ŽUTA CAPICA

Ramaria flava (Schaeff.) Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Gomphales > Porodica: Gomphaceae > Rod: Ramaria > Vrsta: Ramaria flava (Schaeff.) Quél. (GBIF ID 5238654)

Etimologija: flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Goat's Beard

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i široko, razvija se iz krupne gomoljaste osnove i koraljno grana na tupe vrške, osnova je debela, čvrsta, bijela ili bjelkasta, kasnije je sve više žućkasta, ponekad je s manje ili više izraženim crvenkastim mrljama, grane su nepravilno razmještene, uspravne, valjkaste, s 2-3 tupa ili nepravilno tupa vrška mekane, lomljive, grane često postaju malo kremasto-žute u zrelosti, ponekad su s naznakom svijetle ljubičasto-cimetasto-smeđo-žute nijanse, u starosti su obično kremasto-oker od spora sve do vrha, u rijetkim slučajevima su s narančasto-žutom nijansom, na pritisak ponekad postanu blago smećkaste, ponekad s naznakom ljubičasto-smeđeg, vinski crveno-smeđeg ili ljubičasto-smeđeg tona, vršci su u obliku slova U, dugi 2–5 mm, tanki, ravni, tupi ili zupčasti, iste su boje kao i grane.

Spore: Eliptične, sužene na jednom kraju, s više grlića, prozirne, 10-15 x 3.8-5.2 µm, Q = 2.5-3.2, Qe = 2.9, bazidije su batinaste, uvijek su s bazalnim kopčama, često su vijugave ili zakrivljene, 4-sporne, 65-70 x 12 µm, sadržaj zrnat do homogen u mladosti, zatim je umjereno cijanofilan, s raspršenim refrakcijskim gutacijskim kapljama u zrelosti, sterigme su ravne, debele pri bazi, hife trame stručka su široke 4.2-25 µm, vijugave, gusto su isprepletene, jedva zadebljanim stijenki, prozirne, segmenti su uglavnom bez kopči, hife površine stručka su široke 3-9 µm, tankih stijenki, više ili manje su paralelne, nisu slijepljene, s dugim su segmentima, segmenti su uglavnom sa steznim vezama; gloeopleurozne hife nisu prisutne, hife trame gornjih grana su široke 3-14 µm, uglavnom su paralelne, prozirne, tankih stijenki, rijetko su s kopčama (cromushrooms: spore su (10) 10.3 - 12.2 (16.2) × (3.1) 3.6 - 4.5 (5) µm, Q = (2.4) 2.5 - 3.1 (3.5), N = 120, Me = 11.3 × 4.1 µm, Qe = 2.8, bazidije su 64-70 × 9.8-12.3 µm, N = 8, hife trame gornjih grana su široke 3.4-10.4 µm); otrusina je krem-okerasta.

Meso: Mekano, lomljivo, vodenasto bijelo, bjelkasto, u osnovi je mramorirano, na pritisak ne mijenja boju, kod intenzivno žutih primjeraka su gornje grane ispod himenija ponekad blago obojene, a nešto intenzivnije kada se suše; miris je ponekad gotovo ugodan na gljive, travu ili mahovinu, ali uglavnom sa zemljanim komponentama, crvene rotkvice ili čak stare krpe za pranje, a okus je blag u stručku i donjim granama, prema vrhu postaje pomalo kiselkast i zemljani, a na vrhovima uglavnom gorak.

Kemijske reakcije: Himenij s 20-30% KOH postane prljavo narančasto-oker do crvenkasto-oker, ponekad s crvenkastim mrljama, Meso s FeSO4 postane bjelkasto, himenij s H2SO4 postupno postaje prljavo sivkasto-maslinastozelen ili zelen, a meso samo prljavo bjelkasto, ponekad s naznakom zelene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u bjelogoričnim šumama na tlu bogatom humusom, u simbiozi s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo mlada, jer stara i razmočena od kiše može uzrokovati teške gastrointestinalne smetnje s dugotrajnim proljevom. Dobro je odrezati vrške da bi se izbjegla gorčina jela.

Napomena: Sve su capice slične i teško ih je međusobno razlikovati. Ova vrsta je u mladosti lijepe žute boje, ima najviše 5 forma ili varijacija. Vrlo brzo mijenja boju pa je mogućnost zamjene s drugim capicama dosta velika. Posebno mala plodna tijela neiskusni promatrači na terenu mogu lako zamijeniti s drugim žutim vrstama. Najbliža srodna vrsta je nesumnjivo Ramaria brunneicontusa, koja jedva da naraste velika kao opisana vrsta, ima gotovo istu boju, hife također s kopčama i spore gotovo iste veličine. Međutim, čak i kada se gledaju u čistoj vodi, ove spore pokazuju jako bradavičavu stijenku, a oblik i raspored bradavica, kao i oblik spora su potpuno različiti. Slična je Ramaria krieglsteineri, koja se razlikuje po hifama, koje su karakteristično bez kopči. Također se lako može zamijeniti s mladim, još uvijek jarko žutim plodnim tijelima tupe capice (Ramaria obtusissima), koja ima glatke spore, žutosmeđom capicom (Ramaria flavobrunnescens), koja je dugo svijetložuta, žumanjčanožuta, ali naraste najviše do visine od 8.5 cm i ima manje spore, žućkasta capica (Ramaria lutea), koja je svijetložuta i s hifama bez kopči.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori:Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1460. Žuta capica (Ramaria flava (Schaeff.: Fr.) Quél.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.