Thelephora penicillata - created on August 2023 in Grafenau, Germany by Elisabeth Mettler

MLITAVA KOKICA

Thelephora penicillata (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Urchin Earthfan

Plodno tijelo: 2-20 (25) cm široko i 1-10 cm visoko, veoma je promjenljivog oblika, može biti lepezasto ili rašireno poput rasvjetanog cvijeta, iz zajedničke baze ili panja se dijeli na više izravnatih smeđih ili svijetlonarančastih grana s rascijepljenim bjelkastim vršcima, površina je dlakava, raspucana, savitljiva i naborana, u starosti je ljubičasto-smećkasto ili sivo-smeđe.

Spore: Eliptične, 7-11 x 6-7 µm; otrusina je bjelkasta do smećkasta.

Meso: Tanko, mekano, elastično, papiraste konzistencije, smeđe je do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na goloj zemlji ili na osušenom lišću, malim grančicama, mahovini ili drugim uvelim biljkama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva koje su dosta neprimjetne na zemlji, smećkaste je boje i papiraste konzistencije, tanka, a najprepoznatljivija je po bijelim vrhovima.

ZEMLJASTA KOKICA

Thelephora terrestris Ehrh.

Etimologija: terrester (lat.) = zemljano. Po rastu na zemlji.

Engleski naziv: Earthfan

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, bubrežasto je ili u obliku rasvjetanog cvijeta, nepravilno je kružno ili ulegnuto, često je podijeljeno na režnjeve naslagane poput crijepa na krovu kuće, baza je drvenasta; gornja je strana kovrčava, s koncentričnim pojasevima, grubo vlaknasto-čehasta, smeđa, hrđastosmeđa, tamnosmeđa do crno-smeđa, donja je strana bradavičava, rub je trepavičast i kovrčav.

Spore: Eliptične, višekutne, s nepravilno raspoređenim višekutnim bradavicama, s velikom uljnom kapljom na sredini, 7-10 x 5-8 µm; otrusina je smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, opnasto, spužvasto, žilavo, kožasto, 2-3 (4) mm debelo, sivo-smeđe do crno-smeđe; miris je u mladosti kiseo, kasnije je na zemlju, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i po livadama bogatim humusom u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na zemlji, korijenju ili u blizini panjeva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipična po obliku višestrukih nepravilnih rozeta, ima dosta jako dekoriranu površinu plodnog tijela.

BUKOVA ZRNATOGLAVKA

Phleogena faginea (Fr.) Link

Etimologija: fagineus (lat.) = bukva (Fagus). Po staništu.

Engleski naziv: Fenugreek Stalkball

Plodno tijelo: 2-10 mm visoko i 1-3 mm široko, formirano je od glavice i stalka, kada ostari, smeđe spore se oslobađaju kroz dio glavice; glava je okruglasta i na tjemenu je malo spljoštena, posve mlada glavica je sivkasta do smećkasta, u starosti je crno-smeđa, površina je zrnato-maljava; stalak je valjkast, gladak, najprije je bijel, zatim je okerast i na kraju je svijetlosmeđ.

Spore: Kuglaste, glatke, 5.5-8 µm (cromushrooms: spore su (5.5) 5.8 - 6.9 (7.4) µm, Q = 1 (1.1), N = 120, Me = 6.3 µm, Qe = 1, hife su s kopčama); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Smećkasto; miris podsjeća na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća u pukotinama kore ili na drvu bez kore, najčešće bukve, a rijetko hrasta, graba, jasena, topole ili lijeske, ponekad raste i kao parazit na živom drveću. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, 1.12.2018., na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na bukvi, treću i četvrtu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 25.10.2020., petu i šestu Neven Ferenčak, 14.12.2019., na lokalitetu u Međimurju, a posljednje četiri Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 8.2.2026., na lokalitetu Pisarovina, u šumi bukve i hrasta lužnjaka, na grabu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Općenito, makroskopski gledano, sliči mješinarkama (Ascomycota). Najsličnija je rožna stapkoglavka (Onygena equina), koja raste isključivo na raspadajućim rogovima krava i ovaca.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1941. Phleogena faginea (Fr.: Fr.) Link, Sinonimi: Onygena decorticata Pers. ex Schw., Pilacre petersii Berk. & Curt., Pilacre poricola Richon

ROGATA ROŽNATICA

Calocera cornea (Batsch) Fr.

Etimologija: corneus (lat.) = rog, rožnato. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Small Stagshorn

Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2.5) cm visoko i 1-2 (3) mm široko, jednostruko, vretenasto, glatko, mazavo, savitljivo, završava žilavim i elastičnim vrhom, kremasto, žuto do žućkasto-narančasto, s bijelim maljama na bazi koja je kratko korjenasta.

Spore: Kobasičaste, duguljaste, lateralno su udubljene, glatke, 7-11 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Gumasto, žilavo, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća. Sve tri slike snimljene su početkom lipnja na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta razlikuje od sličnih vrsta iz roda Clavaria po dimenzijama i boji. S makroskopskog gledišta razlikuju se po nešto tvrđoj konzistenciji mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1518. Rogata rožnatica (Calocera cornea (Batsch: Fr.) Fr.); 1519. Jednostavna rožnatica (Calocera simplex Nom. Prov.)

RASCIJEPLJENA ROŽNATICA

Calocera furcata (Fr.) Fr.

Engleski naziv: Forked Stagshorn

Plodno tijelo: 0.5-2.5 cm visoko i 1-3 mm debelo, iz osnove rastu valjkasti kratki klinčići koji se pri vrhu dihotorno račvaju na 2-3 kratka šiljka, fertilni je dio iste osnove, stručak se nalazi ispod kore drva u obliku želatinoznog zadebljanja ili počiva na bijelom miceliju, pod vlažnom je vremenu viskozno; svijetložuto, žuto-narančasto do oker-žuto.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, mogu imati 3 pregrade, 10-14 x 3-4.5 µm (cromushrooms: (10.1) 10.2 - 11.5 (12.1) × (3.5) 3.53 - 4.4 (4.5) µm, Q = (2.5) 2.6 - 2.9, N = 10, Me = 10.6 × 3.9 µm, Qe = 2.7); otrusina je žućkasta.

Meso: Žućkasto, elastično; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u pojedinačnim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća s korom, najčešće jele i bora, ali se pronađe i na trupcima breze. Četvrta slika snimljena je 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, uz smreku.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična rogatoj rožnatici (Calocera cornea), koja raste samo na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Plodna tijela su joj raštrkana i tek rijetko kao busenasta, a makroskopski se najviše razlikuje po tome što su vršci šiljati i nikada se ne račvaju. Mikrostruktura se također razlikuje, jer njezine spore imaju samo jednu pregradu. Ova gljiva ne spada u koraljne gljive iz roda capica (Ramaria), koje imaju krhko, a ne savitljivo meso kao kod naše vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1517. Rascijepljena rožnatica (Calocera furcata (Fr.) Fries)

Calocera glossoides - created on November 2018 in Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

VLAŽAN JEZIK

Calocera glossoides (Pers.) Fr.

Etimologija: glossa (gr.) = jezik + eidos (gr.) = sličnost. Po izgledu.

Engleski naziv: Tongue Stagshorn

Plodno tijelo: 0.3-1 (1.5) cm visoko i 1-2 (3) mm široko, s uočljivim stručkom dimenzija 4 x 1 mm, kopljasto; kod svježe gljive je žuto, žuto-narančasto ili narančasto, a kod suhe gljive zlatno-smeđe, površina je malo uzdužno naborana.

Spore: Usko eliptične i lagano kobasičaste, prozirne, s tankim pregradama, u starosti s 1-3 čekinje, 12-14 x 3-4.5 µm; bazidiji 50 x 4.5 µm, račvaju se na dva dijela; hife su s tankim pregradama, bezbojne, do 2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto, žuto-narančasto, gumeno, ljepljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta i bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta lako se zamijeni s rogatom rožnaticom (Calocera cornea) koja raste u velikoj množini na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Slična vrsta je malo drugačijeg izgleda, nema kopljasti oblik i čekinjaste spore u starosti. Rascijepljena rožnatica (Calocera furcata ) raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, nema izražen stručak, te ima nešto manje spore.

VISKOZNA ROŽNATICA

Calocera viscosa (Pers.) Fr.

Etimologija: viscosus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavoj površini.

Engleski naziv: Yelly-Antler

Plodno tijelo: Pojedinačno 3-5 (6) cm visoko i 0.4-0.9 (1.2) cm široko, a u busenu do 20 cm široko, u obliku je grmića poput vrsta iz roda Clavaria, dvokrako se razgranava u nastavake s vršcima s po dva šiljata zupca; žuto-narančaste ili narančaste boje; osnova je dosta korjenasto produljena u supstratu, s dugim je korjenastim snopom bijelih vlakana.

Spore: Kobasičaste, duguljaste, 8-12 x 4.3-5.2 µm; otrusina je svijetložuta do žućkasto-oker.

Meso: Kod svježih gljiva je hladetinaste konzistencije, gumasto, žilavo, slično je hrskavici, žuto-narančasto, oživljava vlagom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (korijenje, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele, te prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Prvu sliku snimio je Slobodan Bjelajac, 3.10.2025., na lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po žilavom mesu, skoro želatinoznoj konzistenciji, sluzavoj površini i korjenastom nastavku stručka razlikuje se od griva (Clavaria) koje su većih dimenzija, razgranatije i mesnatije. Također, ne raste na zemlji, već na drvu.

Dacrymyces capitatus - created on October 2023 in Stadtbezirk West, Halle (Saale), Germany by Katrin Schneider

GLAVATA DRHTALICA

Dacrymyces capitatus Schwein.

Plodno tijelo: 1-4 (20) mm široko, plodna tijela su gotovo spojena, može imati pločasti ili jastučasti oblik, poput dugmeta, vrlo je sitno, za supstrat se drži vrlo kratkim stručkom, stručak ima korjenast oblik (vidi se pomoću leće) i spaja se s plodno tijelom, glatko, na kraju prilično gusto naborano; žućkasto do narančasto, svjetlucave boje.

Spore: Eliptične, valjkaste, glatke, prozirne, trostruko pregrađene, 9.8-12 x 3.9-5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Želatinozno, sočno, mekano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Radi se o štetniku drva. Zarazi i brzo dovodi do razgradnje drvene dijelove kuće kao što su vrata, prozori, ograde, oprema za dječja igrališta itd.

Napomena: Glavata drhtalica po obliku plodnog tijela sliči gljivama iz roda Dacrymyces. Osobito je potreban oprez pri determinaciji da se ne zamijeni s kapljastom drhtalicom (Dacrymyces stillatus), koja raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog i bjelogoričnog drveća. Može se zamijeniti i s minornom drhtalicom (Dacrymyces minor), koja naraste široko samo 1 mm, te se može zamijeniti i s raznolikospornom drhtalicom (Dacrymyces variisporus), koja raste isključivo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, osobito bora.

Dacrymyces chrysospermus - created in Estonia by Vello Liiv

ZLATNA DRHTALICA

Dacrymyces chrysospermus Berk. & M.A.Curtis

Engleski naziv: Orange Jelly Spot

Plodno tijelo: 0.5-1 (3) cm široko, vrlo je promjenljiva oblika, najprije je kuglasto, kasnije nepravilno naborano, također ponekad izduženo, posjeduje manje-više israženi stručak; u mladosti je žućkasto ili žućkasto-narančasto, poslije postane tamnije, do narančasto-smećkasto.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 6.5-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Želatinozno, sočno, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) crnogoričnog drveća, osobito jela i borova, a rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Zbog istaknuta stručka na plodnom tijelu i jednolične žuto-narančaste boje lako se prepozna. Druge želatinozne drhtalice nemaju stručak ili je on posve sitan, odnosno tek primjetan. Mali trik može pomaže u prepoznavanju želatinoznih gljiva kada su osušene: granu s osušenom gljvom ili osušenu gljivu stavite u vodu na sat vremena. Želatinozna gljiva će obično ponovno nabubriti.

Dacrymyces minor - created in Finland by Stefan Jakobsson

MINORNA DRHTALICA

Dacrymyces minor Peck

Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) mm široko, ima oblik sitnih jastučića ili zadebljanog diska, raste pojedinačno, vrlo rijetko se sjedinjuje s drugim plodno tijelom, površina je sjajna; prozirno do žućkasto, limunastožuto, žuto-zelenkasto do žućkasto-oker ili narančasto, po suhom vremenu postane žuto-smećkasto.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s poprečnim pregradama, 8-16 x 4-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Želatinozno, mekano, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća bez kore, a rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva koja izgleda kao bijela trulež.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Osim toga što ima vrlo sitno plodno tijelo, za minornu je drhtalicu značajno da raste posve osamljeno u rijetkim skupinama.

KAPLJASTA DRHTALICA

Dacrymyces stillatus Nees

Engleski naziv: Common Jelly Spot

Plodno tijelo: 1-4 (60) mm široko, formira široke nakupine, ima jastučast oblik ili sliči dugmetu, a može biti i razrašteno, često ima dva oblika na istom staništu, jer, žućkaste bazidijospore izvode tamniji oblik, a narančasti oblik proizvodi oidije (arthospore); na sredini ima sitan produžetak kojim se drži za supstrat; površina je glatka ili malo valovita, katkad može imati i oblik mozga, sjajna, mazava; svijetložuto, narančasto, narančasto-crveno do crveno, po suhom je vremenu tamnonarančasto.

Spore: Eliptične, valjkaste, glatke, prozirne, s 3 poprečne pregrade, 10-18 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Žućkasto do narančasto, mekano, želatinozno, elastično, u starosti po vlažnom vremenu se rastapa; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva koja izgleda kao bijela trulež.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kapljasta drhtalica može imati na staništu jako promjenljivu boju, a ističe se dvama oblicima spora. Može se zamijeniti s nekim vrstama drhtalica koje rastu u isto vrijeme i na istome staništu. Riječ je o štetniku drva kojeg ne treba podcjenjivati. Zaraželi drveni elementi kuće kao što su vrata, prozori, ograde, oprema za dječja igrališta itd. se zbog relativno visoke stope razgradnje drva brzo raspadaju. Važne drvene elemente stoga uvijek treba provjeravati nakon prvih znakova zaraze.

Dacrymyces variisporus - created in Norway by Åge Oterhals

RAZNOLIKOSPORNA DRHTALICA

Dacrymyces variisporus McNabb

Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2) cm široko, ima oblik kvržica, jastučića ili dugmeta, poslije je slegnuto i u sredini malo udubljeno, za supstrat se drži cijelom širinom jer nema stručak ili mali šiljak, površina je glatka ili blago naborana; može biti žućkasto, žuto-narančasto do tamnosmeđe, po suhom je vremenu je narančasto do narančasto-crveno.

Spore: Usko do široko eliptične ili kobasičaste, glatke, prozirne, kada sazriju imaju čak 3-7 pregrada, 17-30 x 4.5-9 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Zelenkasto do žuto-zeleno, želatinozno, elastično, mekano, rastapa se u zluzavu masu; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća, osobito jela i borova; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Raznolikosporna je drhtalica vrlo slična i lako se može zamijeniti kapljastom drhtalicom (Dacrymyces stillatus). Međutim, makroskopski se bitno razlikuje od spomenute drhtalice jer plodno tijelo izravno leži na supstratu i nema tragova maloga stručka. Od spomenute se drhtalice razlikuje i mikroskopski, jer njezine bazidije imaju bazalnu kopču i pregrade na hifama imaju također kopče.

Femsjonia peziziformis - created on September 2016 in Kirovo-Chepetskiy rayon, Russian Federation by Vladimir Bryukhov

ČAŠKASTA DRHTALICA

Ditiola peziziformis (Lév.) D.A.Reid

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, može imati oblik zvrka, čašice ili valjka; unutarnja je površina ravna ili malo ulegnuta, odnosno konkavna, glatka, brazdasta, svijetložuta, vanjska je površina bjelkasta i vrlo sitno baršunasto-maljava, katkad je produžen poput stručka.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 24-30 x 8-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Želatinozno, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito često hrasta i jele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Čaškasta je drhtalica vrlo lijepa gljiva te ima znanstveni naziv pezizaeformis, jer po obliku plodnog tijela neodoljivo podsjeća na mješinarke iz razreda Pezizomycetes koje imaju oblik tavice ili plitkog pehara. Međutim mikrostruktura se bitno razlikuje, jer se ona svrstava u koljeno Basidiomycota i razred Dacrymycetes, a razred Pezizomycetes pripada koljenu mješinarki (Ascomycota), što znači da imaju spore u askusima.

UKORIJENJENA DRHTALICA

Ditiola radicata (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: radicatus (lat.) = ukorijenjen. Po ukopavanju u podlogu.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, u obliku je zvrka ili dugmeta, zaobljeno ili nepravilno zakrivljeno, u mladosti je bradavičasto, kasnije je stručkoliko, više je ili manje prekriveno bijelim ovojem; isprva je crvenkasto, kasnije je žuto, limunastožuto do narančasto.

Stručak: Valjkast ili stisnut, na vrhu je širi, često je nepravilan, na dnu je s izraženim micelijem, bijel.

Spore: Eliptične, obično su zakrivljene, 7.8-12.2 x 3.8-6.2 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, želatinozno, mekano, žućkasto, u stapci je svjetlije; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito jasike ili bora.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična glavata drhtalica (Dacrymycetes capitatus), koja ima mnogo slabije razvijen stručak i nema bijeli micelij na dnu stručka.

ŽUTA TRUBLJAČA

Guepiniopsis buccina (Pers.) L.L.Kenn.

Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2) cm visoko i 2-8 (11) mm široko, formirano je od mnogih zbijenih peharčića ili čašica sa stalkom, sjajno, u cjelosti je žuto ili žuto-narančasto; himenijalna je vanjska strana formirana od debelih i račvastih nabora, poput letvica, poneka čašica ima potpuno gladak himenij, s bijelim dlačicama; unutarnja je strana glatka; rub je tanak, vijugav i nepravilno zupčast.

Spore: Eliptične, kobasičaste, glatke, prozirne, s 3-7 pregrada, 10-16 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Voštano, želatinozno do gotovo hrskavičasto, žilavo, žuto ili žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Žutoj trubljači sliči želatinozna trubljača (Dacrymyces chrysocomus) koja naraste samo 0.5-1.5 cm široko, žute je boje, ima želatinozno meso i raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnoga drveća.

Guepiniopsis estonica - created on October 2023 in Doksy, Czechia by gekko013

ESTONSKA DRHTALICA

Guepiniopsis estonica (Raitv.) M.Dueñas

Plodno tijelo: 1-4 mm široko, oblika je nepravilnog jastučića, vrlo rijetko je spojeno s drugim plodnim tijelima, za podlogu se drži pomoću sitnoga stručka; dok je svježe, žuto je do narančasto, kada se posuši, postane narančasto-smećkasto, površina je hrapava i sjajna.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, u starosti sa 7-10 poprečnih pregrada, 18-26 x 8-12 µm.

Meso: Želatinozno, žuto je do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, za vlažna vremena kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, daske) različitog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s drugim vrstama sitnih drhtalica, a za sigurniju determinaciju nužna je mikroskopska analiza spora.

HRĐA RUŽA

Phragmidium mucronatum (Pers.) Schltdl.

Engleski naziv: Rose Rust

Plodno tijelo: U obliku je karakterističnih narančastih pjega ili praškastih nakupina spora na donjoj strani listova, te crvenkastih ili narančastih na gornjoj strani, u osnovi je makrociklična hrđa, ima svih pet stadija u razvoju, te je monoksena (svi stadiji razvoja odvijaju se na ruži). Prvi stadij je stadij spermagonija koji se obično ne primjećuje. U tom stadiju dolazi do formiranja spermacijskih spora. One se nalaze u nektaru koji je bogat šećerom te iz njega izlaze kapljice spermagonija. Drugi stadij je stadij ecidiospora u kojem se formiraju krupne narančaste ecidije. Ecidije nastaju u grupama i imaju brašnast izgled zbog velikog broja ecidiospora. Treći stadij su uredospore koje se proizvode u uredinijima. To vegetativne spore koje se proizvode u dikarionskom miceliju. Uredosorusi s uredosporama, su ružičaste ili crvenonarančaste boje, te nastaju na naličju lišća tijekom ljeta. Četvrti stadij obuhvaćaju teliospore s teliosorusima, one mogu biti jednostanične ili višestanične, a javljaju se na pedikulima. Nakon nekog vremena kliju u bazide s bazidiosporama te započinje peti stadij. Bazidiospore proizvode bazidije i one su najčešće četvreostanične i javljaju se četiri bazidiospore. (Bolesti i zaštita ruža, Klarić, Ivona, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, 2023.)

Spore: Eliptične, obrnuto jajolike ili gotovo kuglaste, 22-28 x 15-20 µm (cromushrooms: (22.1) 23.9 - 29.3 (32.8) × (14.7) 16.1 - 18.8 (20.5) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 26.7 × 17.5 µm, Qe = 1.5).

Meso: Vrlo tanko, gotovo i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit na ružama i drugim biljkama iz porodice ruža (Rosaceae) i uzrokuje hrđu na biljkama. Optimalni uvjeti za razvitak bolesti su od 18 do 21ºC uz kontinuiranu vlažnost biljnih organa kroz najmanje 3-4 sata. Primjerci na slikama snimljeni su krajem svibnja, na lokalitetu Zelovo, kod Sinja, na grančicama i lišću divlje ruže (Rosa canina).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (gljiva hrđa), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski. Sve male fitoparazitske gljive i hrđe su obligatni paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari i ubijajući je ili uništavajući. Patogen napada sve biljne organe i u poodmakloj fazi može biti uzrok otpadanja lišća. Mjere zaštite su preventivne, a odnose se na skupljanje, uništavanje i spaljivanje zaraženog lišća tijekom vegetacije i pred zimu. U kurativne mjere potrebno je provesti prskanje fungicidima.

HRĐA GAVEZA

Pucciniastrum symphyti (DC.) McKenzie & Padamsee

Plodno tijelo (spermogonij): Uredinije na donjoj strani lišća, više ili manje gusto prekrivaju cijelu površinu strana lista biljke domaćina, žute, žuto-narančaste do narančaste boje, široke do 0.7 mm, u početku su jastučasto zaobljene, prekrivene epidermom i peridijem, koji je kratko valjkast, često je bočno lagano spljošten, dug do 0.5-0.7 mm, nježan, otvara se na vrhu, raspucava se na vrhu na 3-5 segmenata, brzo propada i prevara se u praškastu masu.

Spore: Aeciospore su kuglaste, široko eliptične, jajolike ili kruškolike, često su malo nepravilne, tankih stijenki debelih oko 1 μm, prozirne, gusto su prekrivene malim valjkastim bradavicama visokim 1.5-2.5 μm, 20-40 x 18-29 μm, teliospore su unutar epidermalnih stanica, uglavnom su brojne i gusto zbijene, 11-18 x 9-15 μm; otrusina je žućkasto-narančasta.

Meso: Vrlo tanko, gotovo i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće i rano ljeto, od svibnja do lipnja, u velikim skupinama, kao parazit tipično na biljkama iz roda gaveza (Symphytum), kao što su Symphytum cordatum, gomoljasti gavez (Symphytum bulbosum), gavez obični (Symphytum officinale) i Symphytum microcalyx, uvijek na donjoj strani listova, a vrlo rijetko na gornjoj. Ova vrsta može prezimiti u rizomima gaveza pa stoga ne treba alternativnu biljku domaćina za svoje razmnožavanje. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović, sredinom lipnja.

Doba rasta: 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (gljiva hrđa), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski. Sve male fitoparazitske gljive i hrđe su obligatni paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari i ubijajući je ili uništavajući. Patogen napada sve biljne organe i u poodmakloj fazi može biti uzrok otpadanja lišća. Mjere zaštite su preventivne, a odnose se na skupljanje, uništavanje i spaljivanje zaraženog lišća tijekom vegetacije i pred zimu. U kurativne mjere potrebno je provesti prskanje fungicidima.

ŠILJATA DRHTALICA

Gymnosporangium clavariiforme (Wulfen) DC.

Engleski naziv: Tongues Of Fire

Plodno tijelo: 1-5 (7) cm dugo i 1-3 cm debelo, u obliku je izduženih štapićastih tvorbi koje podsjećaju na rogove, glatko, žućkasto, žuto-narančasto ili narančasto, vršci poslije postanu smeđi, u stadiju teleutospora se po vlažnom vremenu prilično zadeblja i u takvom obliku ima krasnu žuto-narančastu boju.

Spore: Dvostanične, s prilično debelim stijenkama, 50-86 x 13-20 µm; otrusina je žuta.

Meso: Žućkasto, gumasto, želatinozno, ubrzo se rastopi; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, češće od travnja do rujna, busenasto, kao parazit na različitim živim biljkama iz roda Juniperus ili na bjelogoričnom drveću, po šumama, parkovima i vrtovima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Ova se gljiva najčešće pronađe na primarnom domaćinu, odnosno borovici (Juniperus communis) na kojoj po vlažnom vremenu stvara brojne štapićaste želatinozne tvorbe. Poslije gljiva oslobađa spore koje se šire pomoću vjetra dok ne zaraze alternativnog domaćina, odnosno stablo gloga (Crataegus monogyna). Gljiva na alternativnom domaćinu stvara žućkasta udubljenja na listovima, a također zarazi i plod, na kojem stvara vrlo sitne cjevaste tvorevine s blijedim resastim završetcima (peridije). Spore nakon toga moraju zaraziti borovicu kako bi završile životni ciklus. Gljiva ne uzrokuje ozbiljne štete na borovici, ali glog može pretrpjeti ozbiljan gubitak plodova.

SMREKINA DRHTALICA

Gymnosporangium tremelloides R.Hartig

Etimologija: tremesco (lat.) = drhtavo. Po drhtavoj konzistenciji.

Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko i 2-3 cm visoko, u obliku je nepravilnog, prozirnog, sluzavog i želatinoznog jastučića ili je naborano poput moždanih vijuga, narančaste ili narančasto-smeđe boje, izgledom podsjeća na vrste iz roda Tremella.

Spore: Teliospore eliptične do vretenaste, blijedosmeđe; (35.5) 41.6 - 52.1 (57.7) × (17.7) 21.4 - 27.6 (31) µm, Q = (1.3) 1.6 - 2.3 (3.1), N = 120, Me = 46.1 × 24.2 µm, Qav = 1.9; aeciospore (basidiospore) su smeđe i s kvržicama po površini, (11.3) 13.2 - 17.1 (21.7) × (7.2) 8.5 - 11 (12.2) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.8 (2.3), N = 120, Me = 15.1 × 9.8 µm, Qav = 1.6; otrusina je žuta.

Meso: Želatinozno, žućkasto, gumasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, kao parazit na živim biljkama borovice (Juniperus spp.) i drveću iz porodice Rosaceae, kao što su jabuke i dunje, te oskorušama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Potpada u porodicu Pucciniaceae, što je određeno vrstom spora koje ima, ima teleutospore i aeciospore. Opisana vrsta treba dva domaćina da dovrši svoj životni ciklus: stablo iz porodice Rosaceae kao sekundarnog domaćina, uključujući oskorušu, a primarni domaćin je borovica (Juniperus communis). Životni ciklus započinje klijanjem bazidiospore koja je dospjela na list oskoruše, jabuke ili dunje, na kojem razvija monokariotski micelij s piknidima (crnkaste pjege) u kojima se tvore pikniospore koje djeluju kao muške stanice i receptorske hife koje djeluju kao ženske stanice. Spajanjem nastaju dvojezgrene hife, koje stvaraju narančaste diskove na površini lista. Dvojezgrene aeciospore raspršuju se pomoću vjetra. Ako aeciospora inficira granu borovice, formira se micelij iz kojeg nastaju plodna tijela u kojima se razvijaju dvojezgrene teleutospore. Telieutospore se sastoje od dvije dvojezgrene stanice, vretenastog su oblika i zaštićene debelom stijenkom. Na kraju se dvije jezgre stanice teleutospore stapaju u diploidnu stanicu, bazidiju. Veoma je slična vrsta Gymnosporangium juniperi koja također izgleda poput želatinozne mase, ali ima male šiljke kojima je zakačena na granu živog drva koje parazitira.

HRĐA KOZJE BRADE

Puccinia hysterium Röhl.

Taksonomija: hystera (gr.) = maternica ili trbuh. Po obliku plodnog tijela.

Plodno tijelo: 0.09-0.14 mm široko, u obliku je žutih okruglstih tvorevina, koje su s unutarnje strane jako bradavičavo izbrazdane, rub je bijel, zaokrenut i razderan. Razvija se u dvije faze, u prvoj se razvijaju aeciospore, a u drugoj teliospore.

Spore: Aeciospore su više ili manje okruglaste ili eliptične, s narančastim sadržajem, gusto su bradavičave, 20-35 x 18-24 µm, teliospore su više ili manje eliptične, smeđe, bradavičave, 26-45 x 18-32 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, i rano ljeto, skupno, na livadama i travnjacima, kao parazit na vrhu lišća ili stabljike žive livadne kozje brade (Tragopogon pratensis). Zaraženi dijelovi biljke su jasno blijedi i izobličeni.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je hrđa pronađena na livadnoj kozjoj bradi, biljci za koju se smatra da je unesena iz Rusije. Rod Puccinia i srodni rod Uromyces najzastupljeniji su od svih hrđa. Javljaju se na velikom broju biljaka i mogu se skupljati bilo gdje u svijetu. Ponekad ih je teško determinirati prema vrstama, ali se često uspješno determiniraju prema vrsti domaćina kod kojih je navedeno koje gljive rastu na određenoj biljci.

OSJAKOVA HRĐA

Puccinia suaveolens (Pers.) Rostr.

Taksonomija: suavolens (lat.) = slatkastog mirisa, ugodno mirišljavo. Po karakteristikama domaćina.

Engleski naziv: Thistle Rust

Plodno tijelo: Infekcija uredosporama prvo stvara izolirane hrđastosmeđe pustule duž lisnih žila, obično s teleutosporama. Micelij se kasnije širi prema dolje u korijenje i postaje sustavan. U nekim dijelovima korijena micelij se ne mijenja i nosi uredospore, a u drugim prolazi kroz somatsku segregaciju plodnog dijela i nosi samo spermogoniju. Klijanje teleutospora je toliko neredovito da je infekcija bazidiospora odgovorna samo za malu količinu uočene infekcije spermogonijom. Spermogonijalni micelij u sustavno zaraženim mladicama je heterotalan i postoje dva tipa razmnožavanja. Svi spermogoniji na jednoj mladici nose spermacije samo jednog tipa razmnožavanja. Stoga se segregacija spolnog tipa mora odvijati na dnu izdanka ili čak u korijenju.

Spore: Urediniospore su gotovo kuglaste, 15–25 µm, teliospore su eliptične, 15–30 × 15–20 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao parazit na stabljici, peteljkama i listovima živog poljskog osjaka (Cirsium arvense) i uzrokuje lisnu hrđu na biljci. Zaraženi dijelovi biljke su zadebljani i iskrivljeni.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Puccinia i srodni rod Uromyces najzastupljeniji su od svih hrđa. Javljaju se na velikom broju biljaka i mogu se skupljati bilo gdje u svijetu. Ponekad ih je teško determinirati prema vrstama, ali se često uspješno determiniraju prema vrsti domaćina kod kojih je navedeno koje gljive rastu na određenoj biljci. Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (hrđe), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski, a sve male fitoparazitske gljive i hrđe su paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari, nakon čega je ubijaju ili uništavaju.

HRĐA KOPRIVE

Puccinia urticata (Link) F.Kern

Taksonomija: urtica (lat.) = kopriva (Urtica dioica). Po staništu.

Engleski naziv: Nettle Clustercup Rust Fungus

Plodno tijelo: 1-15 (50) mm široko, u početku je u obliku malih narančastih mjehurića ili oteklina, žuto-narančasto-crvenih mrlja, kasnije je čašastog oblika.

Spore: Urediniospore su 20.5–25 × 17.5–21.5 µm, Me = 23 × 19.5 µm, teliospore su široko vretenaste, eliptične, uglavnom su stožaste ili zaobljene na krajevima, sužene na pregradama, 41–55.5 × 15–20 µm, Me = 49.5 × 17.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao parazit na stabljici, peteljkama i listovima živih vrsta kopriva. Zaraženi dijelovi biljke su zadebljani i iskrivljeni.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Puccinia i srodni rod Uromyces najzastupljeniji su od svih hrđa. Javljaju se na velikom broju biljaka i mogu se skupljati bilo gdje u svijetu. Ponekad ih je teško determinirati prema vrstama, ali se često uspješno determiniraju prema vrsti domaćina kod kojih je navedeno koje gljive rastu na određenoj biljci. Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (hrđe), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski, a sve male fitoparazitske gljive i hrđe su paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari, nakon čega je ubijaju ili uništavaju.

HRĐA PASJEG ZUBA

Uromyces erythronii (DC.) Pass.

Engleski naziv: Pea Rust

Plodno tijelo: Do 1 mm široko, zaraza u početku stvara duguljaste ili okrugle narančaste pjege unutar kojih se počinju razvijati plodna tijela koja su isprva prekrivena pokožicom, ali kako sazrijevaju, trgaju je, ostavljajući rub okrenut unazad, u obliku su sitne zdjelice s bijelim izrepanim, raspucanim rubom, unutarnja je strana narančasta do narančasto-smeđa.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa stijenkom od 1.5-2 µm, 22-42 x 16-25 µm, eciospore su kuglaste, poligonalne ili eliptične, gusto i sitno bradavičave, sa žuto-narančastim sadržajem, 20-30 x 15-24 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama, travnjacima i vrtovima, kao parazit na glavnom domaćinu, živim biljkama pasjeg zuba (Erythronium dens-canis), na donjoj strani lista. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na lišću. U početku proizvodi lezije koje oštećuju epidermu, stvarajući crvenkasto-smeđe pustule na obje strane lista, u kojima se razvija veliki broj spora. Zaražene se biljke jako izmijene, peteljke postaju duže, a listovi izgledom podsjećaju na cvatove i mirišu na med, što privlače kukce koji ih zauzvrat raspršuju dok ne zaraze alternativnog domaćina. Mogu se raspršivati i pomoću vjetra. Kod jakih napada lišće žuti, suši se i opada. Spore nakon toga moraju zaraziti primarnog domaćina kako bi završile životni ciklus.

HRĐA LEDINJAKA

Uromyces ficariae (Schumach.) Lév.

Engleski naziv: Bitter Chocolate Rust

Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko, u obliku je crno-smeđih ili čokoladnosmeđih erodiranih lezija ili grozdova telija na površini peteljke i lista.

Spore: Urediniospore su široko eliptične do jajolike, ponekad su sitno šiljaste, prozirne do blijedožute, stijenka je 1-2 µm debela, 21-29 x 19-23 µm, teliospore su vrlo nepravilnog oblika, često višekutne, smeđe, glatke, stijenka je 2-3 µm debela, 24-40 x 13-21 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, i rano ljeto, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama i travnjacima, kao parazit na živim biljkama iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae), na peteljkama i listovima ledinjaka ili zlatice (Ranunculus ficaria). Primjerci na slici snimljeni su na listovima ledinjaka.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na peteljkama i lišću. Stvara crno-smeđe ili čokoladnosmeđe lezije koje oštećuju epidermu, u kojima se razvija veliki broj spora.

HRĐA GRAŠKA

Uromyces pisi-sativi (Pers.) Liro

Engleski naziv: Pea Rust

Plodno tijelo: Do 1 mm široko, u obliku je sitne zdjelice s bijelim izrepanim, raspucanim rubom, unutarnja je strana žuta, narančasta do narančasto-smeđa.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sitno bradavičave, 20-30 x 15-22 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama, travnjacima i vrtovima, kao parazit na glavnom domaćinu, živim biljkama iz porodice mahunarki (Fabaceae), kao što su grašak (Pisum sativum) i razne vrste iz roda grahorki (Lathyruse), kao i biljke kao što su obična žućica (Cytisus scoparius), drvo lucerke (Chamaecystus palmensis) ili vučjak (Lupinus polyphyllus), dok je sekundarni domaćin obična ili uskolisna mlječika (Euphorbia ciparissias), a gljiva se redovito razvija na donjoj strani listova. Primjerci na slici snimljeni su na listovima obične mlječike.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na lišću. U početku proizvodi lezije koje oštećuju epidermu, stvarajući crvenkasto-smeđe pustule na obje strane lista, u kojima se razvija veliki broj spora. Zaražene se biljke jako izmijene, peteljke postaju duže, a listovi izgledom podsjećaju na cvatove i mirišu na med, što privlače kukce koji ih zauzvrat raspršuju dok ne zaraze alternativnog domaćina. Mogu se raspršivati i pomoću vjetra. Kod jakih napada lišće žuti, suši se i opada. Spore nakon toga moraju zaraziti primarnog domaćina kako bi završile životni ciklus.

CRNOGORIČNA DRHTALICA

Naematelia encephala Pers. Fr

Etimologija: encephala = mozak. Po obliku mozga.

Engleski naziv: Conifer Brain

Plodno tijelo: 1-4 (6) cm široko, poput jastuka je naslonjeno na supstrat, teži da postane kuglasto, površina je vijugavo-izbrazdana poput površine mozga; bijelo, oker, svijetlosmeđe, ružičasto do ružičasto-smećkasto.

Spore: Ima dvije vrste spora različite veličine, kuglaste, 6.5-11 x 6-10 µm i eliptične, 9-14 x 5-7 µm; također ima i dvije vrste bazidija; otrusina je bijela.

Meso: U sredini se nalazi čvrsto bijelo meso koje je obmotano malo želatinoznim ružičasto-smećkastim slojem, s vanjske je strane prljavo bijelo do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, često raste u društvu sa krvarećom poličicom (Stereum sanguinolentum) koja raste u istim uvjetima; slabo je rasprostranjena vrsta. Prve dvije slike snimio je Slobodan Bjelajac, 7.1.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a posljednje dvije Danijel Balaško, u ožujku, na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom izgledu, vanjska strana plodnog tijela podsjeća na površinu mozga.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1533. Crnogorična drhtalica (Tremella encephala Pers.)

LISNATA DRHTAVICA

Phaeotremella foliacea (Pers.) Wedin, J.C.Zamora & Millanes

Etimologija: Po izgledu.

Engleski naziv: Jelly Leaf

Plodno tijelo: 1-3 (30) cm široko i do 6-7 cm visoko, formirano je od tankih kružnih režnjeva, nakovrčano, valovito; žuto-oker je ili crvenkasto-smeđe, u starosti i osušeno je crno-smeđe, uz pomoć povećala su po površini uočljive male žlijezde, čitava je površina plodna.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 5-11 x 4.5-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto je ili smeđe, želatinozno, gumasto, dosta je žilavo, u starosti je tvrdo i koštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u jesen, zimu i proljeće, kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću. Sliku je snimio Anton Gračanin, 30.10.2025.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Ako se popari vrelom vodom, okus je neutralan ili u starosti može biti neugodan pa se ne preporučuje za konzumiranje.

Napomena: Po nešto tamnijoj, smeđoj, a ne žutoj boji se razlikuje od naborane drhtalice (Tremella mesenterica). Konzistencija je slična, a izgledom podsjeća na neke vrste iz roda Exidia.

BJELOGORIČNA DRHTAVICA

Phaeotremella frondosa (Fr.) Spirin & Malysheva

Etimologija: frondosus (lat.) = lisnat, s mnoštvom listova. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-7 (9) cm široko, formirano je od tankih kružnih režnjeva, nakovrčano, valovito; uglavnom je svijetlosmeđe u starosti i osušeno je crno-smeđe, čitava je površina plodna.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-10.3 x 4-9 µm, Q = 1 - 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto je ili smeđe, želatinozno, gumasto, dosta je žilavo, u starosti je tvrdo i koštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u jesen, zimu i proljeće, kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća. Parazitira drveće u društvu s vrstama iz roda Sterem, kao što su naborana poličica (Stereum rugosum), vrsta Stereum ostrea, hrastova poličica (Stereum gausapatum) ili dlakava poličica (Stereum hirsutum). Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Ako se popari vrelom vodom, okus je neutralan ili u starosti može biti neugodan pa se ne preporučuje za konzumiranje.

Napomena: Teško se razlikuje od lisnate drhtalice (Tremella foliacea), koja raste uglavnom na crnogoričnom drveću.

NARANČASTA DRHTALICA

Tremella aurantia Weinm.

Etimologija: aurantia (lat.) = narančasto, žuto-narančasto. Po narančastoj boji.

Plodno tijelo: 2-14 (18) cm široko i 2 6 (8) cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, po suhom se vremenu skuplja, a poo vlažnom oživljava; blijedožuto, žućkasto je ili žuto-narančasto.

Spore: Kuglaste do bademaste, 5.5-9 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Blijedožuto do narančasto, želatinozno, prilično je žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju dlakave poličice (Stereum hirsutum). Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na miceliju i među plodnim tijelima dlakave poličice.

Tremella fuciformis - created on June 2021 in Кабардино-Балкарская республика, Russian Federation by Марина Ландшафтное бюро LOOK

SRBRNA DRHTALICA

Tremella fuciformis Berk.

Engleski naziv: Snow Fungus

Plodno tijelo: 5-18 (20) cm široko, izgleda poput rascvjetale ruže, iz zajedničke se baze razvijaju izuvijani isprepleteni listići, sliči kovrčastoj kokici (Sparassis crispa), listovi su glatki, sjajni, isprepleteni, valoviti, naborani i tanki, prekrasne su bijele ili srebrnastobijele boje, rub je neravan poput zupčanika.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 7-14 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, kada se osuši postane tvrdo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Uzgaja se u azijskim zemljama na drvenoj podlozi te se prodaje u osušenom obliku. Može se uzgajati i kod nas, a načini uzgoja se mogu pronaći na internetu.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje imaju antitumorske, protuupalne te učinke protiv pretilosti, starenja i neurodegenerativnih bolesti, kao što je Alzheimerova bolest (National Library of Medicine. 2024. Overcharged lipid metabolism in mechanisms of antitumor by Tremella fuciformis-derived polysaccharide; Structural Characterization and Anti-Inflammatory Activity of Polysaccharides from Tremella fuciformis on Monosodium Urate-Stimulated RAW264.7 Macrophages; Imunološki polisaharid iz Tremella fuciformis : bitna uloga acetilacije u imunomodulaciji; The Neuroprotective and Neurotrophic Effects of Tremella fuciformis in PC12h Cells; Tremella fuciformis polysaccharide reduces obesity in high-fat diet-fed mice by modulation of gut microbiota). Također pomaže kod izbjeljivanja kože i zacjeljivanje rana (National Library of Medicine. 2024. Tremella fuciformis Inhibits Melanogenesis in B16F10 Cells and Promotes Migration of Human Fibroblasts and Keratinocytes).

Napomena: Ova prekrasna drhtalica u prirodi raste u tropskim krajevima (Japan, Kina, Indonezija, Filipini). Uspješno se uzgaja u zatvorenim prostorima, a prenesena je i u Europu. U trgovini se prodaje zapakirana i suha, a prije upotrebe jedan se svežnjić potopi u hladnu vodu nakon čega se jako napuše i znatno poveća. Nakon toga se može konzumirati na razne načine.

OKRUGLOSPORNA DRHTALICA

Tremella globispora D.A.Reid

Plodno tijelo: 2-9 (15) mm široko, po vlažnom je vremenu polukuglasto, poslije je poput nepravilnih jastučića ili grudve snijega, glatko, mazavo, u starosti se rastoči; gornja je površina fertilna i kvrgava, bjelkasta ili opalescentna poput mutnog stakla do svijetlooker.

Spore: Kuglaste, imaju istaknut apiculus, glatke, prozirne, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, kada se posuši, postane gotovo nevidljivo, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine s dovoljno vlage u vlažnim šumama gdje se najčešće se naseli na mrtva plodna tijela gljiva rodova Eutypella, Diaporthe i Amphiporthe, te na ili pored vrste Nectria cinnabarina, koje se ubrajaju u koljeno mješinarki (Ascomycota) i koje rastu na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrastu, voli hladnije vrijeme.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je drhtalica zanimljiva zbog toga što parazitira sitne mješinarke iz roda Diaporthe i Eutypella. Raste samo po kišovitom vremenu, a po suhom se vremenu posuši i postane gotovo nevidljiva. Zbog toga i zbog vrlo sitnog rasta često ostane nezapažena. Mali trik pomaže da prepoznate želatinozne gljive kada su osušene: granu ili koru s gljivom stavite u vodu na sat vremena, nakon čega želatinozne gljive obično ponovno nabubre, odnosno upiju vodu i vrate se u prvobitno stanje.

NABORANA DRHTALICA

Tremella mesenterica Retz.

Etimologija: mesenteron (gr.) = opna crijeva, trbušna maramica. Po obliku.

Engleski naziv: Yellow Brain

Plodno tijelo: 2-14 (18) cm široko i 2 6 (8) cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, u starosti se rastoči u neuglednu masu; žućkasto je ili žuto-narančasto, kasnije izblijedi i postane sumporastožuto, često je mjestimično prekriveno bijelom otrusinom.

Spore: Kuglaste do eliptične, 10-16 x 6-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je blijedožućkasto, želatinozno i prilično žilavo, poslije je žuto-narančasto, mekše i gotovo tekuće, a osušeno je hrskavičasto i tamnonarančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju gljiva iz roda Peniophora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog bezvrijednog okusa.

Napomena: Raste čitave godine, ali je najčešća zimi na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Ime roda ukazuje na želatinoznu konzistenciju. Slična je crnogorička drhtalica (Naematelia encephala) koja raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, svjetlije je boje i jače je naborana poput površine mozga. Pojavljuje se kao parazit na gljivama iz roda Stereum, što se rjeđe susreće.

KUKURUZNA SNIJET

Ustilago maydis (Pers.) Roussel

Etimologija: Jer je parazit na plodu kukuruza.

Engleski naziv: Maize Smut

Plodno tijelo: 1-4 (20) cm široko, nepravilnog je oblika, u obliku je okruglastih ili jajolikih tumorskih izraslina ili spremnika za spore okruženih s srebrnobijelom do bjelkasto-žućkastom kožicom, kasnije je sivo-crna, na kraju se pretvori u crnkastu masu koju čini enormni broj teliospora.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 7-13 x 7-11 µm (cromushroomas: (7.4) 8.1 - 10.1 (12) × (7.1) 7.8 - 9.7 (11.4) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 9 × 8.7 µm, Qe = 1); otrusina je maslinasto-smeđa do sivo-crna.

Meso: Sivkasto; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus je slatkast, poput vanilije

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na vrhu klipa kukuruza u obliku jedne ili više spojenih tumorskih izraslina, kao i na drugim dijelovima biljke.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada dok ne sazriju spore. U Meksiku i SAD-u se prži u tavi na ulju pa se stoga posebno uzgaja. U Švicarskoj je odobrena kao jestiva gljiva, ali ne u Austriji i Njemačkoj. Sadrži male količine toksina ergotina, zbog čega se ne savjetuje konzumacija ove vrste, osobito ženama u trudnoći, jer može izazvati prijevremeni porod.

Napomena: Parazitira klipove kukuruza, a vrećaste izrasline sadrže crni prah. Lako je prepoznatljiva vrsta po staništu na zrelom klipu kukuruza, kada spore sazriju čitava stabljika kukuruza pocrni od poispadalih zrelih spora. U agrikulturi se smatra štetnom vrstom gljive.

KRVOTOČNA PUHARA

Lycogala epidendrum (L.) Fr., 1829

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + dendron (gr.) = drvo. Po staništu na drvetu.

Engleski naziv: Wolf's Milk Slime

Plodno tijelo: 0.6-1 (1.5) cm široko, okruglasto, mekano; najprije je crvene, narančaste ili smeđe, kasnije je sivo-smeđe, peridij je papirast, sitnozrnast, a iznutra je ispunjen gustom sluzavom crvenom do smeđom viskoznom tekućinom.

Spore: Kuglaste, gusto mrežaste, (5.7) 6.5 - 8.2 (8.6) × (5.1) 6 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.3 (1.4), N = 30, Me = 7.2 × 6.4 µm, Qav = 1.1; otrusina je najprije sivo-ružičasta, a kasnije je blijedooker.

Meso: U mladosti je crvenkasto, narančasto, smećkasto i sluzavo, u starosti se pretvara u oker-smeđi prah; miris i okus nisu izraženi; mlijeko je crveno do smeđe, viskozno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, najčešće bora, na lišću ili zemlji, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je Myxomiceta okruglastog oblika narančasto-crvene boje, raste skupno na krupnim drvnim ostacima (trupcima) crnogoričnog drveća. Boja posmeđi, a kašasti se sadržaj u unutrašnjosti osuši i pretvori u smećkastu otrusinu. Na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća raste slično žutosmeđe vučje mlijeko (Lycogala flavofuscum), koje je promjera do 6 cm, jajolikog je oblika, prvo je narančasto pa jarkocrveno i na kraju smećkasto. Većina se sluznjača kreće kako bi pronašla nove hranjive tvari. Često i do nekoliko centimetara dnevno. Zato se sluznjače smatraju prijelaznim oblikom gljiva u životinje.

ŽUTOSMEĐE VUČJE MLIJEKO

Lycogala flavofuscum (Ehrenb.) Rostaf., 1873

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + fuscus (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.

Plodno tijelo: 3-5 (6) cm široko, jajoliko, ponekad je stručkoliko produženo; najprije je narančasto ili žuto-narančasto do crveno, kasnije je crvenkasto-smeđe ili sivo-smeđe; peridij se sastoji od tri sloja, prilično je tvrd, kasnije je kožast, unutarnji je dio s kašastom masom narančaste boje, na oštećenim mjestima na peridiju curi narančasta tekućina.

Spore: Kuglaste, 7-8 µm; otrusina je blijedocrvena do ružičasto-smeđa.

Meso: Prvo je blijedonarančasto do sivo-crno, kasnije je čvrsto, tvrdo, kožasto i sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama na površini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji, obliku je eventualno slična krvotočna puhara (Lycogala epidendrum) koja je manjih dimenzija i raste na crnogoričnom drveću. Karakteristična je vrsta po kašastoj narančastoj tekućini koju ispušta na oštećenom mjestu ili na prerezu.

PUHARASTA SLUZNICA

Reticularia lycoperdon Bull., 1790

Etimologija: Po sličnosti s puharama (Lycoperdon).

Engleski naziv: False Puffball

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, kuglasto, jastučasto, formira se rub kojim je na bazi spojen sa supstratom, u unutrašnjosti se razvijaju spore, koje se oslobode nakon što se rastrga kora na površini, na dnu pseudokapilicija na bazi se nalazi ravna široka pločica; najprije je bijelo do srebrnasto, u starosti je smeđe.

Spore: Kuglaste, šiljato-bradavičaste, 2/3 površine mrežaste, 7.5-10 µm (cromushrooms: (7.4) 7.6 - 8.8 (9.7) × (6.7) 7 - 8.2 (9.1) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 8.2 × 7.6 µm; Qe = 1.1); otrusina je blijedosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Mekano, konzistencija je poput tijesta, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, smećkasto ili smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te se kao parazit hrani s bakterijama s površine. Primjerak sa slike snimljen je u drugoj polovici travnja, na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, na trupcu hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Rasprostranjena je vrsta i dosta velikih dimenzija pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1934. Enteridium lycoperdon (Bull) Far., Sinonim: Reticularia lycoperdon Bull.

LOPTASTA SLUZNJAČA

Tubifera ferruginosa (Batsch) J.F.Gmel., 1792

Etimologija: ferrugineus (lat.) = boje željezne rđe, rđasto. Po boji.

Engleski naziv: Red Raspberry Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): 2-7 (11) cm široko, nepravilnog je oblika, okruglasto, jajoliko, uvećani plazmodij sliči hrpi jajašaca nekih kukaca ili ribljoj ikri, često je sa sjajnom stazom jer se pomiče kao i sve sluznjače, sjajno, bez membrane, mazavo; površina je u početku bijela, kasnije postaje narančasta, crvenkasta, narančasto-crvena ili ružičasta, u starosti je smeđa do crna, obično je na donjoj strani bjelkasta.

Spore: Kuglaste, 5-8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna

Meso: Pri dnu je bjelkasto, inače je prozirno narančasto ili crvenkasto, na površini je također više ili manje vodenasta, u starosti se raspada i pretvara u prah; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, otpalih iglica i lišća, te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Primjerci na slici snimljeni su na lokalitetu Busovača, Zelovo, pokraj Sinja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristične je boje i površine koja podsjeća na riblju ikru pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Didymium difforme - created on January 2023 in Wünsdorf, Zossen, Germany by lindernia-w

DVOJNA DVOLIČNICA

Didymium difforme (Pers.) Gray, 1821

Etimologija: difformis (lat.) = različit oblik, promjenjiv oblik. Po varijabilnosti oblika.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-1 mm široko, tanak je i nema stalak, nego leži na supstratu, površina je bijela i glatka, peridij je dvostruk i vanjski je sloj tvrd poput kore, a unutarnji sloj ima promjenljivu boju te se prelijeva duginim bojama.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 11-14 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na mrtvom lišću i krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) različitog drveća s korom, na stabljikama biljaka te na izmetu životinja biljoždera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana sluznjača u stadiju plazmodija proždire i probavlja različitu organsku tvar, žive bakterije, spore i micelij gljive te komadiće žive organske tvari i drugo. Kada izgubi mobilnost, plazmodij se blokira na supstratu i formira jednu masu spora koje se prenose sporofor, odnosno u plodno tijelo. Vrlo je česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena.

KORASTA SLUZNJAČA

Mucilago crustacea P.Micheli ex F.H.Wigg., 1780

Etimologija: crusta (lat.) = kora. Po tvrdom, zaštitnom sloju.

Engleski naziv: Dog Sick Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): 2-9 cm široko, jastučasto, površina je neravna, poput združene riblje ikre, bijelo, krem-žuto, smećkasto do sivo-smeđe, kasnije su fragmenti u obliku šalice, višekutni, površina je u starosti je siva do sivo-crno i dugo čupava, često izgleda poput čvrsto zapetljanih niti.

Spore: Kuglaste, bradavičave, bradavice su do 1 µm visoke, 6.5-9 µm; otrusina je crna.

Meso: Mekano, nježno, sluzavo, bijelo, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u tijekom godine kao saprofit u svim tipovima šuma na krupnim drvnim ostacima, mahovini, lišću ili iglicama, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina. Prve dvije slike snimljene su sredinom prosinca, na lokalitetu Okrug donji na otoku Čiovo, a posljednje dvije 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, oko stabljika trave.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Većina se sluznjača može sa sigurnošću determinirati samo pomoću mikroskopa.

ŽUTA SLUZNJAČA

Fuligo septica (L.) F.H.Wigg., 1780

Engleski naziv: Dog Vomit Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): Naraste 2-20 (30) cm široko i 1-3 cm debelo, ima izgled jastučića ili je jako nepravilno, mazavo, posve malo plodno tijelo je bjelkasto ili žuto i podsjeća na kajganu od jaja, a poslije postane sivkasto, smećkasto ili crno i pretvara se u crno-smeđi prah, rub može biti i lagano zelenkast.

Spore: Kuglaste, glatke ili s vrlo sitnim šiljcima, 6.5-9 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 10.3 (11.6) × (7.9) 8.5 - 9.7 (11.2) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 9.7 × 9.1 µm, Qe = 1.1); otrusina je tamnosmeđa, ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto-žućkasto, u starosti se raspada u crno-smeđi prah spora; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na gotovo trulom drvu, mahovini, lišću, a penje se i na žive biljke, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali je smatramo nejestivom jer nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. U Srednjoj Americi (Veracruz/Meksiko) se žuta sluznjača peče na roštilju ili prži poput kajgane i tamo je nazivaju Caca de luna (španj.) = mjesečeva kakica.

Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Na prvi pogled i po konzistenciji neodoljivo podsjeća na kajganu od jaja pa je Amerikanci zovu Scrembled-egg Slime, a plazmodij migrira i može se penjati na žive biljke. Jednom prigodom je u Ludbregu rasla na ugaženu siliranom kukuruzu za prehranu goveda i prekrila je cijeli trap dužine 40 m čija je površina bila posve žuta. U literaturi nalazimo opis i sličnu vrstu Fuligo cinerea čiji je plazmodij bjelkasto-siv i može narasti do 15 cm široko. Njezine su spore pod mikroskopom ljubičasto-smeđe, a otrusina je crna. Raste na gotovo truloj slami i po gnojištima te na raspadajućim ostacima drva.

LISNA BADHAMOVKA

Badhamia foliicola Lister, 1897

Etimologija: folium (lat.) = list + -cola (lat.) = prebivati. Po rastu na lišću.

Plodno tijelo (sporangij): 0.6-0.9 mm široko, kuglasto do eliptično, plazmodij je 1.5 mm visok i 0.7 mm širok, žućkast, žut do narančast, peridij je tanak, opnast, lomljiv, hrapav, bijel, s plavkastim ili sivo-plavim odsjajem, zatim je bijelo s tankim vapnenastim slojem, kasnije je s uočljivim bijelim venama, stalak ili columella je odsutna ili vrlo kratka, žućkasta, kapilicij se sastoji od mreže niti potpuno ispunjenih okruglastim granulama, s žutim, ružičastim, plavkastim ili ljubičastim preljevima.

Spore: Kuglaste, gusto bradavičave, 9-12 x 8.8-11.7 µm, Me=10,5 x 10,8 µm; otrusina je smeđa, tamno sivo-smeđa do crna.

Meso: Gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) lišću, slami, te na biljnom otpadu, najčešće na eukaliptusu, ali i na drugom bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate.

KRHKI ŽUTOPLODNJAK

Leocarpus fragilis (Dicks.) Rostaf., 1874

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo. Po strukturi.

Engleski naziv: Insect-Egg Slime

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-2 (3) mm visoko i 0.5-1.5 mmm široko, može biti okruglasto ili ovalno, glatko, sjajno, ulašteno; može biti blijedožuto, oker, smeđe, crveno ili crveno-smeđe, okružen je vapnenastim slojem s lomljivom vanjskom stranom; ima stalak koji je lomljiv, bijel do blijedožućkast.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 11-16 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Membranozno, prozirno, nježno, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, ali također na lišću ili iglicama, također kao parazit jede bakterije s površina. Prve dvije slike snimio je Anton Gračanin, 28.10.2025., a treću i četvrtu snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 8.12.2019., na lokalitetu Dugopolje kod Splita.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela opisane sluznjače u mladosti mogu biti jedva okrugla i mogu izgledati kao tekuća. U toj fazi se plodno tijelo zove plazmodij i u tom trenutku nitko ne zna kakva će sluznjača postati. Tek kada se plazmodij smiri i ostane bez hrane, pretvara se u odgovarajuće jajoliko plodno tijelo.

SIVA KREČNJAČA

Physarum cinereum (Batsch) Pers., 1794

Etimologija: cinereum (lat.) = pepeljastosivkast. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.5 (0.7) mm široko, može biti okruglasto ili jajoliko, nema stalka; bjelkasto, sivo ili je modro-sivo; peridij je tanak i jednostruk te manje-više prekriven ili išaran vapnencem; kapilicij je obilan, filamenti su gusti i višekutni s vapnenastim naslagama te se pružaju u internodije.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u zbijenim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, te na otpalom lišću i stabljikama raznih biljaka, a također se kao parazit hrani bakterijama s površina. Slike je snimio Mladen Matišić, krajem lipnja, na stabljikama i listovima trava.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti sa sličnom žutozelenom krečnjačom (Physarum viride), koja se može pronaći na istome staništu. Međutim, ona se bitno razlikuje po tome što sporangij ima stalak. Plodna su tijela sluznjača iz roda Physarum vrlo sitna i bez povećala je nemoguća točna determinacija. Na krupnim se drvnim ostacima može pronaći i Physarum citrinum, čiji sporangij ima svijetložutu glavicu i stalak. Naraste samo 0.4-0.7 mm široko, a stalak je robustan i brazdast te uspravljen i na gornjem dijelu tanji i žut.

Physarum viride - created in Norway by Siv Moen

ŽUTOZELENA KREČNJAČA

Physarum viride (Bull.) Pers., 1795

Etimologija: viride (lat.) = zeleno, svijetlozeleno. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.4-1 (1.5) mm široko i do 2 mm visoko, ima stalak i okruglastu glavicu, glavica je okruglasta, limunastožuta do žuto-zelenkasta; peridij je nježan i pokriven vapnenastim ljuskicama, podijeljen je u fragmente; kapilicij je nabijen s vretenastim čvorićima koji su povezani s bezbojnim filamentima; stalak je žuto-zelen do smeđ, a na bazi je crnkasto-smeđ.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 6.8-9.1 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Smećkasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, često s donje strane ili u pukotinama i ozlijeđenim mjestima na drvu, također se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti s vrstom Physarum album, koja naraste 0.4-0.7 mm visoko. Međutim, sporangiji imaju prilično dugi stalak i zbog toga se gljiva na staništu ljulja. Stalak je duži od glavice i na donjem je dijelu crnkasto-smeđ i deblji, a na gornjem je dijelu bijel i znatno tanji. Spore su okruglaste i sitno bradavičave, velike su 8-10 µm, a otrusina je crna. Ova vrsta također raste na krupnim drvnim ostacima.

Lamproderma cristatum - created in Norway by Per Vetlesen

GREBENASTA SJAJNOKOŠKA

Lamproderma cristatum Meyl., 1921

Etimologija: crista (lat.) = greben, češalj + -atum (lat.) = tvorba participa ili glagolskih oblika u latinskom jeziku. Po obliku.

Plodno tijelo (sporangij): 1.5-2 mm visoko i 1-1.5 mm široko, može biti okruglasto ili jajoliko i nema stalka; peridij je tamnosiv ili sivo-smeđ, kasnije je crnkast ili se prelijeva duginim bojama, opnast, tanak, brzo je prolazan, columella je valjkasta, a na gornjem je dijelu tanja, kapilicij je blijed, siv ili purpuran i na krajevima je bezbojan te izbija kroz columellu vitkim anostomozirajućim filamentima.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 12-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Stanište: Raste u proljeće, pojedinačno ili raštrkano, na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) te na lišću dok se topi snijeg.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate. Spomenimo i prekrasnu vrstu Lamproderma sauteri, koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Njezin sporangij naraste 1-4 mm visoko i 1-2 mm široko, ima istaknut crni stalak na kojem se nalazi okrugla sivo-crna glavica ili se prelijeva duginim bojama. Njezine su spore bradavičave ili šiljate te okrugle, velike su 12-16 µm i otrusina je crna. Cijelo plodno tijelo podsjeća na vodotoranj s okruglim rezervoarom.

CRVENKASTOSMEĐA NITNICA

Stemonitis axifera (Bull.) T.Macbr., 1899

Etimologija: axis (lat.) = os, osi + fera (lat.) = nositi. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.8 (1) mm široko, formirano je od glave (columella) koja je nasađena na končastu peteljku, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, peteljka je crno-smeđa ili crna, vitka i sjajna, a od ukupne dužine sporangija na peteljku otpada 1/5 ili manje, glava je bijela, žuta, smeđa, sivo-smeđa do ružičasta i doseže do samoga vrha, kapilicij izbija po cijeloj dužini glave i jako se grana te anastomozira, nakon sporuliranja glava postane svjetlija i prozirna te je na gornjem dijelu zakrivljena poput kose.

Spore: Kuglaste, glatke, sitno bradavičave, 5-7.5 µm (cromushrooms: (5.9) 6.2 - 7.1 (7.6) × (5.8) 6.1 - 7 (7.5) µm, Q = 1 - 1.05 (1.1), N = 120, Me = 6.7 × 6.5 µm, Qe = 1); otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimljene su početkom lipnja na lokalitetu kanjon rijeke Cetine, oko 2 km istočno od Omiša, a posljednja početkom lipnja na lokalitetu Galgovo, pokraj Zagreba, na drvnim ostacima smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sluznjača Stemonitis flavogenita. Sporangij je 4-8 mm visok, valjkast, tup i jako zbijen. Stručak je crn i zauzima 1/3 ukupne dužine sporangija, a columella je na vrhu tupa i odsječena. Spore su okruglaste, tamnosmeđe, bradavičave, te velike 7-9 µm. Od svih poznatih sluznjača, samo naša opisana sluznjača ima glatke i znatno manje spore.

Stemonitis fusca - created in Norway by Jan Sørensen

SMEĐA NITNICA

Stemonitis fusca Roth, 1787

Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.8 (1) mm široko, tanko je i vitko te valjkasto, formirano je od glave (columella) koja je nasađena na končastu peteljku, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, raste u velikim zbijenim kolonijama na smeđem membranoznom hipotalusu, može biti tamnosmeđe ili tamnocrvenkasto-smeđe, nakon oslobađanja spora postane svjetlije; peteljka (stabljika) je crna i sjajna, katkad je duga do sredine ukupne visine, najčešće je duga 1/4 ili manje, columella je u mladosti bijela do svijetloružičasta, u starosti postaje smeđa do crno-smeđa i doseže do samog vrha, kapilicij izlazi iz svih dijelova columelle i uočljivo se grana te anastomozira, kasnije se anastomoze zatvaraju kao mrežica.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, jako mrežaste, 7.2-9.1 x 7.1-8.9 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, na lišću, humusu, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je crvenkastosmeđa nitnica (Stemonitis axifera) čije je plodno tijelo sjajno hrđastosmeđe te ima manje i glatke spore.

PEPELJASTA METLICA

Arcyria cinerea (Bull.) Pers., 1801

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji plodnog tijela.

Engleski naziv: White Carnival Candy Slime Mold

Sporangij: 1-2 (2.5) mm visok i 0.3-0.5 (0.6) mm širok, capitul (glava) je izduženog ovalno-cilindričnog oblika, može biti blijedosiva, oker, žućkasto-smeđa do narančasto-smećkasta, na donjem dijelu ima sivo-smeđi do crno-smeđi stalak s bjelkastim vlakancima.

Spore: Kuglaste, prozirne, 7 x 6 µm; otrusina narančasto-smeđa.

Meso: Žućkasto do smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u mnogobrojnim skupinama, kao saprofit drvnih ili biljnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine, također se pronađe na kravljem ili konjskom izmetu. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom studenog na lokalitetu Maljkovo kod Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu sivkastu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.

OGOLJELA METLICA

Arcyria denudata (L.) Wettst., 1886

Engleski naziv: Carnival Candy Slime Mold

Sporangij: 2-6 mm visok i 0.4-1.2 mm širok, raste osamljeno ili nagomilano, na donjem dijelu ima stalak, a capitul (glava) ima ovalno-cilindričan oblik, može biti crvenkast, ciglasto-crven, ružičasto-crven ili ljubičasto-crven, peridij se poslije gubi i nestaje, stalak je dug 0.5-1.5 mm, može biti taman ili crvenkast i diže se uvis iz sitne baze (hypothallus), capillitum (središnja osnova) elastičan je i sjajan te karmin-crven, poslije postane smeđe-žućkast, filamenti imaju izgled poluspiralnih prstenova koji su postavljeni oko osovine.

Spore: Kuglaste, rijetko su bradavičave, prozirne, (6.8) 7.1 - 8 (10.1) × (6.4) 6.8 - 7.7 (9.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.6 × 7.3 µm, Qav = 1; otrusina je crvenkasta.

Meso: Žućkasto ili crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u mnogobrojnim skupinama, na kao saprofit vlažnih drvnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u veljači na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice, treća na lokalitetu u blizini eko-centra Budinjak na području Parka prirode Žumberak, a četvrtu i petu sliku krajem svibnja snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu crvenu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1915. Arcyria denudata (L.) Wett.