Tremella fuciformis - created on June 2021 in Кабардино-Балкарская республика, Russian Federation by Марина Ландшафтное бюро LOOK

SRBRNA DRHTALICA

Tremella fuciformis Berk.

Engleski naziv: Snow Fungus

Plodno tijelo: 5-18 (20) cm široko, izgleda poput rascvjetale ruže, iz zajedničke se baze razvijaju izuvijani isprepleteni listići, sliči kovrčastoj kokici (Sparassis crispa), listovi su glatki, sjajni, isprepleteni, valoviti, naborani i tanki, prekrasne su bijele ili srebrnastobijele boje, rub je neravan poput zupčanika.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 7-14 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, kada se osuši postane tvrdo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Uzgaja se u azijskim zemljama na drvenoj podlozi te se prodaje u osušenom obliku. Može se uzgajati i kod nas, a načini uzgoja se mogu pronaći na internetu.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje imaju antitumorske, protuupalne te učinke protiv pretilosti, starenja i neurodegenerativnih bolesti, kao što je Alzheimerova bolest (National Library of Medicine. 2024. Overcharged lipid metabolism in mechanisms of antitumor by Tremella fuciformis-derived polysaccharide; Structural Characterization and Anti-Inflammatory Activity of Polysaccharides from Tremella fuciformis on Monosodium Urate-Stimulated RAW264.7 Macrophages; Imunološki polisaharid iz Tremella fuciformis : bitna uloga acetilacije u imunomodulaciji; The Neuroprotective and Neurotrophic Effects of Tremella fuciformis in PC12h Cells; Tremella fuciformis polysaccharide reduces obesity in high-fat diet-fed mice by modulation of gut microbiota). Također pomaže kod izbjeljivanja kože i zacjeljivanje rana (National Library of Medicine. 2024. Tremella fuciformis Inhibits Melanogenesis in B16F10 Cells and Promotes Migration of Human Fibroblasts and Keratinocytes).

Napomena: Ova prekrasna drhtalica u prirodi raste u tropskim krajevima (Japan, Kina, Indonezija, Filipini). Uspješno se uzgaja u zatvorenim prostorima, a prenesena je i u Europu. U trgovini se prodaje zapakirana i suha, a prije upotrebe jedan se svežnjić potopi u hladnu vodu nakon čega se jako napuše i znatno poveća. Nakon toga se može konzumirati na razne načine.

OKRUGLOSPORNA DRHTALICA

Tremella globispora D.A.Reid

Plodno tijelo: 2-9 (15) mm široko, po vlažnom je vremenu polukuglasto, poslije je poput nepravilnih jastučića ili grudve snijega, glatko, mazavo, u starosti se rastoči; gornja je površina fertilna i kvrgava, bjelkasta ili opalescentna poput mutnog stakla do svijetlooker.

Spore: Kuglaste, imaju istaknut apiculus, glatke, prozirne, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, kada se posuši, postane gotovo nevidljivo, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine s dovoljno vlage u vlažnim šumama gdje se najčešće se naseli na mrtva plodna tijela gljiva rodova Eutypella, Diaporthe i Amphiporthe, te na ili pored vrste Nectria cinnabarina, koje se ubrajaju u koljeno mješinarki (Ascomycota) i koje rastu na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrastu, voli hladnije vrijeme.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je drhtalica zanimljiva zbog toga što parazitira sitne mješinarke iz roda Diaporthe i Eutypella. Raste samo po kišovitom vremenu, a po suhom se vremenu posuši i postane gotovo nevidljiva. Zbog toga i zbog vrlo sitnog rasta često ostane nezapažena. Mali trik pomaže da prepoznate želatinozne gljive kada su osušene: granu ili koru s gljivom stavite u vodu na sat vremena, nakon čega želatinozne gljive obično ponovno nabubre, odnosno upiju vodu i vrate se u prvobitno stanje.

NABORANA DRHTALICA

Tremella mesenterica Retz.

Etimologija: mesenteron (gr.) = opna crijeva, trbušna maramica. Po obliku.

Engleski naziv: Yellow Brain

Plodno tijelo: 2-14 (18) cm široko i 2 6 (8) cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, u starosti se rastoči u neuglednu masu; žućkasto je ili žuto-narančasto, kasnije izblijedi i postane sumporastožuto, često je mjestimično prekriveno bijelom otrusinom.

Spore: Kuglaste do eliptične, 10-16 x 6-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je blijedožućkasto, želatinozno i prilično žilavo, poslije je žuto-narančasto, mekše i gotovo tekuće, a osušeno je hrskavičasto i tamnonarančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju gljiva iz roda Peniophora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog bezvrijednog okusa.

Napomena: Raste čitave godine, ali je najčešća zimi na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Ime roda ukazuje na želatinoznu konzistenciju. Slična je crnogorička drhtalica (Naematelia encephala) koja raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, svjetlije je boje i jače je naborana poput površine mozga. Pojavljuje se kao parazit na gljivama iz roda Stereum, što se rjeđe susreće.

KUKURUZNA SNIJET

Ustilago maydis (Pers.) Roussel

Etimologija: Jer je parazit na plodu kukuruza.

Engleski naziv: Maize Smut

Plodno tijelo: 1-4 (20) cm široko, nepravilnog je oblika, u obliku je okruglastih ili jajolikih tumorskih izraslina ili spremnika za spore okruženih s srebrnobijelom do bjelkasto-žućkastom kožicom, kasnije je sivo-crna, na kraju se pretvori u crnkastu masu koju čini enormni broj teliospora.

Spore: Kuglaste, 8-12 x 8-10 µm; otrusina je maslinasto-smeđa do sivo-crna.

Meso: Sivkasto; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus je slatkast, poput vanilije

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na vrhu klipa kukuruza u obliku jedne ili više spojenih tumorskih izraslina, kao i na drugim dijelovima biljke.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada dok ne sazriju spore. U Meksiku i SAD-u se prži u tavi na ulju pa se stoga posebno uzgaja. U Švicarskoj je odobrena kao jestiva gljiva, ali ne u Austriji i Njemačkoj. Sadrži male količine toksina ergotina, zbog čega se ne savjetuje konzumacija ove vrste, osobito ženama u trudnoći, jer može izazvati prijevremeni porod.

Napomena: Parazitira klipove kukuruza, a vrećaste izrasline sadrže crni prah. Lako je prepoznatljiva vrsta po staništu na zrelom klipu kukuruza, kada spore sazriju čitava stabljika kukuruza pocrni od poispadalih zrelih spora. U agrikulturi se smatra štetnom vrstom gljive.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku nepravilnih okruglastih ili jajolikih vrećastih izraslina; 2. plodno tijelo je bjelkasto, sivkasto do žućkasto; 3. raste isključivo na zrelim klipovima kukuruza

KRVOTOČNA PUHARA

Lycogala epidendrum (L.) Fr., 1829

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + dendron (gr.) = drvo. Po staništu na drvetu.

Engleski naziv: Wolf's Milk Slime

Plodno tijelo: 0.6-1 (1.5) cm široko, okruglasto, mekano; najprije je crvene, narančaste ili smeđe, kasnije je sivo-smeđe, peridij je papirast, sitnozrnast, a iznutra je ispunjen gustom sluzavom crvenom do smeđom viskoznom tekućinom.

Spore: Kuglaste, gusto mrežaste, (5.7) 6.5 - 8.2 (8.6) × (5.1) 6 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.3 (1.4), N = 30, Me = 7.2 × 6.4 µm, Qav = 1.1; otrusina je najprije sivo-ružičasta, a kasnije je blijedooker.

Meso: U mladosti je crvenkasto, narančasto, smećkasto i sluzavo, u starosti se pretvara u oker-smeđi prah; miris i okus nisu izraženi; mlijeko je crveno do smeđe, viskozno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, najčešće bora, na lišću ili zemlji, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je Myxomiceta okruglastog oblika narančasto-crvene boje, raste skupno na krupnim drvnim ostacima (trupcima) crnogoričnog drveća. Boja posmeđi, a kašasti se sadržaj u unutrašnjosti osuši i pretvori u smećkastu otrusinu. Na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća raste slično žutosmeđe vučje mlijeko (Lycogala flavofuscum), koje je promjera do 6 cm, jajolikog je oblika, prvo je narančasto pa jarkocrveno i na kraju smećkasto. Većina se sluznjača kreće kako bi pronašla nove hranjive tvari. Često i do nekoliko centimetara dnevno. Zato se sluznjače smatraju prijelaznim oblikom gljiva u životinje.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crvena do narančasta; 3. površina je papirasta i sitno zrnasta; 4. Plodno tijelo je iznutra ispunjeno gustom sluzavom crvenom do smeđom viskoznom tekućinom; 4. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, najčešće bora

ŽUTOSMEĐE VUČJE MLIJEKO

Lycogala flavofuscum (Ehrenb.) Rostaf., 1873

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + fuscus (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.

Plodno tijelo: 3-5 (6) cm široko, jajoliko, ponekad je stručkoliko produženo; najprije je narančasto ili žuto-narančasto do crveno, kasnije je crvenkasto-smeđe ili sivo-smeđe; peridij se sastoji od tri sloja, prilično je tvrd, kasnije je kožast, unutarnji je dio s kašastom masom narančaste boje, na oštećenim mjestima na peridiju curi narančasta tekućina.

Spore: Kuglaste, 7-8 µm; otrusina je blijedocrvena do ružičasto-smeđa.

Meso: Prvo je blijedonarančasto do sivo-crno, kasnije je čvrsto, tvrdo, kožasto i sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama na površini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji, obliku je eventualno slična krvotočna puhara (Lycogala epidendrum) koja je manjih dimenzija i raste na crnogoričnom drveću. Karakteristična je vrsta po kašastoj narančastoj tekućini koju ispušta na oštećenom mjestu ili na prerezu.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto ili jajoliko; 2. površina je žuto-narančasta do crvenkasto-smeđa; 3. na presjeku ili oštećenom mjestu curi narančasta tekućina; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

PUHARASTA SLUZNICA

Reticularia lycoperdon Bull., 1790

Etimologija: Po sličnosti s puharama (Lycoperdon).

Engleski naziv: False Puffball

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, kuglasto, jastučasto, formira se rub kojim je na bazi spojen sa supstratom, u unutrašnjosti se razvijaju spore, koje se oslobode nakon što se rastrga kora na površini, na dnu pseudokapilicija na bazi se nalazi ravna široka pločica; najprije je bijelo do srebrnasto, u starosti je smeđe.

Spore: Kuglaste, šiljato-bradavičaste, 2/3 površine mrežaste, 7.5-10 µm (cromushrooms: (7.4) 7.6 - 8.8 (9.7) × (6.7) 7 - 8.2 (9.1) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 8.2 × 7.6 µm; Qe = 1.1); otrusina je blijedosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Mekano, konzistencija je poput tijesta, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, smećkasto ili smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te se kao parazit hrani s bakterijama s površine. Primjerak sa slike snimljen je u drugoj polovici travnja, na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, na trupcu hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Rasprostranjena je vrsta i dosta velikih dimenzija pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto ili jastučasto; 2. površina je bijela do sivkasta, kasnije je smeđa; 3. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1934. Enteridium lycoperdon (Bull) Far., Sinonim: Reticularia lycoperdon Bull.

LOPTASTA SLUZNJAČA

Tubifera ferruginosa (Batsch) J.F.Gmel., 1792

Etimologija: ferrugineus (lat.) = boje željezne rđe, rđasto. Po boji.

Engleski naziv: Red Raspberry Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): 2-7 (11) cm široko, nepravilnog je oblika, okruglasto, jajoliko, uvećani plazmodij sliči hrpi jajašaca nekih kukaca ili ribljoj ikri, često je sa sjajnom stazom jer se pomiče kao i sve sluznjače, sjajno, bez membrane, mazavo; površina je u početku bijela, kasnije postaje narančasta, crvenkasta, narančasto-crvena ili ružičasta, u starosti je smeđa do crna, obično je na donjoj strani bjelkasta.

Spore: Kuglaste, 5-8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna

Meso: Pri dnu je bjelkasto, inače je prozirno narančasto ili crvenkasto, na površini je također više ili manje vodenasta, u starosti se raspada i pretvara u prah; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, otpalih iglica i lišća, te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Primjerci na slici snimljeni su na lokalitetu Busovača, Zelovo, pokraj Sinja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristične je boje i površine koja podsjeća na riblju ikru pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno okruglasto ili jajoliko; 2. plodno tijelo je narančasto do crvenkasto; 3. površina podsjeća na jajašca kukaca ili riblju ikru; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Didymium difforme - created on January 2023 in Wünsdorf, Zossen, Germany by lindernia-w

DVOJNA DVOLIČNICA

Didymium difforme (Pers.) Gray, 1821

Etimologija: difformis (lat.) = različit oblik, promjenjiv oblik. Po varijabilnosti oblika.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-1 mm široko, tanak je i nema stalak, nego leži na supstratu, površina je bijela i glatka, peridij je dvostruk i vanjski je sloj tvrd poput kore, a unutarnji sloj ima promjenljivu boju te se prelijeva duginim bojama.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 11-14 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na mrtvom lišću i krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) različitog drveća s korom, na stabljikama biljaka te na izmetu životinja biljoždera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana sluznjača u stadiju plazmodija proždire i probavlja različitu organsku tvar, žive bakterije, spore i micelij gljive te komadiće žive organske tvari i drugo. Kada izgubi mobilnost, plazmodij se blokira na supstratu i formira jednu masu spora koje se prenose sporofor, odnosno u plodno tijelo. Vrlo je česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena.

KORASTA SLUZNJAČA

Mucilago crustacea P.Micheli ex F.H.Wigg., 1780

Etimologija: crusta (lat.) = kora. Po tvrdom, zaštitnom sloju.

Engleski naziv: Dog Sick Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): 2-5 (9) cm široko, jastučasto, površina je neravna, poput združene riblje ikre, bijela, krem-žuta, smećkasta do sivo-smeđa, kasnije su fragmenti u obliku šalice, višekutni, površina je u starosti je siva do sivo-crno i dugo čupava, često izgleda poput čvrsto zapetljanih niti.

Spore: Kuglaste, bradavičave, bradavice su do 1 µm visoke, 6.5-9 µm; otrusina je crna.

Meso: Mekano, nježno, sluzavo, bijelo, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće kao saprofit u svim tipovima šuma na krupnim drvnim ostacima, mahovini, lišću ili iglicama, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina. Primjerci na slikama snimljeni su sredinom prosinca na otoku Čiovo.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Većina se sluznjača može sa sigurnošću determinirati samo pomoću mikroskopa.

ŽUTA SLUZNJAČA

Fuligo septica (L.) F.H.Wigg., 1780

Engleski naziv: Dog Vomit Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): Naraste 2-20 (30) cm široko i 1-3 cm debelo, ima izgled jastučića ili je jako nepravilno, mazavo, posve malo plodno tijelo je bjelkasto ili žuto i podsjeća na kajganu od jaja, a poslije postane sivkasto, smećkasto ili crno i pretvara se u crno-smeđi prah, rub može biti i lagano zelenkast.

Spore: Kuglaste, glatke ili s vrlo sitnim šiljcima, 6.5-9 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 10.3 (11.6) × (7.9) 8.5 - 9.7 (11.2) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 9.7 × 9.1 µm, Qe = 1.1); otrusina je tamnosmeđa, ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto-žućkasto, u starosti se raspada u crno-smeđi prah spora; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na gotovo trulom drvu, mahovini, lišću, a penje se i na žive biljke, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali je smatramo nejestivom jer nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. U Srednjoj Americi (Veracruz/Meksiko) se žuta sluznjača peče na roštilju ili prži poput kajgane i tamo je nazivaju Caca de luna (španj.) = mjesečeva kakica.

Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Na prvi pogled i po konzistenciji neodoljivo podsjeća na kajganu od jaja pa je Amerikanci zovu Scrembled-egg Slime, a plazmodij migrira i može se penjati na žive biljke. Jednom prigodom je u Ludbregu rasla na ugaženu siliranom kukuruzu za prehranu goveda i prekrila je cijeli trap dužine 40 m čija je površina bila posve žuta. U literaturi nalazimo opis i sličnu vrstu Fuligo cinerea čiji je plazmodij bjelkasto-siv i može narasti do 15 cm široko. Njezine su spore pod mikroskopom ljubičasto-smeđe, a otrusina je crna. Raste na gotovo truloj slami i po gnojištima te na raspadajućim ostacima drva.

LISNA BADHAMOVKA

Badhamia foliicola Lister, 1897

Etimologija: folium (lat.) = list + -cola (lat.) = prebivati. Po rastu na lišću.

Plodno tijelo (sporangij): 0.6-0.9 mm široko, kuglasto do eliptično, plazmodij je 1.5 mm visok i 0.7 mm širok, žućkast, žut do narančast, peridij je tanak, opnast, lomljiv, hrapav, bijel, s plavkastim ili sivo-plavim odsjajem, zatim je bijelo s tankim vapnenastim slojem, kasnije je s uočljivim bijelim venama, stalak ili columella je odsutna ili vrlo kratka, žućkasta, kapilicij se sastoji od mreže niti potpuno ispunjenih okruglastim granulama, s žutim, ružičastim, plavkastim ili ljubičastim preljevima.

Spore: Kuglaste, gusto bradavičave, 9-12 x 8.8-11.7 µm, Me=10,5 x 10,8 µm; otrusina je smeđa, tamno sivo-smeđa do crna.

Meso: Gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) lišću, slami, te na biljnom otpadu, najčešće na eukaliptusu, ali i na drugom bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate.

KRHKI ŽUTOPLODNJAK

Leocarpus fragilis (Dicks.) Rostaf., 1874

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo. Po strukturi.

Engleski naziv: Insect-Egg Slime

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-2 (3) mm visoko i 0.5-1.5 mmm široko, može biti okruglasto ili ovalno, glatko, sjajno, ulašteno; može biti blijedožuto, oker, smeđe, crveno ili crveno-smeđe, okružen je vapnenastim slojem s lomljivom vanjskom stranom; ima stalak koji je lomljiv, bijel do blijedožućkast.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 11-16 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Membranozno, prozirno, nježno, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, ali također na lišću ili iglicama, također kao parazit jede bakterije s površina. Primjerci na slikama snimljeni su početkom prosinca na lokalitetu Dugopolje blizu Splita

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela opisane sluznjače u mladosti mogu biti jedva okrugla i mogu izgledati kao tekuća. U toj fazi se plodno tijelo zove plazmodij i u tom trenutku nitko ne zna kakva će sluznjača postati. Tek kada se plazmodij smiri i ostane bez hrane, pretvara se u odgovarajuće jajoliko plodno tijelo.

SIVA KREČNJAČA

Physarum cinereum (Batsch) Pers., 1794

Etimologija: cinereum (lat.) = pepeljastosivkast. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.5 (0.7) mm široko, može biti okruglasto ili jajoliko, nema stalka; bjelkasto, sivo ili je modro-sivo; peridij je tanak i jednostruk te manje-više prekriven ili išaran vapnencem; kapilicij je obilan, filamenti su gusti i višekutni s vapnenastim naslagama te se pružaju u internodije.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u zbijenim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, te na otpalom lišću i stabljikama raznih biljaka, a također se kao parazit hrani bakterijama s površina. Slike je snimio Mladen Matišić, krajem lipnja, na stabljikama i listovima trava.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti sa sličnom žutozelenom krečnjačom (Physarum viride), koja se može pronaći na istome staništu. Međutim, ona se bitno razlikuje po tome što sporangij ima stalak. Plodna su tijela sluznjača iz roda Physarum vrlo sitna i bez povećala je nemoguća točna determinacija. Na krupnim se drvnim ostacima može pronaći i Physarum citrinum, čiji sporangij ima svijetložutu glavicu i stalak. Naraste samo 0.4-0.7 mm široko, a stalak je robustan i brazdast te uspravljen i na gornjem dijelu tanji i žut.

Physarum viride - created in Norway by Siv Moen

ŽUTOZELENA KREČNJAČA

Physarum viride (Bull.) Pers., 1795

Etimologija: viride (lat.) = zeleno, svijetlozeleno. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.4-1 (1.5) mm široko i do 2 mm visoko, ima stalak i okruglastu glavicu, glavica je okruglasta, limunastožuta do žuto-zelenkasta; peridij je nježan i pokriven vapnenastim ljuskicama, podijeljen je u fragmente; kapilicij je nabijen s vretenastim čvorićima koji su povezani s bezbojnim filamentima; stalak je žuto-zelen do smeđ, a na bazi je crnkasto-smeđ.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 6.8-9.1 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Smećkasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, često s donje strane ili u pukotinama i ozlijeđenim mjestima na drvu, također se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti s vrstom Physarum album, koja naraste 0.4-0.7 mm visoko. Međutim, sporangiji imaju prilično dugi stalak i zbog toga se gljiva na staništu ljulja. Stalak je duži od glavice i na donjem je dijelu crnkasto-smeđ i deblji, a na gornjem je dijelu bijel i znatno tanji. Spore su okruglaste i sitno bradavičave, velike su 8-10 µm, a otrusina je crna. Ova vrsta također raste na krupnim drvnim ostacima.

Lamproderma cristatum - created in Norway by Per Vetlesen

GREBENASTA SJAJNOKOŠKA

Lamproderma cristatum Meyl., 1921

Etimologija: crista (lat.) = greben, češalj + -atum (lat.) = tvorba participa ili glagolskih oblika u latinskom jeziku. Po obliku.

Plodno tijelo (sporangij): 1.5-2 mm visoko i 1-1.5 mm široko, može biti okruglasto ili jajoliko i nema stalka; peridij je tamnosiv ili sivo-smeđ, kasnije je crnkast ili se prelijeva duginim bojama, opnast, tanak, brzo je prolazan, columella je valjkasta, a na gornjem je dijelu tanja, kapilicij je blijed, siv ili purpuran i na krajevima je bezbojan te izbija kroz columellu vitkim anostomozirajućim filamentima.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 12-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Stanište: Raste u proljeće, pojedinačno ili raštrkano, na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) te na lišću dok se topi snijeg.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate. Spomenimo i prekrasnu vrstu Lamproderma sauteri, koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Njezin sporangij naraste 1-4 mm visoko i 1-2 mm široko, ima istaknut crni stalak na kojem se nalazi okrugla sivo-crna glavica ili se prelijeva duginim bojama. Njezine su spore bradavičave ili šiljate te okrugle, velike su 12-16 µm i otrusina je crna. Cijelo plodno tijelo podsjeća na vodotoranj s okruglim rezervoarom.

CRVENKASTOSMEĐA NITNICA

Stemonitis axifera (Bull.) T.Macbr., 1899

Etimologija: axis (lat.) = os, osi + fera (lat.) = nositi. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.8 (1) mm široko, formirano je od glave (columella) koja je nasađena na končastu peteljku, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, peteljka je crno-smeđa ili crna, vitka i sjajna, a od ukupne dužine sporangija na peteljku otpada 1/5 ili manje, glava je bijela, žuta, smeđa, sivo-smeđa do ružičasta i doseže do samoga vrha, kapilicij izbija po cijeloj dužini glave i jako se grana te anastomozira, nakon sporuliranja glava postane svjetlija i prozirna te je na gornjem dijelu zakrivljena poput kose.

Spore: Kuglaste, glatke, sitno bradavičave, 5-8 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimljene su početkom lipnja na lokalitetu kanjon rijeke Cetine, oko 2 km istočno od Omiša, a posljednja početkom lipnja na lokalitetu Galgovo, pokraj Zagreba, na drvnim ostacima smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sluznjača Stemonitis flavogenita. Sporangij je 4-8 mm visok, valjkast, tup i jako zbijen. Stručak je crn i zauzima 1/3 ukupne dužine sporangija, a columella je na vrhu tupa i odsječena. Spore su okruglaste, tamnosmeđe, bradavičave, te velike 7-9 µm. Od svih poznatih sluznjača, samo naša opisana sluznjača ima glatke i znatno manje spore.

Stemonitis fusca - created in Norway by Jan Sørensen

SMEĐA NITNICA

Stemonitis fusca Roth, 1787

Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.8 (1) mm široko, tanko je i vitko te valjkasto, formirano je od glave (columella) koja je nasađena na končastu peteljku, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, raste u velikim zbijenim kolonijama na smeđem membranoznom hipotalusu, može biti tamnosmeđe ili tamnocrvenkasto-smeđe, nakon oslobađanja spora postane svjetlije; peteljka (stabljika) je crna i sjajna, katkad je duga do sredine ukupne visine, najčešće je duga 1/4 ili manje, columella je u mladosti bijela do svijetloružičasta, u starosti postaje smeđa do crno-smeđa i doseže do samog vrha, kapilicij izlazi iz svih dijelova columelle i uočljivo se grana te anastomozira, kasnije se anastomoze zatvaraju kao mrežica.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, jako mrežaste, 7.2-9.1 x 7.1-8.9 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, na lišću, humusu, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je crvenkastosmeđa nitnica (Stemonitis axifera) čije je plodno tijelo sjajno hrđastosmeđe te ima manje i glatke spore.

PEPELJASTA METLICA

Arcyria cinerea (Bull.) Pers., 1801

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji plodnog tijela.

Engleski naziv: White Carnival Candy Slime Mold

Sporangij: 1-2 (2.5) mm visok i 0.3-0.5 (0.6) mm širok, capitul (glava) je izduženog ovalno-cilindričnog oblika, može biti blijedosiva, oker, žućkasto-smeđa do narančasto-smećkasta, na donjem dijelu ima sivo-smeđi do crno-smeđi stalak s bjelkastim vlakancima.

Spore: Kuglaste, prozirne, 7 x 6 µm; otrusina narančasto-smeđa.

Meso: Žućkasto do smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u mnogobrojnim skupinama, kao saprofit drvnih ili biljnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine, također se pronađe na kravljem ili konjskom izmetu. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom studenog na lokalitetu Maljkovo kod Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu sivkastu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.

OGOLJELA METLICA

Arcyria denudata (L.) Wettst., 1886

Engleski naziv: Carnival Candy Slime Mold

Sporangij: 2-6 mm visok i 0.4-1.2 mm širok, raste osamljeno ili nagomilano, na donjem dijelu ima stalak, a capitul (glava) ima ovalno-cilindričan oblik, može biti crvenkast, ciglasto-crven, ružičasto-crven ili ljubičasto-crven, peridij se poslije gubi i nestaje, stalak je dug 0.5-1.5 mm, može biti taman ili crvenkast i diže se uvis iz sitne baze (hypothallus), capillitum (središnja osnova) elastičan je i sjajan te karmin-crven, poslije postane smeđe-žućkast, filamenti imaju izgled poluspiralnih prstenova koji su postavljeni oko osovine.

Spore: Kuglaste, rijetko su bradavičave, prozirne, (6.8) 7.1 - 8 (10.1) × (6.4) 6.8 - 7.7 (9.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.6 × 7.3 µm, Qav = 1; otrusina je crvenkasta.

Meso: Žućkasto ili crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u mnogobrojnim skupinama, na kao saprofit vlažnih drvnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u veljači na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice, treća na lokalitetu u blizini eko-centra Budinjak na području Parka prirode Žumberak, a četvrtu i petu sliku krajem svibnja snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu crvenu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1915. Arcyria denudata (L.) Wett.

Hemitrichia calyculata - created in Austria by Iryna Yatsiuk

PEHARASTA VLASULJA

Hemitrichia calyculata (Speg.) M.L.Farr, 1974

Etimologija: calyculus (lat.) = mala čašica, čašica. Po obliku.

Engleski naziv: Push Pin Slime Mold

Plodno tijelo (sporangij): 3-7 (13) mm široko, ima stalak (stručak), može biti okruglast ili sličan zvrku te je žuto-maslinaste boje, hipotalus je tanak i tamnocrvenkasto-smeđ, stalak je u mladosti bjelkasto proziran, deblji nje a vrhu, kasnije je tamnocrveno-smeđ te visok 0.5-2 mm, po cijeloj dužini ima jednoličnu boju i debljinu, peridij je tanak, blijedožut i na vrhu pukne, polovica peridija je trajna i sliči čaški cvijeta, kapilicij je žut i kompaktan te elastičan, odnosno sličan spužvi, samo su rijetke niti slobodne te imaju oko pet glatkih spirala i debele su 5-7 µm.

Spore: Kuglaste, sitno šiljate, mrežaste, 5-8 µm; plazmodij je žut, a kada plodno tijelo sazrije, postane crveno; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Prozirno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, rasijano, a vrlo rijetko zbijeno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog drveća s korom ili bez kore te se kao parazit (fagocitoza) također hrani bakterijama s površina.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača vrlo slična batinastoj vlasulji (Hemitrichia clavata). Međutim, spomenuta sluznjača ima sporangij koji sliči kruški ili zadebljanoj batini te je njezin stalak na gornjem dijelu žut, a na donjem je dijelu smeđo-crvenkast. Sluznjače šafranasta vlasnica (Trichia scabra) i žuta vlasnica (Trichia favoginea) imaju sporangije slične boje, ali rastu u zbijenim skupinama i imaju znatno veće spore. Postoji i donekle slična sluznjača Hemitrichia intorta koja ima gotovo okruglu glavu (peridij), stalak je hrapav i uzdužno brazdast te tamnosmeđ. Osim toga, kapilicij ima žuto-narančaste filamente spiralno zavijene i zlatnožutu otrusinu.

Hemitrichia clavata - created on December 2023 in Berlin-Charlottenburg-Wilmersdorf, Germany by Alexis

BATINASTA VLASULJA

Hemitrichia clavata (Pers.) Rostaf., 1873

Etimologija: clava (lat.) = čekić, palica + -ata (lat.) = označava karakteristike ili oblike koji podsjećaju na nešto određeno. Po obliku.

Plodno tijelo (sporangij): 1-1.5 (2) mm široko i 1-2 mm visoko, ima stalak (stručak), kruškolikog je oblika ili može sličiti zadebljanoj batini, žuto ili žuto-maslinasto, peridij je sjajan i na gornjem se dijelu raspada, a donje su dvije trećine postojane i sliče kaležu ili peharu, stalak je kratak i na osnovi je tanji, šupalj, na gornjoj je strani žut, a na donjoj strani oker-smeđ do smeđo-crvenkast i vezan je za tanak tamnosmeđi hipotalus, malo je deblji na vrhu.

Spore: Kuglaste, bradavičave, mrežaste, 7-10 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim zbijenim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) različitog drveća te se kao parazit (fagocitoza) također hrani bakterijama s površina.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična peharasta vlasulja (Hemitrichia calyculata), koja ima manje-više okruglastu glavu i tamni crveno-smeđi stalak. Osim toga, ona ima nešto manje spore koje su na površini vrlo šiljaste i fino mrežaste.

Metatrichia floriformis - created in Norway by Per Vetlesen

CVIJETNA VUNOGLAVKA

Metatrichia floriformis (Schwein.) Nann.-Bremek., 1985

Etimologija: floris (lat.) = cvijet + formis (lat.) = oblik. Po obliku plodnog tijela.

Plodno tijelo: 0.4-0.8 (1) cm široko, ima stalak ili je vrlo rijetko bez stalka te raste na crvenom hipotalusu, sporangiji su najčešće kruškoliki, ali mogu biti i okruglasti, rastu pojedinačno ili formiraju grozdove koji se sjedinjuju na jednome stalku, mogu biti crveni, crvenkasto-smeđi, crno-smeđi ili crni, peridij je dvostruk, vanjski je sloj zrnast, a unutarnji se dio peridija raspuca u režnjeve slične laticama cvijeta koji ostaju vezani za stalak i sa žućkastim, žuto-narančastim ili žuto-oker vunenim nitima, stalak je brazdast, nepravilan i mjestimice stisnut, može biti tamnocrven do crno-smeđ i sjajan.

Spore: Kuglaste do lagano eliptične, sitno bradavičave; 11-13 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili kao parazit koji se hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača uz priručnu leću lako prepoznatljiva po crvenom stalku na čijem se vrhu nalazi grozdasti sporangij. Osobito je karakteristična zbog pucanja peridija u režnjeve slične laticama cvijeta, zbog čega je i dobila znanstveno ime (floriformis).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo sastoji se od kruškolikog do okruglastog sporangija koji se razvija pojedinačno ili formira grozdove koji se sjedinjuju na jednome stalku; 2. površina je crvena, crvenkasto-smeđa do crna; 3. peridija raspuca u režnjeve slične laticama cvijeta koji ostaju vezani za stalak; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

OSINA VUNOGLAVKA

Metatrichia vesparia (Batsch) Nann.-Bremek. ex G.W.Martin & Alexop., 1969

Etimologija: vespa (lat.) = osa, stršljen. Po izgledu.

Plodno tijelo: 4-9 (11) mm široko, ima stalak, na vrhu je više jajolikih sporangija sjedinjeno u zbijeni grozd, može biti crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe, crno-smeđe ili crnkasto; peridij je sjajan i s metalnim odsjajem, na vrhu se raspada i oslobađa spore s crvenkasto-smeđim filamentima ili vunenim nitima, podsjeća na osinje gnijezdo, stalak je pun i crven do smećkast, na vrhu se sporangiji sjedinjuju, kapilicij se sastoji od dugih slobodnih crvenih račvastih filamenta.

Spore: Kuglaste, lagano bradavičave, 9-12 µm; otrusina je crvena.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana sluznjača raste diljem svijeta, a prepoznatljiva je po izgledu koji podsjeća na crvenkasto osinje gnijezdo.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo sastoji se od jajolikih sporangija koji su na vrhu zbijeni u grozd na jednome stalku; 2. površina je crvenkasto-smeđa, crno-smeđa do crna; 3. peridij se na vrhu raspada i oslobađa spore s crvenkasto-smeđim filamentima ili vunenim nitima, podsjeća na osinje gnijezdo; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

Perichaena depressa - created on October 2019 in Северный административный округ, Москва, Russian Federation by Иван Матершев

STISNUTA ZLATNOJASTUČARKA

Perichaena depressa Lib., 1837

Etimologija: depressa (lat.) = spljoštena, deprimirana. Po obliku.

Plodno tijelo: 0.1-2 (3) mm široko, višekutnog je oblika i sliči jastučiću koji je na vrhu plosnat, pojedinačni su sporangiji sjedinjeni i međusobno se stišću; površina je žuta, crveno-smeđa, tamnosmeđa ili ljubičasto-smeđa, u starost može biti i crno-smeđa do crna; po rubu izvire prekrasna žuta boja kapilicija, peridij je dvostruk, vanjski sloj je bjelkast jer je pokriven vapnenastim kristalima, cijela kapa poslije ispada te oslobađa žuti kapilicij s filamentima i sporama.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 µm; otrusina je žuta.

Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća s korom, te se također kao parazit hrani bakterijama s površina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po plosnatim, višekutnim i međusobno zbijenim sporangijima.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo se sastoji od međusobno zbijeno spojenih plosnatih i višekutnih sporangija; 2. površina je žuta, crveno-smeđa do tamnosmeđa; 3. kasnije se na rubu pojavljuje žuti kapilicij; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

ŽUTA VLASNICA

Trichia favoginea (Batsch) Pers., 1794

Etimologija: flavus (lat.) = košnica, saće + -ginea (lat.) = sufiks za imenovanje vrste. Po izgledu.

Plodno tijelo (sporangij): 1-2 mm visoko i 0.2-1 mm široko, nema stalka, sporangiji mogu biti nepravilno okruglasti, valjkasti ili batinasti; sjajno žuti, oker ili maslinasti, u starosti su žuto-smeđi do narančasto-smeđi, a mogu biti i boje duge (iridescent); peridij je opnast, žut i proziran, gladak, hipotalus je također opnast i proziran.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 3.8-5.5 µm; otrusina je žuto-oker do žuto-narančasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i u zbijenim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka, a rjeđe se pronađe na otpalom lišću ili na tlu, također se kao parazit hrani bakterijama s površine. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača vrlo česta i raširena je diljem svijeta. Vrlo je promjenljiva, a promjenljive su i značajke spora i kapilicija. Naša je sluznjača prvi put opisana u 18. stoljeću. Slična je Trichia scabra, ali ona raste u velikim zbijenim hrpama i ima okruglasti sporangij.

Trichia scabra - created on December 2022 in Décines-Charpieu, France by donniebasco

ŠAFRANASTA VLASNICA

Trichia scabra Rostaf., 1875

Etimologija: scabra (lat.) = hrapavo, grubo. Po izgledu.

Engleski naziv: Saffron Soldiers

Plodno tijelo (sporangij): 0.2-2 (3) mm je široko, nema stalak, okruglasto je ili jajoliko; može biti zlatnožuto, žuto-narančasto, narančasto, crveno ili narančasto-smeđe, peridij je gladak i sjajan, kapilicij je žut ili žuto-hrđastosmeđ, te s filamentima (nitima) koje nose 3-4 pravilna i gusta uvojka, plazmodij je bijel do blijedoružičast.

Spore: Kuglaste, mrežaste s gustim očicama, 8.1-12 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u zbijenim hrpama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana sluznjača spore formira u sporoforu, a kada sazru, budu izbačene van. Ako se spore postave na hranjivu podlogu za klijanje, tada ne proizvode micelij kao druge gljive. Spore sluznjača proizvedu tjelešca (corpuscolo) u obliku ameba (mixoamebe) koje se hrane bakterijama. Slijedi dijeljenje i vrlo brzi rast sličan cvijetu. Prilično je slična žuta vlasnica (Trichia favoginea), ali ona ima valjkaste ili batinasto izdužene sporangije.

Trichia varia - created in Norway by Per Vetlesen

PROMJENJIVA VLASNICA

Trichia varia (Pers. ex J.F.Gmel.) Pers., 1794

Etimologija: varia (lat.) = različito, promjenjivo. Po promjenjivoj boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0,3-2 (3) mm široko, može biti jajoliko izduženo ili okruglasto, a katkad su međusobno sraštena, neodoljivo podsjećaju na mravlja jaja, po vlažnom su vremenu mazava i glatka; najprije je bijelo, kasnije je zlatnožuto, svijetloružičasto, oker i smećkasto, u starosti je žuto-narančasto do crvenkasto-žuto; stalak je smećkast, na bazi je bjelkasto proziran.

Spore: Kuglaste, 11-14 µm; otrusina je oker.

Meso: Prozirno, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi), te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je neobična i čudnovata sluznjača. U mladosti je karakterističnog izgleda koji neodoljivo podsjeća na mravlja jaja.

KORALJNA SLUZNJAČA

Ceratiomyxa fruticulosa (O.F.Müll.) T.Macbr., 1899

Etimologija: frutex (lat.) = grm, grmlje. Po izgledu.

Engleski naziv: Honeycomb Coral Slime Mold

Plodno tijelo: 0.5-1 (2) mm široko, formirano je od sitnih grančica ili anastomozirajućih zvjezdastih čuperaka, u obliku roga, na vrhu svakog izdanka vidljiva je tamnija mrlja, cijelo je plodno tijelo viskozno i na samo mali dodir se gnječi; ima staklasto bijelu prozirnu boju ili je posve bijelo.

Spore: Eliptične, glatke, bijele do prozirne, (6.8) 7.6 - 9.6 (10.8) × (6.4) 6.9 - 8.6 (9.1) µm, Q = 1 - 1.2 (1.4), N = 60, Me = 8.8 × 8 µm, Qav = 1.1; otrusina je bezbojna do žuto-zelenkasto prozirna.

Meso: Bjelkasto, prozirno; miris nije izražen, okus slab na drvo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim kolonijama kao saprofit i parazit na bočnoj strani krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača vrlo neobična i povrh svega vrlo lijepa zbog prozirnoga staklastog izgleda. Plodno tijelo podsjeća na sitne bijele koralje koji se na samo mali dodir gnječe. Rasprostranjena je diljem svijeta i tipičan je kozmopolit. Može se zamijeniti s vrlo sličnom sluznjačom Ceratiomyxa fruticulosa var. porioides, čije bijelo plodno tijelo podsjeća na pčelinje saće.