Inocybe impexa - created on July 2015 in Marjaniemi, Finland by Tapio Kekki

RAŠČUPANA CJEPAČA

Inocybe impexa (Lasch) Kuyper

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe impexa (Lasch) Kuyper (GBIF ID 2528043)

Etimologija: impexa (lat.) = nezašešljan, beuredan, raščupan. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i bez grbice na sredini, površina je jako vlaknasta do ljuskava, vodenasta, po vlažnom je vremenu sivo-smeđ ili oker-smeđ, a po suhom svijetlo sivo-smeđ, svijetlosiv ili gotovo sivkasto-bijel.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, malo je ukorijenjen u pijesku, grubo je bijelo vlaknast, nije pahuljast na vrhu, koprena je prisutna u mladosti, boje je klobuka, sivo-smeđ do oker-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli do slobodni, trbušasti, isprva su svijetlooker, zatim su žuto-smeđi do smećkasti.

Spore: Eliptične do bademaste, ponekad su minimalno višekutne, gotovo tupe na jednom kraju, glatke, 12-18.5 x 6-8 µm, Q = 1.8-2.7, bazidije su 4-sporne, 31-44 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste, batinaste ili vretenaste, debelih stijenki, debele do 4 µm, s gotovo bezbojnom stijenkom, na vrhu su s kristalima, 46-87 x 14-26 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su široko batinaste do kruškolike, s blago zadebljanim, smećkastim stijenkama, caulocistide su odsutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, okerasto do sivo-smeđe, osušeno je bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, na pješčanim terenima s niskom vegetacijom, u simbiozi s puzavom vrbom (Salix repens), ali ponekad i bez ikakvog drveća u blizini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana je vrsta do sada bila poznata kao Inocybe maritima. Kako je Fries potvrdio epitet maritimus, opisana je vrsta, kao autonomna vrsta, dobila epitet impexa, pri čemu je najraniji legitimni epitet impexus.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 28. Inocybe impexa (Lasch) Kuyp.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.