PAPRENA MLIJEČNICA

Lactifluus piperatus (L.) Roussel

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Milkcap

Klobuk: 3-13 (16) cm širok; najprije je konveksan, kasnije je lijevkast, vrlo je mesnat i suh; potpuno je bijel, u starosti je oker-smeđe išaran, kožica je uglavnom poprečno naborana, površina se nakon dužeg suhog razdoblja raspuca, rub je podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, tvrd, gol je i gladak, prilično je kratak, prema dnu je nešto uži, bijel, mjestimično s točkastim oker-smeđim mrljicama.

Listići: Neobično su gusti, uski, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku; bjelkasti su ili kremasto-žuti, mjestimično su sa sivo-zelenkastim ili plavičastim mrljama.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 7-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, u bazi stručka je žućkasto, na prerezu se stvaraju zelenkasto-plave mrlje; miris nije izražen, a okus je vrlo papreno ljut; na prerezu ispušta vrlo mnogo bijelog mlijeka izrazito ljutog okusa, ne postaje zelenkasto kao kod slične zelenomrljaste mliječnice (Lactifluus glaucescens).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, s fenolanilinom purpurno, dok s laktofenolom polako postane ljubičasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, linijama, krugovima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma; česta je vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete i dvojbena delikatesa zbog jako ljutog okusa mesa.

Napomena: Ako ne pazimo na guste listiće, lako je moguća zamjena s nejestivom baršunastom mliječnicom (Lactifluus vellereus) kod koje su listići široki i prilično račvasti. Može se zamijeniti i s pergamentnom mliječnicom (Lactifluus pergamenus) koja je nešto vitkija i meso joj na ozlijeđenim mjestima posmeđi, a ne postaje zelenkasto-plavo kao kod opisane vrste. Opisana se vrsta razlikuje od sličnih vrsta i po koncentrično naboranoj rubnoj zoni klobuka.

BARŠUNASTA MLIJEČNICA

Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze

Etimologija: vellereus (lat.) = baršunasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Fleecy Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, mesnat, izdašan, tvrd, suh, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, lijevkast; bijel ili bjelkast, u starosti je oker, s mrljama oker boje, površina je baršunasta (pod povećalom izgleda kao okrečen), rub je u mladosti jako podvijen, a u starosti je slabije podvijen ili ravan.

Stručak: 3-6 x 1-2.5 cm, pun, tvrd, debeo, sitno je baršunast kao i klobuk; bijel, boje je klobuka.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, često se račvaju; bijeli, kasnije su prošarani s blijedookerastim mrljama, u starosti su žuti.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu poprimi krem-žućkastu do krem-narančastu boju; miris je ugodan, u starosti je na ribu, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta malo bijelog mlijeka, osušeno je oker boje, okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno trajno pozeleni, dok sa željeznim sulfatom odmah postane crvenkasto pa nakon 10-tak minuta poprimi prljavo jarkocrvenkastu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Svakako je nejestiva zbog paprenog okusa. Njezino je tanko bijelo meso čvrsto i vrlo ljutog i trpkog okusa što je prilično iznenađujuće, jer je mlijeko prilično blagog okusa, ali ljuto kad se kuša zajedno s mesom. Međutim, ovu je gljivu najbolje tretirati kao otrovnu, jer može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme, a ta se preporuka uporno zanemaruje u nekim dijelovima istočne Europe gdje se ljute gljive tradicionalno sakupljaju za jelo. Smatra se otrovnom i zbog sadržaja terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je paprenoj mliječnici (Lactifluus piperatus) koja je jestiva i isto tako ljutog okusa, ali s mnogo gušćim listićima i na prerezu ispušta mnogo bijelog mlijeka. Ako pazimo samo na široko smještene i račvaste listiće, ne možemo je zamijeniti s jestivom paprenom mliječnicom. Meso pergamentne mliječnice (Lactifluus pergamenus) požuti, dok kod paprene mliječnice postane zeleno-plavkasto. Topolova mliječnica (Lactarius controversus) je mnogo većih dimenzija, ali joj je boja ružičastog tona, osobito listića, dok je klobuk gladak. Sve se navedene vrste smatraju jestivim, ako su ljutog okusa i mogu se konzervirati.

PRIJESNA MLIJEČNICA (PRESNAC)

Lactifluus volemus (Fr.) Kuntze

Etimologija: pirum volemum (lat.) = svojstvo velike kruške koja ispuni šupljinu na ruci (skupljenih prstiju). Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fishy Milkcap

Klobuk: 4-17 (23) cm širok, mesnat, pravilan, najprije je konveksan, zatim je izravnat i ulegnut na sredini, lijevkast, površina je suha i glatka; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili crvenkasto-narančast, crvenkast je na sredini, u starosti je često raspucan, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 5-12 (14) cm visok i 1.5-3 (3.5) cm debeo, mesnat, pun, valjkast, sužen je i zakrivljen na bazi; boje je klobuka, svijetlosmeđ, blijedooker-smećkast ili narančasto-smećkast, na pritisak posmeđi, površina je pahuljasta, ubrzo je naborana, a na dnu je redovito zakrivljen.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; blijedožuti, žućkasto-oker ili oker, na pritisak više ili manje posmeđe.

Spore: Skoro potpuno pravilno kuglaste, mrežaste, (6.4) 7.4 - 9.2 (9.6) × (5.9) 7 - 8.3 (9.3) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 60, Me = 8.2 × 7.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto, u starosti i na ozlijeđenim mjestima je hrđastosmeđe; miriše tipično na haringe, a okus je ugodan na gljive; na presjeku ispušta mnogo bijelog mlijeka, osušeno postane tamnosmeđe, ljepljivo, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavo-krem-žuti, dok meso s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je čak i sirova. Kuhanjem se izgube neugodan miris i okus mesa.

Napomena: Slična je narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus) koja na sredini ima malo šiljato ispupčenje, tanje meso i vitki stručak. Ako prijesnu mliječnicu duže držimo u ruci, nakon nekog vremena ruka će nam mirisati na haringe. Nema opasnosti od zamjene s opasnim mliječnicama.

LJUTOLISNA KRASNICA

Russula acrifolia Romagn.

Etimologija: acer-acris (lat.) = resko, ljuto + folia (lat.) = list, listić. Po ljutom okusu listića.

Engleski naziv: Hotlips Brittlegill

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, prvo je lagano konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, gol, gladak, ljepljiv, kožica se ne guli, guli se najviše do 1/6 širine; može biti svijetlosmeđ, smeđ, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, na sredini je redovito tamnije tamnosmeđe boje, više je ili manje izraženim crveno-smeđim pjegicama, rub je dugo podvijen, zatim je izravnat, nepravilan, valovit i obično izblijeđen.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, pun, tvrd, relativno je kratak, uočljivo je jamičast i naboran; najprije je bijel, zatim je siv do sivo-crnkast.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, mekani, vrlo su ljutog okusa; bjelkasti su ili bjelkasto-krem, na pritisak prvo pocrvenu, kasnije lagano pocrnu.

Spore: Kuglaste do eliptične, mrežasto-bradavičave, prozirne, 6.5-11.5 x 5.5-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku najprije pocrveni ili poružičasti, zatim postane tamnosivo, kompaktno; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je ljut, osobito listića.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, rijetka je u crnogoričnim šumama, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu. Slična je antracitna krasnica (Russula anthracina) kojoj se gusti listići nikada ne spuštaju niz stručak i na presjeku jako pocrni. Gustolistićava krasnica (Russula densifolia) ima vrlo guste i često plavkasto-nahukane listiće. Crnoj krasnici (Russula adusta) meso nikada ne pocrni. Može se zamijeniti i s bijelocrnom krasnicom (Russula albonigra) od koje se teško razlikuje.

CRNA KRASNICA

Russula adusta (Pers.) Fr.

Etimologija: adustus (lat.) = opaljeno. Po boji.

Engleski naziv: Blackening Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, mesnat, masivan, tvrd, u početku je poluloptasto-konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, lijevkast, kožica je prirasla, sjajna i glatka, ne može se guliti, po vlažnom vremenu je mazav i ljepljiv, već od mladosti je skoro rastrgan; u početku je prljavo bijel, kasnije je tamno išaran, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, sivo-smeđ, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn, hrapav, rub je dugo vremena podvijen, valovit i obično svjetliji, nije narebran.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 1.5-5 (6) cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, valjkast, gladak; najprije je bijel, kasnije je siv ili sivkasto-smeđ, nikad potpuno crn, crvenkasto je maljav, na pritisak pocrveni, baza je često s malim rupicama, donja je polovica često izbrazdana.

Listići: Široki, gusto su zbijeni, relativno su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se poneki vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, lomljivi; bjelkasti, sivkasti, krem ili okerasti, u starosti su tamnosmeđi, sivo-smeđi do crnkasti, na pritisak blago pocrvene, oštrica je kod starijih primjeraka crnkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim mrežasto povezanim niskim bradavicama, (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo je ili sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako pocrveni ili poružičasti, kasnije polako posivi, uglavnom samo malo mijenja boju; miris je upadljiv i karakterističan, na plijesan ili kiselu trulež, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na pjeskovitom i kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive. Izgleda najljepše od svih crnih krasnica, ali je nažalost najgoreg okusa.

Napomena: Skupina crnih krasnica ima lamelule, dok su one kod obojenih krasnica rijetke ili potpuno izostaju. Prepoznatljiva je po dosta svijetloj boji klobuka i po širokim listićima, po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta. Na bazi stručka se nalaze sitne jamice. Dosta se kasno pojavljuje. Slična je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja ima guste listiće kojima oštrica nikada nije crna.

ZELENA KRASNICA

Russula aeruginea Lindblad ex Fr.

Etimologija: aerugo-aeruginis (lat.) = bakarna rđa. Po zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Green Brittlegill

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, masnat, u mladosti je skoro polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv i sjajan, kožica se lako guli do polovice promjera; zelen je ili sivo-zelen, na sredini je obično tamniji, ponekad je rđasto pjegav.

Stručak: 4-16 (20) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, kratak, prilično je tvrd, pun, u starosti postaje šupalj; bijel, kasnije je nekad je s malo smeđih pjegica prema dnu, uzdužno je crtast.

Listići: Prilično su gusti, račvasti su prema stručku, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, po vlažnom su vremenu relativno mekani; najprije su bijeli, kasnije žućkasti i sa smeđim pjegama.

Spore: Kuglaste, s mrežasto spojenim sitnim bradavicama, 5.7-10 x 4.7-7 µm; otrusina je bijelo-kremasta do žućkasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, teži da posivi; miris nije izražen, a okus je nakon žvakanja uvijek najprije malo papren (osobito listići), zatim je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane hrđastosmeđe, s fenolom smeđe, dok meso u dodiru s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfoformolom poplave.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, te u bjelogoričnim šumama sa brezom, češća je u hladnijim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U velikim je količinama navodno uzrokovala gastrointestinalne tegobe, ali to nije potvrđeno. Za sada nije poznat nijedan slučaj trovanja, ali za svaki slučaj treba biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Gotovo je jednaka sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja raste u bjelogoričnim šumama, kojoj je sredina klobuka obično svjetlija i meso joj nije ljutkasto. Jedina je krasnica zelenkasto-sive boje, po veličini se može zamijeniti s dosta krasnica zelene boje kao što su ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), kojoj se kožica klobuka guli samo na na rubu, a listići nisu lomljivi, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste na drugačijem staništu, okus joj nije papren, a boja klobuka nije tako promjenljiva.

Russula albonigra - created in Finland by Allar Antson

BIJELOCRNA KRASNICA

Russula albonigra (Krombh.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + niger (lat.) = crno. Po kontrastu između boje listića i boje klobuka.

Engleski naziv: Menthol Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, pravilan, najprije je konveksan, zatim se proširi i ulegne na sredini, lijevkast, često je zakrivljen u obliku sedla, kožica se guli samo 1/8 promjera, neravna, gladak, bez sjaja, neravan, valovit, malo kvrgav, po vlažnom je vremenu mazav; u početku je bjelkast, sivo-smeđ, kasnije je žuto-smeđ, crno-smeđ do crn, površina je s venama, kad se površina zagrebe meso odmah pocrni, rub je više ili manje narebran, rascijepljen, valovit i zakrivljen.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, kratak, valjkast, čvrst, tvrd, pun, gladak; bijel, na ozlijeđenim mjestima brzo posivi ili pocrni, površina je sitno mrežasto prošarana.

Listići: Gusti, tvrdi, voštani, nejednaki, jako su račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, kratko se spuštaju po stručku; bjelkasti, krem ili su okerasti, na ozlijeđenim mjestima pocrnu, dosta su kontrastni u odnosu na ostali dio plodnog tijela.

Spore: Široko eliptične, ponekad izdužene, s vrlo sitnim i ponekad mrežasto povezanim bradavicama, amiloidne, 6.7-11.3 x 5.7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu pocrni, na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni; miris nije izražen ili je slab na plijesan, zemlju, gljive ili voće, u starsti je neugodan, a okus je gorkast do trpak, na jeziku je osvježavajuće hladan na mentol.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu su jestive.

Napomena: Kao što joj i ime govori, postoji veliki kontrast između mliječnobijelih listića i tamne, skoro crne boje klobuka. Dio je velike skupine krasnica u kojoj se nalazi crna krasnica (Russula adusta) koja uglavnom ima rjeđe listiće. Antracitna krasnica (Russula anthracina) je dosta slična vrsta, a razlikuje se po ružičasto nahukanim listićima i po mesu koje teži da mnogo brže pocrni.

Russula alnetorum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

JOHINA KRASNICA

Russula alnetorum Romagn.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, isprva je poluloptasto-konveksan, kasnije se raširi i često ulegne na sredini, lijevkast, dosta je nepravilan, blistav, kožica je malo ljepljiva i sluzava, guli se potpuno ili rjeđe do polovice promjera; ljubičasto-crven, dosta je tamniji na sredini, tamnoljubičast do gotovo crn, vodenast, kasnije izblijedi, rub je najprije gladak, kasnije je narebran i iskrzan.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.6-1 (1.5) cm debeo, valjkast, uglavnom je sužen na bazi, naglo se širi ispod listića, pun, spužvast, šupljikav; najprije je bijel, kasnije postane žut ili siv prema bazi, zatim cijela površina postane siva, vodenast, u starosti je tamnožut do sivo-crn, uzdužno je bijelo pahuljasto-crtast.

Listići: 3-7 (8) mm široki, razmaknuti, ponekad su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, trbušasti, vrlo su lomljivi, prirasli; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili sivkasti.

Spore: Eliptične, s 0.5-0.9 µm visokim i djelomično mrežasto povezanim bradavicama, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela do blijedokremasta.

Meso: Bjelkasto, kasnije je žućkasto i sivkasto-smećkasto, spužvasto, vodenasto, u klobuku je vrlo tanko i lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je gotovo blag, samo su listići slabo izraženo papreni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama grmlju, po livadama uz potoke i uz morsku obali u simbiozi s crnom ili bijelom johom (Alnus glutinosa ili Alnus incana) te u planinskim područjima u simbiozi s planinskom johom (Alnus viridis). U Hrvatskoj je nađena uz crnu johu, samo na dva lokaliteta, u Hrvatskom zagorju i na otoku Krku.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Može se zamijeniti s djevojačkom krasnicom (Russula puellaris) kojoj meso potpuno požuti, ali ne teži da postane sivkasto.

Russula amarissima - created on August 2009 by Gerhard Koller

GORKA KRASNICA

Russula amarissima Romagn. & E.-J.Gilbert

Klobuk: 4-14 (17) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut na sredini, suh; karmincrven, tamnocrven ili je crno-crven, sredina je često crnkasta ili oker-smeđa, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, pun, prilično je pravilan; bijel, mjestimice je ružičast ili žut, hrapav.

Listići: Gusti, račvaju se uz stručak, prirasli, svijetlokrem boje, oštrica je prema rubu klobuka često karmincrvena, u starosti su također rđasto pjagavi, slično kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Spore: Kuglaste, s mrežasto povezanim bradavicama, 7.5-9 x 6-8 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto do vinskicrveno, izrazito tvrdo, lomljivo, debelo, na prerezu žuti; miriše na voće, a okus je blago do dosta gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, te uz rubove šuma hrasta, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanoj je vrsti vrlo slična ružičasta krasnica (Russula rosea) koja se bitno razlikuje po tome što nije toliko tvrda, kožica na klobuku se malo guli, listići se račvaju i meso ima prilično papren okus. Vrlo je česta u primorskim krajevima i po otocima.

AMETISTNA KRASNICA

Russula amethystina Quél.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Brittlegill

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, kožica se guli, često je mazav; dosta je promjenljive boje, tamnocrven, crveno-ljubičast, tamnoljubičast ili je ljubičasto-smeđ, sredina je obično tamnije žuto-ružičaste do maslinasto-ružičaste boje, baršunast, mjestimice se stvaraju žute mrlje od kišnih kapi ili vode, rub je dugo podvijen, svjetliji i slabo narebran, kasnije se jako narebra.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili je batinasto zadebljan na bazi, gladak, komorasto šupalj, u starosti je spužvast; bijel, vrlo je rijetko je ružičasto nahukan, mjestimično je sa smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, prilično su razmaknuti, široki su 6-12 mm, do stručka zaokruženi, prirasli; najprije su bijeli, kasnije su kremasto-žuti do oker.

Spore: Široko eliptične, s oko 0.6-1.1 µm visokim bradavicama, često šiljaste, izolirane i široko razmaknute, s brojnim grebenima i spojnim linijama, nikad nisu potpuno mrežaste, 7-10.5 x 6-8.5 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo do bjelkasto; oštro miriše na jod, osobito u dnu stručka, kao kod turco-lazzarijeve krasnice (Russula turci), a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane žućkasto, s fenolanilinom najprije crveno-smeđe pa zatim crveno i na kraju gotovo crno-crveno, s željeznim sulfatom postane blijedocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, osobito jelom i smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Veoma slična vrsta je turco-lazzarijeva krasnica koja naraste manja, rub klobuka joj je samo u starosti narebran, a sa sigurnošću se mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopa. Naša vrsta ima bradavice po površini spora koje su združene u linije koje tvore mrežicu.

LJUPKA KRASNICA

Russula amoena Quél.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, ponekad je nepravilan, 2/3 kožice se može guliti, bez sjaja, suh; lijepe je karmincrvene, ljubičaste ili ljubičasto-ružičaste boje, može biti i s nježnom zelenkastom nijansom, upadljivo je baršunast i malo čehast, vremenom postane izbrazdan, rub je uzdignut, tanak i često vijugav.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 5-8 (10) mm debeo, skoro je valjkast ili batinast, kasnije je komorasto šupalj, lagano se sužava prema bazi, na bazi je zaokružen, kasnije je neposredno ispod klobuka lijevkasto proširen što listiće udaljava od osi; bjelkast, prošaran je crvenkastom do ljubičastom nijansom boje klobuka, sitno je zrnasto-pahuljast.

Listići: Najprije su gusti, ubrzo zatim su razmaknuti, do stručka su djelomično račvasti, tanki, jednako su dugi ili samo s ponekom lamelulom, malo su trbušasti, prirasli su na stručak, na osnovi su poprečno povezani žilicama; bjelkasti do oker, oštrica je ponekad crvenkasta, osobito prema rubu klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, djelomično sitno izbrazdane, više ili manje mrežasto ukrašene, s bradavicama visokim 1-1.5 µm, 6-8.5 x 5.5-8 µm; otrusina je krem do svijetložuta, rijetko s jedva uočljivim crvenkastim odsjajem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je malo crvenkasto do crvenkasto-ljubičasto, prilično je čvrsto; miris je riblji na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus) ili također po gusjenicama vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i na drugom bjelogoričnom drveću te voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), kao kod gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), a okus je blag, ugodan.   

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom poprimi karmin-purpurnu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa smrekom, voli rubove šuma i na kiselo tlo; prilično je rijetka vrsta. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine kojoj pripadaju suljupka (Russula amoenicolor) i ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes). Suljupka ima narebrani rub klobuka i nema zelenkasti ton klobuka. Ljubičastonoga krasnica ima skoro istu boju stručka, ali je sumporastožut ili žuto-zelen i s tek laganom purpurnom nijansom, meso joj ne miriše po trimetilaminu, odnosno po kuhanim rakovima.

KAMEMBER KRASNICA

Russula amoenolens Romagn.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo + olere (lat.) = ispušta miris, mirisavo. Po mirisu.

Engleski naziv: Camembert Brittlegill

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, u mladosti je polukuglasto-konveksan, kasnije se otvori, raširi i ulegne na sredini, kožica se guli u trakama sve do sredine, površina je najprije malo vlažna i mazava, zatim je suha i skoro blistava; krem-smeđ, žuto-smeđ, smećkast, narančasto-smeđ, maslinasto-crnkast ili sivo-smeđ, tamniji je na sredini, rub je uvijek podvijen, tanak, ubrzo je dugo i jako narebran.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, dosta je pravilan, valjkast, malo je proširen na vrhu ili se zadebljava prema bazi, na samoj bazi je sužen, nije kompaktan, najprije je komorasto šupalj, kasnije je potpuno šupalj, malo je blistav, lomljiv; bijel, u starosti je krem, baza stručka ponekad postane lagano crveno-smeđa ili bakrena.

Listići: Osrednje su gusti, s rijetkim su lamelulama, prirasli, široki su 4-6 mm, do stručka su rijetko račvasti i nejednako dugi, gotovo su lomljivi, oštrica je prilično ravna; bijeli, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti, sa smeđim su mrljama.

Spore: Eliptične, rijetko su kuglaste, s izoliranim šiljastim bradavicama, 7 - 8.7 (9.2) × (5) 5.4 - 6.6 (7.6) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 6 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijelo-siva, blijedokrem do blijedožuta.

Meso: Tanko, u klobuku je 4-6 mm debelo, mekano, lomljivo, bijelo, teži da poprimi smeđe mrlje, ispod sredine klobuka je žućkasto, u bazi stručka je često izgriženo od crva i smećkasto; miriše na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, sir ili spermu, a okus je papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane tamno karmincrveno do plavo-crno, dok s fenolom postane zasićeno crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po šumskim putevima i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom hrastom ili bukvom, a rjeđe s borom, na neutralnom tlu; nije rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se determinira po karakterističnom mirisu. S karakterističnom je ružičastom ili žuto-ružičastom nijansom na sredini klobuka. Slična je rebrasta krasnica (Russula pectinata) koja ima žuto-smeđi ili oker-smeđi klobuk, a okus i miris neodoljivo podsjećaju na smrdljivu krasnicu (Russula foetens). Sestrinskoj krasnici (Russula sororia) meso u starosti postane crveno-smeđe. Sve spomenute vrste su nevaljale, imaju neugodan miris i ljut okus.

Russula anatina - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

SIVOZELENKASTA KRASNICA

Russula anatina Romagn.

Etimologija: anas (lat.) = patka, plovka. Po boji.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, osrednje je veličine, prvo je okruglast i ispupčen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, savitljiv, prvo je bez sjaja, zatim je gladak i sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se guli 1/4 promjera; promjenjive je boje, sivkast, sivo-zelen, maslinastozelen do zeleno-smeđ, prema sredini je blijeđi, malo je baršunast od ruba prema sredini, poslije se raspuca, osobito uz rub.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, ponekad je sužen na bazi; bijel, baza u starosti posmeđi, sitno je uzdužno žiličast ili naboran, u mladosti je pahuljast.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, često su račvasti; krem.

Spore: Manje ili više kuglaste, s gotovo potpuno izoliranim niskim bradavicama, 5-8.5 x 4.5-7 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, kasnije lagano žuti; miriše na voće, a okus je blag i malo papren u listićima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je malo teže probavljiva.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta zelena krasnica (Russula aeruginea), a po morfološkim karakteristikama se može zamijeniti s modrikastom krasnicom (Russula parazurea) od koje se lako razlikuje po ukrašenim sporama, a bradavice su izolirane i osrednje je veličine. Ponekad sliči sivoj krasnici (Russula grisea) koja raste na drugačijem staništu.

Russula anthracina - created in Finland by Ville Kälviäinen

ANTRACITNA KRASNICA

Russula anthracina Romagn.

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit. Po crnkastoj boji.

Engleski naziv: Coal Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, bez sjaja; dosta je taman, u mladosti je bijel, zatim je sivo-smeđ, kasnije je crno-smeđ do crn, osobito prema rubu, na sredini je često svjetliji, bjelkasto-kremast, djelomično je sitno zrnast, rub je često uzdignut i oštar, nije narebran.

Stručak: 3-7 (8) cm visok i 1-2.5 (3) cm debeo, tvrd, valjkast je ili malo zadebljan na bazi; bijel, ubrzo čađavosiv do potpuno crn, na ozlijeđenom mjestu pocrni, pahuljast, nepravilno naboran.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, često su anastomozirajući i nepravilno račvasti, u obliku su srpa, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su ili kremasti i s ružičasto-smeđom nijansom, teže da se crno zamrljavaju, oštrica vremenom pocrni.

Spore: Široko eliptične, sitno bradavičave, kuglaste bradavice mrežaste do djelomično mrežaste, 6.7-10.5 x 5.5-8.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo, često je s ljubičasto-crnom nijansom, na prerezu odmah pocrni; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus je trpak i ljut, osobito uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom lagano pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom na vlažnim mjestima, na vapnenačkom tlu i tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu.

TAMNOPURPURNA KRASNICA

Russula atropurpurea (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + purpureus (lat.) = purpurne boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Purple Brittlegill

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, najprije polukonveksan, kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je vremenu sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera; vinskicrven, crvenkasto-smeđ, crveno-ružičast, ljubičast, tamnoljubičast, crno-ljubičast, sredina je tamnija ili je svjetlije oker-smeđe boje, s okerastim je pjegicama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, nije narebran.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, robustan, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj; bijel, po vlažnom vremenu ili u starosti malo posivi, kasnije je s crvenkastom nijansom, na bazi je oker pjegav, pahuljast, lagano je uzdužno naboran.

Listići: Prilično su gusti, na bazi su poprežno povezani žilicama, do stručka su račvasti, prirasli, skoro su slobodni, tanki, 5-7 mm široki; bjelkasti, kremasti do žućkasti, u starosti su mjestimično rđasto pjegavi.

Spore: Kuglaste, bradavičave, bradavice 0.7-0.8 µm visoke, rijetko združene u linije, 5.5-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Jako je čvrsto, tvrdo, lomljivo, u klobuku je debelo 8-10 mm, bjelkasto; miriše ugodno na voće, poput svježih jabuka, a okus je umjereno i različito ljut, u mladosti je jasno ljut uz listiće, ubrzo zatim ljutina nestaje, slično kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s alfa-naftolom postane sivo-ljubičasto, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok sa željeznim sulfatom postane crvenkasto-sivo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve, u parkovima te u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili grabom, na vlažnim mjestima, a rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ne u velikoj količini, jer zbog svoje ljutine može izazvati iritaciju želuca. Nisu sve krasnice koje su u početku ljute nejestive ili otrovne, postoje i neke jestive vrste.

Napomena: Slična je nevaljala tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens) koja ima tamnocrveni ili na sredini skoro crni klobuk, kožica se lako guli, stručak je bijel, a pri dnu ili na jednoj strani je crvenkast ili ružičast, a meso joj je vrlo ljuto.

Russula atrorubens - created in Finland by Allar Antson

TAMNOCRVENA KRASNICA

Russula atrorubens Quél.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + rubens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je okruglast i konveksan, kasnije se rastegne i ulegne na sredini, sjajan, kožica se guli do polovice promjera; karmincrven, purpurnocrven, tamnocrven, crveno-smeđ, prljavo maslinastozelenkast, sredina je nešto tamnija, skoro crnkasta, rub je svjetliji, ružičasto-crven, gladak i lagano crtast.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.7-1.4 (1.8) cm debeo, relativno je male debljine, malo je nepravilan, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, sjajan; bijel, ponekad je sa svijetloružičastom nijansom, baza je u starosti žućkasta do žućkasto-smeđa, malo je naboran.

Listići: Prilično su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, nisu široki; najprije su bijeli, zatim su blago kremasti.

Spore: Eliptične, s nepravilno povezanim bradavicama visokim oko 0.6 µm, 6.4-9.2 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno; miriše na voće, poput banane ili na lak za nokte ili na aceton, a okus je dosta papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko s jelom ili borom, također s bjelogoričnim drvećem kao što su vrba, breza jasen ili bukva, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta kao i sve krasnice ljutog okusa, ali se smatra otrovnom jer sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije probavne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Prepoznatljiva je po karmincrvenoj ili purpurnocrvenoj boji klobuka s tamnijom sredinom koja je u kontrastu s bijelom bojom stručka i listića.

ZLATNA KRASNICA

Russula aurea Pers.

Etimologija: auratus (lat.) = zlatne boje. Po boji.

Engleski naziv: Gilded Brittlegill

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, prvo je poluokruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, ljepljiv, kožica se teško guli, guli se samo na rubu; lijepe je žive crveno-smeđe, crveno-narančaste ili crvene boje, najčešće nepravilno izbljeđuje i postaje zlatnožut ili limunastožut, mjestimično je sa žutim mrljama po površini, rub je dugo vremena podvijen, tup, u starosti je lagano narebran.

Stručak: 4-9 (12) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, neujednačenog je oblika, valjkast, tvrd, najprije je pun, kasnije je spužvasto-šupljikav; bijel je s laganom žućkastom nijansom i sa smećkastim mrljama, jako je izbrazdan, manje je ili više naboran.

Listići: Prilično su gusti, međusobno su poprečno žiličasto povezani na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi; dugo su vremena svijetložućkasti, kasnije su limunastožuti, na kraju su skoro okerasti, oštrica je žućkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, izbrazdano-mrežaste, 7.5-10 x 6-8.2 µm; otrusina je žuta.

Meso: Čvrsto, prilično je tvrdo, kasnije lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je skoro uvijek limunastožuto; miris nije izražen, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedooker, a s gvajakovom tinkturom maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste od u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama kao simbionit s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenačkom tlu. Četvrtu sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Teško se zamijeni drugim vrstama zbog žuto-narančaste ili crvene boje klobuka i limunastožutih listića. Kombinacija boje klobuka i listića odgovara blagvi (Amanita caesarea) i niti jednoj drugoj vrsti, ali ona po morfološkim značajkama pripada u sasvim drugi rod.

Russula velutipes - created in Novof, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTA KRASNICA

Russula aurora Krombh.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Dawn Brittlegill

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini; crvenkast, ružičast ili je crvenkasto-smećkast, sredina je žuto-okerasta, teži da izbljeđuje, površina je malo pahuljasta, po suhom je vremenu nepravilno raspucan, rub je često svjetliji, izgleda pojasasto.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, skoro je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na bazi, često je brašnjav na vrhu; bijel, često je s ružičastom nijansom, žućkast.

Listići: Gusti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, neki su račvasti, lomljivi; bijeli su ili s laganom svijetloružičastom nijansom, u starosti su krem ili žućkasti.

Spore: Gotovo kuglaste, bradavičavo-mrežaste, bradavice visoke oko 0.5 µm, 6.2-8.5 x 5.2-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Debelo, bijelo, malo je porozno, lomljivo; miris je slab, ugodan na gljive ili voće, pomalo i orašast, a okus je blag, nije papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom karakteristično pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, smrekom, hrastom ili lipom; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ovoj krasnici dosta sliči ružičasta krasnica (Russula rosea) od koje se jasno razlikuje po karakterističnoj reakciji sa sulfovanilinom. Po navedenoj reakciji se razlikuje i od svih drugih krasnica, osim od sitne krasnice (Russula minutula) koja je nešto manja rastom i crvene je boje poput paprene krasnice (Russula emetica).

Russula azurea - created in Finland by Allar Antson

PLAVETNA KRASNICA

Russula azurea Bres.

Etimologija: azureus (lat.) = plavetno. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i manje ili više ulegnut na sredini, kožica se lako guli; crvenkast, ljubičast, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast ili siv, povremeno sa sivim ili maslinasto-sivim tonovima, sredina je uglavnom tamnija, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-1.5 (2.2) cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, pun, ubrzo postane šupljikav i spužvast, gladak; bijel, malo je izbrazdan, nikad nije s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti, vrlo su lomljivi; bijeli, u starosti su samo lagano krem, promjena boje je jedva uočljiva.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičavo-mrežaste, 6-12 x 6-9.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, vrlo je lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao simbionit s različitim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom ili jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po snježnobijelim listićima čija je boja u kontrastu s plavkasto-ljubičastim klobukom. Slična vrsta Russula lilacea ima crveno meso i listiće koji nisu snježnobijeli.

Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 3-11 (14) cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, skoro je ravan; karmincrven, tamnocrven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-crven, sredina je tamnija skoro crna, mjestimično je sa svjetlijim mrljama po površini, rub je tupo zaobljen, ubrzo se narebra, dužina rebara je između 0.5 i 1 cm.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, jako je robustan, tvrd, trbušast je ili batinast, sama je baza zaobljena ili malo zašiljena, uzdužno je narebran, osobito pri vrhu; bijel, s ružičastom je nijansom, osobito na donjem dijelu, a ponekad je i unutarnji dio ružičast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Prilično su uski, gusti, najširi su pred rubom, do 1.2 cm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, račvasti; svijetložuti, kasnije su krem ili okerasti, oštrica je svjetlija, crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa zašiljenim i ne previše gustim izoliranim ili nepotpuno mrežasto povezanim bradavicama, 8-11 x 6.5-8.2 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Tvrdo, čvrsto, kruto, debelo, suho, bijelo; miriše na cedrovinu ili borovinu, poput kutije za cigare, osobito kada se protrljaju listići, a okus je u prvi mah blag, no nakon minutu-dvije je paklenski, neizdrživo ljut, pali još dugo nakon kušanja.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfidom postane mesnatoružičasto, a listići crvenkasti poput mrkve, površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane limunastožuta, a meso blijedooker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, neki autori navode da raste u planinskim crnogoričnim šumama, a češća je na sredozemnom nego kontinentalnom području; prilično je rijetka krasnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog nepodnošljivo ljutog okusa mesa.

Napomena: Slična je smeđokoža golubača (Russula integra) koja je blagog okusa i dobre je kvalitete. Od ostalih krasnica sa žutim listićima, ljutim okusom i sličnom bojom ističe se postojana krasnica (Russula firmula) koja je nešto manja rastom, spomenuta vrsta je nejestiva. Slična je i prolazno ljuta tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) koja ima bijelu otrusinu i bijeli stručak, koji odozdo prema gore postaje siv.

Russula betularum - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BREZOVA PAPRENA KRASNICA

Russula betularum Hora

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Brittlegill

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, kožica se lako guli, vlažan je i mazav, gladak, prilično je sjajan; bjelkast, blijedoružičast, crvenkast ili ružičasto-crven, na sredini je obično tamniji intenzivni crveni tonovi su izuzetno rijetki, na sredini je često blijedožućkast ili oker, kasnije izblijedi i postane skoro bijel ili krem, boja je bljeđa nego kod mairejeve krasnice (Russula nobilis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-1.8 (2.3) cm debeo, dosta je visok, ubrzo postane lomljiv, valjkast je ili zadebljan na bazi, prvo je pun, zatim je komorasto-šupalj; bijel, kasnije malo požuti ili posivi, malo je uzdužno naboran.

Listići: Pomiješani su s lamelulama, razmaknuti, prilično su široki (do 6 mm), malo su trbušasti, vrlo se rijetko račvaju, izrezani su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, oštrica je blago nazubljena; bijeli su i često s krem odsjajem.

Spore: Eliptične, djelomično mrežaste, sa stožasto zašiljenim bradavicama visokim oko 0.5-0.7 µm, 7.9-11.5 x 7.4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo (i ispod kožice klobuka), teži da požuti ili posivi, u klobuku je debljine 4-5 mm, vrlo je lomljivo; miris je blag na voće, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno, dok s gvalakolovom tinkturom polako postane lagano plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim šumama breze uglavnom u simbiozi s brezom, često i na višim nadmorskim visinama, voli tresetnu mahovinu na vlažnom tlu, vrlo se rijetko pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, osobito ako se jede sirova i u većim količinama, a jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama većini ljudi obično ne uzrokuje nikakve tegobe. Sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije gastrointestinalne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična paprena krasnica (Russula emetica) od koje se po izgledu razlikuje po boji koja je mnogo slabija nego kod slične vrste, sliči i drugim varijacijama ove vrste. Može biti čak i potpuno bijela ili ružičasto-ljubičasta, prepoznatljiva je, jer se pronađe ispod breza, ima vrlo ljut okus i kožica se lako guli.

Russula brunneoviolacea - created in Norway by Bjørn Eidhammer

SMEĐELJUBIČASTA KRASNICA

Russula brunneoviolacea Crawshay

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je pravilno okrugao, kasnije je ulegnut je na sredini, skoro je lijevkast, kožica se guli do 80 % promjera; crven, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, plavo-ljubičast, zelen ili sivo-maslinast, maslinasto-smeđ s ljubičastim daškom, sredina je svijetlooker, često je s crnim mrljama, rub je često maslinast, obješen nadolje, u starosti je malo narebran, tanak.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 0.7-2 (2.5) cm debeo, batinast, zadebljan je pri dnu, ispod zadebljanja je ponovo sužen, prvo je s tvrdom je korom, prvo je pun, kasnije je sredina mekana, spužvasta i komorasto šuplja, redovito je crvljiv; bijel, po vlažnom je vremenu sivkast, u starosti je vrlo blago svijetložut, na pritisak postaje limunastožut do smećkasto-oker.

Listići: Ravno su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kao ravnalom su izvučeni, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prilično su do veoma gusti, tanki; u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su sve jače krem, kasnije su žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su 1.2-2 µm visokim šiljcima, 6.7-10 x 5.7-8.5 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Tanko, bijelo, lagano postane žućkasto, elastično, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom naglo postane ružičasto-crveno, a s vremenom prigušeno smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolonijama po više od 20-ak primjeraka, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom, bukvom ili grabom, u nižim predjelima, voli mračnije dijelove šume s dubokim slojem lišća. Česta je gljiva u zagrebačkom parku Maksimir, te u Gorskom kotaru pokraj bukava, ali je tu nešto rjeđa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Srećom je dosta ukusna gljiva, jer se ubire u uvjerenju da se radi o ljubičastozelenoj krasnici (Russula cyanoxantha).

Napomena: I od ljubičastozelene krasnice i od jestive krasnice (Russula vesca) razlikuje se žućkastom otrusinom i žućkastim listićima.

Russula cavipes - created on September 2015 in Spiazzi di Gromo (BG), Italy by Fabio Mauri

ŠUPLJONOGA KRASNICA

Russula cavipes Britzelm.

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i skoro ulegne na sredini, često je valovit, kožica se lako guli, gladak, lomljiv, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se lako guli do polovice promjera ili malo više; ružičast, ljubičast, vinskicrveno-ljubičast, na sredini je tamniji, rijetko je sa zeleno-smeđim mrljama, rub je svjetliji, dosta široko narebran i valovit.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.6-2 (3) cm debeo, prilično je dug, uglavnom je zakrivljen, zadebljan je na bazi, ubrzo je spužvasto šupljikav u sredini; bijel, svijetlokrem, na bazi lagano žuti, teži prema žutim pjegicama, površina je neravna, sa sitnim uzdužnim kanalićima i malo jamičasta.

Listići: Razmaknuti, dosta su pravilni, prilično su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, na bazi su često poprečno povezani žilicama; bijeli, bjelkasti, krem ili su žućkasti, s žuto-hrđastosmeđim su mrljama.

Spore: Eliptične, s djelomično mrežasto povezanim bradavicama, 7.5-11 x 7-8.2 µm; otrusina je blijedožućkasta.

Meso: Spužvasto, lomljivo, bijelo; miriše na voće ili cvijeće, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Ne reagira u dodiru na gvajakol, u dodiru s amonijakom nakon određenog vremena poružičasti (isključivo ispod listića), a boja je slabo postojana.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom, na mahovini, na vlažnom i močvarnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Potpuno sliči sardoniks krasnici (Russula sardonia) od koje se razlikuje po mesu koje ispod listića u dodiru s amonijakom poružičasti.

ZELENKASTA KRASNICA

Russula chloroides (Krombh.) Bres.

Etimologija: chloros (gr.) = zeleno, žućkasto-zeleno.

Engleski naziv: Blue Band Brittlegill

Klobuk: 5-12 (15) cm širok, prvo je konveksan,  kasnije je otvoren, jako ulegnut na sredini i izvrnutog ruba nakon čega poprimi lijevkast oblik, površina je najprije uglavnom bez sjaja i suha, zatim je glatka i skoro blistava, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i malo sluzav, kožica se jedva može guliti; bijel, prljavobjelkast, kasnije postaje žuto-oker, baršunasto-pahuljast, rub je tanak i dugo vremena podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 1.5-8 (10) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, dosta je vitak, nije kratak, valjkast, sužava se prema bazi ili je proširen na vrhu, čvrst, tvrd, najprije je pun, kasnije je šupalj, skoro je blistav; bijel, tipično je sa zelenkasto-plavkastim odsjajem na vrhu uz listiće, a taj pojas nije uvijek cjelovit, najprije je pahuljast, zatim je gladak, često je lagano naboran.

Listići: Veoma su gusti, 8-16 po centimetru, do 8 mm visoki, uski, tanki, izmiješani su s lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, linearno se sužavaju na krajevima, spuštaju se po stručku, samo su malo lomljivi, čak su i pomalo elastični; bijeli, poslije su s blagom plavom nijansom, plavo-zeleni kada se osuše, oštrica je u starosti plavkasto-zelena do smeđa, ali ne uvijek.

Spore: Eliptične, bradavičave, gotovo šiljaste, mrežaste, 6.5-11 x 6-9.1 µm; otrusina je bijela, krem do blijedožuta.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo, teži da poprimi smeđe ili žuto-smeđe mrlje, često je zelenkasto nahukano; miriše ugodno na voće, a ne po haringama ili po ribi, a okus je blag do ljutkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom do blago kiselom tlu; prilično je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete neugodnom okusu mesa.

Napomena: Pripada skupini u kojoj se nalazi slična modrolisna krasnica (Russula delica), a prepoznatljiva je po karakteristično gustim i prilično tankim listićima, stručak je neposredno ispod listića zelene boje, ali to nije uvijek izraženo, razlikuje se i po mirisu koji nikada ne podsjeća na ribu, već na smolu crnogoričnog drveća, smolast je i malo ljut.

Russula claroflava - created in Finland by Esa Borén

SJAJNOŽUTA KRASNICA

Russula claroflava Grove (1888)

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Swamp Brittlegill

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, s dosta je debelom kožicom, tvrd, po vlažnom je vremenu sjajan i malo mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do polovice promjera; žute, limunastožute do žuto-narančaste boje, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, prilično je dug, valjkast, tvrd, pun, ponekad je samo malo šupljikav; bijel, kasnije je prošaran sivim do crnkasto-smeđim mramoriranim crtežom, na dodir pocrveni.

Listići: Prilično su široki, prirasli su na stručak, gusti; žućkasti su do blijedooker, vremenom postupno tamne i postanu sivkasti do crnkasti, često su sa žućkastom oštricom.

Spore: Eliptične, obično sa dužim nego širim, grubim, djelomično spojenim, šiljastim bradavicama visokim do 1 µm, slabo mrežaste, često tvore kratke kreste ili linije, 8-12 x 7.5-10 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Čvrsto, bijelo, na ozlijeđenim mjestima uglavnom prvo pocrveni, kasnije postane sivo, crnkasto-smeđe do crno; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag ili malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Slabo reagira u dodiru s gvajakolom, dok meso u bazi stručka u dodiru sa sulfovanilinom postane karmincrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, jasikom ili johom, na vlažnim mjestima, na kiselom tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine krasnica kojima meso posivi, otrusina je krem boje, a meso je blagog okusa. Slična je blijeda krasnica (Russula decolorans) koja je izraženije narančaste boje i raste na drugačijem staništu.

LJUBIČASTOZELENA KRASNICA

Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto + xanthos (gr.) = žut. Po boji.

Engleski naziv: Charcoal Burner

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, uglavnom je bez sjaja, kožica se samo djelomično guli, samo na rubu, vlažan; izvanredno je promjenljive boje u kombinacijama: ljubičasto-plava, ljubičasto-crna, sivo-ljubičasta, zelena, maslinasto-smeđa, zeleno-crna, s mrljama druge boje, rub je najprije podvijen, zatim je tup, dosta je pravilan, gladak.

Stručak: 3-14 (16) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, mesnat je i čvrst, u starosti je spužvast, pun; bijel, rijetko je s ljubičasto-crvenkastom ili modrikastom nijansom i sa smeđim mrljama, sitno je naboran.

Listići: Gusti, mekani, prirasli, nejednako su dugi, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, elastični, većinu vremena nisu lomljivi, u starosti mogu biti lomljivi, na dodir su ljepljivi; bijeli, ponekad su s blagom plavkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do eliptične, samo na jednom kraju sitno bradavičave, (7.8) 8.1 - 9.3 (9.6) × (6.6) 6.8 - 7.8 (8.2) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 60, Me = 8.7 × 7.3 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka ljubičasto-plavkasto, ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je slatkast na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfovanilinom postanu ljubičasti, a meso pocrveni; ovo je jedina poznata krasnica koja ne mijenja boju mesa nakon što se natrlja željeznim sulfatom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem; česta je vrsta. Petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Zbog velike promjenljivosti boje klobuka je moguća zamjena s drugim krasnicama, značajka ove vrste je što su listići vrlo mekani, na pritisak prstom ne pucaju već su mazavi. Moguća je zamjena sa zelenim krasnicama, kao što su zelena krasnica (Russula aeruginea) i smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja nikad nema ljubičastoplave tonove po klobuku. Siva krasnica (Russula grisea) je slična po zelenkastoj boji, ali nije s ljubičastom nijansom i ima karakteristične slamnatožute i lomljive listiće. Ljubičastozelena krasnica jedina je krasnica koja ne reagira u dodiru sa željeznim sulfatom.

VARLJIVA KRASNICA

Russula decipiens (Singer) Bon

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po teškoj determinaciji.

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, gladak, blistav, u starosti je često bez sjaja, kožica se lako guli; krvavocrven, crveno-smeđ ili ljubičasto-crven, ubrzo izblijedi i izgubi boju, osobito na sredini gdje postane bjelkast, krem, žut, žuto-oker do zeleno-oker, rub je lagano narebran.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1.3-2.5 (2.8) cm debeo, uglavnom je vitak, proširen je na vrhu, na bazi je zašiljen+; bijel, kasnije je sa sivom ili smećkastom nijansom, nikada ne požuti, malo je naboran.

Listići: Gusti, često su račvasti, izrezani su uz stručak, prirasli; najprije su svijetložuti, u starosti su zlatnožuti do žuto-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave do bodljikave, nanizane poput lanaca i mjestimično grebenasto spojene, (7.1) 7.8 - 9.5 (9.6) × (6.3) 7 - 8.8 (9.0) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.4 × 7.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je žuta.

Meso: Kompaktno, mekano, lomljivo, bijelo, bjelkasto, kasnije posivi; miriše na voće, a okus je papren.

Kemijske reakcije: Dosta jako reagira na gvajakol, meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, grabom ili bukvom, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a ponekad je ljutina podnošljiva.

Napomena: Ova krasnica raste tipično u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta, rijetko ispod drugih bjelogoričnih vrsta, a nikada u crnogoričnim šumama.

MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-22 (28) cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ulegnut na sredini i lijevkastog oblika, suh, kožica se vrlo malo ili nimalo ne guli; bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), mjestimično je oker ili smećkast, najčešće je baršunast, ubrzo je upadljivo sitno naboran ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit i iskrivljen.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, vrlo je kratak i zdepast, valjkast, skoro se uvijek širi od baze prema vrhu; najprije je bijel, s plavkastom je ili zelenkastom nijansom na vrhu, kasnije može biti i oker ili sa smećkastim nepravilnim mrljama, uski pojas ispod spoja s listićima je uvijek bijel, prvo je gladak i bez sjaja, zatim je naboran i baršunast.

Listići: Gusti, široki, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni s bezbojnim vodenastim kapljicama; bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim niskim bradavicama visokim oko 0.5-1.5 µm, (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela do kremasta.

Meso: Bijelo, tvrdo, lomljivo, debelo, zrnasto, ne mijenja boju; mirisom podsjeća na ribu ili voće (nekad dominira prvo, a nekada drugo), često je neugodan, a okus je malo ljutkast, posebno uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso i površina stručka u dodiru s lakto-fenolom postanu ljubičasto-smeđi, a meso s alfa-naftolom ubrzo postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bor ili hrast, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlo. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je najtipičnija vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus) koja se nešto razlikuje po pristnosti mlijeka i po jako ljutom okusu. Najprepoznatljivija je po staništu, skupnom načinu rasta, ukopanosti u zemlji, djelomično je jamičasta, te se po klobuku nalaze ostaci zemlje i suhog lišća. Po kvaliteti nije među kvalitetnijim krasnicama, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod nevaljale baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus).

Russula densifolia - created on August 2021 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

GUSTOLISTIĆAVA KRASNICA

Russula densifolia Secr. ex Gillet

Etimologija: densi (lat.) = gusto + folium (lat.) = list, listić. Po gustim listićima.

Engleski naziv: Crowded Brittlegill

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nešto otvori i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera; u početku je bjelkast, zatim je sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, kasnije je tamnosmeđ do crvenkasto-smeđ, mjestimice je s mutnim mrljama, više je ili manje fino ispucan, često je bijel prema rubu, rub je prvo zaokružen prema dolje, kasnije je ponekad ravan ili izvrnut, valovit, dugo vremena ostane bijel.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.7-2 (2.5) cm debeo, valjkast, nije uvijek centralan, malo je širi na vrhu uz listiće i sužen na bazi, vretenast, gladak; bijel, na ozlijeđenim mjestima posmeđi, kasnije postane sivo-crn.

Listići: Gusti, s prisutnim su lamelulama, dosta su pravilni, nisu široki, zakrivljeni, prirasli su ili se spuštaju po stručku; bijelo-krem do oker, na ozlijeđenim mjestima pocrvene, kasnije postanu plavo-zelenkasti do crni, oštrica brže pocrveni.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa srednje velikim mrežasto spojenim bradavicama, 6-9.4 x 5-7.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto, na prerezu polako pocrveni, kasnije postane tamnosivo do sivo-crno; miriše na plijesan ili na stare vinske bačve, malo na voće, poput grožđa, a okus je blag do malo papren, osobito uz listiće, ali mnogo slabije nego kod ljutolisne krasnice (Russula acrifolia).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto-narančasto i zeleno, a u dodiru s gvajakolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom borom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Dio autora za ovu vrstu navodi da je nejestiva, a po izvješćima o jestivosti bi se mogla kategorizirati kao uvjetno jestiva, odnosno jestiva u manjim količinama. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu. Po morfološkim osobinama i staništu na kojem raste veoma je slična ljutolisna krasnica. Razlikuje se po okusu mesa uz listiće koji je mnogo slabije papren, za razlikovanje samo na temelju izgleda je potrebno imati veliko osobno iskustvo.

PAPRENA KRASNICA (BLJUVARA)

Russula emetica (Schaeff.) Pers.

Etimologija: emetikos (gr.) = koji povraća. Po efektu koji izaziva trovanje.

Engleski naziv: Sickener

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, spljošti i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, vlažan i ljepljiv, kožica se obično može guliti samo na rubu, ispod je crven do ružičasto-crven; promjenljive je boje kao i sve krasnice, crven, ružičasto-crven i crvenkasto-smeđ, vremenom bjelkasto izbljeđuje, rub je malo valovit i izbrazdan.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-1.8 (2.5) cm debeo, valjkast, pun, spužvast, lomljiv; bijel, bez crvenih je nijansi, malo ili nimalo ne požuti, naboran.

Listići: Relativno su gusti, prirasli, lomljivi, trbušasti, jednako su dugi, bijeli.

Spore: Eliptične, sa stožastim bradavicama visokim do 1.2 µm, mrežaste, (6.8) 7.2 - 8.1 (8.7) × (4.9) 5.3 - 6.2 (6.9) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 5.8 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano ružičasto-crvenkasto; upadljivo miriše na voće, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polagano postanu blijedo limunastožuti, meso u stručku u dodiru sa sulfavanilinom često postane tamnoplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u močvarnim crnogoričnim šumama, šumskim putevima i tresetištima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Najprepoznatljivija je po crvenom klobuku koji je uvijek s upadljivom bijelom nijansom, jer bjelkasto izbljeđuje. Kao i kod svih varijacija paprene krasnice, stručak i listići su bijele boje, ali mogu biti i s nijansom neke druge boje. Pojavljuje se u raznim varijacijama, kao gorska paprena krasnica (Russula silvestris), brezova paprena krasnica (Russula betularum), sivonoga krasnica (Russula hydrophila), planinska bljuvara (Russula nana) i mairejeva krasnica (Russula nobilis). Između svih varijacija postoje određene razlike po kojima se mogu međusobno razlikovati. Sve spomenute gljive su lagano otrovne i ljutog okusa, ali jedan primjerak bljuvare u jelu s miješanim gljivama obično kod većine ljudi neće uzrokovati nikakvu reakciju.

Russula exalbicans - created in Germany by Th. Kuhnigk

IZBLIJEDJELA KRASNICA

Russula exalbicans (Pers.) Melzer & Zvára

Etimologija: ex-albesco (lat.) = blijediti, izblijediti. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Bleached Brittlegill

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i dosta napadno ulegnut na sredini, kožica se vrlo teško guli; izblijeđene je ružičaste, crvene, crvenkasto-ljubičaste do sivo-žute boje s tendencijom da gubi boju i postane bijel s ružičastim, sivkastim ili zelenim pjegicama, rub je rastrgan, gladak ili kasnije lagano narebran.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, prilično je čvrst, uglavnom je dosta kratak i zdepast, sužen je na vrhu ili na bazi; bijel, ponekad je s ružičastom nijansom ili sa žućkasto-smeđim mrljama, u starosti sivkast i sa sivim žilicama.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama koje su manje ili više račvaste prema stručku, na bazi poprečno spojeni žilicama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su krem, žućkasti i također sivkasti.

Spore: Eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 0.5-0.7 µm, spojenih malim grebenima, nisu mrežaste, 7-10 x 5.7-7 µm; otrusina je žućkasta do oker.

Meso: Bijelo do sivkasto, debelo, lomljivo je kao kod svih krasnica, u bazi stručka je žuto ili prljavosmeđe; miriše na voće, a okus je blag ili malo ljutkast, ljutina nestaje žvakanjem.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, na suhim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Smatra se formom krvave krasnice (Russula sanguinea) s tendencijom da izgubi boju i postane bijelo-siva na svim dijelovima. Raste ispod breza i meso teži da posivi, to su dvije osobine po kojoj se razlikuje od sličnih vrsta. Za izblijedjelu se krasnicu može se reći da je gljiva parkova i vezana je za breze. Ima vrlo promjenljivu boju, prizemljena je i redovito izblijedi. Osobito su karakteristični listići koji se jako račvaju, a jedan se listić ponekad po dužini i dvaput račva. Na istome staništu i u isto vrijeme raste slična graziozna krasnica (Russula gracillima) kojoj je klobuk također slične promjenljive boje, ali se listići ne račvaju.

BRAŠNJAVONOGA KRASNICA

Russula farinipes Romell

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji stručka.

Engleski naziv: Floury Brittlegill

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i jasno ulegnut na sredini, nepravilan, valovit i vijugav, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sitno čehast do bradavičav, hrapavog izgleda, kožica je prirasla i teško se guli; ujednačene žućkasto-oker, žut, žućkasto-zelenkast, na sredini je tamniji, često je sa smećkastim ili crvenkastim mrljama, rub je u mladosti podvijen, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, slabašan, često se zadebljava prema vrhu, na bazi je zašiljen, pun, u starosti je komorasto šupalj; bijel, svijetložut, kasnije je okerast, u starosti je sa smeđim pjegama, na bazi je hrđastosmeđ.

Listići: Dosta su razmaknuti, uski, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, obično nisu lomljivi, izmiješani su s lamelulama, račvasti; bijeli, kremasti, u starosti su žućkasti.

Spore: Eliptične, rjeđe su kuglaste, s malim izoliranim i ponekim međusobno povezanim šiljcima visokim do 0.5 µm, (6.2) 6.6 - 7.9 (8.7) × (5) 5.4 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.9 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, lomljivo, bijelo, kasnije je sivkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan začinski ili na voće, a okus vrlo ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na travnatim površinama u rijetkim bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, brezom, lijeskom ili hrastom, uglavnom na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Ova je krasnica vrlo ljutog okusa i općenito je nejestiva vrsta, ali se smatra otrovnom vrstom jer određeni njemački izvori navode da sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji nakon konzumacije veće količine uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata.

Russula fellea - created on October 2022 in Bulle, Switzerland by Nicolas Schwab

ŽUČNA KRASNICA

Russula fellea (Fr.) Fr.

Etimologija: felleus (lat.) = odnosi se na žuč, žučno. Po paprenom okusu.

Engleski naziv: Geranium Brittlegill

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, u mladosti je okruglast, zatim je polukuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu je malo mazav i ljepljiv, gladak, kožica se teško guli; svijetložut, okerast, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, mjestimično je s crvenkasto ili crvenkasto-okerasto pjegav, rub je nešto svjetliji i kratko narebran, u starosti se rascijepa.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, nepravilno je valjkast, ponekad je zadebljan na bazi ili ispod klobuka, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak; bijel, bjelkast, kasnije je kremasto-žućkast ili okerast, osobito prema dnu, inače je boje listića.

Listići: Gusti, tanki, pravilni, izmiješani su s lamelulama, prirasli, često su malo račvasti; u mladosti su bijeli, blijedokremasti, kasnije su kremasto-žuti ili okerasti, oštrica je ponekad hrđastosmeđa i orošena.

Spore: Eliptične, sa šiljastim mrežasto povezanim bradavicama visokim 1-1.5 µm, 7.1-9.5 x 6.3-8.2 µm; otrusina je blijedokrem do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, najprije je bijelo, kasnije je bjelkasto do blijedožućkasto, na prerezu postane kremasto-žuto; miris je slatkast i kiselkast poput kompota od jabuka ili senfa, a okus je vrlo ljut i malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom najprije postane vinskicrveno pa zatim ljubičasto i na kraju purpurno-crno, dok s gvajakolovom tinkturom postane blijedosmećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom ili grabom, vrlo se rijetko pronađe u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, jer je okus mesa vrlo ljut.

Napomena: Nalazi se u brojnoj skupini krasnica čije je meso vrlo paprenog okusa ili vrlo jakog i neugodnog mirisa, ima žuto-oker klobuk, a stručak se ponekad sužava sve do listića. Rub klobuka je po literaturi jako narebran, međutim obično je samo malo narebran, skoro u tragovima. Ostali je dio klobuka gladak, a kožica je prilično sjajna i lako se guli u trakama. Vrlo je slična jestiva sjajnožuta krasnica (Russula claroflava) koja je žuto-narančaste boje, meso nema izražen miris, a na presjeku tamni, raste ispod breza.

Russula firmula - created in Finland by Allar Antson

POSTOJANA KRASNICA

Russula firmula Jul.Schäff.

Etimologija: firmus (lat.) = nepokretan, stabilan, krut. Po držanju tijela (po konzistenciji?).

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan i tvrd, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, najprije je mazav, kasnije je sjajan, kožica se lako guli; jako je promjenljive boje, ljubičast, ljubičasto-crven, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, sa žutim, žuto-maslinastim ili smećkastim pjegama, na sredini je ponekad svjetlije sivo-ljubičaste boje, može biti tamniji kao kod pupače (Russula caerulea) ili blijed kao kod jestive krasnice (Russula vesca) ili pjegave ljutice (Russula maculata), u početku je baršunast, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.8-1.5 (2) cm debeo, tvrd, pun, u starosti je šupalj, gladak je ili sitno pahuljast na vrhu, nešto je žiličast na bazi; bijel, teži da požuti ili lagano posmeđi.

Listići: Gusti, prirasli, često su slobodni, račvasti; bjelkasti, kasnije su žuti, žuto-oker ili narančasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Kuglaste, s jakim izoliranim šiljcima sakupljenim u krestu, zebraste ili gotovo mrežaste, 7.5-13 x 6.7-12 µm; otrusina je žuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; upadljivo miriše na voće, poput jabuke ili na lišće pelargonije, a okus je u klobuku i stručku blag, dok je uz listiće je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom ili jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Pripada skupini krasnica koje su male rastom, jako ljutog okusa i sa žutim listićima. Ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) ima bijele, a ne žuto-oker listiće. Jako miriše po lišću pelargonije po čemu je najprepoznatljivija od svih krasnica ljutog okusa.

SMRDLJIVA KRASNICA (SMRDAČA)

Russula foetens Pers.

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po jakom i lošem mirisu.

Engleski naziv: Stinking Brittlegill

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan i raširen, ponekad je stožast, u mladosti je veoma mazav i ljepljiv, sjajan, kožica se lako guli od četvrtine do gotovo polovice promjera; žuto-oker, žuto-smeđ, žuto-narančast, narančasto-smeđ, često je s maslinastom nijansom, na sredini je tamniji, rub vremenom postaje izrazito narebran, čak i do 2 cm od ruba, nepravilno valovit, vijugav, kasnije se stanji do listića.

Stručak: 4-13 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, debeo, valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupljikav ili šupalj; bjelkast, žućkast, u starosti je sa smeđim mrljama.

Listići: Gusti, prirasli, nejednako su dugi, uglavnom su račvasti uz stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, oštrica je ravna, u mladosti ispuštaju vodenaste kapljice, lomljivi; bjelkasti, žućkasti, u starosti su smećkasti ili hrđastosmeđi, iste su boje kao i klobuk, ispuštaju vodenastu tekućinu, od koje poslije zaostanu smeđe mrljice.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 1-1.3 µm, 7.5-11.5 x 6.5-9.1 µm; otrusina je krem.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, krem, na presjeku u dodiru sa zrakom dugo vremena ne mijenja boju, zatim postane blijedožućkasto pa kasnije smećkasto ili sivo-smeđe; miris je slatkasto neugodan, odvratan, poput sijena ili spaljenog roga, u starosti je odvratan na pokvarenu ribu, a okus je općenito izrazito ljut, može izazvati mučninu, u stručku je lagano ljuto tek nakon 30-ak sekundi, a uz listiće je odmah vrlo ljuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, brezom, hrastom ili grabom, rijetko se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vlažnija mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: U skupini smrdača postoji čitav niz vrsta koje nije lako međusobno razlikovati. Sve su toksične. Nevaljala bademova krasnica (Russula grata) također ima veoma neugodan zadah, klobuk je u mladosti zatvoren, kožica na klobuku se guli samo na rubu, manje je mazava, a rub je slabije narebran.

LOMLJIVA KRASNICA

Russula fragilis Fr.

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Fragile Brittlegill

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, malo je mazav, kožica se lako guli do 3/4 promjera; vrlo je promjenjive boje, oker, ružičast, crven, crvenkasto-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast, zelenkast ili maslinastozelen, nešto je tamniji na sredini, nekad poprimi maslinasto-smećkasti ton, kožica je prozirna, rub je narebran i valovit.

Stručak: 2-11 (13) cm visok i 0.5-1.6 (1.8) cm debeo, sužen je na vrhu, batinasto je zadebljan na bazi i ponekad ispod listića, lomljiv, pun, u starosti je šupljikav, gotovo je gladak; bijel, bjelkast, kasnije je žut, na pritisak požuti, malo je pahuljast ili vlaknast.

Listići: Gusti, prilično su široki, izmiješani su s nježnim lamelulama, na bazi su poprečno povezani s žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je često vijugava i postepeno nazubljena; bijeli, kasnije su žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, jako mrežaste, 6.5-10 x 5.7-8.1 µm; otrusina je bijela, također je žuta kada se osuši.

Meso: U klobuku je vrlo tanko, skoro je nepostojeće na rubu klobuka, lomljivo, relativno je mekano, bijelo; ugodno miriše na voće, kolače ili kokos, a okus je vrlo papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli pjeskovito tlo. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Malena je krasnica veoma promjenljive boje tako da postoji gotovo crvena forma zbog čega može biti konfuzije sa skupinom bljuvara u kojoj se nalazi paprena krasnica (Russula emetica). Listići su postepeno zupčasti po čemu se s dosta velikom sigurnošću razlikuje od vrsta iz navedene skupine.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 842. Lomljiva krasnica (Russula fragilis (Pers. ex Fr.) Fries)

Russula fragrantissima - created on August 2020 in Provincia di Piacenza, Italy by Federico Calledda

MEDNOMIRISNA KRASNICA

Russula fragrantissima Romagn.

Klobuk: 3-9 (14) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, suh; blijedoker, žuto-smeđ, može biti i crvenkast do ljubičasto-smeđ, često je s točkastim hrđastosmeđim mrljama, rub je u starosti narebran, svako je rebro zasebno isprekidano po dužini.

Stručak: 4-14 (15) cm visok i 1.5-5 (6) cm debeo, valjkast, tvrd, na bazi je tanji ili gotovo zašiljen, gladak, pun, u starosti je šupalj; u mladosti je bijel, kasnije je žućkast do smećkast, baza je u starosti prljavocrvenkasta.

Listići: Gusti, pravilni, često se račvaju uz stručak, prirasli; bijeli do krem, u starosti od oštrice postaju crno-smeđi.

Spore: Kuglaste, s djelomično umreženim bradavicama, 6-10 x 6-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, lomljivo, na prerezu ne mijenja boju; miriše na anis, a okus je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, obično šumama hrasta, bukve i smreke, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u sjenovitim i vlažnim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Mednomirisna krasnica nije česta vrsta i slabo je poznata. Slična joj je bademova krasnica (Russula grata). Naša se opisana vrsta bitno razlikuje po mirisu na anis, koji ostaje dobro očuvan čak i nakon dužeg vremena ili nakon sušenja, te boji klobuka koji je blijedooker s blagom ljubičastom nijansom, nije mazav i rub je narebran tek kod starijih plodnih tijela, a svako je rebro karakteristično isprekidano.

Russula gracillima - created in Finland by Jukka Vauras

GRACIOZNA KRASNICA

Russula gracillima Jul.Schäff.

Etimologija: gracilis (lat.) = slabašan, suhonjav, tanak. Po izgledu.

Engleski naziv: Slender Brittlegill

Klobuk: 1-4 (7) cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se otvori i izravna, često je s malim ispupčenjem ili je ulegnut na sredini, kožica je glatka i malo sjajna, lako se guli u trakama do polovice promjera; jako je promjenljive boje, zelenkast, blijedoružičast, zelenkasto-ružičast, narančasto-ružičast, sivo-ružičast, ružičast, ružičasto-smeđ ili je ljubičast, nešto je tamniji na sredini, rub je lagano narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast, dosta je pravilan, zadebljava se prema bazi, na samoj je bazi zašiljen, u sredini je kasnije pamučast; bijel, s ružičastom je nijansom, naboran.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je ravna; bijeli, ubrzo zatim su krem.

Spore: Široko eliptične, prošarane izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, 7-9 x 4.8-7.1 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je uglavnom blag, rijetko je malo papren, u mladosti je često papren uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama i parkovima uvijek u simbiozi s brezom, na vlažnijim terenima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova krasnice raste tipično ispod breze i zbog dosta promjenljive boje klobuka se lako zamijeni s brojnim sličnim vrstama, kao što su primjerice queletova krasnica (Russula queletii i brezova paprena krasnica (Russula betularum). Prepoznatljiva je prvenstveno po okusu mesa koje je vrlo slabo ili uopće nije papreno.

BADEMOVA KRASNICA

Russula grata Britzelm.

Engleski naziv: Bitter Almond Brittlegill

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, mesnat, u mladosti je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, kožica se guli do polovice promjera, vlažan, ljepljiv i gotovo sluzav; žut, žuto-smeđ, oker, žuto-narančast ili je smeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji, gusto narebran i zaokružen.

Stručak: 4-10 (11) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, prvo je pun, kasnije je komorasto šupalj, robustan, tvrd, proširen je na vrhu i na bazi; bijel, bjelkast, pri dnu je tamnosmeđ, kasnije je s nepravilnim žutim, žuto-narančastim ili smeđim pjegama, fino je uzdužno brazdast.

Listići: Prilično su gusti, pomiješani su s mnogo lamelula, u mladosti su s vodenastim kapljicama, račvasti su uz stručak, prirasli; bjelkasti, kasnije su krem, u starosti su često sa smeđim pjegama, oštrica nije žuto-smeđa ili smećkasta kao kod prljave krasnice (Russula illota).

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim bradavicama, mrežasto-krestaste, 6.8-11.2 x 7-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je smeđe, na prerezu ne mijenja boju; miriše veoma jako i neugodno na gorke bademe ili liker od višanja, osobito kada se protrljaju listići, a okus je umjereno ljut i neogodno gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, hrastom ili grabom, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Ne može se konzumirati zbog nugodnog mirisa i ljutog okusa, ali se smatra otrovnom vrstom, kao i smrdljiva krasnica (Russula foetens), jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih ljudi mogu uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive. 

Napomena: Klobuk je manje mazav, a rub je slabije narebran od slične smrdljive krasnice. Russula fragrans i mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima) imaju drugačiji miris i okus. Teško ih je međusobno razlikovati.

Russula graveolens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PURPURNOCRVENA KRASNICA

Russula graveolens Romell

Etimologija: gravis (lat.) = težak, jak + oleo (lat.) = miris, mirisati. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Oldcrab Brittlegill

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, bez sjaja, lako se guli skoro do sredine; vrlo je promjenjive boje, oker-smeđ, maslinasto-oker, blijedocrvenkast, crven, tamnocrven, ljubičasto-crven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-smeđ, sredina ili rub su često ljubičasto-crni, često je ružičasto-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), rjeđe je crvenih tonova, malo je radijalno naboran, rub je kasnije malo narebran.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, često se lagano zadebljava prema bazi, na samoj je bazi sužen; bijel, u starosti je prema bazi žućkast do smećkast, rijetko je s crvenom nijansom, na pritisak posmeđi.

Listići: Gusti, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti do oker, oštrica je kasnije smeđa.

Spore: Eliptične, s malim su djelomično grebenasto spojenim šiljatim bradavicama visine 0.6-0.8 µm, 6.7-10.5 x 5.5-8.4 µm; otrusina je krem do svijetložuta.

Meso: Vrlo je tvrdo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano crvenkasto, u starosti ili na pritisak posmeđi; jako miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uz putove ili na rubu šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama u blizini bora ili smreke, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu obično su blagog okusa i stoga jestive, dok miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Ova vrsta razlikuje se od vrste Russula purpurata po izgledu i boji klobuka. Haringova krasnica (Russula xerampelina) ima jaki crveni ton stručka i raste ispod crnogoričnog drveća, dok je Russula faginea nešto veća rastom, ima nešto tamniju otrusinu i raste ispod bukve.

SIVA KRASNICA

Russula grisea Fr.

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Engleski naziv: False Charcoal Burner

Klobuk: 4-11 (14) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i malo ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, mazav i ljepljiv; promjenjive je boje, na sjenovitom je mjestu gotovo bijel sa žućkastim mrljama i crvenkastom nijansom, češće je siv, smećkast, sivo-smećkast, ljubičast, sivo-ljubičast, maslinast i sivo-maslinast, plavkasto-zelen, crnkasto-maslinast ili je sivo-crn, s tamnijim i svjetlijim mrljama po površinina sredini je tamniji, obično crvenkasto-smeđ, rub je tanak i u starosti malo narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm, tvrd, kratak, valjkast, nešto je sužen na bazi; bijel, kasnije je često sa žućkastim, smećkastim ili ljubičasto-smeđim mrljama po površini.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, neki su račvasti, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka; bijeli, kasnije su krem, u starosti su s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, s izoliranim djelomično spojenim sitnim bradavicama obrubljenim i povezanim niskim grebenima, 6.5-9.2 x 5-7 µm; otrusina je svijetložuta do kremasto-žuta.

Meso: Nježno, mekano, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka i na mjestima oštećenim od puževa je ružičasto-ljubičasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, grmlju, po livadama i uz rubove šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, osobito brezom, bukvom ili hrastom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, sredinom rujna na lokalitetu Subotica Podravska kod Koprivnice

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Općenito su krasnice dosta teške za determinaciju. Neke tipične vrste su krastava krasnica (Russula virescens), smrdljiva krasnica (Russula foetens), ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) i žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca). Druge je teško determinirati čak i iskusnim mikolozima. Pravilo za krasnice glasi: sve su jestive ako nemaju ljut okus, što ne znači da su sve ljute otrovne. Lako se zamijeni s ljubičastozelenom krasnicom koja ima vrlo sličan ton klobuka. Razlikuje se po kremastoj boji listića, nisu bijeli, vrlo su gusti i ispod kožice klobuka nije ružičasto pigmentirana.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 808. Siva krasnica (Russula grisea (Pers. ex Secr.) Fries), Sinonim: Russula palumbina Quél.

SMEĐEZELENA KRASNICA

Russula heterophylla (Fr.) Fr.

Etimologija: eteros (gr.) = drugačiji, različit + phyllon (gr.) = listić. Po nepravilnim, račvastim listićima.

Engleski naziv: Greasy Green Brittlegill

Klobuk: 3-11 (15) cm širok, najprije je skoro kuglast pa otvoren, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, lomljiv, sredina je malo tamnija, po vlažnom je vremenu malo mazav, po suhom je vremenu često raspucan na polja, kožica se teško guli; veoma je promjenljive boje, osnova je zelenkasta, može biti žuto-zelen, žuto-smeđ, smećkast, zelen ili maslinastozelen, rijetko je crvenkastog tona, rub je prvo je gladak, kasnije je malo narebran, često je malo povučen pa listići vire iz ruba.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, ujednačeno je valjkast, skoro uvijek je sužen na bazi, čvrst, pun; najprije je bijel, kasnije je sa žućkasto-smeđim do hrđastosmeđim mrljama prema dnu, uzdužno je naboran.

Listići: Dosta su gusti, nježni, nisu široki, tanki, uz stručak su jako račvasti, mogu biti račvasti i dalje od stručka, prirasli, nepravilni su poput alveola, lako su lomljivi; bijeli, kasnije su s žućkastim do smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, ponekad kruškolike ili u obliku graha, s izoliranim bradavicama visokim 0.2-0.6 µm, djelomično spojenim grebenima i spojnim linijama, 5-8.7 x 4-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je manje ili više ružičasto; miris je ugodan, a okus je slatkast, orašast, malo je trpak uz listiće, nakon dužeg žvakanja je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Ako meso u stručku i listiće natrljamo kristalima željeznog sulfata postanu crveno-narančasti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili johom, a vrlo rijetko borom, voli neutralno ili blago kiselo tlo; prilično je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva.

Napomena: Karakteristična je po račvastim listićima, koji se obično granaju uz stručak. Slična je jestiva zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima malo papreno meso i maslinastom krasnicom (Russula olivacea), kojoj je stručak obično s ružičastom nijansom.

PRLJAVA KRASNICA

Russula illota Romagn.

Etimologija: illotus (lat.) = prljavo, neoprano. Po mrljama na klobuku.

Engleski naziv: Freckled Brittlegill

Klobuk: 3-14 (16) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i često ulegnut na sredini, veoma je nepravilan, po vlažnom je vremenu jako mazav, skoro želatinozno-sluzav, nepravilno je razdijeljen na režnjeve; žuto-smjeđ, oker-smeđ, često je prošaran mjestimičnim ljubičasto-smeđim pjegama, ponekad je vlaknast, rub je najčešće jako narebran.

Stručak: 4-10 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, nepravilan, nekad je na bazi tanji ili zadebljan, tvrd, prvo je komorasto šupalj, zatim je spužvasto šupalj; na bazi je bjelkast, kasnije je žut ili žuto-smeđ, u starosti je smećkast, smeđe je vlaknast, često je prekriven smećkastim mrljama, brazdast.

Listići: Prilično su gusti, široki su do 7 mm, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli; bjelkasti, kasnije su žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi, oštrica je tipično smećkasta i vrlo karakteristično tamnosmeđe točkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 0.5-2 µm i povezanim linijama, 7-8.5 x 6-7.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Tanko, prvo je tvrdo, kasnije je lomljivo i spužvasto, bjelkasto, ponekad je s ljubičastim pjegicama, na ozlijeđenim mjestima i u starosti je smećkasto ili hrđastosmeđe, uglavnom pri dnu stručka; miris je jak i kompleksan, podsjeća na koštice gorkog badema, na voće ili anis, u starosti je odvratan na spermu, a okus je neugodno ljut, osobito u stručku.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i u crnogoričnim šumama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog neugodnog zadaha i ljutog okusa, ali se smatra otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Predstavnik je skupine smrdljivih i dosta rasprostranjenih gljiva. Njena osobitost je smećkasto-ljubičasta i točkasta oštrica listića, te pojava ljubičasto-smećkastih pjega po klobuku, a meso teži da postane ljubičasto-pjegavo. Moguća je zamjena s drugim vrstama smrdljivih krasnica. Pomalo se razlikuje od skupine gljiva u kojoj je tipična vrsta smrdljiva krasnica (Russula foetens) i koje mirišu na gorke bademe, vrsta Russula fragrans razlikuje se po blagom okusu i jačem mirisu na gorke bademe, dok naša opisana vrsta ima kompleksan miris na gorke bademe i voće, a okus joj je ljut. Kod vrlo slične bademove krasnice (Russula grata) oštrica na listićima nije točkasta i potpuno posmeđi, dok mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima) lagano miriše na anis ili sir. Od navedenih vrsta se malo razlikuje i po mikroskopskim osobinama.

Russula innocua - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SMARAGDNA KRASNICA

Russula innocua (Singer) Romagn. ex Bon

Klobuk: 1.5-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se otvori i tek malo ulegne, gladak, bez sjaja, suh, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav; bijel, prljavobijel, sivkast, žućkasto-zelen, zelen do sivo-zelen, često je s oker dijelovima, sredina je obično tamnija, sitno je maljav, u starosti je izbrazdan, rub je valovit i narebran.

Stručak: 2-4 (6) cm visok i 0.6-1 (1.1) cm debeo, valjkast, na dnu je uži, vretenast, zakrivljen, gladak, pun, kasnije postane pamučasto šupalj; bijel, bjelkast, poslije odozdo postaje sivkast, na vrhu je dugo vremena bijel, u starosti je žuto-smeđ, uzdužno je crtast.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, pravilni, poneki se račvaju, prirasli za ili se kasnije vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli ili bjelkasti, kasnije su kremasto-žućkasti.

Spore: Kuglaste, sa izoliranim šiljatim bradavicama visokim do 1 µm, 8-9.2 x 6.5-8 µm; otrusina je blijedokrem do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je lagano trpak, gotovo blag, ubrzo nakon žvakanja je papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim  drvećem, obično bukvom, brezom, kestenom, grabom ili lijeskom, na vlažnom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako većina izvora navodi da je nejestiva vrsta, smatramo je lagano otrovnom jer sadrži određene toksine koji uzrokuju alergijske reakcije, kao i neke druge nepoznate blage reakcije. Latencija traje od 30 minuta do 24 sata. Pojedinačni primjerci su sigurno bezopasni. Do sada nisu zabilježeni slučajevi ozbiljnijeg trovanja.

Napomena: Smaragdna je krasnica vrlo rijetka vrsta.

UPADLJIVA KRASNICA

Russula insignis Quél.

Etimologija: insignis (lat.) = izuzetna, upadljiva, istaknuta. Po prepoznatljivom izgledu.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, isprva je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini; krem-smećkast, oker-smeđ, do sivo-smeđ, na sredini je uglavnom tamnosmeđ, površina je glatka ili s malim neravninama, pjegava, u mladosti je sa žutim ostacima ovoja, rub je jako narebran.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, pun, u starosti je komorasto šupalj; bijel, bjelkast do sivkast i s jedva uočljivom ružičastom nijansom, sa žutim mrljama na bazi.

Listići: Gusti, račvasti, prirasli, oštrica je glatka; bjelkasti, kasnije su krem do žuto-smeđi.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s mrežasto su spojenim bradavicama, 6.5-9 x 5-6.5 µm; otrusina je svijetložuta ili kremasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće, a okus je blag i nakon dužeg žvakanja, malo podsjeća na sir.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane svijetlo ružičasto, kasnije postane žuto-sivo, s gvajakolom zeleno-plavo, s fenolanilinom postane vinskicrveno, dok kožica klobuka i meso u bazi stručka u dosiru s KOH postanu crveni ili narančasto-crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom ili hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, obično s borom, na vlažnim i travnatim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po blagom okusu mesa, komorasto šupljom stručku i žutoj bazi stručka.

Russula integra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

SMEĐOKOŽA GOLUBAČA

Russula integra (L.) Fr.

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut. Po listićima koji su neprekinuti.

Engleski naziv: Nutty Brittlegill

Klobuk: 4-15 (18) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan i nepravilan, kasnije je otvoren i u obliku zdjelice ili tipično jako ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i ljepljiv, sjajan, kožica se guli do polovice promjera; dosta je promjenjive boje, tipično je smeđ, ali može varirati od žuto-smeđe, oker-smeđe, maslinasto-smeđe, crvene, tamnosmeđe do ljubičasto-crne boje, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 4-11 (13) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, čvrst, valjkast, nepravilan, pun, u starosti je pamučasto šupalj, gladak; najprije je bijel, kasnije je hrđastosmeđ na bazi, u starosti posmeđi, nikad nije crvenkast, u starosti ili na dodir se stvaraju žute pjege, manje ili više je naboran.

Listići: Gusti, izmiješani su s ponekom lamelulom, ponekad su na bazi poprečno spojeni žilicama, često su račvasti, prirasli su sa zupcem, gotovo su slobodni; najprije su bijeli, kasnije su svijetložuti do žuto-oker, oštrica je bijela.

Spore: Okruglaste su do eliptične, s pojedinačnim bradavicama visokim 1.5-2 µm, često su u snopovima, 7.7-11 x 7-9.5 µm; otrusina je žuta, krem-oker do žuto-oker.

Meso: Tvrdo, čvrsto, bijelo je ili lagano žućkasto; miris nije izražen ili je ugodan na voće, rijetko na jod, ponekad na med, a okus je blag na lješnjake ili bademe, a nakon dužeg žvakanja može imati okus na papir.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom ponarančasti, dok meso u stručku u dodiru sa željeznim sulfatom postane prljavomaslinasto, a meso s fenolom postane prljavo crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu, te u velikim skupinama po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dosta je promjenjive boje, osobito u periodu razvoja. Listići su bijele do žute boje. Slična krasnica sa žutim listićima je uštavljena krasnica (Russula alutacea) koja je varijacija ove vrste. Može se zamijeniti i sa cedrovom krasnicom (Russula badia) koja je također vrlo ljutog okusa, ali s vremenskom zadrškom, postojana krasnica (Russula firmula) je mnogo manjih dimenzija. Sve imaju žute listiće.

Russula intermedia - created in Finland by Jarkko Korhonen

RASKOŠNA KRASNICA

Russula intermedia P.Karst.

Engleski naziv: Intermediate Brittlegill

Klobuk: 5-14 (17) cm širok, debeo, prvo je konveksan, kasnije se lagano raširi i ulegne na sredini, gladak, sjajan, kožica se guli do trećine promjera; žuto-oker, žuto-ciglastocrven, žuto-narančast, crveno-smeđ, narančasto-crven do ružičasto-crven, u starosti je bakrenocrvenkast, sredina izblijedi i postane žuta, rub je tek u starosti malo narebran.

Stručak: 6-10 (12) cm visok i 1.5-3 (4) cm debeo, kratak, čvrst, valjkast, na bazi je često šiljast, pun; bijel, rijetko je ružičasto nahukan, kasnije upadljivo posmeđi.

Listići: Gusti, pravilni, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili žućkasto-oker.

Spore: Gotovo kuglaste, s krupnim izoliranim bradavicama visokim 0.6-1 µm, 6.5-8 x 6-7 µm; otrusina je žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, po nekim izvorima na prerezu lagano požuti; slabo miriše na voće ili mošt od vina, a okus je najprije gorkast, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s brezom, uglavnom na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Krupna je i robustna vrsta, a karakteristična je po stručku koji jasno posmeđi. Ima neke sličnosti s blagvom (Amanita caesarea) od koje se razlikuje po manjim sporama i staništu ispod breze.

PAPIGASTA KRASNICA

Russula ionochlora Romagn.

Engleski naziv: Oilslick Brittlegill

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do polovice promjera; vrlo promjenjive boje, plavkasto-siv, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast, ljubičasto-crvenkast, ljubičasto-zelenkast do ružičasto-ljubičast, a sredina često zelena do žuto-maslinasta, na rubu je obično uvijek ljubičast, mjestimice je oker pjegav, radijalno je naboran, rub je često zrakasto raspucan, u starosti je znakovito narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, na bazi je nešto tanji, u starosti je šupalj; bijel, često je s laganom ružičasto-ljubičastom nijansom, pri dnu je smećkast, fino je izbrazdan.

Listići: Gusti, jednako su dugi, poneki se račvaju do stručka, prirasli, lomljivi, oštrica je glatka; najprije su bijeli, svijetložuti ili kremasto-žuti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm, 6.5-7.5 x 5-6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso:  U mladosti čvrsto, bijelo, često je s laganom ljubičasto-ružičastom nijansom, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris je ugodan, blago kiselkast, a okus je blag, eventualno je malo ljutkast uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s grabom, bukvom, lijeskom, brezom ili lipom, uglavnom na neutralnom do blago kiselom tlu. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Srdinac pokraj Novigrada Podravskog, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Papigasta krasnica nije česta vrsta, a u okolici Zagreba najčešće raste u depresijama uz potočiće u bjelogoričnim šumama. Neodoljivo podsjeća na ljubičastozelenu krasnicu (Russula cyanoxantha), kojoj stručak obično nema crvenkastu nijansu, rub klobuka nikada nije narebran, a kožica se klobuka guli samo na rubu.

Russula langei - created on August 2023 in Réserve Forestière de l’Arpille, Salvan, Switzerland by Phyllis Ma

LANGEOVA KRASNICA

Russula langei Bon

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, sjajan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, često je nepravilno postavljen s obzirom na stručak; dosta je promjenljive boje, može biti mesnatoružičast, ružičast, crven, ljubičasto-siv, ljubičasto-plav do ljubičasto-smeđ, nema nikakve zelene nijanse, na sredini je najviše okerast do oker-smeđ, redovito je nagrižen od puževa pa meso klobuka postaje ljubičasto.

Stručak: 5-8 (9) cm visok i do 2 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, pun, gladak; bijel, malo je žućkast, na donjem je dijelu s jasnom ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, jednako su dugi, nisu račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, savitljivi; bijeli, lagano su kremasti.

Spore: Eliptične, s niskim tek neznatno spojenim bradavicama, 7.1-9 x 5.7-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je lagano ljubičasto, nepromjenjive je boje, lomljivo, mekano; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom, hrastom i jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) koja ima vrlo promjenjivu boju klobuka i račvaste listiće. Posebno obilježje langeove krasnice jest nagrižen klobuk, pa njegovo meso poslije poprimi ljubičastu nijansu.

Russula luteotacta - created on August 2021 in Unter-Olberndorf, Glockenberg, Austria by Christian Apschner

ŽUTOPJEGAVA KRASNICA

Russula luteotacta Rea

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + tactus (lat.) = dodirnuto, taknuto. Po žutim mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Yellowstaining Brittlegill

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, prilično je tanak, skoro je uvijek je mazav, gol, bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera; najčešće je jarkocrven, blijedi, vrlo brzo gubi boju, često je sa bjelkastim mrljama, na pritisak požuti, rub je tanak, kružan i lomljiv, kratko je narebran.

Stručak: 3-8 (19) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupljikav; bijel, ponekad je s ružičastom nijansom, na pritisak postaje žućkast, žućkasta boja se može vidjeti i nakon nekoliko sati.

Listići: Različito su gusti, ponekad su gusti, a ponekad skoro razmaknuti), osrednje su debeli, prilično su široki, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lomljivi; bijeli, na pritisak postanu žućkasti.

Spore: Eliptične, s usamljenim bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, međusobno povezanim kratkim grebenima, 7-9 x 5.7-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto, suženjem požuti, na ozlijeđenim i protrljanim mjestima također postaje žućkasto; miriše na voće, a okus je nakon određenog vremena jasno ljut i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, grabom ili lijeskom, voli glinenasto i vlažno tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog ljutog okusa, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Postoji dosta konfuzije oko ove vrste, neki autori smatraju da se radi o jednoj formi bljuvare (s bijelom otrusinom) s malo obojenim stručkom, a drugi autori smatraju da se radi o krvavoj krasnici (Russula sanguinea) sa žutim mrljama po stručku koje se stvaraju na dodir. Klasificirana je pod imenom sardoniks krasnica (Russula sardonia), ima dosta razmimoilaženja autora oko ovog naziva, a najvjerojatnije zato jer je žutopjegava krasnica veoma rijetka vrsta.