10-20 μm, uglavnom su bez vršnog produžetka, pileipelis se sastoji od tupih ili skupljenih hifa u terminalnom segmentu, te višesegmentnih valjkastih ili više ili manje batinastih dermatocistida, širokih 4.5-10 μm, bez inkrustacija; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa-b).

Meso: Debelo, čvrsto u mladosti, kasnije je samo kruto, bijelo, kasnije lagano žuti; miris je neprimjetan po vlažnom vremenu, suhi listići prilično izraženo mirišu na cedrovinu, poput kutije za cigare, a okus je jako ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom smećkasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba i spora, polako postane svijetlo plavo-zeleno (-), a listići s anilinom prljavo žuto-narančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u suhim crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, rijetko smrekom ili jelom, na pjeskovitom tlu, češća je u sredozemnom nego kontinentalnom području.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova je prekrasna krasnica karakteristična po staništu u hladnim crnogoričnim šumama, srednjoj veličini i tvrdoći, manje ili više uočljivoj valovitoj površini klobuka, od crveno-ljubičaste, ljubičasto-smeđe do izrazito smeđe boje, čestoj prisutnosti crvenog pigmenta na stručku, jako ljutom okusu mesa, slabom mirisu na cedrovinu, bolje uočljivim kada se gljiva počne sušiti, slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom i oker do žutoj otrusinom. Klobuk može biti cinobercrven ili blago karmincrven, kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), a nekad i potpuno bez mirisa, što ukazuje na nedostatak mirisa po vlažnom vremenu. Mikroskopski su karakteristične velike, gusto dekorirane spore i glomazne, te višesegmentne dermatocistide. U crnogoričnim se šumama može zamijeniti sa nevjernom krasnicom (Russula adulterina), koja se razlikuje po zrelim listićima tamnije žute boje (otrusina je IVe) i mirisu na pelargonije, a ne na cedrovinu. Smeđokoža golubača raste na istim područjima ispod smreke ili bora i izgleda isto, međutim, okus mesa je blag, miris nije izražen, otrusina je barem dva stupnja tamnija, a mikroskopske karakteristike su općenito drugačije. Crnikina krasnica ima žutu otrusinu (lVc) i raste isključivo ispod bjelogoričnog drveća, osobito hrasta crnike (Quercus ilex).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 838. Cedrova krasnica (Russula badia Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 686. str., Russula badia Quélet

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.