RUMENKASTI SMETIŠTAR

Panaeolina foenisecii (Pers.) Maire

Etimologija: phoinos (gr.) = crvenkasto. Po boji stručka.

Engleski naziv: Brown Mottlegill

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je zvonolik ili stožast, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, krut, lomljiv, gladak; sivkasto-smeđ, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom vremenu blijedi od sredine prema rubu, bez dekoracije, često je s tamnosmeđim rubom.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, uspravan, tanak, gladak, bez dekoracije, sjajan; bjelkast do crvenkasto-smeđ, bijelo vlaknast, na bazi je tamniji i sa bijelim micelijem.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, izrezani su uz stručak, prirasli; svijetlosmeđi, smeđi, crvenkasto-smeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bijelkasta.

Spore: Eliptične, bademaste, sitno bradavičave ili naborane, 10-18 x 6-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa, crno-smeđa do gotovo crna.

Meso: Tanko, smeđe, nepromjenljive boje; ugodno miriše na gljive, a okus je trpak, gorak, na brašno ili na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla po livadama, parkovima, travnjacima, na pognojenom tlu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži različite količine toksina psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne. Mala djeca ili bebe mogu slučajno pronaći ove gljive na travnjaku. Ako pojedu samo mali dio ove gljive, obično se ništa ne dogodi. Unatoč tome, potrebno je promatrati dijete. Problemi s cirkulacijom, neobično ponašanje ili bolovi u trbuhu pokazatelji su trovanja. Rijetka su opasnija trovanja.

Napomena: Većina autora smatra da je ova vrsta najkarakterističnija po sastojcima s halucinogenim djelovanjem. Sigurna je determinacija moguća samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

Pholiotina blattaria - created in Netherlands by Christiane Baethcke

OKRUNJENA LJUSKAVICA

Pholiotina blattaria (Fr.) Fayod

Etimologija: blatta (lat.) = moljac. Po boji.

Engleski naziv: Cockroach Conecap

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, lagano je zvonolik pa raširen i tupo ispupčen na sredini, nepravilno valovit, slabo je mesnat, vodenast, bez sjaja; žuto-smeđ, cimetastosmeđ do hrđastosmeđ, vrh je uglavnom tamniji; rub je lagano narebran i malo svjetliji od sredine.

Stručak: 4-7 cm visok, valjkast, šupalj, redovito je savijen, na osnovi je zadebljan; bjelkast, kremast do smećkast, također crvenkasto-smeđ, prekriven je rijetkim bjelkastim dlačicama; nosi tipičan bijeli do svijetlosmeđi ili crvenkasto-smeđi opnasti i viseći vjenčić koji je upadljivo narebran.

Listići: Osrednje su gusti, široki, nejednako su dugi, slobodni, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilno pilasta; u mladosti svijetlosmeđi, zatim cimetastosmeđi do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 9.5-11.8 x 5.3-6.2 µm; bazidiji su sa 4 spore; otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miriše slabo na cvijeće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima, na travnatoj površini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Determinacija je sigurna samo pomoću mikroskopa.

GLINASTA KIJAČA

Clavaria argillacea Pers.

Etimologija: argilla (lat.) = glina + -aceus (lat.) = sličan, poput. Po boji.

Engleski naziv: Moor Club

Plodno tijelo: 2-8 cm visoko i 1-2.5 cm široko, batinasto, vrh je u početku oštar, kasnije je zaobljeno i nabreknuto, obično je s jednom uzdužnom brazdom, na bazi je dosta suženo; blijedo žućkasto, smećkasto, površina je pahuljasta.

Spore: Izduženo eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 9-13 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla po šumskim putevima, crnogoričnim šumama bora, na mjestima bogatim mahovinom, uvijek u blizini biljaka iz porodice vrjesovki (Ericaceae), osobito vrijeska (Calluna vulgaris), na kiselom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Ponekad može imati gorak okus.

Napomena: Slična je vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), koja je u obliku nerazgranatog zašiljenog vretena, obično raste u gustim busenima, a spore su joj široko elipsoidne, dok radosna capica (Clavulinopsis laeticolor) rijetko raste busenasto, ima vretenasti ili usko batinasti oblik, a spore su joj gotovo kuglaste.

CRVOLIKA KIJAČA

Clavaria fragilis Holmsk.

Engleski naziv: White Spindles

Plodno tijelo: 3-8 cm visoko i 5-9 (11) mm široko, raste u maloj nakupini pojedinačnih crvolikih ili kopljastih izdanaka koji se sužavaju prema vrhu i ne granaju, snježnobijele su boje, vršci u starosti mogu postati žućkasti, najprije je puno pa se poslije često prošuplji; stručak je vrlo kratak, gotovo da i ne postoji (netipičan), do 4 cm visok i do 3 mm širok, također snježnobijel, u starosti krem-žut.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7 x 3.1-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, vrlo lomljivo, nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svežnjićima, po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, u svim tipovima šuma, često na gotovo goloj zemlji u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se ipak smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je siva kijača (Clavaria fumosa) čiji su izdanci vretenasti i međusobno srasli na bazi, vretena su često uzdužno brazdasta i krhka, u mladosti su bjelkasto-žuta pa zatim dimnosiva, raste busenasto u travi ili mahovini po crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Clavaria fumosa - created on August 2019 in Norway by Inger-Lise Fonneland

SIVA KIJAČA

Clavaria fumosa Pers.

Engleski naziv: Smoky Spindles

Plodno tijelo: 3-5 (8) cm visoko i 2-3 (5) mm široko, pojedinačni kopljasti ili crvoliki izdanci izlaze iz malog zajedničkog panja, na presjeku su okrugli ili malo pritisnuti, glatki, šuplji, bijele, ružičaste do sivo-smeđe boje, vrh je obično zaobljen i često tamniji, osnova je općenito svjetlija, skoro bjelkasta, snop se često sastoji od više od 50 pojedinačnih plodnih tijela koja tvore čuperak širok do 10 cm.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 3-4 µm; otrusina je blijeda, prozirna.

Meso: Bjelkasto, prozirno, vrlo lomljivo; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u čupercima, u travi po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela nije moguća zamjena s crvolikom kijačom (Clavaria fragilis) koja je posve bijela. Donekle je slična vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), međutim, ona je žarko narančasto-žuta i znatno se razlikuje u mikrostrukturi. Spomenuta vretenasta capica ima znatno duže bazidije (50-60 µm), te hife imaju pregrade s kopčom i nikada nisu deblje od 7 µm.

Clavaria zollingeri - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZOLLINGEROVA KIJAČA

Clavaria zollingeri Lév.

Engleski naziv: Violet Coral

Plodno tijelo: 2-8 (10) cm visoko i 4-7 (8) cm široko, sliči koraljima, ima zajednički panj, račva se u nekoliko glatkih ametistnoplavih do ružičasto-ljubičastih grana koje se dvostruko granaju sve do vrha, vršci su svjetliji, bjelkasti i račvaju se u 2-3 kraka u obliku slova V ili U, grančice su na presjeku okruglaste ili su malo stisnute, uzdužno su brazdaste; panj je 3-6 (7) mm debeo, ljubičast, osnova je bjelkasta do krem boje, pun.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4-7 x 3-5 µm; bazidiji su vitki i slični toljazi, dugi 50-60 µm, 7-9.5 µm debeli, imaju 4 sterigme, nemaju bazalnu kopču; hife su 2-20 µm debele, pregrade su s kopčama; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, vodenasto, vrlo lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama, rubovima potoka, u travi, po šumskim područjima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio autora navodi da je nejestiva i da može djelovati laksativno.

Napomena: Zbog boje plodišta opisanu je vrstu moguće zamijeniti s ljubičastom capicom (Clavulina amethystina) čije plodno tijelo ima prekrasnu jednoličnu ljubičastu boju, grančice su glatke i račvaju se u obliku slova U. Po boji plodnog tijela sliče i mlada feničanska capica (Ramaria fennica) i zadimljena capica (Ramaria fumigata), ali one narastu mnogo veće, njihove su spore žute i pregrade na hifama imaju istaknute kopče.

ROGATA CAPICA

Clavulinopsis corniculata (Schaeff.) Corner

Etimologija: corniculum (lat.) = mali rog, rogić. Po obliku grana.

Engleski naziv: Meadow Coral

Plodno tijelo: 1-20 cm visoko, u grozdovima do 20 cm široko, u obliku je koralja, lijepe je zlatnožute do žuto-smeđe boje; panj je vrlo tanak, gotovo nije izražen, osnova je bjelkasto baršunasta od micelija, nekad se razgranava već od osnove, ponekad je dug i samo pri vrhu kratko rogato-razgranat, obično se grana na 2-3 crvolike grančice; grančice su na presjeku okrugle, široke su 1-2 cm i prilično rijetke, završavaju s 2-3 tupa zupca ili roščića.

Spore: Kuglaste, prekrivene šiljcima, glatke, prozirne, 4.3-7 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, elastično, žilavo, vrlo lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, svim tipovima šuma, često na mahovini. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog male uporabne vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena capica, gotovo uvijek raste po livadama pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Clavulinopsis fusiformis - created on October 2023 in Linlithgow, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by james_ferns_etc

VRETENASTA CAPICA

Clavulinopsis fusiformis (Sowerby) Corner

Etimologija: fusi = vreteno + forme (lat.) = oblik. Po vretenastom obliku.

Engleski naziv: Golden Spindles

Plodno tijelo: 3-15 cm visoko i 5-11 (13) mm široko, kopljastog je oblika i nije račvasto na vrhu, izduženo, puno pa ubrzo postane šuplje, vršci su stisnuti i različite dužine, te sa zajedničkom osnovom koja je dijelomično okruglasta, ali također i eliptično-izravnata, često je uzdužno kanalićasto, zlatnožute do žuto-smećkaste boje.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5-9 x 4.5-9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žuto, tanko, lomljivo; miris nije izražen, okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po planinskim livadama i pašnjacima, u svim tipovima šuma, te po šumskim čistinama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je nije lako razlikovati od žumanjčane capice (Clavulinopsis helvola) koja je nešto manjih dimenzija. Sa sigurnošću se mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Žumanjčana capica ima bodljikave, dok naša capica ima glatke spore.

Clavulinopsis helvola - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ŽUMANJČANA CAPICA

Clavulinopsis helvola (Pers.) Corner

Engleski naziv: Yellow Club

Plodno tijelo: 1.5-6 (7) cm visoko i 1-4 (5) mm široko, raste pojedinačno ili u busenima sastavljenim od pojedinačnih batinastih izraslina, žive je zlatnožute boje, nešto je tamnije na suženom i zaobljenom vrhu, vrh u starosti može biti i crn, valjkasto je pa sve uže prema osnovi.

Spore: Skoro kuglaste, bodljikaste, s velikim uljnim kapljama, prozirne, 4-7 x 3.5-6 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, voštano-vlaknasto, vrlo elastično, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag, često gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, svim tipovima šuma, često na gotovo golo, tlu, između raznih mahovina i ljekovitog bilja, na nepognojenom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Skoro je identična vretenastoj capici (Clavulinopsis fusiformis) od koje se razlikuje po obliku spora koje kuglaste i ježaste, a ne glatke kao kod navedene vrste.

Clavulinopsis laeticolor - created in Norway by Siv Moen

RADOSNA CAPICA

Clavulinopsis laeticolor (Berk. & M.A.Curtis) R.H.Petersen

Etimologija: laetus (lat.) = sretan, zadovoljan, kitnjast, urešen + color (lat.) = boja. Po živoj boji.

Engleski naziv: Handsome Club

Plodno tijelo: 1.5-6 (7) cm visoko i 1-5 (6) mm široko, formirano od pojedinačnih ili zajedno jedna do druge zbijenih grančica, valjkastog je oblika ili stisnuto poput izduženog jezika, često je i lopatasto, zakrivljeno ili ravno, zakrivljeno ili ravno, vrh je zaobljen, sve je tanji prema osnovi; površina je glatka, zlatnožuta do žuto-narančasta.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložućkasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, u svim tipovima šuma te po šumskim čistinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Malena je capica dosta žive boje.

SMEĐA CAPICA

Clavulinopsis umbrinella (Sacc.) Corner

Etimologija: umbra (lat.) = sjena, tama + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po boji koja postaje sve tamnija.

Engleski naziv: Beige Coral

Plodno tijelo: 4-8 cm visoko i 0.5-2 cm široko, pojedinačna plodna tijela su međusobno zbijena u zajedničkom busenu u obliku koralja, baza se razgranava na grane i grančice, koje se na vrhu račvaju na 2 ili više tupih vršaka; u početku je bijelo, zatim je sivkasto, žućkasto-smeđe, svijetlo smeđe, sivo-smeđe ili žućkasto-ružičasto, na kraju je smeđe, baza je bljeđa.

Spore: Gotovo kuglaste, glatke, sadrži jednu uljnu kaplju, prozirne, 4-6.7 x 3-6 µm; otrusina je bijela do svijetlo žuto-siva.

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto ili smećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po bjelogoričnim šumama, livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, a često na skoro golom terenu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca, na livadi.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slična je vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), koja obično raste u mnogo gušćem busenu, batina je bočno stisnuta i samo povremeno račvasta, a okrunjena capica (Clavulina coralloides) je mnogo bljeđa i raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te vrlo često uz pješačke staze.

Ramariopsis kunzei - created on November 2023 in Quantock Hills AONB, Bridgwater, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by zoehicks

KUNZEOVA CAPICA

Ramariopsis kunzei (Fr.) Corner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Ivory Coral

Plodno tijelo: 2.5-8 (10) cm visoko i 2-8 (12) cm široko, sliči na koralje, jasno je razgranato, osnova je dosta nepravilna, kratka ili nejasna, 0.5-2.5 cm visoka i 2.5-6 mm debela, na bazi je vunasto-maljava, bijela, ponekad postane žuta ili ružičasta, osnova se račva na brojne ili rijetke grane, ponekad su spljoštene, na vrhu se račvaju na 2 zašiljena ili odsječena vrška, čitavo je plodno tijelo ujednačene je snježnobijele ili kremaste boje, poslije je često s laganom ružičastom, žuto-narančastom do oker nijansom.

Spore: Eliptične do kuglaste, zrnate, naborane ili sitno bodljikave, prozirne, 3-5.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo do malo elastično, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, te na zemlji; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji na osnovi, osnova je kod slične vrste glatka.

LIJEPA CAPICA

Ramariopsis pulchella (Boud.) Corner

Etimologija: pulchella (lat.) = lijepo. slatko. Po vizualno privlačnom izgledu.

Engleski naziv: Lilac Coral

Plodno tijelo: 1-2 (3) cm visoko, busen je 2-5 (6) cm širok, ljubičasto ili plave boje lavande, stapka je valjkasta, uvijek je razgranato, vršci su u obliku rogova.

Spore: Široko eliptične, prozirne, 3-5 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, provodnjeno, vrlo lomljivo; miris je slab, slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, travnjacima, grobljima, rijetko po šumskim proplancima, svim tipovima šuma i uz rubove potoka, u travi, po mahovinom pokrivenim šumskim površinama, na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična ljubičasta capica (Clavulina amethystina), koja je jako razgranata.

Ramariopsis subtilis - created in Norway by Per Fadnes

TANKOĆUTNA CAPICA

Ramariopsis subtilis (Pers.) R.H.Petersen

Engleski naziv: Slender Coral

Plodno tijelo: 0.5-2 (10) cm visoko, ima rogati izgled, katkad ima istaknutu tanku, punu i glatku osnovu debelu do 3 mm, bjelkaste, žućkaste do svijetlosmeđe boje, najčešće se račva na dvije grane, grančice su ponekad zbijene i 0.5-1 mm debele, račvaju se na 1-4 žućkasta vrška koji su poslije tamniji.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 3-4.5 x 3-4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, bjelkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, po livadama, parkovima, vrtovima, na vlažnom tlu, u mahovini i travi, voli tlo bogato hranjivim tvarima i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji po stručku, dok je stručak kod slične vrste gladak.

Camarophyllopsis phaeophylla - created on September 2018 in Parque de Monsanto, Lisboa, Portugal by Christian Ferrer

SMEĐELISNA PRLJAVICA

Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, na sredini tupo ispupčen, često malo ulegnut; sivo-smeđ, u sredini kestenjastosmeđ, sredina tamnija, površina fino čehasta, suha i blago naborana.

Stručak: Čehast, smeđ, na vrhu svjetliji, prema bazi tamnosmeđ do crno-smeđ.

Listići: Prljave bijelo-sive do svijetlosmeđe boje, dosta razmaknuti, široki, silazeći.

Spore: Široko eliptične, 3.4-6 x 3-4.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo-smeđe, krhko; miris neutralan do malo po plijesni, neugodno kiselkast, okus blag i također kiselkast.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima i na rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Zagreba.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po čehastom klobuku i silazećim razmaknutim listićima.

Clavicorona taxophila - created in Finland by Tapio Kekki

PANJEVASTA KIJAČARKA

Clavicorona taxophila (Thom) Doty

Engleski naziv: Yew Club

Plodno tijelo: 0.8-1.5 (2) cm visoko i 1-3 (5) mm široko, na osnovi 1-2 mm debelo, slično je trubi, ne račva se, na vrhu prošireno u pehar, može imati oblik trube, površina je glatka; u mladosti je plodno tijelo bijelo, poslije postane svijetložućkasto.

Spore: Široko eliptične, glatke ili jedva uočljivo bradavičave, 3-4.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto do svijetložućkasto, krhko, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama i grmlju kao saprofit na iglicama i grančicama raznog crnogoričnog drveća, najčešće borovice i tise, u primorskim  krajevima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se razlikuje od sličnih vrsta po obliku plodnog tijela, boji i staništu u crnogoričnim šumama.

Hodophilus foetens - created on October 2021 in Germany by Enrico Tomschke

MIRISNA PRLJAVICA

Hodophilus foetens (W.Phillips) Birkebak & Adamčík

Engleski naziv: Stinking Fanvault

Klobuk: 1-2 (3) cm širok i do 4 cm visok, konveksan, s tupom je grbicom na sredini, također je više ili manje ulegnut; blijedo siv ili sivo-smeđ, vodenast, izbljeđuje, sitno je baršunast, rub je ponekad podvijen.

Stručak: Šupalj, blijedosiv ili sivo-smeđ, sitno je baršunast, sa sitnim čehicama koje se mogu brisati, vlaknast.

Listići: Blijedosivi, prljavosmeđi ili sivo-smeđi, gusti, razmaknuti, silazeći, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5-6 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivkasto-smeđe do tamnosmeđe, tanko, pomalo je žilave i kožaste konzistencije; miris je nepodnošljivo ekstreman po fekalijama, plinu, sumporu, insekticidu, a okus je blag, ali vrlo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se intenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima i na rubovima šuma, vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama, voli više planinske predjele. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u Žumberačkom gorju i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju ove vrste potrebna je mikroskopska analiza spora.

Hodophilus micaceus - created on November 2022 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

ŽUTA PRLJAVICA

Hodophilus micaceus (Berk. & Broome) Birkebak & Adamčík

Engleski naziv: Yellowlegged Fanvault

Klobuk: 0.5-2 cm širok, tipično je voštane površine; krem, žute do žuto-smeđe boje.

Stručak: Valjkast, gladak, krem do žut.

Listići: Bijeli, krem, ljubičasti, spuštaju se po stručku.

Spore: Kuglaste, 3.5-6 x 3.5-5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u listopadu i studenom, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima i šumama, voli glinenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je sitna gljiva s bijelim listićima, koji se spuštaju po stručku, te žutim klobukom i stručkom.

Mucronella bresadolae - created in Switzerland by MichellePrice_CJBG

DUGA IGLIČARKA

Mucronella bresadolae (Quél.) Corner

Plodno tijelo: 1-2 (4) mm dugo i 0.2-0.5 mm široko, u obliku je šila ili šiljka; bijelo, kasnije teže da postanu svijetložućkasti do oker, vrhovi su u starosti zelenkasti.

Spore: Skoro kuglaste ili lagano eliptične, s uljnom kapljom, 8-10 x 5-6 µm; bazidije nose 6 spora, batinaste, vitke 39-46 x 7-10 µm; hife su 4-8 µm široke, kristalične, često su zadebljane i s čekinjicama dužine do 12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno, kasnije je žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, usamljeno ili u gustim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, često smreke ili jele, na donjoj strani vlažnog drveta, usmjereno je prema zemlji. U Hrvatskoj je pronađena na panju Vajmutovog bora (Pinus strobus), a poznata je samo s jednog lokaliteta, u okolici Stubičkih Toplica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Može se zamijeniti s kratkom igličarkom (Mucronella calva) koja ima nešto kraće bazidije i kraće šiljke. Uglavnom je nešto rjeđa vrsta i raste u manjim skupinama.

Mucronella calva - created in Norway by Bente Rian

KRATKA IGLIČARKA

Mucronella calva (Alb. & Schwein.) Fr.

Engleski naziv: Swarming Spine

Plodno tijelo: 1-2 (3) mm dugo, u obliku je trna, štapićato, bijelo, kasnije blijedosmećkasto do oker.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u miješanim ili crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke ili jele. U Hrvatskoj je pronađena na trupcima jele u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati samo pomoću mikroskopske analize spora.

Cortinarius alboviolaceus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BIJELOLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius alboviolaceus (Pers.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + violaceus (lat.) = ljubičasto, lila. Po ljubičasto-bjelkastoj boji.

Engleski naziv: Pearly Webcap

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa polukuglast i na kraju raširen, te s izraženim tupim ispupčenjem, lagano je vijugav; svijetloljubičast, sivo-ljubičast ili srebrnastosiv, kod starijih gljiva izblijedi, svilenast i prirašteno vlaknast, po suhom vremenu je malo sjajan, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto-bulbozan, prema dnu je sve deblji, a na dnu je uočljivo zadebljan, prvo je pun pa šupljikav; blijedoljubičast, blijedoplav, manje-više lagano žućkast, dlakavo-čehast, sredina je opnasto pojasasta, nekad je sav u opnastom ovoju koji na vrhu završava vjenčićem, prolazna je koprena na vrhu prvo bijela pa sivkasta ili smeđa.

Listići: Rijetki, široki, izrezani uz stručak, slobodni, izmiješani s lamelulama; u mladosti su plavkasti do sivo-ljubičasti, zatim sivo-smeđi, oker-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je sitno nazubljena i bjelkasta.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 7.9-9.5 x 5-6 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo, blijedoljubičasto do blijedoplavo, prema vrhu svijetloljubičasto, mekano, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, u bjelogoričnim šumama siromašnim humusom, na kiselom, vlažnom i močvarnom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog loše kvalitete.

Napomena: Osrednje je velika vrsta sa široko ispupčenim svilenkasto-vlaknastim klobukom koji je isprva srebrno-plavkast do plavkasto-bijel, a zatim dobiva žućkaste tonove i često postane sivkasto-bijel.

Cortinarius allutus - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

OPRANA KOPRENKA

Cortinarius allutus Fr.

Etimologija: allutus (lat.) = zamazano, mokro. Po glatkom i okupanom klobuku.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, konveksan pa raširen, pomalo voštan, sluzav po vlažnom vremenu, a suh i blistav po suhom; zagasitožut, žuto-smeđ, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, u starosti s tamnijim mrljama, već kod mladih primjeraka ostaci srebrnasto-bijelog svilenastog ovoja nisu uvijek vidljivi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, bulba je obrubljena, ali nekad i samo zadebljana; bijel je pa sa hrđastosmeđim vlakancima, ostatak na bulbi je bijel.

Listići: Izrezani uz stručak, slobodni, gusti, oštrica je svjetlija i nazubljena; najprije su svijetlosmećkasti pa sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, skoro glatke, 8.2-10.4 x 4.7-5.8 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miris slatkast, slab na med, ali najčešće na humus, osobito u mladosti; a okus je malo trpak i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom i borom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najkarakterističnija značajka za determinaciju ove vrste su nazubljeni listići.

NEPRAVILNA KOPRENKA

Cortinarius anomalus

Etimologija: anomalus (lat.) = nepravilan, nejednolik. Po čudnoj osobini.

Engleski naziv: Variable Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i tupo-ispupčen na sredini, slabo mesnat; vlaknasto-maljav, sivo-smeđ, ljubčasto-smeđ, ružičasto-ljubičast ili hrđastosmeđe-ljubičast, vrlo različitog spektra boja od sive do smeđe, sredina je obično malo tamnije smeđa, koprena je u početku bijela; rub je tanak, najprije je podvijen, a u starosti se izravna.

Stručak: 1-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.3) cm debeo, vitak, malo je zakrivljen, pun pa šupalj, osnova je malo batinasto zadebljana; prekriven je kremasto-žućkastom koprenom (vlakancima), bjelkast, blijedoljubičast do plavo-ljubičast, više je ljubičast na gornjem dijelu, često je žućkast ispod prstenaste zone.

Listići: Tanki, dosta su gusti, izrezani uz stručak, slobodni; u mladosti plavkasto-ljubičasti pa ljubičasti, zatim ljubičasto-smeđi i u starosti cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, sitno bradavičave, 7.5-11 x 4-7.3 cm; otrusina je boje hrđastosmeđa.

Meso: U mladosti bijelo do svijetloljubičasto, zatim ljubičasto, vodenasto; miris slab na gljive i slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim livadama bogatim mahovinom, šumskim puteljcima, šumskim čistinama i proplancima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Pojedini je autori (Josipović) je smatraju nejestivom vrstom, vjerojatno zbog sličnosti s nekim nejestivim koprenkama.

Napomena: Predstavlja skupinu koprenki koju karakterizira na jednu stranu nakrivljeni stručak i široko ispupčeni klobuk. Dio je skupine u kojoj se nalazi hrđavolisičja koprenka (Cortinarius caninus), a teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom zbog svog karakterističnog izgleda.

PRIJATNA KOPRENKA

Cortinarius anserinus (Velen.) Rob.Henry

Klobuk: 4-12 (14) cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa raširen, čak udubljen, po vlažnom vremenu mazav i sluzav, rub dugo vremena podvijen, kožica se lako guli; najprije je svijetlokrem, zatim žut, sivkasto-žut, zelenkasto-žut do žuto-smeđ, urašteno vlaknast.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-2 (2.5) cm debeo, valjkast, u početku pun, poslije malo šupalj, uzdužno vlaknast, na bazi je s obrubljenom bulbom; koprena je prvo svijetloplava, kasnije je oker-smeđa do hrđastosmeđa, na dnu je bijel do žućkast, na vrhu je plavkasto-ljubičastog tona.

Listići: Gusti, prirasli, u početku su svijetloljubičasti, poslije su ljubičasto-smeđi do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, bradavičave, (10) 10.3 - 12.1 (13.7) × (4.9) 5.6 - 6.4 (7) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2.1 (2.3), N = 120, Me = 11.2 × 6 µm, Qav = 1.9; otrusina je smećkasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, svijetloljubičasto u stručku i uz rub klobuka, osobito uz listiće; miris je slatkast na voće, šljive, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Sliči joj svečana koprenka (Cortinarius dionysae) koja raste u crnogoričnim šumama, miris i okus mesa su na brašno ili krastavce i nejestiva je vrsta.

Cortinarius argenteopileatus - created on October 2016 in Beaver Creek State Forest, East Liverpool, Ohio, USA by mycowalt

SREBRNASTA KOPRENKA

Cortinarius argenteopileatus Nezdojm.

Engleski naziv: Silvertop Webcap

Klobuk: 3-10 cm širok, u početku polukuglast, zatim konveksan pa raširen, tupo ispupčen; plavkasto-ljubičast, kasnije izblijedi, kožica je suha i vlaknasto-čehava, rub je dulje vrijeme poodvijen s ostacima koprene, koja je u početku bijela.

Stručak: Visok 4-8 cm, osnova je ponekad zadebljana, lomljiv, po dužini bijelo vlaknast, kada spore sazriju koprena poprimi boju otrusine, odnosno crvenkasto-smeđu.

Listići: Prirasli sa zubcem, u početku plavkasto-ljubičasti, poslije postanu hrđastosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: U početku sivo-ljubičasto, poslije krem; miris i okus na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u blizini bjelogoričnog drveća, najčešće breza, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom.

Napomena: Zbog sličnosti može se zamijeniti s bijeloljubičastom koprenkom (Cortinarius alboviolaceus) koja nema vlaknasto-čehasti klobuk i više je ljubičasto nahuknuta, a listići nisu u početku plavo-ljubičasti. Opisana vrsta ima najprije blijede listiće, a kada sazriju, spore imaju cimetastu boju.

Cortinarius armeniacus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

MARELIČNA KOPRENKA

Cortinarius armeniacus (Schaeff.) Fr.

Etimologija: armeniacus (lat.) = koje se odnosi na marelicu. Po boji marelice.

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, stožasto-zvonolik i konveksno-ispupčen, tupo je ispupčen, površina je na rubu vlaknasto-čekinjasta i sa svilenastim odsjajem, blistav; narančasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, u starosti i po suhom vremenu izblijedi i postane žuto-oker boje, između sredine i bjelkastog ruba često sa svjetlijim pojasom.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.7-1.5 (1.8) cm debeo, promjenljivog je oblika, manje ili više je valjkast, lagano je zadebljan i vretenast; bijel, kremast, u gornjem dijelu često smećkast, površina je vlaknasta i s nekad upadljivim bijelim vunastim prstenastim pojasom od ostataka ovoja, također prekriven hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Izrezani su uz stručak, prirasli, gotovo su silazeći, nisu gusti, prilično su široki; najprije su žućkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7.5-9.6 x 4.5-5.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Slabe je konzistencije, bijelo, blijedooker do crvenkasto, u gornjoj trećini stručka svijetlosmeđe prošarano, ponekad ljubičasto na vrhu stručka; miris je malo kiselkast, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Boja marelice nije jako uočljiva kao što to ukazuje njeno ime. Od sličnih vrsta razlikuje se po jako dekoriranom stručku i blistavoj površini klobuka. Ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Cortinarius armillatus - created in Finland by Meri-Tuuli Winberg

PRSTENASTA KOPRENKA

Cortinarius armillatus (Fr.) Fr.

Etimologija: armilla (lat.) = narukvica, prsten. Po dekoraciji po površini stručka.

Engleski naziv: Red Banded Webcap

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, spljošteno-poluloptast, rub je dugo vremena podvijen; žuto-narančaste do hrđastosmeđe boje, obično s rđasto-narančastim čehicama, malo vodenast, u starosti blijedi.

Stručak: 6-14 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, lagano je batinast, malo je širi na vrhu ispod klobuka; bijel, na vrhu je svijetlosmećkast, na bazi je s blijedoružičastim micelijskim hifama; zastorak je je ciglasto-crvenkast, ima ovratnik kojeg često čini nekoliko prstenastih ostataka zastorka.

Listići: Prirasli su na stručak, cimetastosmeđi do hrđastosmeđi, oštrica je uglavnom nešto svjetlije boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, 9.5-12 x 6-7 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo, krem-sivkasto do svijetlosmećkasto; miriše na rotkvice i ponekad slabo na plijesan, a okus također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen najčešće u miješanim i bjelogoričnim šumama te po močvarnim područjima, obično u simbiozi s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog okusa. Njezino se prikupljanje ne preporučuje neiskusnijim gljivarima, jer se lako zamijeni s koprenkama koje sadrže smrtonosni alkaloid orelanin. Zapravo, prema nedavnoj studiji iz 2016. godine, sadrži nešto orellanina, ali u količinama manjim od 1% količine sadržane u planinskoj koprenki (Cortinarius orellanus). Zbog svega navedenog je bolje izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Vrlo je lijepa koprenka zbog ujednačene cimetaste boje na svim dijelovima, prisutna je i dosta upadljiva dekoracija stručka narančaste boje.

Cortinarius bivelus - created in Norway by unknown

DVOPRSTENASTA KOPRENKA

Cortinarius bivelus (Fr.) Fr.

Etimologija: bis (lat.) = dvaput + velum (lat.) = veo. Po dvostrukoj dekoraciji.

Engleski naziv: Woollyfoot Webcap

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, konveksno-zvonolik, ubrzo se spljošti i ispupči na sredini, nepravilnog je oblika, rub je tanak i podvijen prema unutarnjoj strani, kožica lagano prelazi preko ruba; površina je obično naborana prema vanjskoj strani gdje se nalazi svilenasti ovoj u tragovima, malo je vodenast, blistav, prekriven je uraštenim radijalnim vlakancima, smeđo-crvenkast, narančasto-smeđ ili cimetastosmeđ.

Stručak: 5-8 cm visok, batinast je i bulbozan, bulba nije obrubljena; bjelkast do svijetlosmeđ, prisutna je prstenasta zona ili prirašteni vunasti vjenčić, bijele je boje, uglavnom je cjelovit, ali često i izlomljen.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli, oštrica je cjelovita, nešto je svjetlija pa boje ostalog dijela, svijetlosmećkasti, krem-crvenkasti ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, 9-11 x 5.7-7.1 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Dosta je kompaktno, ali je ubrzo nešto mekše konzistencije, spužvasto, sivkasto do sivo-smeđe, s prisutnim rđastim mrljicama, osobito na oštećenom mjestu ili na mjestu gdje se pritisne; miris je slab na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šuma, obično u simbiozi s brezama, po parkovima, na pjeskovitom i kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je sličnih vrsta u skupini Telamonia, kao što je promjerice vunasta koprenka (Cortinarius laniger). Razlikuje se po mnogo gušćim listićima i jasnije izraženom vjenčiću.

LJUSKAVA KOPRENKA

Cortinarius bolaris (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Dappled Webcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, u starosti je izvrnut, prekriven je malim crvenim do bakrenosmeđim čehama i to osobito na sredini, kod razvijenih gljiva je crvenog ili bakreno-crvenog tona, u starosti se raspucava.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 1-1.2 cm debeo, valjkast, ujednačene debljine, nekad pri dnu je tanji, a nekad i deblji; u pravilu je malo svjetliji od klobuka, žučkast, malo je bakreno-crvenkasto čehasto-vlaknast, iznad koprene je bjelkast, a ispod koprene bakreno-crvenkast ili smeđo-crvenkast.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, oštrica je često nazubljena; u pravilu su oker, svijetlosmećkasti ili smeđi, zatim su crvenkasto-smeđi do rđasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, sitno bradavičave, (5.1) 5.4 - 6.8 (8) × (4) 4.6 - 5.3 (5.7) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.7), N = 60, Me = 6.3 × 4.9 µm, Qav = 1.3; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu lagano požuti, često jače u bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do lagano gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u šumama bukve, a rjeđe se pronađe po šumama hrasta, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, a lako se pomiješa s nekim drugim crvenkastim koprenkama koje sadrže orelanin i za koje se zna da su smrtno otrovne. Ne sadrži orelanin ili tvari koje imaju sličan učinak na bubrege, ali sadrži druge smrtonosne toksine. Također se smatra vrlo toksičnom za gastrointestinalni trakt i prijavljeno je nekoliko trovanja.

Napomena: Sliči opasnoj rumenoj koprenki (Cystinarius rubicundulus) koja ima manje čehast klobuk i stručak, a kada se kuša slina se oboji žuto.

Cortinarius bovinus - created on September 2013 in Poland by Jerzy Opioła

KRAVLJA KOPRENKA

Cortinarius bovinus Fr.

Engleski naziv: Bovine Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan, mesnat, gladak; svijetlosmećkast, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub u mladosti s opnastim i vunastim bijelim do smeđim ostacima ovoja, malo je vodenast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, ispod klobuka valjkast, pun, prema osnovi naglo se širi i postaje trbušast; osnova je bijela, s cimetastosmećkastim vlanima, vrh je svjetliji, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prilično razmaknuti, izrezani uz stručak, slobodni, pomiješani s lamelulama; svijetlosmećkasti do sivkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta, nazubljena, malo valovita.

Spore: Eliptične, bradavičave, 8-11 x 5.5-7 µm; otrusina hrđastosmeđa.

Meso: Spužvasto, pomalo vlaknasto, debelo, bjelkasto do žuto-smećkasto; miris je kiselkast, na fermentirano voće, a okus je malo kiselkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa.

Napomena: Ima vrlo veliku sličnost s toljagastom koprenkom (Cortinarius cliduchus) od koje se bitno razlikuje po bijelom mesu ugodna mirisa i uskim oker-smeđim listićima. Spomenuta slična koprenka ima ljubičaste listiće, a meso vrlo neugodan miris na plin.

Cortinarius brunneus - created in Finland by Petri Roponen

KESTENJASTA KOPRENKA

Cortinarius brunneus (Pers.) Fr.

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po boji.

Engleski naziv: Brown Webcap

Klobuk: 2-9 (10) cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan ili spljošten, jako je ispupčen i mesnat na sredini; po vlažnom vremenu je tamne tamnosmeđe, sivo-smeđe, cimetastosmeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a po suhom vremenu blijedi do oker-žućkaste boje, rub je u mladosti s paučinastim sivkastim ostacima ovoja.

Stručak: 5-9 (11) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, batinast je i proširen prema bazi, prvo je pun pa šupljikav; crvekasto-smeđ do tamnosmeđ, u mladosti prekriven tankim bijelim ovojem, ponekad cik-cak vlaknast poput zmijske kože, s crtastim je ili prstenastim vlaknastim ostatkom zastorka.

Listići: Široki, izmiješani su s lamelulama, stisnuti, karakteristično su visoki, prirasli su na stručak s kukicom; ljubičasto-smeđi do cimetastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavičave, 7.7-12 x 5-7.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Smećkasto, tamnosmeđe ili crvenkasto-smeđe, vlaknasto; miris i okus su na zemlju i na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipični je primjerak skupine Telamonia koja uključuje mnogo koprenki, ima karakteristički suho-vlaknasti klobuk i upadljive bijele ostatke zastorka koji tvore vjenčić koji je iste boje kao i ostaci zastorka na rubu klobuka. Najčešće raste po šumama smreke i ponekad je dosta velikih dimenzija.

BULLIARDOVA KOPRENKA

Cortinarius bulliardii (Pers.) Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Pierre Bulliarda.

Engleski naziv: Hotfoot Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prilično je mesnat, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa kasnije raširen, nije ispupčen na sredini, provodnjen; crvenkasto-smeđ do oker-smeđ, vodenast, u starosti izblijedi, rub je često nepravilno naboran i s crvenkastim ostacima ovoja.

Stručak: 6-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, najprije je zdepast pa kasnije valjkast, baza često završava šiljato, pun, vlaknast; crven do smeđ, na vrhu je ljubičast, a od sredine prema bazi sve crveniji što je i najtipičnija karakteristika ove vrste, na bazi s crvenkastim micelijem.

Listići: Rijetki, nejednako su dugi, široki, kukasto-prirasli; najprije su malo ljubičasto-smeđi, zatim crvenkasto-smeđi, na kraju cimetastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, sitno bradavičave, (7.1) 7.3 - 8.6 (9.7) × (4.3) 4.8 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 8 × 5.1 µm, Qav = 1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetlosmećkasto, u bazi stručka je crvenkasto; miris je kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u tamnijim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je lijepa koprenka sa stručkom plameno-crvene i smećkasto-crvene boje na gornjem dijelu prema klobuku, ako se obrati pozornost na navedene karakteristike stručka teško se može zamijeniti s drugim koprenkama.

MODROLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius caerulescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: caeruleus (lat.) = modar, plavetan, mrkoplavičast, nebeski. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bigfoot Webcap

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je polukuglast pa zatim gotovo otvoren i ispupčen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a s blistavim odsjajem po suhom vremenu, rub je dugo vremena podvrnut, kožica se lako guli; u početku je plavo-ljubičasto-siv, u starosti izblijedi pa postane plavo-siv.

Stručak: 4-6 cm visok, debeo, čvrst, zdepast, kratak, na bazi je naglo i jako zadebljan u obrubljenu bulbu širine do 4 cm; svilenast, nešto je svjetliji od klobuka, sivo-ljubičast, pri vrhu se nalaze dlakavi ostaci nježne ljubičasto-sivkaste koprene, poslije su ostaci koprene žućkasti do svijetlooker boje, bulba je u mladosti bijela, a kasnije žuta do smeđa.

Listići: Široki, prilično su trbušasti, dosta su gusti, tanki; u mladosti su smećkasti, plavkasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su gotovo hrđastosmeđi, izrezani su uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna.

Spore: Bademaste, bradavičave, 8.5-12 x 1.7-6 µm; otrusina je žućkasto-hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, kasnije u stručku svijetloljubičasto pa sivo-ljubičasto, ispod kožice klobuka manje-više žućkasto, u starosti postaje crvenkasto i žuto-smeđe u bazi; miris neugodno zaudara na plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Ne reagira u dodiru s kemijskim reagensima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve i hrasta, u simbiozi s raznim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom tlu; česta je vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da je prilično ukusna vrsta, drugi tvrde da je nejestiva zbog neugodnog mirisa i gorkastog okusa mesa, a treći je opisuju kao otrovnu. Zbog svega navednog smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova lijepa koprenka raste karakteristično u bjelogoričnim šumama. Po boji je slična modra koprenka (Cortinarius cyaneus) koja je s nešto tamnijom, modrom površinom stručka i klobuka. Koprenka Cortinarius depallens je u mladosti blijedo plavo-ljubičasta, ali ubrzo promijeni boju u oker-crvenkastu ili u oker-slamnatožutu. Vrsta Cortinarius dibaphus je vitkija, manja rastom i nije mesnata poput modre koprenke.

Cortinarius refectus - created on October 2019 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

DVOBOJNA KOPRENKA

Cortinarius cagei Melot

Engleski naziv: Bicoloured Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen i ispupčen na sredini, površina je vodenasta; ljubičasto-smeđe, kestenjastosmeđe i crvenkasto-smeđe boje po vlažnom vremenu, po suhom vremenu može biti skoro bjelkast do ljubičasto-oker, vremenom dosta izblijedi, rub je prekriven bijelim ovojem.

Stručak: 1-7 (8) cm visok i 0.5-1.3 (1.7) cm debeo, vitak, manje-više je pravilan, sužen je ili gotovo korjenast na bazi; površina je s dosta prolaznim bijelim ovojem, poslije je na vrhu bjelkast, a ostali dio je manje ili više ujednačeno svijetloljubičast, cik-cak poput zmijske kože.

Listići: Prilično su krupni, prirasli ili kratko silaze po stručku, razmaknuti su i široki, izmiješani s lamelulama; najprije su oker-smećkasti, svijetlosmeđi ili narančasto-smeđi, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-9.4 x 5-6.2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, svijetloljubičasto, bijelo je u klobuku i u bazi stručka, a u plavo-ljubičasto u ostalom dijelu stručka, miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, na kiselom tlu obraslom mahovinom, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine Telamonia cimetastosmeđe i ljubičaste boje koje je teško međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. U istoj skupini su vrsta Cortinarius scutulatus, razorna koprenka (Cortinarius evernius), kao i mnoge druge vrste. Neke vrste mirišu po rotkvicama, hrenu, a neke vrste nemaju izražen miris.

LIJEPOOBOJENA KOPRENKA

Cortinarius calochrous (Pers.) Fr.

Etimologija: kalos (gr.) = lijep + chrous (gr.) = boja, ton. Po boji.

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, prvo je konveksan, poslije je otvoren i lagano ulegnut na sredini, gladak, suh, po vlažnom vremenu je sluzav i ljepljiv, svijetložut, žuto-smeđ, oker-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je sitno čehav.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1.2 (1.5) cm debeo, na bazi s obrubljenom bulbom, koja je 2 -2.5 (3) cm široka, bijelo-kremast, svijetložut ili oker-siv, ostaci koprene su okerasto-smeđi do hrđastosmeđi, ostaci ovoja na rubu bulbe su žuto-oker, a prema dnu smećkasti.

Listići: Gusti, prirasli, ljubičasti, zatim su sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, na krajevima usko zaobljene ili šiljaste, površina je prekrivena s izoliranim bradavicama, amiloidne, 9-13 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, bijelo-kremasto; miris nije izražen ili je na zemlju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso ne reagira s 40% otopinom KOH-a, vrlo rijetko postane slabo svijetloružičasto do crvenkasto-smeđe, u klobuku i uz rub bulbe oker-smeđe do smeđe, a u donjoj strani bulbe blijedo-smećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da izaziva gastrointestinalne tegobe pa se smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Po boji je slična koprenka Calonarius insignibulbus, kojoj je meso uz rub donjeg dijela stručka i gornje strane bulbe lagano ljubičasto.

KAMFORNA KOPRENKA

Cortinarius camphoratus (Fr.) Fr.

Etimologija: camphoratus (lat.) = poput kamfora. Po mirisu.

Engleski naziv: Goatcheese Webcap

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, prilično je mesnat, nepravilno vijugav, tupo-konveksan, kožica je suha; vlaknast, skoro bjelkast ili svijetloljubičast do plavkasto-ljubičast, vodenast, izblijedi, poslije je na sredini svijetlosmećkast ili žuto-smeđ.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, skoro je valjkast, batinasto je zadebljan na bazi; jako je vlaknast, blijedoljubičast, prekriven je hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su na stručak; ljubičasti do cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 8.5-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je žuto-smećkasta.

Meso: Izdašno, bjelkasto je do blijedoljubičasto, uglavnom oker pri dnu stručka, s ljubičastim je mrljama, osobito u stručku; jako i neugodno miriše na koze, znojne noge ili truli krumpir, a okus neugodan i odvratan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom postane svijetlorida ili sivo-smeđa; negativno reagira na gvajakol, kiseline, amonijak, srebrni nitrat i sl.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, na vlažnom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem; dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je otrovna i da uzrokuje gastrointestnalne poremećaje. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ovoj gljivi po boji, izgledu, a ponekad i po staništu dosta sliči kozja koprenka (Cortinarius traganus) od koje se razlikuje po mirisu koji ne podsjeća na acetilen, kozja koprenka ima oker boju mesa, s nježnim ljubičastim tonom. Fries svrstava ovu vrstu u rod Inoloma, dok je noviji autori svrstavaju u rod Sericeocybe. Najprepoznatljivija je po mirisu po trulom voću ili kozama, ukratko, užasno zaudara.

Cortinarius caninus - created in Finland by Tapio Kekki

HRĐAVOLISIČJA KOPRENKA

Cortinarius caninus (Fr.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Canine Webcap

Klobuk: 3-10 (14) cm širok, konveksan, gotovo poluloptast, gol, u mladosti sjajan, rub je dugo vremena podvijen; žuto-smeđ, sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, svilenasto-dlakav.

Stručak: 8-12 x 0.8-1.2 cm, batinasto zadebljan na bazi ili bulbozan; urašteno je vlaknast, bjelkast do svijetlosmećkast, samo na vrhu blago ljubičast, često je s dlakavim ostacima ovoja smećkaste boje.

Listići: Široki, dosta su gusti, prirasli; najprije su ružičasto-smećkasti, kasnije ljubičasto-plavkasti ili ljubičasto-smeđi i na kraju cimetastosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, 7.8-10.2 x 5.8-6.8 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, bijelo do svijetlosmećkasto, u starosti posmeđi; miris slatkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je dosta promjenljiva cimetastosmeđa boja na svim dijelovima. Stručak je trajno smećkast i dosta vitak, valjkast, a klobuk je dosta pravilnog oblika i izravnat. Dio je skupine u kojoj je najtipičnija nepravilna koprenka (Cortinarius anomalus).

NABORANI CIGANČEK (CIGANČEK)

Cortinarius caperatus (Pers.) Fr.

Etimologija: caperatus (lat.) = naborano. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: The Gypsy

Klobuk: 3-10 (15) cm širok, mesnat, tvrd, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je ravan ili s uzdignutim rubom; površina je žuto-smeđa, oker-smeđa ili smećkasta, na sredini često crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smećkast i karakteristično posut srebrnasto-bijelim injem ili prašinom, kod mladih je gljiva često raspucan, poslije je redovito raspucan, nepravilno je izbrazdan, osobito na rubu.

Stručak: 6-15 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, pun, tvrd, žilav, na dnu je zadebljan; u mladosti je bjelkast i svilenastog sjaja, poslije svijetlosmećkast, u starosti više-manje požuti, vlaknast; na gornjem dijelu je viseći opnasti i crtasti vjenčić.

Listići: Uz stručak su uži, zaokruženi uz stručak, slobodni, široki, oštrica je nazubljena i valovita; kod mlađih gljiva su kremasti do svijetložućkasti, a kasnije oker ili svijetlosmeđi.

Spore: Bademaste, bradavičave, (10) 10.6 - 12.8 (14.4) × (6.9) 7.2 - 8.2 (8.7) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 11.7 × 7.7 µm, Qav = 1.5; otrusina je oker-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto ili svijetlokremasto, zatim žućkasto i na kraju prljavosmeđe, čvrsto, u starosti vodenasto i mekano; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, dok s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u velikim skupinama najčešće u crnogoričnim šuma, a rjeđe u bjelogoričnim, u simbiozi je s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, uvijek na istom mjestu, voli kiselo i pjeskovito tlo; ima je na Medvednici, Kalniku itd.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva. Nažalost, često je napadnuta crvima. Ne bi je trebalo konzumirati u velikim količinama jer je poznata po tome što često apsorbira radioaktivne izotope cezija iz tla.

Napomena: Klobuk je kod mladih gljiva zatvoren i zalijepljen za stručak. Slična je smrtno otrovnoj crvenkastoj cjepači (Inosperma erubescens) koja je slična u starosti, ali nema vjenčić. Od mladih pupavki se razlikuje po smećkastim listićima i srebrnastobijeloj prašini po površini klobuka.

Cortinarius cinnabarinus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CINOBERASTA KOPRENKA

Cortinarius cinnabarinus Fr.

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Webcap

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, mesnat, prvo je konveksno-ispupčen i s podvrnutim rubom pa se ubrzo raširi, na sredini je uočljivo tupo ispupčen, suh, svilenast i sitno vlaknast pa gladak i sjajan; cinobercrvene do crveno-smeđe boje, vodenast.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, vitak, najčešće je zakrivljen, na bazi je često bulbozan, prvo je pun pa šupljikav; svijetlocrven do crveno-smeđ na žutoj osnovi, cijelo plodno tijelo, čak i ovoj, su lijepe crvene boje, po suhom vremenu i u starosti teži ka kestenjastosmeđom.

Listići: Rijetki, malo su razmaknuti, nejednako su dugi, izrezani su uz stručak, slobodni, nešto su tamnije boje od klobuka, crveno-smeđi, cinobercrveni do tamnocrveni.

Spore: Eliptične, 8-10 x 4.4-5 µm; otrusina je narančasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Meso je vrlo tanko, vlaknasto, svijetle je cinobercrvene boje ili žuto-crvenkasto, u starosti je okerasto; miris je slab na rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Listići i površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno pocrvene poput krvi pa zatim posmeđe

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukve i graba, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i po crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a potvrđeno je i nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Dio je skupine Dermocybe u kojoj se nalazi planinska koprenka (Cortinarius orellanus) od koje mnogo rjeđa vrsta. Razlikuje se po prelijepoj crvenoj boji klobuka i stručka, kao i listića sve do starosti. Crvena boja je mnogo sjajnija nego što to prikazuje slika, osobito klobuka koji je baršunast. Krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) je tamnije crvene boje na svim dijelovima, ali je boja bez sjaja, nije blistava i obično je manjih dimenzija, ima slabašniji stručak. Promjenljivog je oblika i boje i lako se zamijeni s cimetastožutom koprenkom (Cortinarius cinnamomeoluteus) kojoj klobuk ima svjetliju žućkasto-maslinastu nijansu i limunastožuti stručak. Nejestive i otrovne podvrste su cimetastoriđa koprenka (Cortinarius croceus) i dr.

Cortinarius cinnamomeus - created in Norway by Siv Moen

CIMETASTA KOPRENKA

Cortinarius cinnamomeus (L.) Gray

Etimologija: kinnamon (gr.) = cimetasto. Po cimetastoj boji klobuka.

Engleski naziv: Cinnamon Webcap

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, u mladosti konveksno ispupčen, rub je podvrnut, ubrzo se raširi, na sredini uočljivo oštro ispupčen, suh; urašteno vlaknast, žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ, u starosti je žućkasto-maslinastozelen ili smećkasto-maslinastozelen.

Stručak: 4-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, vitak, najčešće je zakrivljen, na bazi je malo zadebljan,najprije je pun pa zatim šupalj; slamnatožućkast, žućkasto-smeđ ili žuto-narančast, pri vrhu je svjetliji; vlaknast.

Listići: Osrednje su gusti, nejednako su dugi, do stručka su izrezani, slobodni; najprije su žućkasti pa zatim narančasto-smećkasti ili cimetastosmeđi, oštrica je svijetložućkasta i manje-više nazubljena.

Spore: U obliku sjemenke jabuke, sitno dekorirane, 6-7 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Meso je vrlo tanko, žućkasto, žućkasto-smeđe ili žućkasto-maslinasto; miriše na rotkvicu, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Listići i površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno postanu crveni poput krvi pa zatim posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim i nešto rjeđe u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, voli smreku i brezu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta. Poznato je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Jako je promjenljivog oblika i izgleda, osobito po hladnom i vlažnom vremenu. Slična je cimetastožuta koprenka (Cortinarius cinnamomeoluteus) kojoj je klobuk svjetlije žućkasto-maslinaste nijanse, a stručak je limunastožut. Sve su joj varijacije nejestive ili otrovne. Sve crvene vrste iz roda Cortinarius su sumnjive kao otrovne (prikradena koprenka (Cortinarius purpureus), cinoberasta koprenka (Cortinarius cinnabarinus), polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus), krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) i sadrže toksin sličan kao kod planinske koprenke (Cortinarius orellanus).

Cortinarius claricolor - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BLISTAVA KOPRENKA

Cortinarius claricolor (Fr.) Fr.

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + color (lat.) = boja. Po sjajnoj boji.

Engleski naziv: Bright Webcap

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, kompaktan, prvo je okruglast pa spljošten, gol, sjajan i suh; često čehast, žut, osobito na rubu, sredina je riđe boje, kada se gljiva razvije rub je naboran i u mladosti je prekriven ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 6.5-14 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, pun, robustan, batinast, s bijelim je koncentrično postavljenim čehicama, na kraju je gladak.

Listići: Skoro su prirasli na stručak, gusti; prvo su bjelkasto-blijedi pa oker i smećkasti ili rđasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, 8-9.5 x 4-4.5 µm.

Meso: Čvrsto, tvrdo, bijelo, često je okerasto u stručku; miriše neugodno na znojne noge, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na tku obraslom mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Postoji 5 varijacija ove vrste. Prepoznatljiva je po karakterističnoj žuto-okerastoj boji, po bjelkastom rubu klobuka (od ostataka ovoja) i po dosta uočljivoj dekoraciji stručka koji je skoro valjkastog oblika, na stručku se nalaze brojni prividni vjenčići koji u starosti postanu okerasti. Obična koprenka (Cortinarius trivialis) jače je dekorirana, dobre je kvalitete, a debelonožna koprenka (Cortinarius praestans) ima naboran rub klobuka. Vrste Cortinarius papulosus, Cortinarius vitellinopes, Cortinarius olidus i toljagasta koprenka (Cortinarius cliduchus) se ne smatraju jestivim vrstama, na prerezu su neugodnog mirisa. Pripaziti da se ne zamijeni s pečurkama.

Cortinarius collinitus - created in Finland by Jukka Hietalahti

MODRONOGA KOPRENKA

Cortinarius collinitus (Sowerby) Gray

Etimologija: collinitus (lat.) = zamazan, ljepljiv. Po ljepljivoj površini.

Engleski naziv: Blue-Girdled Webcap

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, isprva je zvonoliko stožast pa se poslije rastvori i tupo ispupči na sredini; žuto-smeđe do narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, površina je glatka i vrlo sluzava.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 0.7-2 (2.2) cm debeo, razmjerno je dugačak i valjkast, čvrst, dolje je uži i zakrivljen; bjelkasto-ljubičast, bijel na vrhu, prekriven čehastim ostacima bijele sluzave koprene.

Listići: Prirasli su na stručak, gusti, kod mladih gljiva su nejednakomjerno prekriveni ostacima sluzave bijele koprene; najprije su bjelkasti pa poslije smećkasti, u starosti tamniji i vijugavi.

Spore: Eliptične, limunaste ili bademaste, bradavičave, 12-16.5 x 6.5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto do kremasto-sivkasto, blijedoljubičasto u stručku i smećkasto na bazi stručka, čvrsto; mirisa nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama i u krugovima, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, često ispod smreke i bora, samo na kiselom tlu prekrivenom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je naborana koprenka (Cortinarius elatior), te obična koprenka (Cortinarius trivialis) sa svijetlim oker-žutim sluzavim klobukom i isto tako sluzavim žutim stručkom koji je u gornjem dijelu bijel, te sa sivim listićima koji poslije postanu cimetastosmeđi. Jestiva je vrsta.

CIMETASTORIĐA KOPRENKA

Cortinarius croceus (Schaeff.) Gray

Etimologija: croceus (lat.) = boje šafrana (Crocus sativus), šafranasto-žuto. Po žutoj boji listića.

Engleski naziv: Saffron Webcap

Klobuk: 1-5 (9) cm širok, konveksan i s ispupčenom sredinom pa se otvori, manje-više se nepravilno rastegne; žuto-smeđ i crvenkasto-smeđ, rub je drugačije žute boje, sitno čehast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 0.4-1.2 (1.4) cm debeo, valjkast, pravilan je ili zakrivljen, ubrzo je šupalj; žućkast ili žuto-maslinast, samo je na bazi žućkasto-crvenkastog tona.

Listići: Lijepe su žute boje, u starosti žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, nisu gusti.

Spore: Eliptične, 6.5-9 x 4.5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto do žuto-maslinasto, tamnije pri dnu stručka; miris je slab na rotkvice ili jod, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim, a rjeđe u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, često na višim nadmorskim visinama. Primjerke na slici snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta. Prijavljeno je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Ova vrsta je najprepoznatljivija po žutom rubu klobuka, po žutim listićima i stručku, rjeđe je maslinastog tona kao kod narančastorubne koprenke (Cortinarius malicorius).

Cortinarius duracinus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

TVRDOKORNA KOPRENKA

Cortinarius duracinus Fr.

Engleski naziv: Rigid Webcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan ili je poprilično nepravilan, oštro je ispupčen na sredini; žuto-smeđ, crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-12 cm visok i 3-8 mm debeo, žilave je konzistencije, valjkasto-duguljast, više-manje zadebljan na bazi koja je korjenasto produžena; bjelkast ili svijetložućkast, vodenasto prošaran, s ostacima ovoja koji nije uvijek prisutan.

Listići: Gusti, nekad su razmaknuti, prirasli su na stručak; žuto-smeđi do cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.8-9.2 x 5.1-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Isprva je bjelkasto do svijetlosmećkasto, kasnije je oker, vlaknasto; miris je neugodan na plijesan, a okus je gorak i opor.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često po nekoliko primjeraka zajedno, u svim vrstama šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, češće u crnogoričnim šumama, voli toplinu, češća je u mediteranskim područjima na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: S karakterističnim je vrlo izduženim stručkom koji je jasno produžen i ukopan u zemlji poput korijena.

NABORANA KOPRENKA

Cortinarius elatior Fr.

Etimologija: elatus (lat.) = uzvišen, visok, visoko, vitak. Po visokom rastu i sličnosti s drugim vrstama.

Engleski naziv: Tall Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa otvoren i tupo ispupčen, nekad je izvrnut, tipično je zrakasto narebran od ruba skoro do sredine, površina je mazava i sjajna; dosta je promjenljive boje, slamnatožućkasto-okerast, oker-smeđ, maslinasto-smeđ ili tamnoljubičasto-smeđ, malo je tamniji na sredini; rub poslije postane valovit.

Stručak: 6-14 cm visok, vitak, vretenast je ili malo korjenast i duboko ukopan u tlu, šupalj, po vlažnom vremenu je mazav; vlaknast, s čehastim je pojasom na dnu, bjelkast je ili lagano ljubičast ili sivkast, ispod klobuka je uzdužno narebran.

Listići: Osrednje su gusti, široki, međusobno su spojeni sa žilicama, prirasli. često izgledaju kao slobodni; oker-smećkasti do hrđastosmeđi, oštrica je nepravilno nazubljena i ostaje bjelkasta.

Spore: Bademaste, sitno hrapave, (11.5) 11.8 - 14.2 (15.9) × (4.2) 6.2 - 7.6 (8.5) µm, Q = (1.7) 1.74 - 2 (2.8), N = 120, Me = 12.8 × 6.8 µm, Qav = 1.9; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Mekano, krhko, bjelkasto do okerasto-smećkasto, nešto je deblje samo na spoju stručka i klobuka; miriše na med, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, brezom ili hrastom, po ravničarskim područjima, te po suhim šumskim livadama. Primjerke na drugoj i trećoj slici snimio je Danijel Mulc, krajem rujna, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a primjerak na ostalim slikama snimljen je početkom listopada na lokalitetu Dubravica u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po ljubičasto nahukanom stručku, cimetastosmeđim listićima, te dosta dugo crtastom rubu klobuka. Podsjeća na modronogu koprenku (Cortinarius collinitus), ali ona raste po crnogoričnim šumama i nikada nema tako naboran klobuk. Slična je i lažnoljubičasta koprenka (Cortinarius pseudosalor), ali ona ima rijetke svijetle listiće i rub klobuka nikada nije narebran, već je gladak i dugo vremena podvrnut.

Cortinarius emollitus - created in Spain by Luis García Bona

MLITAVA KOPRENKA

Cortinarius emollitus Fr.

Etimologija: emollitus (lat.) = meko. Po mekanoj konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Biting Webcap

Klobuk: 2-5 (9) cm širok, polukuglast pa raširen, široko je ispupčen na sredini; žuto-smećkast, sivkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, sitno vlaknast, osnova je bjelkasta ili sivkasta, po vlažnom vremenu je mazav i nešto intenzivnije smeđe boje na sredini, mesnat, rub je nešto svjetliji, tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, gotovo je valjkast i batinast, također je vretenasto-zadebljan na bazi, nešto korjenast, šupljikav je pa šupalj; bjelkast, sa žuto-smeđim ovojem, vlaknast, ponekad je slamnatožut po vlažnom vremenu.

Listići: Široki, razmaknuti, prirasli uz stručak, izmiješani su s lamelulama, rijetko povezani poprečnim žilicama na bazi; najprije su svijetlosmećkasti ili okerasti, a u starosti su rđastosmećkasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 5-7 x 4-5 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, uz rub stručka i u klobuku žućkasto, u mladosti čvrsto, a u starosti mekano; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećeme, obično bukvom, a rjeđe smrekom, jelom i boom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dosta je vrsta iz skupine Myxacium osrednje veličine i koje nemaju vitak izgled zbog zadebljanog stručka. Ističe se po obliku klobuka koji je uglavnom dosta širok, a kožica po suhom vremenu postane sjajna i blistava.

Cortinarius europaeus - created in Spain by Luis García Bona

EUROPSKA KOPRENKA

Cortinarius europaeus (M.M.Moser) Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije konveksan pa raširen, mesnat, kožica se lako guli, mazav, sjajan i gladak; rub pravilan, poslije malo valovit s ostacima koprene; bjelkast do blijedo ilovačasto-smeđ, na kraju smećkast i narančasto nahuknut.

Stručak: 4-6.5 cm visok, bijel, pun, čvrst, robustan, prema bazi smećkast, u početku zadebljan, poslije izdužen i čak korjenasto produžen, koprena bijela, a poslije smećkasta od spora.

Listići: Gusti, s brojnim lamelulama, prirasli; najprije blijedi, poslije ilovačastosmeđi, na kraju smećkasti.

Spore: Eliptične, 10-12 x 6-7 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bijelo, debelo, na presjeku poprimi smeđo-crvenkastu boju; miris je slab, a okus slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Europska koprenka je jedan oblik koprenke Cortinarius albidus, koja u početku ima bjelkast klobuk, poslije postane vlaknasto urašten, oker-smeđ ili narančasto nahuknut. Bliska je i koprenka Cortinarius rapaceus, koja je bijela poput bjelokosti i mjestimice oker-smeđe pjegasta, a osnova stručka je gomoljasta. Njezina jestivost nije sasvim utvrđena.

Cortinarius evernius - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

RAZORNA KOPRENKA

Cortinarius evernius (Fr.) Fr.

Engleski naziv: Silky Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije je stožasto-zvonolik pa otvoren i šiljato ispupčen na sredini, radijalano se raspucava, gladak; smeđo-ljubičast i ciglastosmeđe nahukan, vodenast, po suhom vremenu blijedi prema sivkastoj ili sivo-žutoj boji, baršunasto-vlaknast, rub je često svilenasto-vlaknast.

Stručak: Valjkast, dosta je nepravilan, često je korjenasto produžen; ljubičast, s bijelim je ovojem izraženim u obliku prstenastog pojasa.

Listići: Razmaknuti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je svjetlija i nazubljena; smećkasti, ljubičasti ili sivo-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, dosta nepravilne, blago su bradavičave, 9-11.3 x 5-6.3 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U stručku je ljubičasto, a u klobuku je smećkasto, u starosti pocrni; miris nije izražen ili lagano miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima bogatim tresetnom mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po kontrastu između smećkaste boje klobuka i listića koja je u kontrastu s ljubičastom bojom stručka s ostacima bijelog ovoja. Najsličnija je dvobojna koprenka (Cortinarius cagei) koja u ranoj mladosti ima ljubičastu boju klobuka i listića, slična je i tamna koprenka (Cortinarius torvus).

Cortinarius flexipes - created in Finland by Tapio Kekki

KRISTALNA KOPRENKA

Cortinarius flexipes (Pers.) Fr.

Etimologija: Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pelargonium Webcap

Klobuk: 1-7 (9) cm širok; konveksan je i zvonolik sa skoro šiljatom grbicom na sredini; ispupčeni dio je karakteristično crveno-smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ sve do ruba koji je nešto svjetliji, kod razvijenih je gljiva prekriven bradavičavim čehastim ostacima bijelog ovoja koji se mogu ukloniti.

Stručak: 2-7 (10) cm visok i 2-7 (8) mm debeo, šupalj, smećkast, tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, površina je prekrivena bijelim čehicama koje su rjeđe na vrhu, s prolaznim je prstenastim pojasom.

Listići: Svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi, ponekad s ljubičastim odsjajem, oštrica je svjetlija, prirasli.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 6.7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je smeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je debljine do 3 mm, kremasto-smećkasto, smećkasto do tamnosmeđe; nježno miriše na lišće pelargonije, a okus je srednje do blago gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na terenima bogatim mahovinom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je dio autora navodi kao otrovnu ili sumnjivu kao otrovnu.

Napomena: Dio je skupine malih Telamonia, stručak je dekoriran bijelim pahuljama i ima smeđi klobuk. Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta. Po boji i dekoraciji je slična tamnoglava plavulja (Hebeloma mesophaeum) (klobuk je smeđ na sredini, a rub je dekoriran). Od navedene vrste razlikuje se po karakterističnom mirisu po lišću pelargonije.

Cortinarius fulmineus - created in Spain by Luis García Bona

LISIČJA KOPRENKA

Cortinarius fulmineus Fr.

Klobuk: 5-12 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa raširen, po vlažnom vremenu slinav i mazav, gladak; zlatno-žut, poslije sve više narančasto-žut, sredina narančasto-smeđe pjegava, rub je dugo podvijen i ostane zlatnožut.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, baza je gomoljasto zadebljana i obrubljena, lomljiv, pun, po dužini vlaknast od koprene, žut, micelij je također žut.

Listići: Prirasli, oštrica poslije sitno pilasta; u početku su svijetložuti, zatim narančasto-žuti i u starosti narančasto-smeđi.

Spore: Eliptične, limunaste, bradavičave, 9-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Žuto u klobuku i stručku, vlaknasto, lomljivo; miris je neodređen, slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Općenito vrijedi pravilo da su sve koprenke sa žutim mesom otrovne.

Napomena: Slična otmjena koprenka (Cortinarius elegantior) ima bjelkasto do krem-žuto meso i raste u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele.