Inocybe lacera - created on August 2010 in Jõempa, Estonia by Vello Liiv

RASTRGANA CJEPAČA

Inocybe lacera (Fr.) P.Kumm.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe lacera (Fr.) P.Kumm. (GBIF ID 3330718)

Etimologija: lacera (lat.) = razderan, rastrgan, poderan. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Torn Fibrecap

Klobuk: 1.2-4.2 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, često je izraženo ili ponekad nejasno ispupčen, površina je grubo vlaknasta do ljuskava, bez pukotina na rubu, maljavo glatka na sredini, pokrov se kasnije razlaže, a zatim je ponovno s nakošenim ljuskama, vrlo rijetko jako izraženo, ostaci ovoja su odsutni ili vrlo nejasno izraženi, tamnosmeđ na sredini, prema rubu je smeđ do okerasto-smeđ, ponekad je čitav okerasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, zatim je s resast do ravan.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast do nešto zadebljan na bazi, ali bez gomolja, pun, na kraju je šupalj, nije pahuljast, uzdužno je bijelo vlaknast, često prilično grubo, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkast do žućkast na gornjoj polovici, ponekad je s crvenkastim odsjajem ili ljubičastim nijansama, smeđ ili crvenkasto-smeđ na gornjoj polovici, tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ na bazi, vremenom progresivno tamni.

Listići: Umjereno su gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 2-8 mm, prilično su široko do usko prirasli, bjelkasti u mladosti, rijetko su žućkasti, na kraju su oker, oker-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je gotovo glatka do resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke do minimalno višekutne, često su izraženo ulegnute na sredini, podsjećaju na spore vrganja, 9-16 x 4-6.5 µm, Q = 1.9-3.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-32 x 9-11 µm, pleurocistide su gotovo vretenaste do valjkasto-vretenaste, ponekad su trbušaste, ponekad su zaobljene na vrhu, ali češće zašiljene, malo su zadebljanih stijenki, debljine do 2 µm, bezbojne do žute, vrh je bez ili s prilično nejasnim kristalima, brojne, 45-78 x 13-22 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, dosta su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su gotovo potpuno odsutne, krajnji vrh stručka je s uskom zonom slabo ili osrednje izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku, blizu vrha je ponekad s ljubičastim nijansama; miris je slab, neizražen ili slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u šumama, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, kestenom, puzavom vrbom (Salix repens), borom ili smrekom, na vapnenastom tlu, siromašnom hranjivim tvarima, suhom pijesku ili na opožarenim terenima.

Doba rasta:  4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po često minimalno višekutnim sporama, osobito kod nekadašnjeg sinonima, a sada razdvojene vrste Inocybe helobia i rastu na kiselim staništima. Po tamnjenju stručka i vršno zašiljenim pleurocistidama slična je Inocybe curvipes. Opisana je vrsta vrlo varijabilna, osobito po nekim makroskopskim značajkama. Međutim, ekstremne varijante uvijek su posredno povezane s tipičnom varijantom i zbog toga se Inocybe lacera var. griseolilacinoides i Inocybe lacera f. luteophylla ne može dodijeliti formalni taksonomski status. Mikroskopske značajke također pokazuju veliku varijaciju. Neke od ovih varijacija ne pokazuju nikakav određeni obrazac, ali ga pokazuju neke druge značajke, kao primjerice širina spora. Međutim, na dimenzije spora vjerojatno utječu i meteorološki uvjeti, jer primjerci koji rastu u nepovoljnim uvjetima (na planinskim staništima) pokazuju veću varijabilnost značajki od primjeraka koji rastu u povoljnijim uvjetima. Stoga čak ni ekstremi poput Inocybe lacera var. heterosperma ne zaslužuju formalni taksonomski status. Holotip Inocybe pallescens, koji predstavlja polualbino varijaciju opisane vrste, također nema formalni taksonomski status. Sinonim Inocybe deglubens var. trivialis je heterogen i sastoji se od dvije različite vrste, a Karstenov opis jasno ukazuje na to da se ta vrsta povezuje s primjercima s tankim sporama i tamnim stručkom.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 27.1. Inocybe lacera var. lacera

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.