PAPRENA MLIJEČNICA

Lactifluus piperatus (L.) Roussel

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Milkcap

Klobuk: 3-13 (16) cm širok; najprije je konveksan, kasnije je lijevkast, vrlo je mesnat i suh; potpuno je bijel, u starosti je oker-smeđe išaran, kožica je uglavnom poprečno naborana, površina se nakon dužeg suhog razdoblja raspuca, rub je podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, tvrd, gol je i gladak, prilično je kratak, prema dnu je nešto uži, bijel, mjestimično s točkastim oker-smeđim mrljicama.

Listići: Neobično su gusti, uski, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku; bjelkasti su ili kremasto-žuti, mjestimično su sa sivo-zelenkastim ili plavičastim mrljama.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 7-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, u bazi stručka je žućkasto, na prerezu se stvaraju zelenkasto-plave mrlje; miris nije izražen, a okus je vrlo papreno ljut; na prerezu ispušta vrlo mnogo bijelog mlijeka izrazito ljutog okusa, ne postaje zelenkasto kao kod slične zelenomrljaste mliječnice (Lactifluus glaucescens).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, s fenolanilinom purpurno, dok s laktofenolom polako postane ljubičasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, linijama, krugovima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma; česta je vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete i dvojbena delikatesa zbog jako ljutog okusa mesa.

Napomena: Ako ne pazimo na guste listiće, lako je moguća zamjena s nejestivom baršunastom mliječnicom (Lactifluus vellereus) kod koje su listići široki i prilično račvasti. Može se zamijeniti i s pergamentnom mliječnicom (Lactifluus pergamenus) koja je nešto vitkija i meso joj na ozlijeđenim mjestima posmeđi, a ne postaje zelenkasto-plavo kao kod opisane vrste. Opisana se vrsta razlikuje od sličnih vrsta i po koncentrično naboranoj rubnoj zoni klobuka.

BARŠUNASTA MLIJEČNICA

Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze

Etimologija: vellereus (lat.) = baršunasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Fleecy Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, mesnat, izdašan, tvrd, suh, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, lijevkast; bijel ili bjelkast, u starosti je oker, s mrljama oker boje, površina je baršunasta (pod povećalom izgleda kao okrečen), rub je u mladosti jako podvijen, a u starosti je slabije podvijen ili ravan.

Stručak: 3-6 x 1-2.5 cm, pun, tvrd, debeo, sitno je baršunast kao i klobuk; bijel, boje je klobuka.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, često se račvaju; bijeli, kasnije su prošarani s blijedookerastim mrljama, u starosti su žuti.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu poprimi krem-žućkastu do krem-narančastu boju; miris je ugodan, u starosti je na ribu, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta malo bijelog mlijeka, osušeno je oker boje, okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno trajno pozeleni, dok sa željeznim sulfatom odmah postane crvenkasto pa nakon 10-tak minuta poprimi prljavo jarkocrvenkastu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Svakako je nejestiva zbog paprenog okusa. Njezino je tanko bijelo meso čvrsto i vrlo ljutog i trpkog okusa što je prilično iznenađujuće, jer je mlijeko prilično blagog okusa, ali ljuto kad se kuša zajedno s mesom. Međutim, ovu je gljivu najbolje tretirati kao otrovnu, jer može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme, a ta se preporuka uporno zanemaruje u nekim dijelovima istočne Europe gdje se ljute gljive tradicionalno sakupljaju za jelo. Smatra se otrovnom i zbog sadržaja terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je paprenoj mliječnici (Lactifluus piperatus) koja je jestiva i isto tako ljutog okusa, ali s mnogo gušćim listićima i na prerezu ispušta mnogo bijelog mlijeka. Ako pazimo samo na široko smještene i račvaste listiće, ne možemo je zamijeniti s jestivom paprenom mliječnicom. Meso pergamentne mliječnice (Lactifluus pergamenus) požuti, dok kod paprene mliječnice postane zeleno-plavkasto. Topolova mliječnica (Lactarius controversus) je mnogo većih dimenzija, ali joj je boja ružičastog tona, osobito listića, dok je klobuk gladak. Sve se navedene vrste smatraju jestivim, ako su ljutog okusa i mogu se konzervirati.

PRIJESNA MLIJEČNICA (PRESNAC)

Lactifluus volemus (Fr.) Kuntze

Etimologija: pirum volemum (lat.) = svojstvo velike kruške koja ispuni šupljinu na ruci (skupljenih prstiju). Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fishy Milkcap

Klobuk: 4-17 (23) cm širok, mesnat, pravilan, najprije je konveksan, zatim je izravnat i ulegnut na sredini, lijevkast, površina je suha i glatka; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili crvenkasto-narančast, crvenkast je na sredini, u starosti je često raspucan, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 5-12 (14) cm visok i 1.5-3 (3.5) cm debeo, mesnat, pun, valjkast, sužen je i zakrivljen na bazi; boje je klobuka, svijetlosmeđ, blijedooker-smećkast ili narančasto-smećkast, na pritisak posmeđi, površina je pahuljasta, ubrzo je naborana, a na dnu je redovito zakrivljen.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; blijedožuti, žućkasto-oker ili oker, na pritisak više ili manje posmeđe.

Spore: Skoro potpuno pravilno kuglaste, mrežaste, (6.4) 7.4 - 9.2 (9.6) × (5.9) 7 - 8.3 (9.3) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 60, Me = 8.2 × 7.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto, u starosti i na ozlijeđenim mjestima je hrđastosmeđe; miriše tipično na haringe, a okus je ugodan na gljive; na presjeku ispušta mnogo bijelog mlijeka, osušeno postane tamnosmeđe, ljepljivo, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavo-krem-žuti, dok meso s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je čak i sirova. Kuhanjem se izgube neugodan miris i okus mesa.

Napomena: Slična je narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus) koja na sredini ima malo šiljato ispupčenje, tanje meso i vitki stručak. Ako prijesnu mliječnicu duže držimo u ruci, nakon nekog vremena ruka će nam mirisati na haringe. Nema opasnosti od zamjene s opasnim mliječnicama.

LJUTOLISNA KRASNICA

Russula acrifolia Romagn.

Etimologija: acer-acris (lat.) = resko, ljuto + folia (lat.) = list, listić. Po ljutom okusu listića.

Engleski naziv: Hotlips Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, prvo je lagano konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, duboko je ljevkast, nepravilan, gol, gladak, valovit ili režnjast, sluzav i sjajan, kožica se guli od 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, može biti oker-smećkast, svijetlosmeđ, smeđ do narančasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ, sa crveno-smeđim mrljama, rub je dugo podvijen, zatim je izravnat, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen na dnu, pun, tvrd, relativno je kratak, uočljivo je jamičast i naboran, najprije je bijel, zatim je siv do sivo-smećkast, trljanjem pocrveni.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, lomljivi, vrlo su ljutog okusa, krem, kasnije su sivkasto-oker, često su s narančastim odsjajem, na pritisak prvo pocrvene, kasnije lagano pocrne.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.4 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, prozirne, 7-9.4 x 6-7.4 µm, Q = 1.16-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 6-9.5 µm, cheilocistide su s kraćim ili dužim vršnim produžetkom, 60-95 x 4.5-8 µm, kožica se sastoji od tupih, valjkastih dlačica širokih 3-6 µm i valjkastim dermatocistidama širokim 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na presjeku umjereno crveni, zatim polako crni; miris nije izražen, a okus je jako ljut u listićima, a nešto slabiji u mesu.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zelenkasto, a reakcija sa gvajakolom je brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, kestenom, brezom ili borom, na svim vrstama tla, vrlo dobro podnosi pjeskovita i kisela tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Sve su krasnice u sekciji crnih krasnica (Compactae ili Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Raste ispod bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po srednjoj veličini, sluzavoj i sjajnoj površini klobuka crvenkasto-smeđe boje, više ili manje gustim listićima, krem ili s narančastim odsjajem, jakom ljutom okusu, mesu koje na prerezu i na pritisak crveni prije nego što pocrni. Mikroskopski su karakteristične
duge valjkaste dlačice kožice klobuka. Slične su antracitna krasnica (Russula anthracina), kojoj se gusti listići nikada ne spuštaju niz stručak i na presjeku jako pocrni, gustolistićava krasnica (Russula densifolia), koja ima vrlo guste listiće, često s plavkastim odsjajem, crna krasnica (Russula adusta), kojoj meso nikada ne pocrni, te bijelocrna krasnica (Russula albonigra), kojoj meso odmah pocrni.

Russula adulterina - created by Amadej Trnkoczy

NEVJERNA KRASNICA

Russula adulterina Fr.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, gladak, vlažan, mazav, relativno je sjajan, kožica se guli najmanje do polovice promjera, promjenjive je boje, može biti žuto-smeđ s maslinastom nijansom, maslinasto-smeđ, ljubičasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili čak ljubičast ili tamnoljubičast, malo je tamniji na sredini, mjestimice je izblijedjelo pjegav, sitnozrnast, rub je poslije lagano narebran.

Stručak: 5-12 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast, malo je proširen u gornjem ili srednjem dijelu, na samoj bazi je sužen, nepravilan, često zakrivljen, gladak, relativno je čvrst, sjajan, pun, spužvast ili je šupalj, bijel, često je sa sivo-smeđom nijansom, površina je grubo naborana i pokrivena s finim uzdužnim vlakancima.

Listići: Najprije su bjelkasto-krem, kasnije su žuto-oker, 8-12 mm široki, poneki se račvaju, prirasli su za stručak, međusobno su žiličasto spojeni na bazi, oštrica je glatka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 2 µm, 10-12 x 8-10 µm; otrusina je tamnožuta.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto do maslinasto-smeđe, čvrsto, lomljivo, na prerezu postupno postaje sivo; miriše na kompot od jabuka, a okus je u početku blag, a zatim brzo, nakon nekoliko sekundi, postaje vrlo ljut, gotovo je jednako ljut kao kod cedrove krasnice (Russula badia).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najsličnije su cedrova krasnica, koja postane ljuta tek za 1-2 minute i smeđokoža golubača (Russula integra), kojoj je meso na prerezu blagog okusa, a obje slične vrste imaju nešto manje spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 888. Nevjerna krasnica (Russula adulterina Fr. ss. Melz. & Zvara), Sinonim: Russula urens Romell

NAGORJELA KRASNICA

Russula adusta (Pers.) Fr.

Etimologija: adustus (lat.) = spržen, zapečen, prepečen. Po boji.

Engleski naziv: Winecork Brittlegill

Klobuk: 5-16 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ljevkasto ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, kožica je priraštena, ne može se guliti ili se guli  do oko 1/5 promjera, vlažan i sjajan, gladak, u početku je bjelkast, zatim je smećkast, kasnije je prošaran svijetlosmeđim, tamnosmeđim do sivo-smeđim nijansama, pjegav, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn i vrlo sporo trune, hrapav, rub je obično svjetliji, više je ili manje narančasto-smeđ, valovit, nije narebran.

Stručak: 3.5-7.5 cm visok i 2-4 cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, često je ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, često je zakrivljen na dnu, gladak, najprije je bijel, kasnije je siv, sivo pjegav, nikad potpuno crn, trljanjem poružičasti pa polako postane sivo-smeđ, baza je često s malim jamicama ili izbočinama, na vrhu je zrnast, donja je polovica često izbrazdana.

Listići: Gusti, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, krem, kasnije su sa sivkasto-plavim iii svijetlosmeđim odsjajem, nekad su sa laganom ružičastom nijansom, u starosti su smeđi, sivo-smeđi do sivo-crni, na pritisak blago pocrvene, oštrica vremenom postaje crnkasta.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim su bradavicama visokim do 0.2 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.6 x 5.8-7.2 µm (cromushrooms: (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qav = 1.2), bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, batinaste, 40-60 x 8-11 µm, sterigme su duge do 7 µm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 60-96 x 6-8 µm, pleurocistide su 50-100 x 11 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica širokih 3-10 μm i rijetkim dermatocistidama približno iste debljine, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo do sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako poružičasti, kasnije polako postaje sivo, sivo-smeđe do tamnosivo, prijelaz kroz ružičaste nijanse uočljiviji je u gornjim slojevima; miris je karakterističan, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag ili ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prvo narančasto, zatim ružčasto pa sivo-maslinasto, sa formolom narančasto-ružičasto, sa fenolom tamnosmeđe, a reakcija sa gvajakolom je često slaba, a kod mladih primjeraka brzo postaje intenzivno tamno zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, najčešće u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom, borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano.

Napomena: Prepoznatljiva po velikim dimenzijama, mazavoj i sjajnoj prirasloj kožici, žilavom mesu, manje osjetljivom na oksidaciju nego kod drugih vrsta iz sekcije Compactae, polako postaje sivkasto-ružičasto i crni samo prilikom sušenja, razmaknutim, krem listićima, koji su dugo vremena bez mrlja i obično zakrivljenom i hrapavom stručku pri dnu. Okus je potpuno slatkast, a miris neobičan, bolje je izražen kod malo starijih primjeraka (prema J. Schaefferu na stare vinske bačve). Kožica klobuka sastoji se od relativno tankih, valjkastih dlačica sa jednako uskim dermatocistidama, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela. Baza stručka je sitno jamičasta. Pojavljuje se dosta kasno u sezoni. Slične su crna krasnica (Russula nigricans), koja je ima još šire i razmaknutije listiće te na prerezu brđe mijenja boju, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja je prosječno manjih dimenzija, slabije je mesnata i izraženo je ljuta u listićima, kada se prereže, meso i površinski dijelovi pocrvene, a zatim prilično brzo pocrne, spore su s relativno grubom dekoracijom. S obzirom na široku rasprostranjenost ove vrste u obalnim zajednicama hrasta crnike i borova, ne može se isključiti da se neki mediteranski nalazi odnose na gotovo slatkaste ili slabo crneće primjerke ljutolisne krasnice.

ZELENA KRASNICA

Russula aeruginea Lindblad ex Fr.

Etimologija: aerugo-aeruginis (lat.) = bakarna rđa. Po zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Green Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, masnat, u mladosti je skoro polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv i sjajan, kožica se lako guli do 1/2 promjera, obično je ujednačene zelene ili sivo-zelene boje ili je nekad nešto tamniji na sredini, često je sa sitnim hrđastosmeđim pjegama.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, kratak, prilično je tvrd, pun, u starosti postaje šupalj, bijel, kasnije je nekad je s malo smeđih pjegica prema dnu, uzdužno je crtast.

Listići: Prilično su gusti, račvasti su prema stručku, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, po vlažnom su vremenu relativno mekani, najprije su bijeli, kasnije žućkasti i sa hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Kuglaste, sa sitnim, izoliranim bradavicama, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-8.5 x 5.5-7 µm, pileocistide su široke 4-7 µm, vrlo su duge i valjkaste, mogu biti s malom glavicom na vrhu; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, teži da posivi; miris nije izražen, a okus je nakon žvakanja uvijek najprije malo papren (osobito listići), zatim je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane hrđastosmeđe, s fenolom smeđe, dok meso u dodiru s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfoformolom poplave.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično sa brezom, a u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, često na tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U velikim je količinama navodno uzrokovala gastrointestinalne tegobe, ali to nije potvrđeno. Za sada nije poznat nijedan slučaj trovanja, ali za svaki slučaj treba biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Izgledom podsjeća na krasnice oko sive krasnice (Russula grisea) od kojih se razlikuje po ujednačenoj zelenkastoj boji klobuka i rastu uz breze. Gotovo je jednaka sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja raste u bjelogoričnim šumama, a meso joj nije ljutkasto. Jedina je krasnica sivo-zelene boje, a po veličini se može zamijeniti s dosta krasnica zelene boje kao što su ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), kojoj se kožica klobuka guli samo na rubu, a listići nisu lomljivi, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste na drugačijem staništu, a okus joj nije papren.

Russula albonigra - created in Finland by Allar Antson

BIJELOCRNA KRASNICA

Russula albonigra (Krombh.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + niger (lat.) = crno. Po kontrastu između boje listića i boje klobuka.

Engleski naziv: Menthol Brittlegill

Klobuk: 5-14.5 cm širok, pravilan, najprije je konveksan, zatim se proširi i pupčasto ulegne na sredini, lijevkast, nepravilan ili režnjast, malo je kvrgav, suh, bez sjaja, gladak, kožica je priraštena, guli se samo 1/8 promjera, u početku je bjelkast, sivo-smeđ, kasnije je žuto-smeđ, crno-smeđ do crn, trljanjem odmah pocrni, rub je rascijepljen, valovit i zakrivljen, nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 cm debeo, kratak, zdepast, često je ekscentričan, u mladosti je malo zadebljan na bazi, zatim je valjkast ili malo zašiljen na bazi, tvrd, pun, suh, gladak, bijel, trljnjem brzo pocrni, ponekad je naboran i hrapav na dnu.

Listići: Gusti, tvrdi, voštani, nejednaki, rijetko su račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, debeli i lomljivi, bjelkasti, krem ili okerasti, vremenom ili na ozlijeđenim mjestima pocrne, dosta su kontrastni u odnosu na ostali dio plodnog tijela.

Spore: Široko su eliptične, ponekad su izdužene, sa niskim, izoliranim bradavicama visokim 0.1-0.2 µm, vrlo fino povezanim spojnim linijama koje uglavnom tvore potpuni mrežasti uzorak, 7.5-9.4 x 5.8-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, lagano batinaste, 50-66 x 7-9 μm, cheilocistide su brojne, tupo valjkaste, s mnogu uljnih kapljica, široke 6-8 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, vrlo tankih stijenki, širokih 4-8 μm, s više ili manje razmaknutih segmenata, te ponekad dugih, valjkastih ili malo batinastih dermatocistida s 0-2 segmenta, širokih 6-8 μm, a ponekad čak i debljih, do 10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu pocrni, na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni; miris je voćni ili malo na kuhano mlijeko, sličan kao kod suhe puževice (Hygrophorus penarius), a okus je blag, čak i u listićima, gdje je karakteristično osvježavajući poput mentola.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane zelenkasto-plavo, sa formalinom brzo pocrveni, a reakcija sa gvajakolom je pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično na na umjereno pjeskovitim i kiselim tlima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve krasnice u sekciji crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu su jestive.

Napomena: Ako uzmemo u obzir sveukupne makroskopske, mikroskopske i kemijske karakteristike, opisana se vrsta čini kao najbolje identificirana vrsta unutar sekcije Compactae. Prepoznatljiva je po osvježavajućem okusu listića, intenzivnoj promjeni boje u sivo-crnu, izravnoj ili onoj kojoj prethodi crvenjenje (Russula albonigra f. pseudonigricans), srednje razmaknutim listićima, gušćim nego kod crne krasnice (Russula nigricans) i nagorjele krasnice (Russula adusta), ali izraženo manje nego kod gustolitićave krasnice (Russula densifolia), antracitne krasnice (Russula anthracina) i srodnih vrsta. Mikroskopska slika je vrlo karakteristična, sa sporama s vrlo finim mrežastim uzorkom, jedva vidljivim pod mikroskopom, te prilično velikim dermatocistidama i refrakcijskoj prirodi njihovog sadržaja. Kao što joj i ime govori, postoji veliki kontrast između bijelih listića i tamne, skoro crne boje klobuka. Dosta su slične antracitna krasnica, koja se razlikuje po listićima sa ružičastim odsjajem i mesu koje teži da mnogo brže pocrni, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja se jasno razlikuje po izrazito ljutom okusu u listićima, sluzavoj i sjajnoj kožici klobuka i uglavnom crvenkasto-smeđem klobuku, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja se lako prepoznaje po gotovo upola manjim dimenzijama, gušćim listićima, jedva primjetnom osvježavajućem okusu i mesu koje prije crnjenja nikada ne pocrveni, a najznačajnija razlika nalazi se u kožici klobuka bez dermatocistida.

Russula alnetorum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

JOHINA KRASNICA

Russula alnetorum Romagn.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i često ulegne na sredini, ljevkast, dosta je nepravilan, blistav, kožica je malo ljepljiva i sluzava, guli se u potpunosi ili rjeđe do 1/2 promjera, vinskicrven, crveno-ljubičast do ljubičasto-smeđ, dosta je tamniji na sredini, tamnoljubičast do gotovo crn, vodenast, kasnije izblijedi, može biti i žuto-zelenkast, rub je najprije gladak, kasnije je narebran i iskrzan.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, uglavnom je sužen na bazi, naglo se širi ispod listića, pun, spužvast, šupljikav, najprije je bijel, kasnije postane žut ili siv prema bazi, zatim cijela površina postane siva, vodenast, u starosti je tamnožut do sivo-crn, uzdužno je bijelo pahuljasto-crtast.

Listići: 3-8 mm široki, razmaknuti, ponekad su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, trbušasti, vrlo su lomljivi, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti ili sivkasti.

Spore: Eliptične, s 0.5-0.9 µm visokim i djelomično mrežasto povezanim bradavicama, 8.5-10.5 x 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, kasnije je žućkasto i sivkasto-smećkasto, spužvasto, vodenasto, u klobuku je vrlo tanko i lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je gotovo blag, samo su listići slabo izraženo papreni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u vlažnim šumama grmlju, po livadama uz potoke i uz morsku obali u simbiozi s crnom ili bijelom johom (Alnus glutinosa ili Alnus incana) te u planinskim područjima u simbiozi s planinskom johom (Alnus viridis). U Hrvatskoj je nađena uz crnu johu, samo na dva lokaliteta, u Hrvatskom zagorju i na otoku Krku.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Može se zamijeniti s djevojačkom krasnicom (Russula puellaris), kojoj je meso blagog okusa, na prerezu brzo požuti, ne teži da postane sivkasto i raste s drugim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem.

Russula alutacea - created on August 2014 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

UŠTAVLJENA KRASNICA

Russula alutacea (Fr.) Fr.

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je okruglast ili konveksan, zatim je otvoren i ulegnut na sredini, sjajan, kožica je priraštena i teško se guli, promjenjive je boje, smeđ, crvenkasto-smeđ, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, vinskicrvenkast do kasnije gotovo crvenkasto-smeđe boje bakra, sredina je često žućkasta, rub je tup.

Stručak: 2-12 cm visok i 1-4 cm debeo, tvrd, pun, kasnije je šupljikav, bijel, u donjem je dijelu s ružičastom nijansom.

Listići: Široki, račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, vrlo su lomljivi, krem do limunastožuti.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim do 1.3 µm, povezanim grebenima koji tvore rudimentarni mrežasti uzorak sa samo nekoliko očica, 8.5-11 x 8-9.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, u sredini je žućkasto, čvrsto; miris nije izražen ili podsjeća na voće ili stari med, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je maslinasta krasnica (Russula olivacea), koja ima drugačiju boju i vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), koja je vinskocrvene boje.

Russula amarissima - created on August 2009 by Gerhard Koller

GORKA KRASNICA

Russula amarissima Romagn. & E.-J.Gilbert

Klobuk: 4-14 (17) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut na sredini, suh; karmincrven, tamnocrven ili je crno-crven, sredina je često crnkasta ili oker-smeđa, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, pun, prilično je pravilan; bijel, mjestimice je ružičast ili žut, hrapav.

Listići: Gusti, račvaju se uz stručak, prirasli, svijetlokrem boje, oštrica je prema rubu klobuka često karmincrvena, u starosti su također rđasto pjagavi, slično kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Spore: Kuglaste, s mrežasto povezanim bradavicama, 7.5-9 x 6-8 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto do vinskicrveno, izrazito tvrdo, lomljivo, debelo, na prerezu žuti; miriše na voće, a okus je blago do dosta gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, te uz rubove šuma hrasta, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanoj je vrsti vrlo slična ružičasta krasnica (Russula rosea) koja se bitno razlikuje po tome što nije toliko tvrda, kožica na klobuku se malo guli, listići se račvaju i meso ima prilično papren okus. Vrlo je česta u primorskim krajevima i po otocima.

AMETISTNA KRASNICA

Russula amethystina Quél.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Brittlegill

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, kožica se guli, često je mazav; dosta je promjenljive boje, tamnocrven, crveno-ljubičast, tamnoljubičast ili je ljubičasto-smeđ, sredina je obično tamnije žuto-ružičaste do maslinasto-ružičaste boje, baršunast, mjestimice se stvaraju žute mrlje od kišnih kapi ili vode, rub je dugo podvijen, svjetliji i slabo narebran, kasnije se jako narebra.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili je batinasto zadebljan na bazi, gladak, komorasto šupalj, u starosti je spužvast; bijel, vrlo je rijetko je ružičasto nahukan, mjestimično je sa smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, prilično su razmaknuti, široki su 6-12 mm, do stručka zaokruženi, prirasli; najprije su bijeli, kasnije su kremasto-žuti do oker.

Spore: Široko eliptične, sa široko razmaknutim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.6-1.1 µm, djelomično povezanim grebenima i spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-10.5 x 6-8.5 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo do bjelkasto; oštro miriše na jod, osobito u dnu stručka, kao kod turco-lazzarijeve krasnice (Russula turci), a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane žućkasto, s fenolanilinom najprije crveno-smeđe pa zatim crveno i na kraju gotovo crno-crveno, s željeznim sulfatom postane blijedocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, osobito jelom i smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Veoma slična vrsta je turco-lazzarijeva krasnica koja naraste manja, rub klobuka joj je samo u starosti narebran, a sa sigurnošću se mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopa. Naša vrsta ima bradavice po površini spora koje su združene u linije koje tvore mrežicu.

LJUPKA KRASNICA

Russula amoena Quél.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, ponekad je nepravilan, 2/3 kožice se može guliti, bez sjaja, suh; lijepe je karmincrvene, ljubičaste ili ljubičasto-ružičaste boje, može biti i s nježnom zelenkastom nijansom, upadljivo je baršunast i malo čehast, vremenom postane izbrazdan, rub je uzdignut, tanak i često vijugav.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 5-8 (10) mm debeo, skoro je valjkast ili batinast, kasnije je komorasto šupalj, lagano se sužava prema bazi, na bazi je zaokružen, kasnije je neposredno ispod klobuka lijevkasto proširen što listiće udaljava od osi; bjelkast, prošaran je crvenkastom do ljubičastom nijansom boje klobuka, sitno je zrnasto-pahuljast.

Listići: Najprije su gusti, ubrzo zatim su razmaknuti, do stručka su djelomično račvasti, tanki, jednako su dugi ili samo s ponekom lamelulom, malo su trbušasti, prirasli su na stručak, na osnovi su poprečno povezani žilicama; bjelkasti do oker, oštrica je ponekad crvenkasta, osobito prema rubu klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, djelomično sitno izbrazdane, više ili manje mrežasto ukrašene, s bradavicama visokim 1-1.5 µm, 6-8.5 x 5.5-8 µm; otrusina je krem do svijetložuta, rijetko s jedva uočljivim crvenkastim odsjajem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je malo crvenkasto do crvenkasto-ljubičasto, prilično je čvrsto; miris je riblji na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus) ili također po gusjenicama vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i na drugom bjelogoričnom drveću te voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), kao kod gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), a okus je blag, ugodan.   

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom poprimi karmin-purpurnu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa smrekom, voli rubove šuma i na kiselo tlo; prilično je rijetka vrsta. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine kojoj pripadaju suljupka (Russula amoenicolor) i ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes). Suljupka ima narebrani rub klobuka i nema zelenkasti ton klobuka. Ljubičastonoga krasnica ima skoro istu boju stručka, ali je sumporastožut ili žuto-zelen i s tek laganom purpurnom nijansom, meso joj ne miriše po trimetilaminu, odnosno po kuhanim rakovima.

Russula amoenicolor - created on May 2020 in Padru, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

SULJUPKA

Russula amoenicolor Romagn.

Etimologija: Po sličnoj boji kao kod ljupke krasnice (Russula amoena).

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, prilično je sjajan, kožica se može guliti, crvenkast, karmincrven, vinskicrven, ružičasto-smeđ, ljubičast, ljubičasto-smeđ, ljubičasto-crven do ljubičasto-siv, sa mjestimičnim je ljubičastim ili maslinastozelenim mrljama, često blijedi do zelenkaste boje, također je žućkast u mladosti kao kod ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), baršunast, sitno je ljuskav, rub je tup i u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, relativno je kratak, često se sužava prema bazi, pun, kasnije je komorasto šupalj, osnova je bijela, sa vinskicrvenom je nijansom, fino je baršunast.

Listići: Vrlo su gusti, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli su na stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, svijetlokrem do okerasti, sa svijetlom su narančastom ili narančasto-crvenkastom nijansom, oštrica je ponekad s crvenkastim odsjajem.

Spore: Skoro su kuglaste ili široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 1 µm, dobro povezanih gremenima koji tvore mrežasti uzorak, 6.5-8 x 6-7 µm, bazalni segment hifa na kožici klobuka je najviše blago natečen; otrusina je kremasta.

Meso: Osrednje je čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice je lagano boje klobuka; miriše na kuhane rakove ili na haringe u mladosti, slično kao haringova krasnica (Russula xerampelina), a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: U dodiru s fenolom postane purpurno-smeđe, a sa željeznim sulfatom svijetlonarančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, javorom, grabom, ali i s borom, češće na vapnenačkom i pjeskovitom tlu, u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Miris na ribu i crvenkasta boja klobuka odlučujući su u identifikaciji. Ako miris nije odmah prepoznatljiv, pričekajte 1-2 sata i zatim pomirišite. Slična je ljupka krasnica koja se razlikuje po nešto izraženijoj boji, nema zelenkasti ton klobuka, a miris je skoro identičan. Ljubičastonoga krasnica je nešto svjetlije, limunastožuto-zelenkaste boje, klobuk je ujednačeno obojen, a miris nije izražen.

KAMEMBER KRASNICA

Russula amoenolens Romagn.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo + olere (lat.) = ispušta miris, mirisavo. Po mirisu.

Engleski naziv: Camembert Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, raširi i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, površina je najprije malo vlažna i mazava, zatim je suha i skoro blistava, krem-smeđ, žuto-smeđ, smećkast, narančasto-smeđ, maslinasto-crnkast ili sivo-smeđ, tamniji je na sredini, rub je uvijek podvijen, tanak, ubrzo je dugo i jako narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-2 cm debeo, dosta je pravilan, valjkast, malo je proširen na vrhu ili se zadebljava prema bazi, na samoj bazi je sužen, nije kompaktan, najprije je komorasto šupalj, kasnije je potpuno šupalj, malo je blistav, lomljiv, bijel, u starosti je krem, baza stručka ponekad postane lagano crveno-smeđa ili bakrena.

Listići: Osrednje su gusti, s rijetkim su lamelulama, prirasli, široki su 4-6 mm, do stručka su rijetko račvasti i nejednako dugi, gotovo su lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti, sa smeđim su mrljama.

Spore: Eliptične, rijetko su kuglaste, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.8 µm, amiloidne, 7-8.5 x 5-6.5 µm (cromushrooms: 7 - 8.7 (9.2) × (5) 5.4 - 6.6 (7.6) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 6 µm, Qav = 1.3); otrusina je kremasta.

Meso: Tanko, u klobuku je 4-6 mm debelo, mekano, lomljivo, bijelo, teži da poprimi smeđe mrlje, ispod sredine klobuka je žućkasto, u bazi stručka je često izgriženo od crva i smećkasto; miriše na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, pljesnivi sir camembert, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane tamno karmincrveno do plavo-crno, sa gvajakolom trenutno zelenkasto-plavo, a s fenolom zasićeno crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po šumskim putevima i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom hrastom ili bukvom, a rjeđe s borom, na glinenastom tlu i tlu siromašnom hranjivim tvarima; nije rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se determinira po karakterističnom mirisu. S karakterističnom je ružičastom ili žuto-ružičastom nijansom na sredini klobuka. Slična je rebrasta krasnica (Russula pectinata) koja ima žuto-smeđi ili oker-smeđi klobuk, a okus i miris neodoljivo podsjećaju na smrdljivu krasnicu (Russula foetens). Sestrinskoj krasnici (Russula sororia) meso u starosti postane crveno-smeđe. Sve spomenute vrste su nevaljale, imaju neugodan miris i ljut okus.

Russula anatina - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

SIVOZELENKASTA KRASNICA

Russula anatina Romagn.

Etimologija: anas (lat.) = patka, plovka. Po boji.

Klobuk: 4-12 cm širok, osrednje je veličine, prvo je okruglast i ispupčen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, savitljiv, prvo je bez sjaja, zatim je gladak i sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se guli 1/4 promjera, promjenjive je boje, sivkast, sivo-zelen, maslinastozelen do zeleno-smeđ, prema sredini je blijeđi, više je ili manje baršunast od ruba prema sredini (vidljivo ručnim povećalom), poslije se raspuca, osobito uz rub.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, ponekad je sužen na bazi, bijel, baza u starosti posmeđi, sitno je uzdužno žiličast ili naboran, u mladosti je pahuljast.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, često su račvasti, krem.

Spore: Manje ili više kuglaste, sa niskim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama, 6.5-8 x 6-7 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Bijelo, kasnije lagano žuti; miriše na voće, a okus je blag i malo papren u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane blago ružičasta, a često i sivo-zelenkasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, na vapnenastom ili glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je malo teže probavljiva.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta zelena krasnica (Russula aeruginea), a po morfološkim karakteristikama se može zamijeniti s modrikastom krasnicom (Russula parazurea) od koje se lako razlikuje po ukrašenim sporama, a bradavice su izolirane i osrednje je veličine. Ponekad sliči sivoj krasnici (Russula grisea) koja raste na drugačijem staništu.

Russula anthracina - created in Finland by Ville Kälviäinen

ANTRACITNA KRASNICA

Russula anthracina Romagn.

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit. Po crnkastoj boji.

Engleski naziv: Coal Brittlegill

Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, bez sjaja, dosta je taman, u mladosti je bijel, zatim je sivo-smeđ, kasnije je crno-smeđ do crn, osobito prema rubu, na sredini je često svjetliji, bjelkasto-kremast, djelomično je sitno zrnast, rub je često uzdignut i oštar, nije narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, tvrd, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, bijel, ubrzo čađavosiv do potpuno crn, na ozlijeđenom mjestu pocrni, pahuljast, nepravilno naboran.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, često su anastomozirajući i nepravilno račvasti, u obliku su srpa, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti su ili kremasti i s ružičasto-smeđom nijansom, teže da se crno zamrljavaju, oštrica vremenom pocrni.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, sa niskim, izoliranim bradavicama, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti do djelomično mrežasti uzorak, 7-8 x 5.5-7 µm, Q = 1.2-1.35; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo, često je s ljubičasto-crnom nijansom, na prerezu odmah pocrni; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus je trpak i ljut, osobito listići.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom lagano pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom na vlažnim mjestima, na vapnenastom tlu, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu.

Russula aquosa - created on August 2023 in Stoklund, Denmark by Jens H. Petersen

HRENOVA KRASNICA

Russula aquosa Leclair

Etimologija: aquosa (lat.) = vodena. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Red Swamp Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, ubrzo se otvori, prvo je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, prilično je nepravilnog oblika, jako je lomljiv, gladak, skoro je blistav, po vlažnom je vremenu je mazav, kožica se može guliti do oko 2/3 promjera ili više, crvenkast, sivkasto-crven, crveno-ljubičast, rijetko je ružičast, sredina je obično tamnija, vodenast, brzo blijedi, rub je tanak.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, malo je nepravilan, često je sužen na vrhu, manje ili više je zadebljan na bazi, gladak, prilično je blistav, bijel, kasnije je sivog ili žućkastog tona, ponekad je sa crvenom nijansom.

Listići: Upadljivo su razmaknuti, osrednje su široki, izmiješani su s lamelulama, suženi su i račvasti uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, bijeli su do prljavo bijeli.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6-8 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, najprije je dosta čvrsto, u starosti je spužvasto i lomljivo, bijelo, u starosti teži da posivi ili da požuti; miris je slab na hren ili kokos, a okus je gotovo blag ili umjereno ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada u vlažnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično jelom, ali ponekad i brezom, na vlažnom tlu obraslom tresetnom mahovinom (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea), koja raste na drugačijem staništu, ispod bjelogoričnog drveća i uglavnom je nešto tamnije boje, osobito na sredini klobuka, graciozna krasnica (Russula gracillima), koja ima kremastu otrusinu, a spore sa izoliranim bodljama, bez mrežastog uzorka, te tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens) i lomljiva krasnica (Russula fragilis), koje imaju izrazito ljut okus i mirišu na voće, a krhka krasnica ima nazubljenu oštricu listića.

Russula archaeosuberis - created on November 2020 in Santa Margherita Ligure GE, Italy by Nicolò Oppicelli

PLUTNJAKOVA KRASNICA

Russula archaeosuberis Sarnari

Etimologija: archaios (gr.) = star, drevan + suber (lat.) = hrast plutnjak (Quercus suber). Po staništu.

Klobuk: 3.5-11 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, ubrzo se izravna i ulegne na sredini, nepravilan, često je režnjast, suh, kožica je prirasla, guli se od 1/4-1/3 promjera, isprva je krem, ubrzo je oker do smećkast, kasnije je cimetastosmeđ, rijetko je ujednačene oker boje kao kod brašnjavonoge krasnice (Russula farinipes), kasnije izblijedi u sivkasto-oker do smećkastu boje bijele kave, male crvenkasto-smeđe mrlje, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, robustan, nejasno je valjkast, ponekad je zakrivljen, više je ili manje proširen na vrhu, često je izdubljen žljebovima koji ukazuju na sklonost bifurkaciji ili spajanju dvaju stručaka, baza je često malo ukorijenjena, površina je zrnasta na vrhu (koristiti ručno povećalo), bijel, na kraju je oker-smeđ.

Listići: 4-12/cm, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili zaokruženi uz stručak, vrlo su debeli (kod velikog primjerka do 1.2 mm), široki su 5-8 mm, rijetko su račvasti, s malo ili bez poprečnih žilica na bazi, lomljivi, kremasti sa sivkastim odsjajem, na kraju su hrđastosmeđi, osobito na oštećenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su sitnim četverokutnim ili polukuglastim bradavicama, visokim 0.2-0.3 µm, slabo su amiloidne, 5.3-7 x 4-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, tanke, široke 7-8 µm, cheilocistide su valjkaste, bez produžetka, široke su 4-6 µm, kožica klobuka se sastoji od hifa širokih 3-4.5 µm i rijetkih, valjkastih dermatocistida iste debljine; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto, sivo u dnu stručka, na prerezu postane oker-smeđe; miris nije izražen u mladosti, kasnije je ponekad na voće, nakon 24-48 h nakon ubiranja može biti na haringe ili kuhane školjke, a okus je slatkast, ponekad je malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasta, sa gvajakolom trenutno i izraženo poplavi, sa fenolom postane smećkasta, sa KOH žućkasta, a meso klobuka sa formalinom postane sivkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u suhim bjelogoričnim šumama hrasta plutnjaka i miješanim šumama hrasta crnike i bora, na pjeskovitom ili više ili manje kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom loše kvalitete.

Napomena: Svrstava su u podrod Compacta zbog žilavog i debelog mesa, vrlo nejednakih listića, nedostatka pigmenta na klobuku i čisto bijele otrusine. U tom smislu, oker-smeđa promjena boje mogla bi opravdati zamjenu s vrstama iz sekcije Lactarioides, a posebno sa modrolisnom krasnicom (Russula delica), koja se razlikuje po pravilnijim listićima koji se spuštaju po stručku, kremastom, a ne bijelom otrusinom, većim klobukom i vrlo kratkim stručkom, bez bazalnih nabora. Zabuna sa vrstama iz sekcije
Compactae trebala bi biti praktički nemoguća, uzevši u obzir promjenu boje.

Russula arpalices - created on October 2022 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by Federico Calledda

MREŽASTOSPORNA KRASNICA

Russula arpalices Sarnari

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut, kožica je bez sjaja, guli se do 1/2 promjera, ponekad je fino raspucana, u mladosti je svijetloružičast do tamnoružičast, na sredini je tamniji, kasnije postaje oker pjegav, u starosti postaje oker-smeđ, rub je narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.4 cm debeo, valjkast, širi se prema dnu i vrhu, bijel, kasnije može biti oker do oker-smeđ, gusto je uzdužno naboran.

Listići: Umjereno su razmaknuti, prirasli, u starosti su oko 10 mm široki, na bazi su poprečno povezani žilicama, ponekad su račvasti, svijetlokrem, kasnije su žućkasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim širokim gremenima koji tvore gusti, cjeloviti mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-9.5 x 6–7.5 µm, pileocistide su batinaste, obično su sa 0-2 segmenta, na vrhu su široke 5-10 µm; otrusina je žuta.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris je prilično jak na voće ili pelargonije, a okus je blag, u listićima je blago gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) brzo postane žuto-smeđe, tamnoružičasto do crveno-smeđe, rijetko sa zelenom nijansom, sa gvajakolom zeleno-plavo, a sa 2% fenolom nema reakcije ili ponekad postane svijetlosmeđe ili smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili topolom, na dobro dreniranom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Smještena je u podsekciji Rhodellinae. Karakteristična je po dekoraciji spora. Morfološki se najvjerojatnije može zamijeniti s pripadnicama podsekcije Puellarinae, osobito sa djevojačkom krasnicom (Russula puellaris), koja se razlikuje po manje ili više izoliranim bradavicama spora, sitnijoj, krhkijoj građi i povezanosti sa hrastom, brezom i borom, te šarolikom krasnicom (Russula versicolor), koja ima manje, uže spore s djelomičnom mrežicom, kao i valjkaste pileocistide s mnogo više segmenata (4-6), a povezana je s brezom. Obje vrste imaju bljeđu otrusinu.

Russula atramentosa - created on September 2023 in Kalkstrand, Finland by Tapio Kekki

PEPELJASTA KRASNICA

Russula atramentosa Sarnari

Etimologija: atramentum (lat.) = mastilo, crnilo. Po boji.

Klobuk: 4-9.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna, blago pupčasto ulegne na sredini, više je ili manje ljevkast, često je režnjast, kožica se guli do 2/5 promjera, površina je suha, glatka ili fino baršunasta, isprva je bijel do bjelkasto-kremast, kasnije je ujednačeno siv, na kraju je čitav sivo-crnkast, bez smeđe boje, na ozlijeđenim mjestima uočljivo pocrni, rub je tanak, dugo je podvijen, kasnije se izravna, malo je ili nimalo valovit, nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-1.8 cm debeo, zdepast, često je ekscentričan, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, bijel do bjelkast, ljuskav, na ozlijeđenim mjestima ili u starosti pocrni, gotovo je gladak, naboran kod razvijenih primjeraka, na vrhu je zrnast.

Listići: Gusti, 12-13/cm na rubu klobuka, široki su 2-5 mm, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, izmiješani su s brojnim lamelulama, lomljivi, krem, zatim su oker-smećkasti, u starosti su sivi, na pritisak brzo pocrnu.

Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, potpuno povezanim spojnim linijama koje tvore uglavnom potpuni mrežasti uzorak, 7-9 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, 38-50 x 7-10 μm, cheilocistide su vretenaste, obično su bez dodatka, 57-100 x 6-10 μm, kožica klobuka se sastoji od velikih, tupih, valjkastih dlačica, tankih stijenki, širokih 4-8 μm (rijetko blago zadebljani članci mogu dosegnuti do 11 μm); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, debelo, bijelo, na prerezu odmah pocrni; miris je blag na voće nekoliko minuta nakon rezanja, okus je blag, čak i u listićima kod nezrelih primjeraka, pomalo osvježavajući i jedva primjetno gorkast na stražnjem rubu jezika.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa gvajakolom lagano postane plavo ili zelenkasto-plavo, sa željeznim sulfatom (FeSO4) ružičasto, zatim polako zelenkasto prije crnjenja, a listići i meso sa formalinom više ili manje pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama i grmlju, u simbiozi s hrastom crnikom, rjeđe s hrastom plutnjakom ili listopadnim hrastovima, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Razlikuje se od ostalih vrsta iz sekcije Nigricantinae po srednjim dimenzijama, suhoj, baršunastoj površini klobuka, meso na prerezu brzo postaje sivo-crno bez crvenjenja, listići su gusti, blago kremasti ili sa krem-okerastim odsjajem, okus mesa je osvježavajući i raste ispod hrasta crnike na vapnenastom tlu, a može se sporadično naći i u sumama hrasta plutnjaka i listopadnih hrastova. Najsličnija je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja je većih dimenzija, s razmaknutijim listićima, meso na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni, a okus nije osvježavajući na mentol, dok ljutolisna krasnica (Russula acrifolia) ima izrazito ljut okus mesa. Po vrlo gustim je listićima slična i antracitna krasnica (Russula anthracina) od koje se razlikuje po suhom i baršunastom klobuku, trenutnom crnjenju na dodir, kožici klobuka s velikim dlačicama, odsutnosti dermatocistida, dok se slična vrsta ističe ljutim mesom, odsutnošću osvježavajućeg okusa u listićima, relativno velikim sporama s djelomično mrežastim uzorkom i mnogo krupnijim bazidijama, 43-72 x 7-11.5 μm.

Russula atroglauca - created on August 2023 in Artogne, Italy by Federico Calledda

CRNOZELENA KRASNICA

Russula atroglauca Einhell.

Etimologija: ater, atra, atrum (lat.) = crn + glauca (lat.) = sivkast, modro-zelenkast, blijedoplav. Po boji.

Klobuk: 3–7 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, plavo-zelen, maslinastozelen, sivo-maslinast ili gotovo crnkast, gotovo je baršunast ili blago ljuskav, ljuskice su u početku bjelkaste do kremaste, kasnije su smeđe, rub je kratko i slabo narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, pun, čvrst, u starosti je spužvast, bijel, fino je naboran, sa hrđastosmeđim mrljama na bazi, ponekad požuti na ozlijeđenim mjestima.

Listići: Umjereno gusti, na kraju su rijetki, prirasli, bijeli do kremasto-žuti, kasnije su sa smeđim mrljama, elastični, nisu lomljivi.

Spore: Jajolike do eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim nešto više od 0.5 µm, djelomično povezanim niskim grebenima, amiloidne, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm, bazidije su 30-40 x 8-10 µm, cheilocistide su vretenaste, ponekad su sa produžetkom; otrusina je kremasta do svijetložuta.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, orašast, ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne postane svijetloružičasto, sa gvajakolom se oboji sivo-zeleno, a sa fenolom ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, priobalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično brezom, topolom ili smrekom, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), koja ne mijenja boju u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) i u starosti ima lomljive listiće, te zelena krasnica (Russula aeruginea) i siva krasnica (Russula grisea), koje imaju lomljive listiće.

TAMNOPURPURNA KRASNICA

Russula atropurpurea (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + purpureus (lat.) = purpurne boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Purple Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije polukonveksan, kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je vremenu sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera, vinskicrven, crvenkasto-smeđ, crveno-ružičast, ljubičast, tamnoljubičast, crno-ljubičast, sredina je tamnija ili je svjetlije oker-smeđe boje, s okerastim je pjegicama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, nije narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-3.5 cm debeo, robustan, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel, po vlažnom vremenu ili u starosti malo posivi, kasnije je s crvenkastom nijansom, na bazi je oker pjegav, pahuljast, lagano je uzdužno naboran.

Listići: Prilično su gusti, na bazi su poprežno povezani žilicama, do stručka su račvasti, prirasli, skoro su slobodni, tanki, 5-7 mm široki, bjelkasti, kremasti do žućkasti, u starosti su mjestimično rđasto pjegavi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.7-0.8 µm, slabo povezanim spojnim linijama, 6.5-9 x 5.5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Jako je čvrsto, tvrdo, lomljivo, u klobuku je debelo 8-10 mm, bjelkasto; miriše ugodno na voće, poput svježih jabuka, a okus je umjereno i različito ljut, u mladosti je jasno ljut uz listiće, ubrzo zatim ljutina nestaje, slično kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s alfa-naftolom postane sivo-ljubičasto, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok sa željeznim sulfatom postane crvenkasto-sivo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uz puteve, u parkovima te u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili grabom, na vlažnim mjestima, a rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ne u velikoj količini, jer zbog svoje ljutine može izazvati iritaciju želuca. Nisu sve krasnice koje su u početku ljute nejestive ili otrovne, postoje i neke jestive vrste.

Napomena: Slične su ljepljiva krasnica (Russula viscida) i medna krasnica (Russula melliolens), kojima se stručak ne oboji u sivo, već postaje smeđ, a otrusina je kremasta.

Russula atrorubens - created in Finland by Allar Antson

TAMNOCRVENA KRASNICA

Russula atrorubens Quél.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + rubens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je okruglast i konveksan, kasnije se rastegne i ulegne na sredini, sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, crven, ružičast, sivo-ružičast, crveno-ljubičast, crveno-smeđ do zelenkast, sredina je nešto tamnija, skoro crnkasta, rub je svjetliji, ružičasto-crven, gladak i lagano narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1.8 cm debeo, relativno je male debljine, malo je nepravilan, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, sjajan, bijel, ponekad je sa svijetloružičastom nijansom, baza je u starosti žućkasta do žućkasto-smeđa, malo je naboran.

Listići: Prilično su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, nisu široki, najprije su bijeli, zatim su blago kremasti.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim oko 0.6 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6-8 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno; miriše na voće, poput banane ili na kokos, a okus je dosta ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko jelom ili borom, također s bjelogoričnim drvećem kao što su vrba, breza jasen ili bukva, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta kao i sve krasnice ljutog okusa, ali se smatra otrovnom jer sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije probavne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Prepoznatljiva je po karmincrvenoj ili crveno-ljubičastoj boji klobuka s tamnijom sredinom koja je u kontrastu s bijelom bojom stručka i listića. Tamnija je oblik prilično sličan hrenovoj krasnici (Russula aquosa), koja ima gotovo blag ili umjereno ljut okus mesa i raste na vlažnim staništima. Svjetliji je oblik vrlo sličan jasikinoj ljutici (Russula pelargonia), koja raste ispod topole i lomljivoj krasnici (Russula fragilis), koja ima nazubljenu oštricu listića. Također je slična i graciozna krasnica (Russula gracillima), čiji je okus gotovo blag, rijetko je umjereno ljut i ima kremaste spore.

Russula aurantioflammans - created on August 2022, in Castelìr, Predazzo, Italy by Marco Floriani

NARANČASTA KRASNICA

Russula aurantioflammans Ruots., Sarnari & Vauras

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast, boje naranče + flammare (lat.) = plamtjeti. Po boji.

Klobuk: 4-15 cm širok, +prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, rjeđe je tupo ispupčen, vlažan, sjajan, kožica je polusraštena, samo se malo guli, prekrasne je narančaste do narančasto-oker boje, blijedi do žućkasto-oker tonova na sredini, rub je ponekad malo crvenkast, vrlo je rijetko u potpunosti žut, rub je više ili manje valovit, nije narebran u normalnim uvjetima, eventualno je slabo narebran kod starih i osušenih plodnih tijela.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.7-3 cm debeo, robustan, valjkast ili slabo batinast, više je ili manje raširen na vrhu, malo je sužen na sredini, nekad je malo uvijen na vrhu, bijel ili s ružičastim odsjajem s jedne strane, naboran.

Listići: Gusti, široki su do 11 mm, rijetko su sa lamelulama ili račvasti, prirasli ili zaokruženi uz stručak, manje su ili više lomljivi, postupno postaju žućkasti, sa slabim su narančastim odsjajem sljedeći dan.

Spore: Široko eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezane su grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9 x 6-8 µm, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, 40-58 x 9-14 μm, cheilocistide su 40-80 x 9-15 μm; otrusina je žuta (IVb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nekad je sa sivkastim odsjajem u određenim uvjetima, tanki sloj ispod kožice klobuka je ružičast ili narančasto-crven; slabo miriše na voće, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je pozitivna, sa željeznim sulfatom slaba, a sa alfanaftolom postane purpurno do crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom na sjeveru Europe u simbiozi sa brezom, a ponekad i sa smrekom, u više ili manje vapnenastom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Po staništu i malim sporama slična je raskošna krasnica (Russula intermedia), od koje se razlikuje po prosječno manjim dimenzijama, stručku koji je ponekad s ružičasto-crvenom nijansom, ljutom, a ne gorkom okusu mesa i nešto svjetlijom otrusinom. Spore su također duguljastije i eliptične, s izraženijim mrežastim uzorkom, a dermatocistidije su relativno kratke i široke.

ZLATNA KRASNICA

Russula aurea Pers.

Etimologija: auratus (lat.) = zlatne boje. Po boji.

Engleski naziv: Gilded Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, ljepljiv, kožica se teško guli, guli se samo na rubu, lijepe je žive crvene, crveno-smeđe ili narančasto-crvene boje, najčešće nepravilno izbljeđuje i postaje zlatnožut ili limunastožut, mjestimično je sa žutim mrljama po površini, rub je dugo vremena podvijen, tup, u starosti je lagano narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, neujednačenog je oblika, valjkast, tvrd, najprije je pun, kasnije je spužvasto-šupljikav, bijel je s laganom žućkastom nijansom i sa smećkastim mrljama, jako je izbrazdan, manje je ili više naboran.

Listići: Prilično su gusti, međusobno su poprečno žiličasto povezani na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, dugo su vremena žućkasti, kasnije su limunastožuti, na kraju su skoro okerasti, oštrica je zlatnožuta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s prilično su udaljenim, izoliranim bodljama, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 7-10 x 6-8 µm; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, prilično je tvrdo, kasnije lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je skoro uvijek limunastožuto; miris nije izražen, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane svijetlooker, a s gvajakovom tinkturom maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste od u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom ili smrekom, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Četvrtu sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ne bi trebalo biti problema oko determinacije ove vrste, pod uvjetom da se uoči zlatnožuta oštrica listića. Kombinacija boje klobuka i listića odgovara blagvi (Amanita caesarea) i niti jednoj drugoj vrsti, ali ona po morfološkim značajkama pripada u sasvim drugi rod.

Russula velutipes - created in Novof, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTA KRASNICA

Russula aurora Krombh.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Dawn Brittlegill

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, crven, ružičast, sivo-ružičast ili crvenkasto-smećkast, sredina je žuto-okerasta, teži da izbljeđuje, mjestimično je bijelo pjegav, površina je malo pahuljasta, po suhom je vremenu nepravilno raspucan, rub je često svjetliji, izgleda pojasasto.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 cm debeo, pun, skoro je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na bazi, proširen je i pahuljast na vrhu (vidljivo ručnim povećalom), bijel, često je s ružičastom nijansom, žućkast.

Listići: Gusti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, neki su račvasti, lomljivi, bijeli, brzo su kremasti ili s laganom svijetloružičastom nijansom, u starosti su krem ili žućkasti.

Spore: Gotovo kuglaste, s izoliranim su bradavicama visokim oko 0.5 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 6-8 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Debelo, bijelo, malo je porozno, lomljivo; miris je slab na voće, pomalo i orašast, a okus je blag, nije papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom karakteristično pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, smrekom, hrastom ili lipom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedinstvena je krasnica po proširenom i pahuljastom vrhu stručka. Slične su Velenovskja krasnica (Russula velenovskyi), koja ima tamniju otrusinu, te tvrda krasnica (Russula rosea), koja je čvršća, ima okus drveta olovke (cedar) i manje ili više izraženu crvenu nijansu stručka.

Russula azurea - created in Finland by Allar Antson

PLAVETNA KRASNICA

Russula azurea Bres.

Etimologija: azureus (lat.) = plavetno. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i manje ili više ulegnut na sredini, kožica se lako guli, crvenkast, ljubičast, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast ili siv, povremeno sa sivim ili maslinasto-sivim tonovima, sredina je uglavnom tamnija, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2.2 cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, pun, ubrzo postane šupljikav i spužvast, gladak, bijel, malo je izbrazdan, nikad nije s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti, vrlo su lomljivi, bijeli, u starosti su samo lagano krem, promjena boje je jedva uočljiva.

Spore: Kuglaste do eliptične, s niskim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-10 x 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, vrlo je lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao simbionit s različitim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, jelom ili arišem, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po snježnobijelim listićima čija je boja u kontrastu s plavkasto-ljubičastim klobukom. Slična je lilasta krasnica (Russula lilacea), kojoj je stručak često djelomično crven ili ružičast, a listići nisu snježnobijeli.

Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, skoro je ravan, karmincrven, tamnocrven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-crven, sredina je tamnija skoro crna, mjestimično je sa svjetlijim mrljama po površini, rub je tupo zaobljen, ubrzo se narebra, dužina rebara je između 0.5 i 1 cm.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, jako je robustan, tvrd, trbušast je ili batinast, sama je baza zaobljena ili malo zašiljena, uzdužno je narebran, osobito pri vrhu, bijel, s ružičastom je nijansom, osobito na donjem dijelu, a ponekad je i unutarnji dio ružičast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Prilično su uski, gusti, najširi su pred rubom, do 1.2 cm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, račvasti, svijetložuti, kasnije su krem ili okerasti, oštrica je svjetlija, crvenkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 8-11 x 6.5-8.5 µm; otrusina je žućkasto-smeđa do žućkasto-narančasta.

Meso: Tvrdo, čvrsto, kruto, debelo, suho, bijelo; miriše na cedrovinu ili borovinu, poput kutije za cigare, osobito kada se protrljaju listići, a okus je u isprva blag, no nakon minutu do dvije je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfidom postane mesnatoružičasto, a listići crvenkasti poput mrkve, površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane limunastožuta, a meso blijedooker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom ili smrekom, neki autori navode da raste u planinskim crnogoričnim šumama, a češća je na sredozemnom nego kontinentalnom području.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog nepodnošljivo ljutog okusa mesa.

Napomena: Podsjeća na borovu krasnicu (Russula cessans), od koje se razlikuje po isprva blagom, a kasnije vrlo ljutom okusu mesa. Mnoge druge krasnice sa cvenom nijansom stručka i ljutim okusom mesa, kao što su primjerice sardoniks krasnica (Russula sardonia) i Queletova krasnica (Russula queletii), obično imaju svjetle žuto-smeđe spore i odmah su ljutog okusa mesa.

Russula betularum - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BREZOVA PAPRENA KRASNICA

Russula betularum Hora

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Brittlegill

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, kožica se lako guli, vlažan je i mazav, gladak, prilično je sjajan, bjelkast, svijetloružičast, crvenkast ili ružičasto-crven, na sredini je obično tamniji intenzivni crveni tonovi su izuzetno rijetki, na sredini je često žućkast ili oker, kasnije izblijedi i postane skoro bijel ili krem, boja je bljeđa nego kod Mairejeve krasnice (Russula nobilis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, dosta je visok, ubrzo postane lomljiv, valjkast je ili zadebljan na bazi, prvo je pun, zatim je komorasto-šupalj, bijel, kasnije malo požuti ili posivi, malo je uzdužno naboran.

Listići: Pomiješani su s lamelulama, razmaknuti, prilično su široki (do 6 mm), malo su trbušasti, vrlo se rijetko račvaju, izrezani su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, oštrica je blago nazubljena, bijeli su i često s krem odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim oko 0.5-0.7 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8.5-11.5 x 7.5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je također bijelo, teži da požuti ili posivi, u klobuku je debljine 4-5 mm, vrlo je lomljivo; miris je slab na voće, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno, dok s gvalakolovom tinkturom polako postane lagano plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s brezom, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama, nekad ispod pojedinačnih breza u crnogoričnim šumama ili po močvarama, u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, osobito ako se jede sirova i u većim količinama, a jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama većini ljudi obično ne uzrokuje nikakve tegobe. Sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije gastrointestinalne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična paprena krasnica (Russula emetica) od koje se po izgledu razlikuje po boji koja je mnogo slabija nego kod slične vrste, sliči i drugim varijacijama ove vrste. Može biti čak i potpuno bijela ili ružičasto-ljubičasta, prepoznatljiva je, jer se pronađe ispod breza, ima vrlo ljut okus i kožica se lako guli.

Russula brunneoviolacea - created in Norway by Bjørn Eidhammer

SMEĐELJUBIČASTA KRASNICA

Russula brunneoviolacea Crawshay

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je pravilno okrugao, kasnije je ulegnut je na sredini, skoro je lijevkast, kožica se guli do 80 % promjeram crven, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, plavo-ljubičast, zelen ili sivo-maslinast, maslinasto-smeđ s ljubičastim daškom, sredina je svijetlooker, često je s crnim mrljama, rub je često maslinast, obješen nadolje, u starosti je malo narebran, tanak.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-2.5 cm debeo, batinast, zadebljan je pri dnu, ispod zadebljanja je ponovo sužen, prvo je s tvrdom je korom, prvo je pun, kasnije je sredina mekana, spužvasta i komorasto šuplja, redovito je crvljiv, bijel, po vlažnom je vremenu sivkast, u starosti je vrlo blago svijetložut, na pritisak postaje limunastožut do smećkasto-oker.

Listići: Ravno su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kao ravnalom su izvučeni, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prilično su do veoma gusti, tanki, u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su sve jače krem, kasnije su žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 1.2-2 µm, 7-9 x 6-7.5 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Tanko, bijelo, lagano postane žućkasto, elastično, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom naglo postane ružičasto-crveno, a s vremenom prigušeno smeđe, a u dodiru sa gvajakom postane tamnocrveno, stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, dok listići u dodiru sa sulfovanilinom postanu svijetloružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolonijama po više od 20-ak primjeraka, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom, bukvom ili grabom, u nižim predjelima, voli mračnije dijelove šume s dubokim slojem lišća. Česta je gljiva u zagrebačkom parku Maksimir, te u Gorskom kotaru pokraj bukava, ali je tu nešto rjeđa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Srećom je dosta ukusna gljiva, jer se ubire u uvjerenju da se radi o ljubičastozelenoj krasnici (Russula cyanoxantha).

Napomena: I od ljubičastozelene krasnice i od jestive krasnice (Russula vesca) razlikuje se žućkastom otrusinom i žućkastim listićima.

Russula caerulea - created on September 2022 in Buse della Torba, Fornace, Italy by Marco Floriani

PUPAČA

Russula caerulea Fr.

Etimologija: caerulens (lat.) = plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Humpback Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je tupo stožast, kasnije se raširi i ulegne, skoro je uvijek grbavo ispupčen na sredini, grbica se kasnije spljošti, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se lako guli do polovice promjera, vinskicrven, ljubičast ili ljubičasto-smeđ, sredina je uglavnom tamnija i gotovo ljubičasto-crna, također je žuto-smeđe prošaran, rijetko je blijedoljubičastog tona, rub je u starosti najčešće malo narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, krut, često je dug, lagano je vretenasto zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je komorasto šupljikav, gladak, bijel, sa žućkasto oker mrljama prema dnu.

Listići: Tanki, gusti, rijetko su račvasti, prirasli, oštrica je glatka, svijetložuti, kasnije su žuto-oker.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1.3 µm, povezanim kratkim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9 x 6.5-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Bijelo, u starosti i po vlažnom vremenu je malo sivkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag ili malo ljutkast kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Slabo reagira s gvajakolom, meso u dodiru sa željeznim sulfatom ponarančasti, a meso u gornjem dijelu stručka u dodiru sa sulfovanilinom jasno poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom borom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po plavo-ljubičastoj ili ljubičasto-kestenjastosmeđoj boji te po malom ispupčenju na sredini klobuka i sjajnoj kožici.

Russula camarophylla - created on August 2008 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

LUČNA KRASNICA

Russula camarophylla Romagn.

Etimologija: kamara (gr.) = luk, svod + phyllon (gr.) = list, listić. Po obliku listića.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, često je blago ljevkast, suh, kožica se teško guli, žuto-oker, mednožut, žuto-smeđ,  kasnije žuti i smeđi, nekad je gotovo narančast, razvijajući male crvenkasto-smeđe mrlje, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je malo sužen, bijel, prljavo bijel, kasnije lagano sivi ili postaje svijetložut, u starosti je smeđe do crvenkasto-smeđe pjegav, na dnu je s jamicama.

Listići: Široko su razmaknuti, u mladosti su lučno zaobljeni, kasnije su konveksni, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često su povezani s poprečnim žilicama na bazi, slabo su račvasti, bijeli, krem do oker, u starosti su smeđe pjegavi.

Spore: Široko su eliptične, dekorirane su zaobljenim, više ili manje gustim bradavicama visokim do 1 µm, slabo su amiloidne, 4.8-6 x 3.8-4.4 µm, bazidije su 4-sporne, valjkaste, glavičasto proširene na vrhu, 35-52 x 5-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, 37-60 x 3.5-5 µm, neke su sa izraslinama, kožica klobuka je slabo diferencirana i sastoji se od debelih, krutih dlačica širokih 4-6 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, kompaktno, lomljivo, bijelo, malo posivi u dnu stručka, na prerezu postane oker, s hrđastosmeđim mrljama, na ozlijeđenim mjestima vrlo sporo postaje žuto-crvenkasto; miris je  vrlo slab, ugodan, osobito kod mladih primjeraka, a okus je blag, bez ikakvog traga gorčine.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasta, zatim polako crvena, a sa gvajakolom brzo i intenzivno postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, a rjeđe s borom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po tvrdom mesu i nedostatku pigmenta na klobuku (karakteristike
koje ukazuju na pripadnost podrodu Compactae), pomalo račvastim i razmaknutim listićima, srednje maloj veličini, bijeloj otrusini, potpuno blagom okusu, jamičastom stručku na dnu, sporom, ali uočljivom smeđenju. Najvažnija karakteristika za determinaciju opisane vrste su vrlo male spore za rod krasnica, sa jedva vidljivom dekoracijom pod mikroskopom. Dlačice kožice klobuka, koje su djelomično batinaste,  odsutnost dermatocistida i uske cheilocistide široke samo 3-4.5 μm, također nepogrešivo karakteriziraju opisanu vrstu.

Russula carminipes - created on November 2016 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

KARMINCRVENONOGA KRASNICA

Russula carminipes J.Blum

Etimologija: carminus, carminium (lat.) = karmin, crvena boja + pes, pedis (lat.) = noga, drška. Po boji stručka.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, crveno-smeđ, tamno crveno-ljubičast do ljubičasto-smeđ, na sredini je često oker, izblijedi do maslinasto-oker boje.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, bijel, donji dio je obično ružičast ili crvenkast ili s crvenkastim pjegama, kasnije je žut do smeđ, pretežno na dnu.

Listići: Gusti, usko su prirasli, gotovo su slobodni, svijetlooker do žuto-oker.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.5 µm, nikada nisu sa mrežastim uzorkom, 8-10 x 6.5-8 µm, Qav = 1.2, cheilocistide su relativno rijetke, 50-95 x 7-13 µm, dermatocistide su debljine 2.5-10 µm; otrusina je svijetložuta do žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, kasnije je smećkasto i spužvasto; miriše ugodno na voće, a okus je blag, malo je ljutkast samo u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje narančasto-ružičasto, s gvajakolom intenzivno plavo-zeleno, a sa fenolom smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, bjelogoričnim šumama i travnatim područjima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ametistna krasnica (Russula amethystina), koja raste u crnogoričnim šumama, a na prerezu izraženo miriše na jod, kratkonoga krasnica (Russula curtipes), koji nikada nije s crvenom nijansom na donjem dijelu stručka, te tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea), koja ima nešto veći koeficijent spora.

Russula carpini - created on June 2022 in Schierling, Germany by Elisabeth Mettler

GRABOVA KRASNICA

Russula carpini R.Girard & Heinem.

Etimologija: Carpinus (lat.) = grab. Po drvetu domaćinu s kojim je u mikoriznom odnosu.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, sluzav, sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smećkast, krem-žuto-crvenkast, svijetlozelen, maslinastozelen, maslinasto-smeđ do zelenkasto-ljubičast, više je ili manje crveno-ljubičast do ljubičasto pjegav ili šaren, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, često je malo ekscentričan, često je blago zakrivljen, bijel, spužvasto-šupalj, na ozlijeđenim mjestima brzo požuti.

Listići: Gusti, prirasli, u starosti izgledaju slobodni, račvasti uz stručak, žumanjčanožuti, kasnije su skoro žuto-narančasti.

Spore: Jajolike do eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 1-1.5 µm, slabo povezanim spojnim linijama, često u parovima, 7.5-10 x 7-8 µm, cheilocistide su batinaste ili valjkaste, sužene i tupe na vrhu, u obliku dojke, 60-100 x 6-10 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo, u stručku je više ili manje krem-oker, kasnije je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag ili blago orašast, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje mutno ružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a reakcija sa fenolom je negativna ili slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi sa grabom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje do slabe kvalitete.

Napomena: Podsjeća na manju verziju Romellijeve krasnice (Russula romellii), koja raste ispod bukve i ima više ili manje središnje postavljen stručak. Vrlo slična svilenkasta krasnica (Russula sericatula) može rasti ispod graba, ali je uglavnom bez zelenkastih tonova na klobuku. Slične su lasičja krasnica (Russula mustelina), koja raste u crnogoričnim šumama i smrdljiva krasnica (Russula foetens), koja ima neugodan miris, u starosti na pokvarenu ribu, a okus je općenito izrazito ljut. 

Russula cavipes - created on September 2015 in Spiazzi di Gromo (BG), Italy by Fabio Mauri

ŠUPLJONOGA KRASNICA

Russula cavipes Britzelm.

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i skoro ulegne na sredini, često je valovit, kožica se lako guli, gladak, lomljiv, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se lako guli do 1/2 promjera ili malo više, ružičast, ljubičast, vinskicrveno-ljubičast, na sredini je tamniji, rijetko je sa zeleno-smeđim mrljama, rub je svjetliji, dosta široko narebran i valovit.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.6-3 cm debeo, prilično je dug, uglavnom je zakrivljen, zadebljan je na bazi, ubrzo je spužvasto-komorast u sredini, bijel, svijetlokrem, na bazi lagano žuti, teži prema žutim pjegicama, površina je neravna, sa sitnim uzdužnim kanalićima i malo jamičasta.

Listići: Razmaknuti, dosta su pravilni, prilično su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, na bazi su često poprečno povezani žilicama, bijeli, bjelkasti, krem ili su žućkasti, s žuto-hrđastosmeđim su mrljama.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 1.2 µm, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Spužvasto, lomljivo, bijelo; miriše na voće ili cvijeće, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Ne reagira u dodiru na gvajakol, u dodiru s amonijakom nakon određenog vremena poružičasti (isključivo ispod listića), a boja je slabo postojana.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom, na mahovini, na vlažnom i močvarnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Potpuno sliči sardoniks krasnici (Russula sardonia) od koje se razlikuje po mesu koje ispod listića u dodiru s amonijakom poružičasti.

Russula cessans - created on November 2006 in Cornudilla, Burgos, Spain by Felipe Hidalgo

BOROVA KRASNICA

Russula cessans A.Pearson

Engleski naziv: Tardy Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se guli do 80% promjera, dosta je promjenjive boje, karmincrven, vinskicrven, bakrenocrven, crvenkasto-smeđ, maslinasto-crven, ljubičasto-smeđ do ružičasto-ljubičast, sredina brzo potamni do crveno-ljubičaste ili ljubičaste boje, na kraju može postati smećkast, rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat i blago narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, lomljiv, bijel, svijetlo sivkasto-žut, kasnije je sivkast do žućkast, od baze više ili manje smeđi.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, brojni su račvasti, svijetložuti, žuti do žumanjčanožuti.

Spore: Eliptične, sa bodljama visokim 0.5-0.8 µm, prilično povezanim kratkim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-9 x 6.5-7.5 µm, bazidije su 30-50 x 10-12 µm, cheilocistide su 60-90 x 6-12 µm, pileocistide su valjkaste do batinaste, s prilično brojnim segmentima, 6-10 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo do bjelkasto, kasnije je lagano žućkasto, ispod kožice klobuka je blago crvenkasto; miris nije izražen ili je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetloružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a sa fenolom vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično sa borom, smrekom ili arišem, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su mekana krasnica (Russula nauseosa), koja je manjih dimenzija, raste ispod smreke i ima ljutkasto meso, jestiva krasnica (Russula vesca), koja ima manje spore, a kožica se guli do 1/3 promjera, te vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica teško guli, a kod svih sličnih vrsta meso ispod kožice klobuka nije crvenkasto. Također je slična smeđokoža golubača (Russula integra), koja je većih dimenzija, a stručak je 1.5-3 cm debeo.

ZELENKASTA KRASNICA

Russula chloroides (Krombh.) Bres.

Etimologija: chloros (gr.) = zeleno, žućkasto-zeleno.

Engleski naziv: Blue Band Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je konveksan,  kasnije je otvoren i duboko ulegnut na sredini, ljevkast, više je ili manje nepravilan, režnjast, površina je suha i naborana, praškasta, kožica se guli vrlo kratko, u početku je bijel, kasnije postaje krem, s hrđastosmeđim pjegama i mrljama, postupno postaje sve tamniji, rub je tanak i dugo vremena podvijen, zatim se izravna i izvrne prema gore, nije narebran.

Stručak: 2.5-5.8 cm visok i 2-3 cm debeo, tvrd, vrlo je kratak, valjkast, sužava se prema bazi ili je proširen na vrhu, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel, nekad je sa zelenkastim pojasom na vrhu, a taj pojas nije uvijek cjelovit, kasnije postaje oker ili smeđ, površina je žiličasta i fino hrapava, blago baršunasta.

Listići: Veoma su gusti, 8-16 po centimetru, vrlo su uski, široki 4-5 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, linearno se sužavaju na krajevima, spuštaju se po stručku, samo su malo lomljivi, čak su i pomalo elastični, bijeli do krem, poslije su sa sivkasto-zelenim odsjajem, po suhom jasno pozelene, kasnije postaju smeđi, počevši od oštrice.

Spore: Široko su eliptične, s prilično su izoliranim velikim, stožastim ili pravokutnim bodljama visokim 1.3-1.6 µm povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore u djelomični mrežasti uzorak, 8-11.2 x 7.2-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, velike, 48-70 x 10-15 μm, cheilocistide su vretenaste, široke su 7-13 μm i jasno duže od 100 μm, kožica klobuka sastoji se od velikih dlačica, širokih 4.5-8 μm i valjkastih dermatocistida približno iste širine; otrusina je bijala (nije tamnija od Ib).

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto, u dodiru sa zrakom posmeđi i mjestimično blago pozeleni; miris je neugodan na ribu s voćnim notama, izraženiji u mladosti, a okus je umjereno ljut u listićima i traje oko 10 sekundi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenastom ili glinenastom tlu, ali i na kiselijim tlima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete neugodnom okusu mesa.

Napomena: Pripada sekciji Lactaroides u kojoj se nalazi slična modrolisna krasnica (Russula delica), od koje se razlikuje po relativno tankom stručku, duboko udubljenom ili ljevkastom klobuku, gustim i uskim listićima te prilično živopisnoj crveno-narančastoj reakciji mesa sa željeznim sulfatom (FeSO4), koja se smatra značajnom, ali se rijetko opaža). Mikroskopski je karakteristična po sporama sa istaknutim bodljama i sporadičnim, tankim spojnim linijama, međutim, njihove dimenzije znatno variraju, od 7-11 x 6-8.7 µm do 6.5-8 x 6.6.7 11 µm kod sinonima Russula chloroides var. parvispora. 

Russula cistoadelpha - created on November 2012 in Ourense, Spain by julian_alonso

BUŠINOVA KRASNICA

Russula cistoadelpha Jul.Schäff.

Etimologija: Cistus (gr.) = bušin + -adelphos (gr.) = brat, sestra, srodna. Po staništu.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, često je režnjast, nepravilan, ljepljiv, kožica se guli do 1/2 promjera, ružičasto-ljubičast do vinskicrven, sredina je je s više ili manje izblijeđenom oker-maslinastom bojom i hrđastosmeđim mrljama, ponekad je sa bakrenosmeđim ili sivkasto-smeđim tonovima, na kraju je cijela površina žuto-oker, a sredina ponekad s ljubičastom nijansom, rub je kvrgav i narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, rijetko je batinast, više je ili manje proširen na vrhu, bijel, na kraju požuti.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 4-7 mm, prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, izmiješani su s rijetkim lamelulama, bijeli, kasnije su krem do oker-smećkasti.

Spore: Široko eliptične, s malim su bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, povezanim grebenima i rijetkim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9 x 5.5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-45 x 8-10.5 µm, cheilocistide su vretenaste sa tupim ili glavičastim vrhom, 50-80 x 9-11 µm, kožica je sa tupim dlačicama širokim 2.5-5.5 µm sa valjkastim dermatocistidama širokim 4-9 µm, sa više segmenata; otrusina je oker (oko IIIa).

Meso: Umjerene je debljine i čvrstoće, lomljivo, bijelo, na prerezu izraženo žuti, osobito u stručku; miriše slabo na voće, a okus je nakon 5-7 sekundi umjereno ljut, ponekad je potpuno slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto-narančasto, reakcija s gvajakolovom je brza i snažna, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, po šikarama, u grmlju, rubovima šuma ili čistinama, u simbiozi s različitim vrstama bušina, bijelim bušinom (Cistus salviifolius) i ljepljivim bušinom (Cisus monspeliensis), na silikatnom i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po staništu u blizini bušina, boji klobuka, mesu koje žuti, s umjereno ljutim okusom. Ako je s vinskicrvenim klobukom može se zamijeniti sa jednobojnom krasnicom (Russula unicolor), koja manje intenzivno požuti i ima nešto manje, gotovo kuglaste spore. 

Russula claroflava - created in Finland by Esa Borén

SJAJNOŽUTA KRASNICA

Russula claroflava Grove (1888)

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Swamp Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, s dosta je debelom kožicom, tvrd, po vlažnom je vremenu sjajan i malo mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do polovice promjera, žut, limunastožut do žuto-narančast, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-3 cm debeo, prilično je dug, valjkast, tvrd, pun, ponekad je samo malo šupljikav, bijel, kasnije je prošaran sivim do crnkasto-smeđim mramoriranim crtežom, na dodir pocrveni.

Listići: Prilično su široki, prirasli su na stručak, gusti, bjelkasti, žućkasti do žućkasto-smeđi, vremenom postupno tamne i postanu sivkasti do crnkasti, često su sa žućkastom oštricom.

Spore: Široko su eliptične, sa uskim, izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, prilično povezanim kratkim grebenima ili spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-9.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Čvrsto, bijelo, na ozlijeđenim mjestima uglavnom prvo pocrveni, kasnije postane sivo, crnkasto-smeđe do crno; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag ili malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Slabo reagira u dodiru s gvajakolom, dok meso u bazi stručka u dodiru sa sulfovanilinom postane karmincrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno, u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, jasikom ili johom, na vlažnim mjestima, na kiselom tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine krasnica kojima meso posivi, otrusina je krem boje, a meso je blagog okusa. Slične su žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca), koja je prljavijih boja i sa bijelom otrusinom. Meso kod vinskicrvene krasnice (Russula vinosa) i blijede krasnice (Russula decolorans) na prerezu također posivi, ali im je klobuk vinskicrven, odnosno narančast.

Russula clavipes - created on September 2017 in Ketunpesävaara, Finland by Tero Taipale

BATINASTONOGA KRASNICA

Russula clavipes Velen.

Etimologija: clava (lat.) = palica, toljaga + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po obliku stručka.

Klobuk: 5–15 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se guli di 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smeđ, žuto-zelen, maslinastozelen, zeleno-smeđ, rub je često s ružičastom nijansom, na sredini je obično tamniji, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, upadljivo je batinasto zadebljan na dnu, pun, vremenom postaje spužvast i šupalj, bijel, mjestimično je ružičastom nijansom do potpuno ružičasto-ljubičast, s vremenom ili trljanjem postaje smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, često se račvaju uz stručak, bjelkaste, krem, svijetložute do oker, u starosti su posmeđe.

Spore: Eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.4-0.8 µm, rijetko povezanim spojnim linijama, amiloidne, 8-9 x 6.5–7 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti ili posmeđi; miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamno maslinastozelen, a sa anilinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, arišem ili borom, u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pripada podsekciji Xerampelinae. Slična je zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima malo papreno meso, osobito listići, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste u bjelogoričnim šumama i ima manje spore.

Russula consobrina - created on July 2019 in Pullola, Finland by Tarja Siuvatti

SUMRAČNICA

Russula consobrina (Fr.) Fr.

Etimologija: consobrinus (lat.) = bratić. Po sličnosti sa krasnicama iz skupine sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Klobuk: 5-12 cm širok, mesnat, najprije je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, blago je pupčast, gladak, siv, smeđ, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili je sivo-maslinast, po suhom je vremenu raspucan, rub je svjetliji, gladak, u starosti je narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, u mladosti je pun, kasnije je spužvasto-šupljikav, izbrazdan, isprva je bijel, kasnije posivi ili posmeđi, sa crvenom je nijansom.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti su uz stručak, nema lamelule, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem, uvijek su sa sivkastom nijansom, oštrica kasnije teži da postane žuto-oker.

Spore: Eliptične, s visokim, izoliranim bradavicama, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore jasan mrežasti uzorak, 8.5-10 x 7.5-9 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bijelo, zatim je sivkasto, ispod kožice klobuka je sivkasto; miris je slab, lagano miriše na jabuke ili kokos, sličan kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je vrlo ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, samo u močvarnim ili jako vlažnim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo ljutog okusa.

Napomena: Prilično je lako prepoznatljiva po staništu, vrlo ljutom okusu i sivoj do smeđoj boji.

Russula cremeoavellanea - created on August 2024 in Nurme küla, Estonia by Allar Antson

KREMASTOSMEĐA KRASNICA

Russula cremeoavellanea Singer

Etimologija: cremeus, cremeo (lat.) = kremast, boje kreme + avellaneus (lat) = boje lješnjaka, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Cream Brittlegill

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica je zagasita, dosta je promjenjive boje, bjelkast, krem, žučkast, ponekad je ružičast, rijetko je narančast, u starosti je krem-oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, često je svjetlijih nijansi i ispran, na sredini je ružičast, sa ili bez zelenih tonova, rub je kvrgav i narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, lomljiv, bijel, kasnije je blago sivkast, naboran.

Listići: Gusti, relativno su široki, usko su prirasli, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su bjelkasti, zatim su svijetložuti ili kremasti, u starosti su žuto-oker.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim je bodljama, amiloidne, 7-8.5 x 6-7 µm, pleurocistide su sa 1-5 segmenata, 50-85 x 7.5-12.5 µm, pileocistide su oko 3-8 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti je sivkasto-žuto; miris nije izražen ili je na voće, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje ružičasto, s gvajakolom sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, bjelogoričnim šumama i vrtovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično sa brezom, lijeskom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su sitna krasnica (Russula minutula), koja je nešto manjih dimenzija i ima nešto manje spore, ljupka krasnica (Russula amoena), koja miriše na ribu, smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea), kojoj meso u dodiru sa gvajakom postane tamnocrveno, te mekana krasnica (Russula nauseosa), koja raste ispod crnogoričnog drveća i u početku ima malo ljutkasto meso uz listiće.

Russula cuprea - created on July 2017 in Tårbæk, Cottageparken, Denmark by Thomas Kehlet

BAKRENA KRASNICA

Russula cuprea Krombh.

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno. Po boji.

Engleski naziv: Gnarled Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je pravilno konveksan, kasnije je spljošten i često ulegnut na sredini, gladak, prilično je blistav, kožica se može guliti do 1/2 promjera, boja je vrlo promjenjiva, ujednačene je narančaste, crvene, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, rijetko je zelen ili maslinasto-smeđ, sredina je često oker boje, kada izblijedi može biti ružičasto-smeđ ili zelenkast, rub je već u mladosti jasno narebran, crtice su promjenljive dužine, te također vrlo kratke.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.6-2 cm debeo, pravilno je valjkast ili je lagano proširen na vrhu, također je batinast prema dnu ili je sužen na bazi, spužvasto je šupljikav, bjelkast, više je ili manje s crvenkastom nijansom, u starosti je sa žuto-smeđim mrljama po površini, malo je naboran.

Listići: Gusti, dosta su krupni, uglavnom su naizmjenično izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su do izrezani uz stručak, prirasli, račvasti, vrlo su lomljivi, zlatnožuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 1-1.5 µm, jedva povezanim spojnim linijama, nisu sa mrežastim uzorkom, 8-10 x 7-8.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Debelo, nije kompaktno, ubrzo postane prilično porozno i dosta lomljivo, bjelkasto, teži da požuti; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je jako papren, žareći.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom smrekom ili jelom, ali i bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, lipom, grabom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Slične su krasnice koje rastu ispod bjelogoričnog drveća i imaju bijeli stručak bez hrđastosmeđih mrlja, kao što su krhka krasnica (Russula veternosa), koja ima ružičasti klobuk i miris mesa na med, te varljiva krasnica (Russula decipiens), koja ima sivkasti stručak. Po boji i ljutom okusu mesa najsličnije su cedrova krasnica (Russula badia), koja isprva ima blag okus mesa, ali za minutu-dvije postaje jako papreno i postojana krasnica (Russula firmula), koja je ljubičaste boje i također sa zelenkastim tonom. Opisana vrsta ima dosta tamnije spore i manjih je dimenzija.

Russula curtipes - created on August 2021 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Thomas Kehlet

KRATKONOGA KRASNICA

Russula curtipes F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: curtus (lat.) = skraćen, smanjen + pes (lat.) = noga. Po kratkom stručku.

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sluzav, po suhom je vremenu suh i bez sjaja, kožica se vrlo slabo guli, ružičast, vinskicrven, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, rjeđe je ljubičasto-crn, na sredini je često krem, žućkasto-oker, svijetlo ružičasto-smeđ ili maslinasto-oker, nikad nije intenzivno zelen, više je ili manje sitnozrnast, rub je lagano narebran i malo pojasast.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 cm debeo, kratak, zdepast, obično je kraći od širine klobuka, čvrst, tvrd, sužen je na bazi, u starosti je pamučasto-šupalj, bjelkast, na bazi je oker-smeđ, kasnije je sa žućkast ili žućkasto-smeđe pjegav, nikada nije s crvenom nijansom.

Listići: U mladosti su zbijeni, široki, često su račvasti uz stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, malo prelaze rub klobuka, uvijek su kratko zaokruženi uz stručak, prirasli, krem-žuti, kasnije su žuto-oker.

Spore: Kuglaste ili široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim oko 0.6-0.8 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore mrežasti ili zebrasti uzorak, 7-9.5 x 6-7.5 µm; otrusina je krem-žuta do žuto-narančasta.

Meso: Tanko, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je ugodan na voće, u starosti neugodan na sir, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane mesnatocrveno, s gvajakolom nakon određenog vremena pozeleni, s naftolom veoma brzo i izrazito tamnoplavo, a s fenolom crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, voli vapnenačko tlo bogato hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su maslinasta krasnica (Russula olivacea), koja ima stručak sa crvenom nijansom i obično s crvenim ovratnikom na vrhu, relativno dugi stručak i nema sjajan klobuk, te Romellijeva krasnica (Russula romellii), koja ima sjajan, pomalo mazav i pjegaviji vinskicrveni klobuk, duži stručak i nešto mekšu konzistenciju mesa. Obje vrste se mogu pojaviti ispod bukve.

LJUBIČASTOZELENA KRASNICA

Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto + xanthos (gr.) = žut. Po boji.

Engleski naziv: Charcoal Burner

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, režnjast, uglavnom je bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera ili manje, vlažan i sjajan, mazav po vlažnom vremenu, izvanredno je promjenljive boje, ljubičast, plavkasto-ljubičast, ljubičasto-crn, sivo-ljubičast, više ili manje zelen, sivo-zelen, maslinasto-smeđ, malo izblijedi u oker na sredini ili tamniji, ponekad crnkast, ponekad je potpuno ružičast (Russula lilacina), potpuno maslinastozelen ili svjetlije zelene boje (Russula cyanoxantha f. peltereaui), može biti smećkast, ujednačeno obojen ili samo raspucan na rubu (Russula cyanoxantha f. cutefracta), rub je najprije podvijen, zatim se izravna, dosta je pravilan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan ili sužen na donjem dijelu, čvrst, pun, u starosti je spužvast, bijel ili s ružičasto-ljubičastom nijansom na jednom dijelu, nekad je blago sivkast zbog upijanja vode, rijetko je smeđ, sitno je naboran.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi, s brojnim su lamelulama, rijetko su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, elastični, savitljivi, nisu lomljivi, potpuno zakrivljeni se ne lome, samo u starosti mogu biti lomljivi, na dodir su masni, bjelkasti, ponekad su krem, na kraju su oker-smeđi u određenim uvjetima.

Spore: Kuglaste do eliptične, s prilično su niskim, polukuglastim, izoliranim bradavicama, visokim 0.4-0.5 μm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, 7.2-9.5 x 5.8-7 µm, ponekad su nešto kraće, 6.4-8.5 x 5.5-7 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 7-10 μm, cheilocistide su nejasno valjkaste, uske, široke do 8 μm, povrsinski sloj je slabo diferenciran, sastoji se od vrlo tankih dlačica širokih samo 2-3 μm i valjkastih ili nejasno vretenastih dermatocistida, djelomično glavičastih, s 0-(1) segmentom,
širokim 2.2-4 μm; otrusina je bijela (Ia). (cromushrooms: spore su (7.8) 8.1 - 9.3 (9.6) × (6.6) 6.8 - 7.8 (8.2) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 60, Me = 8.7 × 7.3 µm, Qav = 1.2)

Meso: Vrlo je čvrsto, ponekad je gotovo tvrdo, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, ali ne uvijek, ne mijenja boju, nakon dužeg vremena postane sivkasto; miris nije izražen, trljanjem listića se može osjetiti malo neugodna metalna nota, a okus je općenito blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfovanilinom postanu ljubičasti, a meso pocrveni, ovo je jedina poznata krasnica koja u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju, a zatim polako postane sivo-zelenkasto, a reakcija sa gvajakolom je snažna i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom. Petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Prepoznatljiva po znatnoj veličini i mesnatosti, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, koja je s dva pigmenta, zelenim i ljubičastim, odvojenim ili pomiješanim u različitim omjerima, više ili manje masnim listićima, bjelkastim ili s vrlo jasnim krem ​​odsjajem, čisto bijeloj otrusini, slatkastom i bezmirisnom mesu, koje blago posivi zbog ovlaživanja, koje dvostruko reagira u dodiru sa FeSO4, prvo negativno, a zatim naknadno postane sivo-zeleno. Zelene forme (Russula cyanoxantha f. peltereaui) mogu se zamijeniti sa smeđezelenom krasnicom (Russula heterophylla) R. heterophylla, koja je s grubljom, suhom i neprozirnom kožicom klobuka, klobuk je žuto-smeđ, s relativno je lomljivim listićima, meso u dodiru sa FeSO4 postane narančasto-crveno. Forme s ujednačenom ružičasto-ljubičastom bojom (Russula lilacina) mogu sličiti sivoj krasnici (Russula grisea), koja se razlikuje po kremastoj otrusini, lomljivim i ljutkastim  listićima, te narančasto-crbenoj reakciji sa FeSO4. Malo je teže razlikovati papigastu krasnicu (Russula ionochlora), koja je vrlo slična po boji listića i otrusine, ima prilično slabu, iako pozitivnu, reakciju sa FeSO4, površina klobuka je neprozirna ili čak fino baršunasta, listići su lomljivi i blago ljutkastog okusa (biti na oprezu s ljutim formama opisane vrste, osobito sa Russula cyanoxantha var. variata), a u slučaju sumnje, ključan je pregled kožice klobuka, jer se veličina dlačica i dermatocistida znatno razlikuju kod dvije vrste. Na kraju, ističemo mogućnost zabune s određenim formama tamnopurpurne krasnice (Russula atropurpurea) sa svijetlozelenim i žućkasto-zelenim pjegavim klobucima, koje se zapravo prilično razlikuju po lomljivim listićima, zaokruženim uz stručak, koji izraženo posivi, a okus je ljut.

Russula cyanoxantha f. cutefracta - created on June 2020 in Anue, Spain by Luis García Bona

RASPUCANA KRASNICA

Russula cyanoxantha f. cutefracta Cooke

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica je uglavnom bez sjaja, kasnije se karakteristično raspucava od ruba prema unutra, promjenljive je boje, od ljubičaste, maslinastozelene, smeđe do plave, s mrljama druge boje, rub je gladak.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, u starosti je spužvast, bijel, može biti sa laganom ljubičastom nijansom.

Listići: Gusti, mekani, prirasli ili gotovo slobodni, često su račvasti, nisu lomljivi, bijeli.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa prilično su niskim, stožastim, izoliranim bradavicama, donekle povezanim kratkim grebenima, a ponekad i finim spojnim linijama, 6.5-10 x 6-7.5 µm, kožica je sa tankim pileocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris nije izražen, a okus je ugodan, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne mijenja boju ili nakon nekog vremena postane blago zelenkast, a potpuno zelen tek nakon nekoliko sati, reakcija sa gvajakolom je pozitivna za 15-30 sekundi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, češća je u planinskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Zbog velike promjenljivosti boje klobuka moguća je zamjena sa brojnim drugim zelenim i ljubičastim krasnicama, a najvažnija značajka ove vrste je raspucana kožica klobuka. Po raspucanoj kožici je slična krastava krasnica (Russula virescens), koja ispod kožice klobuka nije s ljubičastom nijansom, stručak također nikad nije sa ljubičastom nijansom, klobuk je svjetliji i drugačije zelene nijanse.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke)

VARLJIVA KRASNICA

Russula decipiens (Singer) Bon

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po teškoj determinaciji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, gladak, blistav, u starosti je često bez sjaja, kožica se lako guli, krvavocrven, crveno-smeđ ili ljubičasto-crven, ubrzo izblijedi i izgubi boju, osobito na sredini gdje postane bjelkast, krem, žut, žuto-oker do zeleno-oker, rub je lagano narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 1.3-2.8 cm debeo, uglavnom je vitak, proširen je na vrhu, na bazi je zašiljen, bijel, kasnije je posivi ili posmeđi, nikada ne požuti, malo je naboran.

Listići: Gusti, često su račvasti, izrezani su uz stručak, prirasli, najprije su svijetložuti, u starosti su zlatnožuti do žuto-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa izoliranim je bodljama visokim do 1 µm, donekle povezanim spojnim linijama ili grebenima, 7-9.5 x 6.5-8 µm (cromushrooms: (7.1) 7.8 - 9.5 (9.6) × (6.3) 7 - 8.8 (9.0) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.4 × 7.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Kompaktno, mekano, lomljivo, bijelo, bjelkasto, kasnije posivi; miris nije izražen ili je na voće, a okus je papren.

Kemijske reakcije: Dosta jako reagira na gvajakol, meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, grabom ili bukvom, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a ponekad je ljutina podnošljiva.

Napomena: Ova krasnica raste tipično u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta, rijetko ispod drugih bjelogoričnih vrsta, a nikada u crnogoričnim šumama.

Russula decolorans - created on August 2014 in Huuhanvuoret, Finland by Joona Saraste

BLIJEDA KRASNICA

Russula decolorans (Fr.) Fr.

Etimologija: decolorans (lat.) = promjenljive boje. Po promjeni boje mesa prema sivoj boji.

Engleski naziv: Copper Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je poluloptast, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, kožica se lako guli sve do sredine, žuto-narančast do narančasto-crven, ponekad dosta izblijedi pa je crveno-smeđ, rub je gladak i nepravilan, ponekad je podijeljen na režnjeve.

Stručak: 5-13 cm visok i 1-3.5 cm čvrst, prvo je pun, kasnije je spužvast, manje je ili više zadebljan na bazi, uzdužno je brazdast, bijel, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu najprije pocrveni, kasnije posivi.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, prirasli, bjelkasti, kremasti do svijetlooker, oštrica je žuta, na ozlijeđenom mjestu najprije pocrvene, kasnije posive.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1.5 µm, često povezanim spojnim linijama, 9-14 x 8-11 µm; otrusina je krem do krem-žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu prvo pocrveni, kasnije posivi; miris nije izražen, a okus je malo ljutkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u crnogoričnim šumama i obalnim pješčanim nanosima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom, smrekom i crnom mirtom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Spada u skupinu krasnica kojima meso posivi ili pocrni, a slične boje je močvarna krasnica (Russula paludosa), koja raste na istom staništu, ali joj meso na prerezu ne posivi. Stručak i listići kod vinskicrvene krasnice (Russula vinosa) i sjajnožute krasnice (Russula claroflava) također posive, ali im je klobuk vinskicrven, odnosno žut.

MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-18.5 cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ekscentrično i duboko pupčast, ljevkast, nepravilan, ponekad je valovit ili režnjast, suh, kožica je polusraštena, vrlo malo ili nimalo se ne guli, bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), ubrzo je oker-smećkast, zatim postaje hrđastosmeđ, ubrzo je upadljivo sitno hrapav ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je iskrivljen, nije narebran.

Stručak: 2.5-4.8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, srž je samo na kraju malo omekšana i crvena, vrlo je kratak i zdepast, raširen je na vrhu, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, površina je gotovo glatka ili fino valovita, žućkasto-smeđ, bijel, zatim postaje hrđastosmeđ, rijetko je sa sivo-smeđim pojasom na vrhu.

Listići: Gusti, na rubu ih je manje od 10/cm, široki su 6-9 mm, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, rijetko su račvasti, lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni vodenastim kapljicama, bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim su s tupim bodljama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim grebenima i lancima, 8.5-11.2 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-70 x 10.5-14 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 78-150 x 9-13 μm, kožica klobuka sastoji se od valjkastih dlačica, koje su ponekad glavičaste na vrhu, široke 2.5-4 μm, mogu biti proširene do 6-8 μm, te sa tupim  valjkastim dermatocistidama, širokim 3-4 μm (cromushrooms: (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2); otrusina je bjelkasta do krem (oko Ib).

Meso: Debelo, tvrdo, lomljivo, zrnasto, bijelo, ne mijenja boju; miris je jak i neugodan na ribu ili voće, a okus je malo ljutkast u listićima, a često i u stručku.

Kemijske reakcije: Meso i površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu svijetloružičasti, a reakcija sa gvajakolom je jaka i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili borom, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po velikim dimenzijama i prilično zdepastom izgledu, nepravilnijem i asimetričnijem klobuku, relativno širokim i široko razmaknutim listićima, vrlo svijetloj otrusini (Ib-IIa) i umjereno ljutom okusu. Mikroskopski su značajne velike, slabo dekorirane spore, uglavnom s grebenima i lancima. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus). Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je tipična vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus), koja se razlikuje po izlučivanju mlijeka i jako ljutom okusu. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides) ima gušće listiće, listiće ili vrh stručka sa zekenkastim nijansama i spore s bodljama visokim do 1.5 µm. Druge, rjeđe ljevkaste krasnice imaju tamniju otrusinu. Lažna modrolisna krasnica (Russula pallidospora) je lako prepoznatljiva po osvježavajućem, gorkom okusu mesa, nikada nije trpak, oker listićima sa narančastim odsjajem i tamnokrem otrusini (IId).