Inocybe helobia - created on September 2016 in Bursø Naturskole, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

MOČVARNA CJEPAČA

Inocybe helobia (Kuyper) Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe helobia (Kuyper) Bandini, B.Oertel & U.Eberh. (GBIF ID 11251843)

Etimologija: helos (gr.) = koji živi u močvari, stanovnik močvarnih livada. Po staništu.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom izraženo grbav na sredini, ponekad je s niskom i širokom grbicom, površina je grubo vlaknasta do ljuskava, a vlakna se jedva razilaze ili se ne razilaze, na rubu nije s pukotinama, vremenom se lagano razlaže i postaje nešto izrazitije ljuskava, na sredini je maljava, ostaci ovoja su odsutni ili vrlo tanki i slabo izraženi, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ na sredini, smeđ do oker-smeđ na vanjskoj polovici.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 1-4 mm debeo, često je vrlo tanak, a ponekad prilično debeo, čvrst, valjkast ili slabo proširen na bazi, nije pahuljast na vrhu, slabo je uzdužno vlaknast, ali prilično nejasno, koprena je prisutna u mladosti, na vrhu je bjelkast do svijetlokrem, na sredini žućkast do smeđ, na dnu je smeđ do gotovo crn, vremenom progresivno tamni.

Listići: Rijetki do osrednje gusti, 20-40 ih dopire do stručka, široki su 3-6 mm, trbušasti, često izraženo, prilično široko do usko prirasli, žuto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je gotovo ravna do resasta, boje lica do bijela.

Spore: Eliptične do bademaste, nekad su minimalno višekutne, uglavnom su malo nepravilne, na jednom kraju su izravnate, kao odsječene, 10-16 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.7-2.5, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 27-35 x 10-12 µm, pleurocistide su široko batinaste, valjkasto-batinaste do široko vretenaste, zaobljene do zašiljene na vrhu, debelih stijenki, debljine do 3 µm, stjenka je bezbojna do žuta, s obilnim su kristalima na vrhu, brojne, 41-72 x 15-26 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki i bezbojne, nešto su rjeđe malo debljih i smećkastih, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu stručka je s nekoliko prilično slabo izraženih caulocistoidnih hifa, ili su s debelim stijenkama, s kristalima po površini; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, žućkasto-oker, smeđe ili crvenkasto-smeđe u stručku; miris je slab, nije izražen ili slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, po močvarnim i pješčanim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično johom, brezom ili raznim vrbama.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Tipična vrsta je karakteristična po širim, na jednom kraju odsječenim sporama, batinastim pleurocistidama, debelih stijenki i staništu po močvarnim terenima. Izgled je vrlo varijabilan, od vitkih primjeraka s izraženom grbicom do prilično zdepastih, koji su samo nejasno grbavi. Čini se da je ova posljednja varijanta ograničena na rast uz puzavu vrbu (Salix repens) i poznata je samo s pješčanih terena. Međutim, javljaju se i međuvarijante, pa je razdvajanje varijanti gotovo nemoguće. Čini se nerazumnim pretpostaviti da opisana vrsta nije monofiletička, već se sastoji od skupa ekotipskih varijeteta.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 27.3. Inocybe lacera var. helobia

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.