SVIBANJSKI RUPIČAR

Lentinus substrictus (Bolton) Zmitr. & Kovalenko

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Polyporales > Porodica: Polyporaceae > Rod: Lentinus > Vrsta: Lentinus substrictus (Bolton) Zmitr. & Kovalenko (GBIF ID 9445944)

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu + strictus (lat.) = stisnut, zategnut. Po značajkama.

Engleski naziv: Fringed Polypore

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi blago ulegne u sredini, u starosti je gladak, tanak, elastičan; može biti žuto-smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili sivo-smeđ, baršunast, rub je dugo podvijen, valovit i čekinjasto dlakav.

Stručak: 1-5 (6) cm visok i 1-1.2 (1.5) cm debeo, centralno je postavljen u odnosu na stručak, dug, tanak, tvrd, pun, iste je debljine ili je neposredno ispod klobuka nešto tanji; najprije je sivkast, zatim je smećkast do oker-smećkast, sitno je pahuljast i dlakav, ponekad je prošaran poput zmijske kože.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okruglaste, 0.1-0.2 mm široke, 5-6 /mm², najprije su bijele, zatim su žućkaste; cjevčice su najprije bjelkaste, zatim su žućkaste, kratke, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Valjkaste do eliptične, u obliku banane, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 5-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Jako tvrdo, elastično, vrlo žilavo, svijetlosmeđe, prema dnu stručka je tamnije; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano proljeće i ljeto u vlažnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, cjepanice, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe i bukve; izaziva bijelu trulež drva. Prva i treća slika snimljene su u drugoj polovici travnja na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a drugu je snimio Neven Ferenčak, u drugoj polovici svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrdog i žilavog mesa.

Napomena: Moguća je zamjena sa zimskim rupičarom (Lentinus brumalis) koji raste tijekom godine na istom staništu. Međutim, spomenuta vrsta ima mnogo veće rupice (0.3-1 mm široke), stručak je kraći i često ekscentrično postavljen. Vrlo je sličan i lavlježuti rupičar (Cerioporus varius), koji raste u ljeto i jesen na istome staništu, klobuk je gladak, oker-žut i ubrzo postane drvenast. Najveća je razlika u tome što mu je donji dio stručka crn, a od sredine prema gore bjelkast. Nijedna od spomenutih vrsta nije jestiva.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.