Athelia bombacina - created in Spain by Manolo Arrufat Sales

SVILENKASTA PERUŠKA

Athelia bombacina (Link) Pers.

Etimologija: bombix (lat.) = svilena buba (Bombyx mori). Po vunasto ornamentiranoj površini klobuka.

Engleski naziv: Silky Crust

Plodno tijelo: 3-15 (35) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice; površina je glatka i bez sjaja; površina je bijela, rub je primjetno dlakavo-maljav.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-7 × 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Sočne i opnaste konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na ostacima (stabljike) paprati i krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, a po nekim izvorima raste i na otpalom lišću te na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Glatku površinu i maljavi rub u mladosti imaju blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula) i svilenkasta kožarica (Hypochnicium bombycinum), kasnije je površina sitno bradavičava.

Athelia neuhoffii - created in Finland by Unto Söderholm

OKRUGLOSPORNA PERUŠKA

Athelia neuhoffii (Bres.) Donk

Etimologija: globosus (lat.) = okruglo poput lopte, sferično, loptasto. Po obliku spora.

Engleski naziv: Subglobose Crust

Plodno tijelo: 3-15 (35) cm široko i oko 0.1-0.5 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice; površina je nepravilno naborana ili valovita, po suhom vremenu ispuca, bjelkasta, u starosti kremasto-žuta, marginalna je zona jedva primjetno maljavo-dlakava.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, 6.4-8.6 × 4.5-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Sočne je konzistencije, tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je vrsti slična paučinasta peruška (Athelia arachnoidea), koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula), koja raste samo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, te svilenkasta kožarica (Hypochnicium bombycinum), čija je površina prekrivena sitnim bradavicama.

Leptosporomyces roseus - created on March 2012 in Willersdorf, Willersdorfer Schlucht, Bezirk Oberwart, Burgenland, Austria by Gerhard Koller

RUŽIČASTA KOŽIČARKA

Leptosporomyces roseus Jülich

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, razrašteno, izliveno, tanko, labavo priraslo; himenijalna je površina glatka, prvo je blijedožućkasta, zatim je blijedookerasta s nijansom ružičaste, rub jasan, s tankim je rizomorfima.

Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 3-4.4 x 1.8-2.4 µm; bazidiji su s 4 sterigme, 8.5-12.5 x 3,2-4.2 µm.

Meso: Tanko.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, na granama i trupcima jele, na dva lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u okolici Mrkoplja u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju je potrebna mikroskopska analiza spora.

Corticium roseum - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

RUŽIČASTA KRASTOKORKA

Corticium roseum Pers.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Crust

Plodno tijelo: 2-7 (100) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, pod starost se rub malo izdigne, inicijalan rast započne s okruglastim krpicama koje se poslije međusobno spajaju i formiraju plahtice; površina je valovita i kvrgava, svjetlije ili tamnije ružičaste do crvene boje, rub je zavojit, resast, vlanast i bjelkast.

Spore: Široko eliptične, glatke, 11-13 × 7-9 µm; otrusina bjelkasta, prozirna.

Meso: Tanko, ružičasto, u mladosti mekano, kasnije tvrdo, na ozlijeđenim mjestu obično postaje narančasto-crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, jasena i topole.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu lako mikroskopski odrediti zbog jarke ružičaste boje, radijalnih brazdi i osobitoga staništa vrba i topole trepetljike (Populus tremula). Po boji plodnog tijela vrlo je slična prilegnuta drhtalica (Heteroradulum deglubens). Međutim, ona nema na plodnom tijelu radijalne brazde i raste na krupnim drvnim ostacima jasena i bukve. Mikroskopski se znatno razlikuje jer su njezine hyphobazidije uzdužno podijeljene, spore su kapljaste i nema dendrohife.

Xylodon crustosus - created in Finland by Tapio Kekki

RASPUCANA ZUBOKORKA

Lyomyces crustosus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: crustosus (lat.) = prevučen koricom, prekriven koricom. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-30 (>40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno za podlogu, formira tanke membranozne plahtice; bjelkasto, oker ili smećkasto, površina je u mladosti glatka, zatim postane bradavičava i mjestimice zupčasta ili šiljasta, po suhom vremenu ispuca, rubna je zona blago maljava i uglavnom bjelkasta.

Šiljci: Bjelkasti do oker, kasnije su smećkasti, u mladosti vrlo kratki i često vidljivi samo kao zrnate neravnine, kasnije su 1-3 (4) mm dugi, debeli i uglavnom povezani u čuperke.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.7-5.6 x 2.5-3 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bjelkasto, kožasto, voštano, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima (grane, panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom i bez nje, češće se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Značajno obilježje vrsta koje se nalaze u skupini s opisanom vrstom jest prisustvo leptocistida, koje imaju vretenast oblik i šiljate krajeve te najčešće i bazalnu pregradu s kopčom.

BAZGINA ZUBOKORKA

Lyomyces sambuci (Pers.) P.Karst.

Etimologija: sambuci (lat.) = bazga. Po staništu.

Engleski naziv: Elder Whitewash

Plodno tijelo: 1-20 (99) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice; površina je bijela, kvrgava i malo bradavičava, u starosti je često krem do žuto, po suhom vremenu malo ispuca, rub je manje ili više maljav.

Spore: Eliptične, glatke, s 1-3 uljne kaplje, prozirne, 4.5-7 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) bjelogoričnog drveća s korom, obično bazge (Sambucus nigra). Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom ožujka, na bazgi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva jer zaokuplja pažnju svojom bjelinom sličnom vapnu na zidu. Osim toga, njezino su osobno stanište ležeći krupni drvni ostaci (grane) bazge.

Rhizomarasmius setosus - created on October 2024 in Gempen, Switzerland by Juan Carlos Zamora

BUKOVA SUŠIČARKA

Rhizomarasmius setosus (Sowerby) Antonín & A.Urb.

Etimologija: seta (lat.) = dlačica, čvor + -osus (lat.) = označavanje obilja ili prisutnosti. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Hairy Stem Parachute

Klobuk: 1-5 mm širok, prvo je jajolik do polukuglast, kasnije je spljošten, bijel, vrlo je nježno brazdast.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.2-0.3 mm debeo, tanak, končast, dosta je dug, valjkast, zakrivljen, često je prilegnut uz podlogu, crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, sitno je dlakav, na bazi je s do 1 mm dugim, stršećim, bijelim dlačicama.

Listići: Dosta su razmaknuti, široko su prirasli, ponekad su slabo izraženi, bijeli.

Spore: Vretenaste, rijetko su eliptične ili bademaste, glatke, 10-14.5 x 4.5-6 μm, cheilocistide su u obliku boce, ali glavičasto proširene; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto, u stručku je crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit na trulom lišću ili grančicama bukve, hrasta ili vrbe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dlakavom stručku, a slična je šimširova pritajnica (Marasmius buxi), koja je manjih dimenzija i raste na šimširu.

Rhizomarasmius undatus - created on October 2016 in Provincia di Parma, Italy by Nicolò Oppicelli

NABORANA SUŠIČARKA

Rhizomarasmius undatus (Berk.) R.H.Petersen

Etimologija: undatus (lat.) = valovit, naboran. Po dekoraciji.

Klobuk: 0.8-2.5 cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten, površina je pahuljasta, bjelkast do kremast, zatim je svijetlo žućkasto-smeđ, svijetlo maslinasto-smeđ do sivkasto-smeđ, često je tamniji u sredini, vremenom postaje hrđastosmeđ, rub je kasnije prozirno narebran i naboran.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, dug, dosta je lomljiv, valjkast, duboko je ukorijenjen, prekriven je kratkim bijelim dlačicama na bjelkastoj osnovi prema vrhu, krem, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn prema bazi, često izlučuje kapljice kada je vlažan.

Listići: Razmaknuti, uglavnom su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti do svijetložuti.

Spore: Eliptične, bademaste do limunaste, neamiloidne, 8-12 x 4-6 µm, Q = 1.4-1.8, cheilocistide su različitih oblika, gotovo valjkaste, blago batinaste, oblika boce ili vrča, neke su gotovo glavičaste, pileipelis se sastoji od gotovo kuglastih do kruškolikih segmenata, uspravnih, uskih hifa i pileocistida, pileocistide su brojne, uspravne, vretenaste, s dugim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, smećkasto u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na podzemnim rizomima paprati (Pteridium aquilinum) i vjerojatno drugih vrsta paprati, na vapnenastom tlu. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu sušičarku karakteriziraju sitna plodna tijela, pahuljasta i sivkasto pjegava površina svih dijelova plodnog tijela, risutnost brojnih pileocistida i caulocistida, dugi i vrlo lomljivi stručak koji je duboko ukorijenjen u tlu i dijeli isto podzemno korijenje s drugim plodnim tijelima, limunaste spore i rast u kolonijama od po nekoliko plodnih tijela zajedno. Teško se zamijeni nekom drugom vrstom, ali može sličiti maloj šljemovki iz roda Mycenella, koje se razlikuju po uglavnom kuglastim i nekad grubo bradavičavim sporama.

Vuilleminia comedens - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

OBIČNA VOSKOKORKA

Vuilleminia comedens (Nees) Maire

Etimologija: comedere (lat.) = jesti. Po načinu rasta kao saprofit.

Engleski naziv: Waxy Crust

Plodno tijelo: 2-12 (100) cm široko, potpuno je prilegnuto na supstrat, razrašteno, često formira neprekinute plahte, glatko, po vlažnom je vremenu sjajno i mazavo; bjelkasto-ljubičasto, bjelkasto-smećkasto, sivkasto do mesnatocrvenkasto, često je pjegavo išarano, po suhom je vremenu ispucano, rub je ispod kore drveta malo baršunast.

Spore: Valjkaste do kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, 20-22 x 6-6.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Voštano, po vlažnom je vremenu želatinozno, 1-5 mm debelo, bjelkasto-ljubičasto do bjelkasto-smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a osobito zimi po vlažnom vremenu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, bukve ili lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11,12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva jer formira duge plahte na granama podvlačeći se pod koru. Kora se na mrtvoj grani izdiže uvis i uvija. Sličan izgled plodnog tijela imaju i gljive iz roda Sebacina, kao što je primjerice voštana drhtalica (Sebacina epigaea). Međutim, spomenuta se vrsta bitno razlikuje po mikrostrukturi.

Geastrum corollinum - created on October 2023 in Ópusztaszer, Dóc, Hantháza, Hungary by regiesdavid

SKUPLJAJUĆA ZVJEZDAČA

Geastrum corollinum (Batsch) Hollós

Etimologija: corolla (lat.) = mali vijenac, vjenčić + -inum (lat.) = sličnost. Po izgledu na latice cvijeta. 

Engleski naziv: Weather Earthstar

Plodno tijelo: Posve mlado je okruglasto, a poslije egzoperidij (vanjska ovojnica) puca i razvija 6-10 krakova kao morske zvijezde, plodno tijelo je jako higroskopno, posve zatvoreno plodno tijelo je široko 1-2 cm, a kad raširi krakove, široko je 3-6 cm; unutarnja je strana endoperidija (glavica sa sporama) sivo-smeđa do tamnosmeđa, na osnovi je s bijelim micelijem, endoperidij je tanak i gladak ili je samo malo brašnjav, okruglast, nema vrat, peristoma je prstenasta i visoka 2-3 mm, te široka 3-5 mm, nije narebrana, zatvoreno je plodno tijelo svilenasto i malo sjajno.

Spore: Kuglaste, bradavičave, po vanjskoj površini s oko 14 bradavica visokih oko 0.6 µm, 4.5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, žilavo, smećkasto do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprofit tla na pustarama i livadama s rijetkim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Skupljajuća zvjezdača ekstremno je higroskopna, jer po suhom vremenu posve zatvori krakove u tvrdo zbijeno klupko. Vanjska ovojnica je s unutarnje je strane već u mladosti smeđa i malo hrapava.

SMEĐECRVENA ZVJEZDAČA

Geastrum elegans Vittad.

Engleski naziv: Elegant Earthstar

Plodno tijelo: Posve mlado je okruglasto, egzoperidij (vanjska ovojnica) se raspuca u 4-14 segmenata koji se često ne rašire već su samo povijeni prema dolje, razvijeno je plodno tijelo široko 2-7 (9) cm, egzoperidij je s vanjske strane svijetlosmeđ ili narančasto-smeđ, s unutarnje je strane oker i malo higroskopan, na osnovi ima žuti micelij i karakterističnu brazgotinu; endoperidij (glavica sa sporama) je manje-više okruglast i širok 0.6-1.3 cm, sivo-smeđ ili plavo-siv, poslije postane prašnjav, peristoma (otvor za spore) je brazdasta i visoka 2-4 mm, na osnovi je široka 2-3 mm, capilitium je smećkast, a endoperidij nema ovratnik.

Spore: Kuglaste, sa šiljcima visokim 0.7 µm, 4.5-5.5 µm; niti capilitiuma su 2.4-4.8 µm debele; otrusina je tamnosmeđa do tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe ili sivo-smeđe; miris nije izražen ili je slab na zemlju, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u suhim miješanim i crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu, voli toplija stanišra.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Donekle je slična zvjezdača Geastrum pedicellatum, koja također ima brazdastu peristomu. Međutim, njezin je endoperidij sitno bradavičav i na osnovi ima vrat (stručak) s kojim je povezan s egzoperidijem.

TREPAVIČAVA ZVJEZDAČA

Geastrum fimbriatum Fr.

Etimologija: fimbriatus (lat.) = s resama, rojtama. Po izreckanom rubu.

Engleski naziv: Sessile Earthstar

Plodno tijelo: 2-7 (9) cm široko i do 2.5 cm visoko, isprva je kuglasto-mesnata ukopana čahura koja se rastvori i rascijepi na brojne krakove, na sredini je uočljiva kuglasta tvorevina koja je sastavljena od endoperidija i glebe, nije higroskopno; bijelo dok se zvjezdasto ne raširi, poslije za jedan dan postane svijetlosmeđe do tamnosmeđe; endoperidij se na vrhu raspukne i izbacuje zrele spore u vidu prašine.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, (2.4) 2.7 - 3.3 (3.6) × (2.1) 2.6 - 3.3 (3.5) µm, Q = 1 - 1.1 (1.3), N = 120, Me = 3 × 2.9 µm, Qav = 1; otrusina je svijetlosmeđa.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprofit tla na prilično suhim terenima u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta se lako zamijeni s drugim vrstama iz ovog roda. Slična je grebenasta zvjezdača (Geastrum pectinatum) purpurno-smeđa i razvije 5-8 krakova. Lučna zvjezdača (Geastrum fornicatum) ima krakove u obliku lukova i mješinicu iste boje kao i krakovi. Crvenkasta zvjezdača (Geastrum rufescens) ima meso koje u dodiru sa zrakom pocrni. Naborana zvjezdača (Geastrum striatum) ima mješinicu na peteljci s proširenjem za na vrhu. Zaštićena je vrsta.

Geastrum floriforme - created on December 2009 in Jaén, Spain by Juan Carlos Zamora

RASCVJETANA ZVJEZDAČA

Geastrum floriforme Vittad.

Engleski naziv: Daisy Earthstar

Plodno tijelo: Posve mlado je okruglasto i sitno, egzoperidij (vanjska ovojnica) pukne u 6-12 krakova, 1.5-4 (5) cm široko, egzoperidij je s unutarnje strane najprije bjelkast do svijetlosmeđ, kasnije potamni i postane oker-smeđ do smeđ, poslije se poprečno raspuca, endoperidij (glavica sa sporama) je tanak i spljošten, 3-4 mm visok i 7-9 mm širok, peristoma (otvor za spore) nije oštro ograničena i nije narebrana, capilitium je smeđ.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Sivo-smeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a spore sazrijevaju u jesen, uz rubove crnogoričnih i bjelogoričnih šuma, osobito ispod borova i čempresa, po šumskim čistinama na suhom vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se zvjezdača može pronaći na istome staništu s naboranom zvjezdačom (Geastrum striatum) i lako se može zamijeniti. Potrebno je obratiti pozornost na oblik peristome koji je kod spomenute vrste jako narebran. Rascvjetana zvjezdača ima glatku peristomu i nije oštro kružno ograničena kao patuljasta zvjezdača.

LUČNA ZVJEZDAČA

Geastrum fornicatum (Huds.) Hook.

Etimologija: fornicatus (lat.) = oblikovan u obliku svoda ili luka. Odnosi se na specifičan oblik plodnog tijela, gdje vanjski sloj (egzoperidij) formira luk ili svod iznad unutarnjeg dijela (endoperidij). Po izgledu.

Engleski naziv: Arched Earthstar

Plodno tijelo: 3-11 (15) cm široko, najprije je kuglasto, zatim se rascijepa na pet smećkastih, crvenkasto-smeđih do sivo-smeđih režnjeva poput zvijezde, koji podupiru tamnosmeđu ili crno-smeđu kuglicu u kojoj se stvaraju spore.

Spore: Kuglaste, amiloidne, 5-6 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, obično vrlo suho, lomljivo i žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen skupno kao saprofit tla uglavnom u svim tipovima šuma. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso, na lokalitetu pokraj Rovinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po velikim dimenzijama, a slična je četverokraka zvjezdača (Geastrum qudrifidum), koja je manjih dimezija, a egzoperidij se o obično rascijepa na 4 kraka, te grebenasta zvjezdača (Geastrum pectinatum), koja je nešto veća rastom, ali se egzoperidij obično rascijepa na 6-8 krakova.

TROSLOJNA ZVJEZDAČA

Geastrum michelianum Berk. & Broome

Etimologija: tri (lat.) = tri + plicare (lat.) = savijati, presaviti. Po tri sloja zrelog plodnog tijela: kuglastu glavicu ili vreću sa sporama (endoperidij), odlomljeni unutarnji sloj krakova i krakove (egzoperidij).

Engleski naziv: Collared Earthstar

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, za razliku od većine zvjezdača prvo je zatvoreno i okruglasto s malom okruglom kvržicom na vrhu, promjera 2-4 cm, pa se blijedosmeđi debeli i mesnati egzoperidij (vanjska ovojnica) otvori, sastoji se od kuglastog endoperidija, koji je s tankom stijenkom, sivkast i gladak, te ovratnika i trećeg vanjskog sloja (egzoperidija) koji se cijepa na 5-8 podjednakih krakova, bjelkaste, sivkaste, oker ili smećkaste boje, unutarnja površina krakova se lomi i oklikuje tanjurić ili strukturu nalik ovratniku, po vlažnom su vremenu krakovi izduženi, ako nastupi suho vrijeme, krakovi se podvinu, krakovi su bez ikakve potporne strukture, bez stručka, izravno su spojeni na supstrat; endoperidij se otvori na sredini i izbacuje zrele spore, otvor je uzdignut, koničan, vlaknast bez grebena i okružen malom aureolom, često je prekriven smeđim prahom spora, nakon čega plodno tijelo odskoči ponekad preko 20 cm daleko od svog mjesta rasta.

Spore: Pravilno su kuglaste, gusto su pokrivene bodljikavim bradavicama, 3.5-4.5 µm (cromushrooms: (3.5) 3.6 - 4.3 (4.5) µm, Q = 1, N = 60, Me = 3.9 µm ; Qe = 1); otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, manje je ili više s crvenkastom nijansom, kasnije postane smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, 6.12.2024. na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, treću i četvrtu Ivana Mandić Mihaljević, 7.12.2019., a ostale Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.12. 2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica, ispod jele u šumi jele, bukve i kestena, te 8.10.2025., ispod hrasta crnike u šumi hrasta crnike i bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta se lako zamijeni s drugim vrstama iz ovog roda. Slična je crvenkasta zvjezdača (Geastrum rufescens), kojoj meso na prerezu u dodiru sa zrakom pocrni. Donedavno se zvao Geastrum triplex, međutim, izvorni Geastrum triplex je opisan po primjercima koji su rasli na Javi, u Indoneziji, i ima drugačiji DNK od naše europske vrste, tako da je prikladnije koristiti njegov prijašnji naziv, Geastrum michelianum, koji bi trebao biti znanstveni naziv europske vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1590. Troslojna zvjezdača (Geastrum triplex Jungh.)

Geastrum granulosum - created on November 2011 in Madrid, Spain by Juan Carlos Zamora

SITNA ZVJEZDAČA

Geastrum minimum Schwein.

Etimologija: minimus (lat.) = najmanji, najmanja količina. Po veličini.

Engleski naziv: Tiny Earthstar

Plodno tijelo: 1.5-3 (4) cm široko i 2.5 (3) cm visoko, svijetlosmeđe, oker-smeđe, sivo-smeđe ili tamnosmeđe, rascijepa se na 6-8 (12) krakova, na vrhu je pričvršćena glavica u kojoj se nalaze spore, na vrhu se nalazi kružni otvor s plosnatom aureolom kroz koji se oslobađaju spore; stručkoliki je produžetak svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, vrlo kratak i gotovo nepostojeći.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-7 µm; otrusina je tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Sivo-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a spore sazrijevaju od lipnja do listopada, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama bora, te na suhim travnjacima, grmljacima i na pješčarskim staništima, na pjeskovitom i vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, na Žumberačkom gorju i na otoku Rabu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Kod determinacije obratiti pozornost na plodnu glavicu na vrhu plodnog tijela i izgled otvora kroz koji se oslobađaju spore.

Geastrum pectinatum - created in Finland by Tapio Kekki

GREBENASTA ZVJEZDAČA

Geastrum pectinatum Pers.

Etimologija: pectinatus (lat.) = češljolika, Po crtastom apofiziju.

Engleski naziv: Beaked Earthstar

Plodno tijelo: 3-8 (9) cm široko, prvo je okruglasto pa se egzoperidij (vanjska ovojnica) zvjezdasto raspuca u 6-8 nejednakih krakova koji se rašire ili podvinu ispod endoperidija (glavice sa sporama) obavijenog unutarnjom ovojnicom, nije higroskopno; krakovi su s gornje strane brašnasto-pahuljasti, sivkasti, sivo-smeđi, plavo-smeđi, crvenkasto-smeđi, tamnosmeđi ili crno-smeđi; endoperidij je purpurno-smećkast i s oštrom izraslinom na vrhu (zadebljana je na donjem dijelu), te je karakteristično naboran, peristoma je oštro stožasta i crtasta, s karakterističnom je jako dugom (6-10 mm) peteljkom koja je dosta tanka.

Spore: Kuglaste, jako bradavičave, bradavice tupe i duge 1 µm, 4-8 µm; bazidiji s 2 ili 4 spore; otrusina je tamnosmeđa do tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, najčešće šumama jele, na otpalim iglicama, na vapnenačkom tlu, voli toplija područja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Vanjska je ovojnica egzoperidij, a unutarnja endoperidij. Na vrhu se glavice nalazi narebrano oštro ispupčenje kroz koje izlaze spore, glavica se nalazi na tankoj peteljci, plodno tijelo nije higroskopno. Od drugih se vrsta iz ovog roda razlikuje po tankoj peteljci, uzdužno crtastoj apofizi i po bradavičavim sporama.

Geastrum pseudostriatum - created on January 2021 in Paks, Hungary by peterfiny

LAŽNA NABORANA ZVJEZDAČA

Geastrum pseudostriatum Hollós

Plodno tijelo: 3-7 cm široko, posve mlado je manje-više okruglasto, poslije egzoperidij puca i razvija 6-8 segmenata kao morska zvijezda, nije higroskopno, na osnovi je isprepleteno bijelim micelijem, endoperidij je okruglast i malo spljošten, širok 1-2 cm, površina je zrnato-brašnjava, na donjoj strani ima vrat koji može biti dug oko 3 mm, peristoma nije brazdasta, na osnovi je široka do 7 mm, egzoperidij je prilično debeo i sa unutarnje je strane smećkasto pahuljasto-brašnjav.

Spore: Kuglaste, bradavičave, po kružnici s oko 14 bradavica, 3-8.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana zvjezdača nije higroskopna, a to znači da ima uvijek otvorene krakove bez obzira na vlagu u zraku. Higroskopne zvjezdače, kao što su vodomjerna zvjezdača (Astraeus hygrometricus), skupljajuća zvjezdača (Geastrum corollinum) i Geastrum pedicellatum, po suhom vremenu skupe krakove u klupko, a po vlažnom se vremenu krakovi napiju vode i rašire poput morske zvijezde, zbog čega mijenjaju položaj (hodaju). Postoji i vrlo slična poljska zvjezdača (Geastrum campestre), koja raste na livadama i pašnjacima te je njezina peristoma (otvor na endoperidiju) znatno više brazdasta.

ČETVEROKRAKA ZVJEZDAČA

Geastrum quadrifidum DC. ex Pers.

Etimologija: Po izgledu egzoperidija.

Engleski naziv: Rayed Earthstar

Plodno tijelo: 1-5 (6) cm široko i do 3 cm visoko, najprije je kuglasto i obmotano micelijem, uglavnom se rascijepa na 4 smećkasta kraka poput zvijezde, lapovi egzoperidija se u starosti saviju prema bazi i vrhom dodiruju micelijski sloj u zemlji; endoperidij je jajolik s epofizom i kratkim vratom, tamnosmeđe, crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje; peristoma je stožasta, pločasta, dobro obrubljena ostacima endoperidija, nije crtasta, otvor je vlaknasto-trepavičast.

Spore: Kuglaste, bradavičave, s kratkim ostacima sterigmi, 14-21 x 4.5-7 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, zrela gleba je tamnosmeđa, obično vrlo suho, lomljivo i žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen skupno kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, na sloju iglica, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Javorovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sličnoj se lučnoj zvjezdači (Geastrum fornicatum) egzoperidij podijeli na pet lapova čiji vrhovi su uronjeni u micelij, nešto je veća rastom, ima nešto širi endoperidij i višu peristomu koja na vrhu nije tako dobro obrubljena kao kod četverokrake zvjezdače.

CRVENKASTA ZVJEZDAČA

Geastrum rufescens Pers.

Etimologija: rufescens (lat.) = crvenkasto, pocrveni. Po crvenkastoj boji.

Engleski naziv: Rufous Earthstar

Plodno tijelo: 2-12 cm široko, egzoperidij je prvo zatvoren i okruglastog oblika, ubrzo se raširi na 5-7 (9) krakova poput zvijezde, krakovi su mesnati, debljine su oko 5 mm, najprije su mesnatoružičasti pa crveno-smeđi, na kraju su tamnosmeđi, površina je prvo glatka pa se raspuca; endoperidij je na sredini, promjera je 1.5-3 cm, smećkast je ili crveno-smeđ, dosta je velik, okruglasto-konveksan, na vrhu se napravi rupica (kolumela) kroz koju poslije izlaze zrele spore koje se nalaze u unutrašnjosti.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 4.5-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U dodiru sa zrakom postane crvenkast; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U ovom se rodu nalazi dosta sličnih vrsta od kojih se naša vrsta razlikuje po prilično velikim dimenzijama i po crvenkasto-smeđoj boji, dosta je debela i nije higroskopna. Druge su slične vrste dosta male rastom, to su primjerice četverokraka zvjezdača (Geastrum quadrifidum) i grebenasta zvjezdača (Geastrum pectinatum), dok je lučna zvjezdača (Geastrum fornicatum) nešto veća rastom.

VREĆASTA ZVJEZDAČA

Geastrum saccatum Fr.

Etimologija: saccatus (lat.) = vrećast, u obliku vreće. Po strukturi plodnog tijela.

Engleski naziv: Rounded Earthstar

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, za razliku od većine zvjezdača prvo je zatvoreno i okruglasto pa se egzoperidij (vanjska ovojnica) otvori i zvjezdasto iscijepa na krakove, žuto-smeđe do sivo-smeđe, endoperidij (unutarnja ovojnica) se otvori na sredini i izbacuje zrele spore, otvor je trepavičast, pupčasto ulegnut i okružen malom aureolom.

Spore: Pravilno kuglaste, gusto su pokrivene bodljikavim bradavicama, 3.2-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Žuto-smeđe, svijetlosmeđe do tamnosmeđe, više je ili manje s crvenkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta se lako zamijeni s drugim vrstama iz ovog roda. Slična je trepavičava zvjezdača (Geastrum fimbriatum), koja nema pupčasto ulegnut otvor na vrhu endoperidija.

SENORETINA ZVJEZDAČA

Geastrum senoretiae J.C.Zamora

Etimologija: U čast francuske mikologinje Marie-Lys Senoret. Po imenu.

Plodno tijelo: 1.3-3.5 cm široko, neposredno prije širenja je kuglasto, zatim se egzoperidij dijeli na 4-8 nejednakih krakova poput morske zvijezde, uglavnom su lučno zakrivljeni, ali ponekad su ravni, nije higroskopno iako neka plodna tijela mogu biti sa zakrivljenim ​​vrhovima prema endoperidiju (glavica sa sporama), endoperidij je kuglast do jajolik, ponekad je nepravilan, promjera 3-10 mm, svijetlo oker-smeđ do tamno sivkasto-smeđ, peristoma (otvor za spore) je fino nazubljena, uglavnom je boje endoperidija ili nešto svjetlija ili tamnija, stožasta do gotovo ravna, rijetko je nepravilna, visoka je manje od 0.5-2 mm, nejasno do vrlo slabo obrubljena, s 19-65 plitkih nabora, dubokih manje od 0.2 mm, ponekad su reducirani na nepravilne grebene, ostiole su često vlaknaste, stalak je gotovo odsutan ili vrlo kratak, visok 0-1 mm, bjelkast do krem.

Spore: Kuglaste, s bradavicama visokim 0.3-0.8 µm, s dekoracojom su promjera 4-5.5 µm, bazidije su eliptične do batinaste, rijetko su gotovo kuglaste, 2-6-sporne, uglavnom s citoplazmatskim kapljicama, 10-22.5 x 6-10.5 µm, bez bazalih kopči, sterigme su duge 1-2 µm; kapilicijske hife široke su 3-7.5 µm, nisu višesegmentne, vrlo rijetko su razgranate, uglavnom ravne, endoperidij se sastoji od 5-11 µm širokih, uglavnom nerazgranatih, blago vijugavih, snažno isprepletenih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, tamno sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprofit tla u suhim mediteranskim šumama, na pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mala je zvjezdača s kratkim stalkom i sitno nazubljenom peristomom, koja je nejasno obrubljena.

NABORANA ZVJEZDAČA

Geastrum striatum DC.

Etimologija: striatura (lat.) = crtasto, brazdasto, ižlijebljeno. Po crtastosti.

Engleski naziv: Striate Earthstar

Plodno tijelo: 2-4 (5) cm široko, u mladosti je kuglasto, poslije se egzoperidij otvori i spljošti, raspuca se na 6-8 režnjeva čiji krajevi leže na supstratu, vanjski je dio dlakavo-kosmat, oker-smeđ, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ; endoperidij je uglavnom spljošten, nije okruglast, nasađen je na uočljivi stručak koji na bazi ima dobro izražen ovratnik, gladak, siv, gusto bjelkasto-brašnjav; stručak je kratak, boje je egzoperidija; peristoma je visoka do 3 mm, stožasta, dobro je obrubljena i crtasta, ima najviše do 20 crtica; kapilicij je smeđ i kratko se lateralno razgranava na vrhu.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Sivo-smeđe, žilavo, suho; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a spore sazrijevaju od kolovoza do studenog, često u velikoj množini kao saprofit tla po vrtovima, dvorištima, odlagalištima smeća, parkovima, grmlju, u bjelogoričnim šumama bagrema, ali i crnogoričnim šumama. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom 2024., na lokalitetu Koprivnica, a posljednje tri Safet Omerović - Basso, 28.11.2025., na lokalitetu kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena vrsta, ali ne raste na mediteranskom području.

ZVJEZDASTA SITARICA

Myriostoma coliforme (Dicks.) Corda

Engleski naziv: Pepper Pot

Plodno tijelo: 4-8 (12) cm široko, vanjska se ljuska rascijepa na 5-12 režnjeva (krakova), u sredini se nalazi kuglasta glava u kojoj se razvijaju spore, s do 30 rupica kroz koje izlaze spore, bjelkasto, sivkasto, sivo-oker, oker-smeđe ili sivo-smeđe.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 6 x 8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Sivo-smeđe, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprofit tla u bjelogoričnim suhim šumama, parkovima, grmljacima, vrtovima i na pješčarskim staništima, voli toplije lokalitete. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, na otoku Braču i u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta lako razlikuje po mnogobrojnim rupicama na glavi iz kojih izlaze spore.

ZVJEZDASTA BACAČICA

Sphaerobolus stellatus (Dicks.) Corda

Engleski naziv: stella (lat.) = zvijezda + -atus (lat.) = označava sličnost ili posjedovanje. Po obliku.

Engleski naziv: Shooting Star

Plodno tijelo: 0.5-2 (3) mm široko, kuglasto, kasnije je u obliku pehara sa kratkim žuto-smeđim do narančasto-smeđim stalkom, peridij se u zrelosti raspukne na 7-8 režnjeva, a u sredini se nalazi kuglasti žuto-smeđi peridiol u kojem se razvijaju spore i koji se u određenom trenutku odbaci i po nekoliko metara daleko, u mladosti je žućkasto, zelenkasto, žuto-smeđe, narančasto-smeđe do crno-smeđe.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-10 x 4-5.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žuto-smeđe do narančasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po gnojištarnicima, drvnim ostacima, drvnoj građi, piljevini ili biljnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom prosinca, na nasipu na biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta lako razlikuje po boji, zvjezdastom obliku i staništu na kojem raste.

SMREKINA LISNATICA

Gloeophyllum abietinum (Bull.) P.Karst.

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko i 1-5 cm uzdignuto sa supstrata, maleno, u obliku školjke ili klobuka; cimetastosmeđe, crvenkasto-smeđe, smeđe boje duhana ili sivo-smeđe, kasnije tamnosmeđe ili crno-smeđe, površina je vlaknasta i dlakava, pojasasta, rub je nešto svjetliji i nazubljen, često je po više plodnih tijela srašteno zajedno.

Rupice/letvice/listići: Izdužene rupice se prema vrhu produžuju u listiće, razmaknute, nepravilne, valovite, anastomozirajuće, ima ih 7-15 po cm na rubu klobuka i široke su do 10 mm, oker-smeđe ili sivo-smeđe.

Spore: Valjkaste, duguljaste, 9-12 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, do oko 0.5 cm debelo, smeđo, plutasto, žilavo; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crno-smeđe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Stanište: Raste tijekom godine ili više godina kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, rijetko bora; uzrokuje smeđu trulež drva. Nanosi veliku štetu nezaštićenim gredama ili uskladištenoj drvnoj građi.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer ima tvrdo i žilavo meso.

Napomena: Slična je ogradna lisnatica (Gloeophyllum sepiarium) koja ima nešto veće polumjesece sa svijetlijim žuto-narančasto-smeđim rubom i nešto gušćim labirintnim listićima, 14-25 po cm na rubu klobuka, klobuk je resast.

MIRISNI ANISOVAC

Gloeophyllum odoratum (Wulfen) Imazeki

Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po ugodnom mirisu.

Engleski naziv: Anise Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 2-20 (25) cm široko, polukuglasto, jastučasto, tanjurasto ili u obliku kopite, vrlo je često nepravilno izduženo i lateralano, kožasto, jako je grbavo, naborano i valovito; najprije je žuto-smeđe ili narančasto-smeđe, u starosti je tamnosmeđe ili gotovo crnkasto sa žutom rubnom zonom, baršunasto i grubo maljavo.

Rupice/cjevčice: Nepravilno su višekutne, labirintne, žućkaste, crvenkasto-smeđe; cjevčice su duge, višeslojne.

Spore: Eliptične, 7.5-10 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Vrlo tvrdo, plutasto, žilavo, u mladosti je limunastožuto, kasnije je narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je tipično vrlo intenzivan, ugodan i postojan, podsjeća na komorač ili anis, a okus je kiselkast i gorak.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjeva) raznog crnogoričnog drveća, osobito smreke, ariša ili jele; uzrokuje smeđu trulež drva. Drugu je sliku snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije.

Napomena: Prepoznatljiva je po ugodnom mirisu na komorač i narančastoj boji, javlja se u dosta oblika, varijacija, gotovo da se ne može povjerovati da jedna guba ima tako intenzivan i vrlo ugodan miris kojeg zadržava dugo vremena.

Gloeophyllum protractum - created in Finland by Saara Salmela

BOROVA RAZNOCIJEVKA

Gloeophyllum protractum (Fr.) Imazeki

Plodno tijelo (klobuk): 3-10 (12) cm široko i do 3 cm uzdignuto od supstrata, polukružno, lepezasto, školjkasto ili u obliku konzole, često je po više plodnih tijela srašteno zajedno, sjajno; žuto-smeđe, crveno-smeđe, smeđe boje duhana ili sivo-smeđe, u starosti tamnosmeđe ili crno, ima zone, sitno dlakavo, u mladosti sa svjetlijim, često nazubljenim, valovitim ili režnjastim rubom.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, duguljaste ili višekutne. 1-2/mm², u početku s izduženim rupicama, kasnije sve više sliče na letvice, oker do svijetlosmeđe, smeđe ili sivo-smeđe, na dodir malo pocrvene; cjevčice su do 1 cm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 8-12 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Debelo do 1 cm, svijetlosmeđe, žuto-smeđe, na pritisak lagano pocrveni, plutasto, žilavo, kožasto; miris nije izražen ili je slab na komorač, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) pocrni.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, obično bora, breze, hrasta i topole; uzrokuje smeđu trulež drva.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Borova raznocijevka može sličiti mirisnom anisovcu (Gloeophyllum odoratum), međutim, navedena raznocijevka ima vrlo ugodan i intezivan miris na anis te raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci) smreke. Borova raznocijevka raste samo na krupnijim drvnim ostacima bora i nema miris na anis. Pronađe se na Medvednici kod Zagreba.

OGRADNA LISNATICA

Gloeophyllum sepiarium (Wulfen) P.Karst.

Etimologija: saepo (gr.) = sagnjiti, truliti. Po utjecaju na drvo.

Engleski naziv: Conifer Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 3-16 (19) cm široko i oko 2 cm debelo, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, lepezasto, konveksno ili spljošteno, najčešće je u obliku rozete sa slobodnim rubom; svijetlosmeđe, smeđe, narančasto-smeđe ili crveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, površina je izbrazdana, valovita, dlakavao-maljava i pojasasta, rub je bjelkast, žuto-smeđ ili narančasto-smeđ.

Letvice/listići: Tvrde, tanke, krute, guste, 14-25 po cm na rubu klobuka, zupčaste, anostomozirajuće su i upadljivo račvaste, labirintne, žućkaste su pa cimetastosmeđe ili hrđastosmeđe.

Spore: Valjkaste, u obliku banane, 8-13 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasto-žućkasta.

Meso: Tanko, plutasto, žilavo, skoro je erodirano, žuto-smeđe, smeđe ili hrđastosmeđe, pojasasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća, obično smreke, ali ešće na obrađenom drvu (daske, letve i sl.) smreke, bora, jele ili cedra; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem studenog.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Glavno je obilježje ove vrste hrđastosmeđa boje, osobito listića koji se kružno-zrakasto šire od sredine donjeg dijela klobuka na temelju čega se teško može zamijeniti nekom drugom vrstom. Razgrađuje drvo iznutra. Kada se plodna tijela mogu vidjeti, drvo je već potpuno prožeto micelijem, oštećeno i krhko.

PURPURNOMALJAVA RUPIČARKA

Gloeophyllum trabeum (Pers.) Murrill

Etimologija: trabea (lat.) = bijeli plašt s purpurnim prugama.

Engleski naziv: Timber Mazegill

Plodno tijelo: 3-8 (12) cm široko, 5 cm duboko i do 1 cm debelo, poput konzole, polukružno ili po više plodnih tijela trakasto srasšteno, bez stručka; površina je svijetlosmeđa, smeđa, tamnosmeđa, cimetastosmeđa ili crvenkasto-smeđa, površina je sitno dlakava, valovita, u starosti je glatka, nije pojasasta, jako blijedi, rub je svijetlosmeđ.

Rupice/cjevčice: Višekutne, malo su izdužene, kao kod vrganja, labirintne, rijetko su listićave, žućkaste, smeđe ili cimetastosmeđe.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim pregradama, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je elastično i mekano, kasnije je plutasto i žilavo, prvo je oker-smeđe do smeđe boje duhana, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je malo neugodan na drvo.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili jele, često na obrađenom drvu, voli sunčano i suho okruženje; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a ogradna lisnatica (Gloeophyllum sepiarium) i smrekina lisnatica (Gloeophyllum abietinum) su mnogo češće vrste, razlikuju se po rupičavom himeniju. Kada se plodna tijela mogu vidjeti, drvo je već potpuno prožeto micelijem, oštećeno i krhko. Može opasno oštetiti drvene kuće.

LJEPLJIVA PILAŠICA

Neolentinus adhaerens (Alb. & Schwein.) Redhead & Ginns

Etimologija: adhaere (lat.) = prianjati, biti pričvršćen. Po ljepljivoj površini klobuka.

Engleski naziv: Sticky Sawgill

Klobuk: 2-8 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je uvijek lagano ulegnut do lijevkast, mazav, žuto-smećkast, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, mjestimično je sa smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama, najprije je baršunast, kasnije je gol i prekriven smolasto-ljepljivim slojem, rub je ponekad rascijepljen.

Stručak: 2-4 cm visok i oko 8 mm debeo, često je malo ekscentričan, svijetlosmeđ, površina je s uzdužnim žlijebovima, na donjem je dijelu sa smeđim ili vinskicrvenim točkicama.

Listići: Prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, razmaknuti, dosta su trbušasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, u mladosti su bjelkasti, kasnije su slamnatožuti ili oker, oštrica je jako nazubljena i valovita.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 7.2-9.8 x 2.6-3.8 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 8.3 (9.8) × (2.6) 2.7 - 3.3 (3.6) µm, Q = (2.1) 2.3 - 2.8 (3), N = 95, Me = 7.6 × 3 µm, Qe = 2.5, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 27-39 × 4.5-6.1 µm, N = 13, sterigme su duge 2.2-7.5 µm, hife trame listića su široke 2.5-5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, elastično, žuto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto; ugodno miriše na gljive ili voće, a okus je lagano ljutkast, trpak i gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, često u zimu i proljeće, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća, obično jele. Dosta je česta vrsta na trupcima jele u Parku prirode Medvednica. Slike su snimili Slobodan Bjelajac i Helena Petrić, 26.1.2025., 14.3.2025. i 1.2.2026., u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, na krupnijim drvnim ostacima jele.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije i žestokog okusa mesa.

Napomena: Lako se zamijeni s dosta sličnom vrstom Neolentinus lepideus, koja jako miriše na anis, a površina klobuka joj nije mazava.

USKOLISNA PILAŠICA

Neolentinus cyathiformis (Schaeff.) Della Magg. & Trassin.

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Klobuk: 5-13 (15) cm širok, najprije je konveksan i ispupčen na sredini, ubrzo se manje ili više lijevkasto ulegne na sredini i nakrivi, u obliku je nagnutog pehara; blijede je oker-smeđe, smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, prekriven je sitnim smeđim ili crvenkasto-smeđim čehicama, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-13 cm visok, kratak, zadebljan je na bazi, pun, gladak, ponekad je centralan, a ponekad ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk; bijel do oker, na bazi je tamnije crvenkasto-smeđe boje, sitno je čehast ili pahuljast.

Listići: Gusti, dosta su uski, spuštaju se po stručku, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, oštrica je valovita i nazubljena; bijeli, zatim su kremasti ili oker, u starosti su smećkasti.

Spore: Valjkaste, prozirne, 10-15 x 4-5 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Bjelkasto, u starosti s nijansama žućkaste, kožasto, žilavo; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do rujna, u šumama i parkovima kao saprofit (možda i slabi parazit) krupnijih drvnih ostataka i starih stabala različitih vrsta bjelogoričnog drveća, uglavnom bijele topole, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na panjevima i trupcima crne topole i lipe, na osam lokaliteta, u Zagrebu, okolici Kutine, Slavoniji i Međimurju. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, posljednje dvije početkom svibnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina.

Doba rasta: 4, 5, 6, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakterističnog je oblika i s tankim listićima koji se dugo spuštaju po stručku, listići su sitno nazubljeni. Stručak je nekad dug i skoro korjenast, uronjen je u supstrat iz kojega gljiva izrasta.

LJUSKAVA PILAŠICA

Neolentinus lepideus (Fr.) Redhead & Ginns

Etimologija: lepidus (lat.) = lijep, elegantan, šaren. Po šarenom i ljuskavom klobuku.

Engleski naziv: Scaly Sawgill

Klobuk: 3-10 (16) cm širok, najprije je polukuglast i ispupčen na sredini, ubrzo se manje ili više ulegne na sredini i iskrivi; bijel do žut, prekriven je s prolaznim debelim, crvenkasto-smeđim do tamnosmeđim prilegnutim ljuskicama koje se šire od sredine prema rubu, vlaknast, raspucan, na pritisak požuti, rub je dugo vremena podvijen, oštar.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, zdepast, korjenast; bjelkast, vlaknast, ispod kratkotrajne prstenaste zone s prolaznim bradavičavim ljuskicama koje uskoro posmeđe i izgledaju kao prividni vjenčić, ljuskice su prema dnu sve tamnije smeđe, crvene ili crnkaste boje.

Listići: Prilično su rijetki, spuštaju se po stručku, oštrica je jako nazubljena, u mladosti su s gutacijskim kapljicama; bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 8.5-11.2 x 3.2-4.2 µm; Q = 2.2-3.4, N= 35, Me = 9.9 x 3.7, Qav = 2.7; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Bijelo, u mladosti je mekano, kasnije postane kožasto i spužvasto, žilavo u stručku, u starosti ne gnjili, već se posuši; miriše na anis, a okus je blag, na gljive.

Stanište: Raste uglavnom, u ljeto i jesen, rijetko u proljeće, pojedinačno ili busenasto, u šumama, parkovima i po željezničkim prugama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, uglavnom ariša ili bora, također na željezničkim pragovima, drvenim električnim stupovima i drvenim mostovima, voli topliju i suhu klimu pa se često pojavljuje u vrućim ljetnim periodima; izaziva dosta štete na drvnoj građi i uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je samo mlada, jer je meso kasnije žilavo.

Napomena: Karakterističnog je oblika i s karakteristično nazubljenim listićima koji se dugo spuštaju po stručku, te raste na specifičnom staništu.

Ramaria apiculata - created in Finland by Petri Roponen

ŠILJATA CAPICA

Ramaria apiculata (Fr.) Donk

Plodno tijelo: 2-6 cm visoko i 3-7 (9) cm široko, slično rijetkim koraljima, od same se osnove račva u rijetke grane i grančice, plodno tijelo izgleda rastresito, osnova je vinskicrvena i čvrsta, grančice su duge i završavaju s 2-3 duga i oštra šiljka, grane su katkad hrapave, najprije su žute ili žućkasto-krem, poslije postanu krem-oker, crvene, zelene, crvenkaste, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, grančice su u starosti bijelo brašnjave, vršci su svjetliji, u mladosti su bjelkasti ili žuto-zelenkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bijelo je do svijetlosmeđe, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama na krupnim drvnim ostacima (trupci) različitog crnogoričnog drveća, osobito borova ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima, često u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Plodno tijelo šiljate capice izgleda vrlo grandiozno, a grančice su vrlo rijetke, te završavaju s 2-3 duga oštra šiljka. Donekle joj sliči rogata capica (Clavulinopsis corniculata), međutim, ona ima žuto plodno tijelo, a šiljci su na krajevima grančica kratki i tupi.

ZLATNA CAPICA

Ramaria aurea (Schaeff.) Quél.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po zlatnožutoj boji.

Engleski naziv: Golden Coral Fungus

Plodno tijelo: 6-12 cm visoko i 8-15 cm široko, koraljnog oblika, razvija se iz zajedničke osnove debele do 5 cm u grane, grančice i vrške; baza je žućkasta, obično nije bijela kao kod žute capice (Ramaria flava), dosta je razgranata; grane i grančice su limunastožute ili zlatnožute, često su više ili manje narančaste; vršci su grančica šafranastožuti, tupi i dvodijelni, krajevi imaju oblik velikog slova U i V.

Spore: Eliptične, bradavičave, (8) 8.5 - 10.9 (12) × (3.5) 3.6 - 4.6 (5.6) µm, Q = (1.9) 2.1 - 2.6 (2.7), N = 60, Me = 9.5 × 4.1 µm, Qav = 2.3; otrusina je žuto-oker.

Meso: Prljavo bijelo i mramorirano, u panju je žućkasto, vodenasto, čvrsto; miriše na drvo ili travu, a okus nije izražen, samo su vršci malo gorki.

Kemijske reakcije: Grane u dodiru sa željeznim sulfatom pozelene, a donji dio postane karmincrven, takva reakcija je dosta specifična i jedinstvena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama uglavnom u simbiozi samo s bukvom, te u crnogoričnim šumama sa borom ili smrekom, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo mlada. Konzumira se se samo mesnata baza, odnosno panj, dok se vrhovi grančica trebaju odrezati da se izbjegne gorčina jela. Biti na oprezu s konzumiranjem ove vrste.

Napomena: Dok je mlada lako se zamijeni s blijedom capicom (Ramaria pallida) koja je sa sivo-ružičastim odsjajem i otrovnom capicom (Ramaria formosa) koja je trobojna (bijela osnova, ružičaste grane i žuti vršci), otrovna je i izaziva velike probavne probleme. Za jelo se upotrebljava samo dok je mlada, dok se ne stvore mrlje po vlažnom vremenu nakon čega izgleda mramorirano.

Ramaria bataillei - created on November 2019 in Strengereid, Arendal, Norway by Martin Gotink

BATAILLEJEVA CAPICA

Ramaria bataillei (Maire) Corner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 5-12 cm visoko i 5-13 (15) cm široko, u obliku je koralja, raste iz zajedničke osnove koja se jako razgranava na grane i grančica; osnova je 2-5 cm debela, kratka i zdepasta, malo je ružičasta, na bazi je bijela ili bjelkasta; grane su uspravne, najprije su jednostruke, na vrhu se račvaju na 2 dijela, gotovo su valjkaste, skoro uvijek su uzdužno brazdaste, najprije su smeđe, ružičasto-smeđe ili ružičasto-narančaste, kasnije su sivkasto-ljubičaste, crvenkasto-smeđe ili maslinasto-smećkaste, u starosti su sive, na dodir posmeđe; vršci su dvodijelni, u obliku su roga i gotovo šiljati.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 10-17.2 x 4-6.2 µm; otrusina je krem-oker do žuto-oker.

Meso: Lomljivo, bjelkasto do kremasto-žuto, na prerezu u dodiru sa zrakom brzo postane crvenkasto-smeđe pa crno-smeđe; miris je slab na gljive, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, obično smrekom, pronađe se i u bukovim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, prvenstveno zato jer se teško identificira i lako zamijeni s otrovnim vrstama.

Napomena: Meso na prerezu pocrveni, jasne je ljubičasto-ružičaste boje, osobito na vršcima.

CRVENKASTA CAPICA

Ramaria botrytis (Pers.) Bourdot

Etimologija: botrys (gr.) = grozd. Po izgledu.

Engleski naziv: Rosso Coral

Plodno tijelo: 6-20 (25) cm visoko i široko, izgleda poput gustih koralja ili cvjetače, iz debelog bijelog panja širokog 2-5 cm izrasta mnoštvo bjelkastih do žućkastih grana i grančica koje se stanjuju i završavaju s 2-4 crvenkasta ili crveno-smeđa zupčasta vrška, koja izgledaju poput crvenih točkica, tako da cijelo plodno tijelo izgleda crvenkasto, starenjem postepeno blijedi, na kraju je žućkasto-smeđe.

Spore: Eliptične, uzdužno crtaste, 12-16 x 4-5 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, u vršcima grančica je crvenkasto, pomalo je mramorirano; miriše ugodno na gljive, a okus je blag, u starosti su vršci grana gorki.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama drveća, obično bukvom ili kestenom, raštrkana između lišća, iglica i mahovine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo mlada. Biti na oprezu kao i kod svih capica.

Napomena: Karakteristična je vrsta po crvenkastim vrhovima grančica. Slična je otrovna ružičasta capica (Ramaria subbotrytis) kojoj su vrhovi grančica jarkocrveni i završavaju s 3-5 vršaka. Nevaljaloj je vatrenoj capici (Ramaria ignicolor) plodno tijelo obojeno u 3 boje, panj je bijel i vodenast, sredina crvenkasta, a vršci su žuti, valjkaste grančice su šuplje.

Ramaria fennica - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

FENIČANSKA CAPICA

Ramaria fennica (P.Karst.) Ricken

Etimologija: Po imenu Fenicije, postojbine semitskog naroda Feničana, koja je u antičko doba bila naziv za područje današnjega Libanona i susjednih dijelova Sirije i Izraela.

Plodno tijelo: 6-12 cm visoko i 3-10 (15) cm široko, iz masivne osnove se višestruko jako grana na grane i grančice s račvastim vršcima; osnova je valjkasta ili skoro zaokružena na bjelkastoj bazi s ružičastom do ljubičastom nijansom, na vrhu je žuto-zelenkast poput grana; grane su uspravne, skoro paralelne, žuto-maslinaste ili maslinasto-smeđe, u mladosti su žute, malo su uzdužno brazdaste, prilično su stisnute i završavaju s 2 ili 3 kratka bjelkasta do svijetložuta vrška, obično su 2 i u obliku slova U.

Spore: Eliptične do vretenaste, 9-13.5 x 4-5.5 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bijelo, na presjeku ne mijenja boju, žilavo; miris je slab, a okus je lagano gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po maslinastim granama i žutim vršcima.

ŽUTA CAPICA

Ramaria flava (Schaeff.) Quél.

Etimologija: flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Goat's Beard

Plodno tijelo: 5-10 cm visoko i 4-15 (25) cm široko, razvija se iz krupne gomoljaste osnove i koraljno grana na tupe dvodijelne vrhove; osnova je debela, čvrsta, bijela ili bjelkasta, kasnije je sve više žućkasta, ponekad je s manje ili više izraženim crvenkastim mrljama; grane su nepravilno razmještene, uspravne, valjkaste, mekane, lomljive, u mladosti su skoro bjelkaste, zatim su zlatnožute, također i žuto-zelene, u starosti blijede do sumporastožute boje; vršci su tanki, ravni, tupi ili zupčasti, iste su boje kao i grane.

Spore: Eliptične, sužene na jednom kraju, s više grlića, prozirne, 11-18 x 4-6.5 µm; otrusina je krem-okerasta.

Meso: Bijelo, bjelkasto, u osnovi je mramorirano, na pritisak ne mijenja boju, mekano, lomljivo; miris je jak na gljive, djelomično i neznatno trpak, a okus nije izražen, samo je u starosti u vršcima malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama na tlu bogatom humusom, u simbiozi s različitim vrstama drveća, obično bukvom ili smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo mlada, jer stara i razmočena od kiše može uzrokovati teške gastrointestinalne smetnje s dugotrajnim proljevom. Dobro je odrezati vrške da bi se izbjegla gorčina jela.

Napomena: Sve su capice slične i teško ih je međusobno razlikovati. Ova vrsta je u mladosti lijepe žute boje, ima najviše 5 forma ili varijacija. Zlatna capica (Ramaria aurea) je također jestiva, ali samo potpuno mlada i zdrava. Vrlo brzo mijenja boju pa je mogućnost zamjene s drugim capicama dosta velika.

Ramaria flavobrunnescens - created in Finland by Mika Toivonen

ŽUTOSMEĐA CAPICA

Ramaria flavobrunnescens (G.F.Atk.) Corner

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Jer teži da posmeđi.

Plodno tijelo: 5-10 cm visoko i 4-13 (15) cm široko, prilično je maleno, slaba osnova se dosta razgranava na mnogobrojne grane i grančice; osnova je prilično tanka, valjkasta na donjem je dijelu bijela, a na gornjem dijelu teži da poprimi boju grana; grane su najprije žute ili lagano narančaste boje, kasnije su žuto-smećkaste, osobito po vlažnom vremenu kada gljiva postane malo vodenasta, na vrhu se račvaju u obliku slova U, a vršci su zašiljeni i imaju 2 kratka i tupa vrha, skoro su šiljasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, prilično bradavičave, 6.5-10.9 x 3.1-4.5 µm; otrusina je kremasto-oker do žuto-oker.

Meso: Bijelo, po vlažnom je vremenu mramorirano i malo prljavobijelo; miriše isto kao i sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) ili vilin klinčac (Marasmius oreades), na gorke bademe, cijanovodičnu kiselinu ili klinčiće, a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo dok je mlada, kao i većina jestivih capica.

Napomena: Ova se mala capica svrstava u skupinu Laeticolores u kojoj se po E. Schildu nalazi oko 40 vrsta. Prepoznatljiva je po tankim grančicama i po plodnom tijelu koje čitavo teži da poprimi istu žuto-smećkastu boju.

OTROVNA CAPICA

Ramaria formosa (Pers.) Quél.

Etimologija: formosus (lat.) = lijepo, lijepo razvijeno, ljupko, graciozno, bujno. Po izgledu.

Engleski naziv: Salmon Coral

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-20 (25) cm široko, bjelkasti je panj do 5 cm debeo, koraljnog je izgleda i lako lomljivo; osnova se grana u mnogobrojne sve tanje mesnatocrvenkaste ili narančasto-crvenkaste grančice koje su valjkaste, relativno uspravne, mekane, brojne, guste, završavaju s 2-3 limunastožuta nazubljena vrška.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, duguljaste, (7.8) 8.5 - 10.7 (12.8) × (3.4) 3.8 - 4.8 (5.7) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.6 (3.1), N = 120, Me = 9.5 × 4.3 µm, Qav = 2.2; otrusina je žuto-oker do svijetlooker.

Meso: Čvrsto, po suhom je vremenu lako lomljivo, bijelo, na prerezu polako postane smećkasto ili crvenkasto; miris je slab i neodređen, a okus je blago kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u travnatim bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost ove vrste u literaturi varira od vrlo kvalitetne jestive (osobito u Sjevernoj Americi), uvjetno jestive do otrovne koja uzrokuje dugotrajne proljeve pa je smatramo otrovnom vrstom čija se konzumacija nikako ne preporučuje.

Napomena: Ovo je jedina vrsta iz roda Ramaria za koju se sa sigurnošću može reći da je otrovna. Prepoznatljiva je po prisutnosti tri boje na plodnom tijelu, bijelom panju, narančastoružičastim granama i žutim vršcima.  Po navedenom bi se reklo da je lagano prepoznati otrovnu capicu, međutim u praksi žutooker otrusina zapraši gljivu i tada žuta capica (Ramaria flava), zlatna capica (Ramaria aurea) i otrovna capica poprimaju iste boje. Zato je lakše razlikovati mlada plodna tijela. Slična je i vatrena capica (Ramaria ignicolor) koja je izrazitije narančasto-ružičaste boje na svim dijelovima plodnog tijela, također ima valjkaste i šuplje grančice. Po kiši sve capice mijenjaju boju pa treba biti pažljiv pri sakupljanju jer postoji velika vjerojatnost da sve završi trovanjem.

Ramaria fumigata - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ZADIMLJENA CAPICA

Ramaria fumigata (Peck) Corner

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-15 (20) cm široko, sliči na koralje, osnova je bijela i račva se u 2-4 debele grane koje se sve dalje račvaju u tanje grančice koje su na početku intenzivne ljubičaste boje, kasnije su sivo-ljubičaste, krem-smeđe, sivo-smeđe ili sive, često je s laganom ljubičastom nijansom, krajevi grančica završavaju s 2-3 ljubičasta šiljata vrška.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7.5-12.5 x 3-6 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, na presjeku ne mijenja boju, u osnovi je čvrsto, često je vodenasto; miriše na zemlju, a okus je također na zemlju do trpak, uglavnom je gorak u vršcima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom ili bukvom, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj boji. Lako se zamijeni s feničanskom capicom (Ramaria fennica). Međutim, zadimljena se capica bitno razlikuje po tome što njezino meso na presjeku ili, ako je nagnječeno, ne mijenja boju. Osim toga, spomenuta capica raste isključivo u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka.

Ramaria holorubella - created on September 2011 in Sainte-Anne-de-Bellevue, Montréal, Quebec, Canada by Renee Lebeuf

PURPURNOCRVENA CAPICA

Ramaria holorubella (G.F.Atk.) Corner

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-12 (25) cm široko, ima izgled zbijenih koralja, mesnata je osnova bijela, žućkasta ili svijetlosmeđa, prema bazi je sve tanja i ukopana u tlo, na gornjem dijelu je purpurna s ružičastom nijansom, visoka je do 7 cm i do 4 cm široka, račva se u mnoštvo kratkih svijetlosmeđih, crvenkastih ili crvenkasto-smeđih grana i grančica, koje se na vrhu račvaju na tamnije, tamnocrvene vrške koji su najčešće u obliku slova U.

Spore: Valjkaste do eliptične, uzdužno crtaste, 8-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, starenjem postaje ružičasto, osobito na ozlijeđenim mjestima, čvrsto; miris je jak, ali neodređen, a okus je često gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Purpurnocrvena capica pripada skupini capica koje su vrlo slične crvenkastoj capici (Ramaria botrytis), koja je vrlo česta i dobra za jelo.

Ramaria ignicolor - created in Norway by Bente Rian

VATRENA CAPICA

Ramaria ignicolor Corner

Plodno tijelo: 4-8 cm visoko, slično je koraljima, iz debelomesnate bjelkaste osnove račvaju se mnogobrojne zbijene, šuplje, ružičasto-crvene grane i grančice, vršci grančica su sa 2-4 žućkasta šiljka.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 7-9 x 5.5-6.3 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, vodenasto; miris nije osobito ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen na višim predjelima crnogoričnih šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova prekrasna capica naraste samo do 8 cm visoko i raste pojedinačno. Vrlo se lako može zamijeniti s otrovnom capicom (Ramaria formosa) dok je mlada. Poslije spomenuta vrsta izblijedi i znatno se razlikuje po boji, a, osim toga, raste u bjelogoričnim šumama. Slična je i ružičasta capica (Ramaria subbotrytis), čiji su vršci grančica žive crvenkaste boje. Sakupljače gljiva upozoravamo na veliku sličnost capica koje imaju živu crvenkastu boju grančica.

ŽUĆKASTA CAPICA

Ramaria lutea Schild

Etimologija: luteus (lat.) = žuto. Po boji.

Plodno tijelo: 6-14 cm visoko i 7-16 cm široko, izgleda poput koralja, s jako je izraženom osnovom koja je lagano stožasta prema bazi, bjelkasta, prema vrhu teži da postane svijetložuta, račva se na mnogobrojne grane i grančice koje su osta su duge i ravne, jasno su savijene, lagano su stisnute i manje ili više uočljivo kanalićasto-crtaste, u mladosti su dosta svijetle sumporastožute boje, a u starosti izblijede, skoro uvijek su ujednačene debljine do vrha na kojemu se račvaju na 2 vrška, vršci su karakteristično u obliku slova V i skoro uvijek nešto tamnije boje, terminalne su grane skoro uvijek sa 2 tupa zupca.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6-10.5 x 3-3.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo je ili lagano sivo-žućkasto, vodenasto, mramorirano, osobito u panju i po vlažnom vremenu, mliječnobijelo kada se osuši; slabo miriše na travu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni sa žutom capicom (Ramaria flava) od koje se razlikuje po nešto svjetlijoj boji.

Ramaria obtusissima - created in Estonia by Vello Liiv

TUPA CAPICA

Ramaria obtusissima (Peck) Corner

Etimologija: obtusus (lat.) = tupo, otupiti.

Plodno tijelo: 6-15 (19) cm visoko i 5-12 (17) cm široko, prilično je veliko i masivno, izgleda poput koralja s 2-5 cm dugom bjelkastom osnovom, na vrhu je boje grana, osnova se račva na 2-5 glavnih grana promjera do 3 cm, uzdižu se gotovo vodoravno, izbrazdane su do hrapave, često se uzdužno cijepaju pod težinom gornjih dijelova, isprva su blijedooker ili žuto-oker, kasnije su mesnatocrvenkaste, račvaju se u sekundarne su grančice široke do 1.5 cm, prilično su duge i guste, iste su boje u odnosu na glavne grane, ubrzo se podijele na kratke i tupe vrške, vršci izgledaju poput prstiju na ruci, u početku su žuto-oker, kasnije su zlatnožuto-oker, u starosti su iste boje kao i grančice.

Spore: Eliptične do valjkaste, tipično glatke, 10.2-12.2 x 4-5.1 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Bijelo, nepromjenljive je boje, prilično je lomljivo, također je malo elastično i vlaknasto; miris je neugodan užegli, a okus je izrazito gorak.

Stanište: Raste najčešće u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drvaća. Neki izvori navode da raste ispod hrasta ili bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio autora je zbog narančasto-smeđeg tona grančica poistovjećuje s otrovnom capicom (Ramaria formosa).

BLIJEDA CAPICA

Ramaria pallida (Schaeff.) Ricken

Etimologija: pallidus (lat.) = blijedo. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Pallid Coral

Plodno tijelo: 5-8 cm visoko i 3-15 (22) cm široko, koraljnog je izgleda, iz bjelkaste, žućkaste ili ružičasto crvenkaste kratke osnove račvaju se mnogobrojne sve manje grane koje završavaju malim tupim vršcima; grančice su najprije bjelkaste, zatim su svijetlosmeđe, jako guste, uzdužno naborane i imaju oblik velikog slova V, vršci su mesnatocrvenkaste ili ljubičasto-crvenkaste nijanse.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 9-12 x 4.4-6.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Bijelo, prilično je čvrsto, kompaktno; miris je kiselkast, na sapun, u starosti na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, a okus je blag, u starosti je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom, rijetko u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako izvješća o jestivosti govore da je jestiva vrsta, ipak se smatra otrovnom vrstom, jer uzrokuje gastrointestinalne smetnje s proljevom, obično ne osobito ozbiljnim, a razdoblje latencije je 30-90 minuta nakon konzumiranja. Općenito bi samo dobri poznavatelji gljiva trebali sakupljati capice, jer je točna identifikacija često vrlo teška.

Napomena: Prepoznatljiva je po lješnjaksmeđoj boji na svim dijelovima i po ljubičastom odsjaju koji je ponekad jedva zamjetan. Slična pepeljasta capica (Clavulina cinerea) ima svjetlosivu ili tamnosivu osnovu, grančice su različite dužine, malo su naborane i modro nahukane, a vršci su najčešće šiljati.

CRVENKASTOSMEĐA CAPICA

Ramaria rubella (Schaeff.) R.H.Petersen

Etimologija: ruber (lat.) = crven + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po boji.

Plodno tijelo: 2-15 (20) cm široko, koraljnog je izgleda, panj se grana na brojne grane i grančice koje se račvaju na zašiljene vrške u obliku slova V; ružičasto-smeđe, crveno-smeđe, te također s ljubičastim tonom, u mladosti je svjetlije, a u starosti obično tamnosmeđe, baza panja je bjelkasta do plavkasta od micelija.

Spore: Eliptične, 4.8-7 x 3.5-5.2 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Bjelkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično bora ili smreke, na krupnijim drvnim ostacima, češerima ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kraljev vrh (Medvednica) pokraj Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta se vrlo rijetko može sa sigurnošću determinirati, jer po boji gornjeg dijela plodnog tijela sliči vrsti Phaeoclavulina vinaceipes, koja je više limunastožute boje i raste u bjelogoričnim šumama, te bataillejevoj capici (Ramaria bataillei), kojoj meso u panju na prerezu postane crvenkasto-smeđe do crno-smeđe.

Ramaria sandaracina var. chondrobasis - created on November 2019 in Humboldt County, CA, United States of America by Damon Tighe

POLUVATRENA CAPICA

Ramaria sandaracina Marr & D.E.Stuntz

Plodno tijelo: 5-10 cm visoko i 3-8 cm široko, slično je koraljima, kratka je osnova bijela, račva se u nekoliko debelih grana, račve su u obliku velikog slova U, grančice su žućkasto-narančaste s crvenkastom nijansom, vršci grančica su s 2-4 žućkasta šiljka koji poslije postanu narančasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6-10 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žučkasta.

Meso: Bijelo, vlaknasto; miris je ugodan, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Opisana se poluvatrena capica lako zamijeni s vatrenom capicom (Ramaria ignicolor) i otrovnom capicom (Ramaria formosa). Obje spomenute capice imaju vrlo sličnu boju plodnog tijela, ali vatrena capica raste u crnogoričnim šumama, dok poluvatrena capica raste u bjelogoričnim šumama, osobito ispod hrasta i bukve. Za precizno određivanje spomenutih capica nužno je mikroskopiranje.

KRVAVA CAPICA

Ramaria sanguinea (Pers.) Quél.

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po tome što se meso oboji u krvavocrvenu boju.

Engleski naziv: Bloody Coral

Plodno tijelo: 6-15 cm je visoko i 4-10 (12) cm široko, formirano je od osnove i grana, osnova je krupna i masivna, do 3 cm visoka i 2.5 cm široka, bijela, na vrhu je boje grana, mjestimično je s crvenkastim pjegama, račva se na 3-6 glavnih grana, koje su manje ili više stisnute, 1-2 cm široke, žute, sekundarne grane su postavljene u 4-6 redova, izdužene, stisnute, prilično su debele, zagasito žute do zagasito žuto-zelenkaste, račve su usko zaobljene u obliku slova V, na vrhu su kratki, zbijeni i tupi vršci, u početku sliče na čekinje, kasnije se rašire i nabubre, svijetložuti.

Spore: Eliptične, bradavičave ili skoro glatke, 8-12 x 4-5 µm; otrusina je žuta do krem-žućkasta.

Meso: Čvrsto, vlaknasto i vodenasta po vlažnom vremenu, po suhom je vremenu mekano i lomljivo, bijelo, na prerezu i na pritisak postane vinskicrveno, osobito u osnovi; ugodnog je do blago aromatičnog mirisa na gljive, a okus je slatkast i ugodan, ponekad je u starosti gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, ali također i ispod crnogoričnog drveća, ispod smreke, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a kod osjetljivih ljudi može izazvati proljev i lagane bolove u trbuhu. Grane su često pregorke zbog čega se ne preporučuje njihova konzumacija.

Napomena: Veoma je slična žuta capica (Ramaria flava) od koje se po makroskopskim osobinama razlikuje po mesu koje teži da postane crveno-ljubičasto.