LJUSKAVA KOPRENKA

Cortinarius bolaris (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Dappled Webcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, u starosti je izvrnut, prekriven je malim crvenim do bakrenosmeđim čehama i to osobito na sredini, kod razvijenih gljiva je crvenog ili bakreno-crvenog tona, u starosti se raspucava.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 1-1.2 cm debeo, valjkast, ujednačene debljine, nekad pri dnu je tanji, a nekad i deblji; u pravilu je malo svjetliji od klobuka, žučkast, malo je bakreno-crvenkasto čehasto-vlaknast, iznad koprene je bjelkast, a ispod koprene bakreno-crvenkast ili smeđo-crvenkast.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, oštrica je često nazubljena; u pravilu su oker, svijetlosmećkasti ili smeđi, zatim su crvenkasto-smeđi do rđasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, sitno bradavičave, (5.1) 5.4 - 6.8 (8) × (4) 4.6 - 5.3 (5.7) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.7), N = 60, Me = 6.3 × 4.9 µm, Qav = 1.3; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu lagano požuti, često jače u bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do lagano gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u šumama bukve, a rjeđe se pronađe po šumama hrasta, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, a lako se pomiješa s nekim drugim crvenkastim koprenkama koje sadrže orelanin i za koje se zna da su smrtno otrovne. Ne sadrži orelanin ili tvari koje imaju sličan učinak na bubrege, ali sadrži druge smrtonosne toksine. Također se smatra vrlo toksičnom za gastrointestinalni trakt i prijavljeno je nekoliko trovanja.

Napomena: Sliči opasnoj rumenoj koprenki (Cystinarius rubicundulus) koja ima manje čehast klobuk i stručak, a kada se kuša slina se oboji žuto.

Cortinarius bovinus - created on September 2013 in Poland by Jerzy Opioła

KRAVLJA KOPRENKA

Cortinarius bovinus Fr.

Engleski naziv: Bovine Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan, mesnat, gladak; svijetlosmećkast, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub u mladosti s opnastim i vunastim bijelim do smeđim ostacima ovoja, malo je vodenast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, ispod klobuka valjkast, pun, prema osnovi naglo se širi i postaje trbušast; osnova je bijela, s cimetastosmećkastim vlanima, vrh je svjetliji, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prilično razmaknuti, izrezani uz stručak, slobodni, pomiješani s lamelulama; svijetlosmećkasti do sivkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta, nazubljena, malo valovita.

Spore: Eliptične, bradavičave, 8-11 x 5.5-7 µm; otrusina hrđastosmeđa.

Meso: Spužvasto, pomalo vlaknasto, debelo, bjelkasto do žuto-smećkasto; miris je kiselkast, na fermentirano voće, a okus je malo kiselkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa.

Napomena: Ima vrlo veliku sličnost s toljagastom koprenkom (Cortinarius cliduchus) od koje se bitno razlikuje po bijelom mesu ugodna mirisa i uskim oker-smeđim listićima. Spomenuta slična koprenka ima ljubičaste listiće, a meso vrlo neugodan miris na plin.

Cortinarius brunneus - created in Finland by Petri Roponen

KESTENJASTA KOPRENKA

Cortinarius brunneus (Pers.) Fr.

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po boji.

Engleski naziv: Brown Webcap

Klobuk: 2-9 (10) cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan ili spljošten, jako je ispupčen i mesnat na sredini; po vlažnom vremenu je tamne tamnosmeđe, sivo-smeđe, cimetastosmeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a po suhom vremenu blijedi do oker-žućkaste boje, rub je u mladosti s paučinastim sivkastim ostacima ovoja.

Stručak: 5-9 (11) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, batinast je i proširen prema bazi, prvo je pun pa šupljikav; crvekasto-smeđ do tamnosmeđ, u mladosti prekriven tankim bijelim ovojem, ponekad cik-cak vlaknast poput zmijske kože, s crtastim je ili prstenastim vlaknastim ostatkom zastorka.

Listići: Široki, izmiješani su s lamelulama, stisnuti, karakteristično su visoki, prirasli su na stručak s kukicom; ljubičasto-smeđi do cimetastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavičave, 7.7-12 x 5-7.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Smećkasto, tamnosmeđe ili crvenkasto-smeđe, vlaknasto; miris i okus su na zemlju i na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipični je primjerak skupine Telamonia koja uključuje mnogo koprenki, ima karakteristički suho-vlaknasti klobuk i upadljive bijele ostatke zastorka koji tvore vjenčić koji je iste boje kao i ostaci zastorka na rubu klobuka. Najčešće raste po šumama smreke i ponekad je dosta velikih dimenzija.

BULLIARDOVA KOPRENKA

Cortinarius bulliardii (Pers.) Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Pierre Bulliarda.

Engleski naziv: Hotfoot Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prilično je mesnat, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa kasnije raširen, nije ispupčen na sredini, provodnjen; crvenkasto-smeđ do oker-smeđ, vodenast, u starosti izblijedi, rub je često nepravilno naboran i s crvenkastim ostacima ovoja.

Stručak: 6-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, najprije je zdepast pa kasnije valjkast, baza često završava šiljato, pun, vlaknast; crven do smeđ, na vrhu je ljubičast, a od sredine prema bazi sve crveniji što je i najtipičnija karakteristika ove vrste, na bazi s crvenkastim micelijem.

Listići: Rijetki, nejednako su dugi, široki, kukasto-prirasli; najprije su malo ljubičasto-smeđi, zatim crvenkasto-smeđi, na kraju cimetastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, sitno bradavičave, (7.1) 7.3 - 8.6 (9.7) × (4.3) 4.8 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 8 × 5.1 µm, Qav = 1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetlosmećkasto, u bazi stručka je crvenkasto; miris je kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u tamnijim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je lijepa koprenka sa stručkom plameno-crvene i smećkasto-crvene boje na gornjem dijelu prema klobuku, ako se obrati pozornost na navedene karakteristike stručka teško se može zamijeniti s drugim koprenkama.

MODROLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius caerulescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: caeruleus (lat.) = modar, plavetan, mrkoplavičast, nebeski. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bigfoot Webcap

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je polukuglast pa zatim gotovo otvoren i ispupčen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a s blistavim odsjajem po suhom vremenu, rub je dugo vremena podvrnut, kožica se lako guli; u početku je plavo-ljubičasto-siv, u starosti izblijedi pa postane plavo-siv.

Stručak: 4-6 cm visok, debeo, čvrst, zdepast, kratak, na bazi je naglo i jako zadebljan u obrubljenu bulbu širine do 4 cm; svilenast, nešto je svjetliji od klobuka, sivo-ljubičast, pri vrhu se nalaze dlakavi ostaci nježne ljubičasto-sivkaste koprene, poslije su ostaci koprene žućkasti do svijetlooker boje, bulba je u mladosti bijela, a kasnije žuta do smeđa.

Listići: Široki, prilično su trbušasti, dosta su gusti, tanki; u mladosti su smećkasti, plavkasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su gotovo hrđastosmeđi, izrezani su uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna.

Spore: Bademaste, bradavičave, 8.5-12 x 1.7-6 µm; otrusina je žućkasto-hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, kasnije u stručku svijetloljubičasto pa sivo-ljubičasto, ispod kožice klobuka manje-više žućkasto, u starosti postaje crvenkasto i žuto-smeđe u bazi; miris neugodno zaudara na plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Ne reagira u dodiru s kemijskim reagensima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve i hrasta, u simbiozi s raznim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom tlu; česta je vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da je prilično ukusna vrsta, drugi tvrde da je nejestiva zbog neugodnog mirisa i gorkastog okusa mesa, a treći je opisuju kao otrovnu. Zbog svega navednog smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova lijepa koprenka raste karakteristično u bjelogoričnim šumama. Po boji je slična modra koprenka (Cortinarius cyaneus) koja je s nešto tamnijom, modrom površinom stručka i klobuka. Koprenka Cortinarius depallens je u mladosti blijedo plavo-ljubičasta, ali ubrzo promijeni boju u oker-crvenkastu ili u oker-slamnatožutu. Vrsta Cortinarius dibaphus je vitkija, manja rastom i nije mesnata poput modre koprenke.

Cortinarius refectus - created on October 2019 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

DVOBOJNA KOPRENKA

Cortinarius cagei Melot

Engleski naziv: Bicoloured Webcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen i ispupčen na sredini, površina je vodenasta; ljubičasto-smeđe, kestenjastosmeđe i crvenkasto-smeđe boje po vlažnom vremenu, po suhom vremenu može biti skoro bjelkast do ljubičasto-oker, vremenom dosta izblijedi, rub je prekriven bijelim ovojem.

Stručak: 1-7 (8) cm visok i 0.5-1.3 (1.7) cm debeo, vitak, manje-više je pravilan, sužen je ili gotovo korjenast na bazi; površina je s dosta prolaznim bijelim ovojem, poslije je na vrhu bjelkast, a ostali dio je manje ili više ujednačeno svijetloljubičast, cik-cak poput zmijske kože.

Listići: Prilično su krupni, prirasli ili kratko silaze po stručku, razmaknuti su i široki, izmiješani s lamelulama; najprije su oker-smećkasti, svijetlosmeđi ili narančasto-smeđi, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-9.4 x 5-6.2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, svijetloljubičasto, bijelo je u klobuku i u bazi stručka, a u plavo-ljubičasto u ostalom dijelu stručka, miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, na kiselom tlu obraslom mahovinom, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine Telamonia cimetastosmeđe i ljubičaste boje koje je teško međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. U istoj skupini su vrsta Cortinarius scutulatus, razorna koprenka (Cortinarius evernius), kao i mnoge druge vrste. Neke vrste mirišu po rotkvicama, hrenu, a neke vrste nemaju izražen miris.

LIJEPOOBOJENA KOPRENKA

Cortinarius calochrous (Pers.) Fr.

Etimologija: kalos (gr.) = lijep + chrous (gr.) = boja, ton. Po boji.

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, prvo je konveksan, poslije je otvoren i lagano ulegnut na sredini, gladak, suh, po vlažnom vremenu je sluzav i ljepljiv, svijetložut, žuto-smeđ, oker-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je sitno čehav.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1.2 (1.5) cm debeo, na bazi s obrubljenom bulbom, koja je 2 -2.5 (3) cm široka, bijelo-kremast, svijetložut ili oker-siv, ostaci koprene su okerasto-smeđi do hrđastosmeđi, ostaci ovoja na rubu bulbe su žuto-oker, a prema dnu smećkasti.

Listići: Gusti, prirasli, ljubičasti, zatim su sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, na krajevima usko zaobljene ili šiljaste, površina je prekrivena s izoliranim bradavicama, amiloidne, 9-13 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, bijelo-kremasto; miris nije izražen ili je na zemlju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso ne reagira s 40% otopinom KOH-a, vrlo rijetko postane slabo svijetloružičasto do crvenkasto-smeđe, u klobuku i uz rub bulbe oker-smeđe do smeđe, a u donjoj strani bulbe blijedo-smećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da izaziva gastrointestinalne tegobe pa se smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Po boji je slična koprenka Calonarius insignibulbus, kojoj je meso uz rub donjeg dijela stručka i gornje strane bulbe lagano ljubičasto.

KAMFORNA KOPRENKA

Cortinarius camphoratus (Fr.) Fr.

Etimologija: camphoratus (lat.) = poput kamfora. Po mirisu.

Engleski naziv: Goatcheese Webcap

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, prilično je mesnat, nepravilno vijugav, tupo-konveksan, kožica je suha; vlaknast, skoro bjelkast ili svijetloljubičast do plavkasto-ljubičast, vodenast, izblijedi, poslije je na sredini svijetlosmećkast ili žuto-smeđ.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, skoro je valjkast, batinasto je zadebljan na bazi; jako je vlaknast, blijedoljubičast, prekriven je hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su na stručak; ljubičasti do cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 8.5-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je žuto-smećkasta.

Meso: Izdašno, bjelkasto je do blijedoljubičasto, uglavnom oker pri dnu stručka, s ljubičastim je mrljama, osobito u stručku; jako i neugodno miriše na koze, znojne noge ili truli krumpir, a okus neugodan i odvratan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom postane svijetlorida ili sivo-smeđa; negativno reagira na gvajakol, kiseline, amonijak, srebrni nitrat i sl.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, na vlažnom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem; dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je otrovna i da uzrokuje gastrointestnalne poremećaje. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ovoj gljivi po boji, izgledu, a ponekad i po staništu dosta sliči kozja koprenka (Cortinarius traganus) od koje se razlikuje po mirisu koji ne podsjeća na acetilen, kozja koprenka ima oker boju mesa, s nježnim ljubičastim tonom. Fries svrstava ovu vrstu u rod Inoloma, dok je noviji autori svrstavaju u rod Sericeocybe. Najprepoznatljivija je po mirisu po trulom voću ili kozama, ukratko, užasno zaudara.

Cortinarius caninus - created in Finland by Tapio Kekki

HRĐAVOLISIČJA KOPRENKA

Cortinarius caninus (Fr.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Canine Webcap

Klobuk: 3-10 (14) cm širok, konveksan, gotovo poluloptast, gol, u mladosti sjajan, rub je dugo vremena podvijen; žuto-smeđ, sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, svilenasto-dlakav.

Stručak: 8-12 x 0.8-1.2 cm, batinasto zadebljan na bazi ili bulbozan; urašteno je vlaknast, bjelkast do svijetlosmećkast, samo na vrhu blago ljubičast, često je s dlakavim ostacima ovoja smećkaste boje.

Listići: Široki, dosta su gusti, prirasli; najprije su ružičasto-smećkasti, kasnije ljubičasto-plavkasti ili ljubičasto-smeđi i na kraju cimetastosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, 7.8-10.2 x 5.8-6.8 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, bijelo do svijetlosmećkasto, u starosti posmeđi; miris slatkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je dosta promjenljiva cimetastosmeđa boja na svim dijelovima. Stručak je trajno smećkast i dosta vitak, valjkast, a klobuk je dosta pravilnog oblika i izravnat. Dio je skupine u kojoj je najtipičnija nepravilna koprenka (Cortinarius anomalus).

NABORANI CIGANČEK (CIGANČEK)

Cortinarius caperatus (Pers.) Fr.

Etimologija: caperatus (lat.) = naborano. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: The Gypsy

Klobuk: 3-10 (15) cm širok, mesnat, tvrd, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je ravan ili s uzdignutim rubom; površina je žuto-smeđa, oker-smeđa ili smećkasta, na sredini često crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smećkast i karakteristično posut srebrnasto-bijelim injem ili prašinom, kod mladih je gljiva često raspucan, poslije je redovito raspucan, nepravilno je izbrazdan, osobito na rubu.

Stručak: 6-15 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, pun, tvrd, žilav, na dnu je zadebljan; u mladosti je bjelkast i svilenastog sjaja, poslije svijetlosmećkast, u starosti više-manje požuti, vlaknast; na gornjem dijelu je viseći opnasti i crtasti vjenčić.

Listići: Uz stručak su uži, zaokruženi uz stručak, slobodni, široki, oštrica je nazubljena i valovita; kod mlađih gljiva su kremasti do svijetložućkasti, a kasnije oker ili svijetlosmeđi.

Spore: Bademaste, bradavičave, (10) 10.6 - 12.8 (14.4) × (6.9) 7.2 - 8.2 (8.7) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 11.7 × 7.7 µm, Qav = 1.5; otrusina je oker-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto ili svijetlokremasto, zatim žućkasto i na kraju prljavosmeđe, čvrsto, u starosti vodenasto i mekano; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, dok s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u velikim skupinama najčešće u crnogoričnim šuma, a rjeđe u bjelogoričnim, u simbiozi je s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, uvijek na istom mjestu, voli kiselo i pjeskovito tlo; ima je na Medvednici, Kalniku itd.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva. Nažalost, često je napadnuta crvima. Ne bi je trebalo konzumirati u velikim količinama jer je poznata po tome što često apsorbira radioaktivne izotope cezija iz tla.

Napomena: Klobuk je kod mladih gljiva zatvoren i zalijepljen za stručak. Slična je smrtno otrovnoj crvenkastoj cjepači (Inosperma erubescens) koja je slična u starosti, ali nema vjenčić. Od mladih pupavki se razlikuje po smećkastim listićima i srebrnastobijeloj prašini po površini klobuka.

Cortinarius cinnabarinus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CINOBERASTA KOPRENKA

Cortinarius cinnabarinus Fr.

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Webcap

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, mesnat, prvo je konveksno-ispupčen i s podvrnutim rubom pa se ubrzo raširi, na sredini je uočljivo tupo ispupčen, suh, svilenast i sitno vlaknast pa gladak i sjajan; cinobercrvene do crveno-smeđe boje, vodenast.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, vitak, najčešće je zakrivljen, na bazi je često bulbozan, prvo je pun pa šupljikav; svijetlocrven do crveno-smeđ na žutoj osnovi, cijelo plodno tijelo, čak i ovoj, su lijepe crvene boje, po suhom vremenu i u starosti teži ka kestenjastosmeđom.

Listići: Rijetki, malo su razmaknuti, nejednako su dugi, izrezani su uz stručak, slobodni, nešto su tamnije boje od klobuka, crveno-smeđi, cinobercrveni do tamnocrveni.

Spore: Eliptične, 8-10 x 4.4-5 µm; otrusina je narančasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Meso je vrlo tanko, vlaknasto, svijetle je cinobercrvene boje ili žuto-crvenkasto, u starosti je okerasto; miris je slab na rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Listići i površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno pocrvene poput krvi pa zatim posmeđe

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukve i graba, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i po crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a potvrđeno je i nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Dio je skupine Dermocybe u kojoj se nalazi planinska koprenka (Cortinarius orellanus) od koje mnogo rjeđa vrsta. Razlikuje se po prelijepoj crvenoj boji klobuka i stručka, kao i listića sve do starosti. Crvena boja je mnogo sjajnija nego što to prikazuje slika, osobito klobuka koji je baršunast. Krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) je tamnije crvene boje na svim dijelovima, ali je boja bez sjaja, nije blistava i obično je manjih dimenzija, ima slabašniji stručak. Promjenljivog je oblika i boje i lako se zamijeni s cimetastožutom koprenkom (Cortinarius cinnamomeoluteus) kojoj klobuk ima svjetliju žućkasto-maslinastu nijansu i limunastožuti stručak. Nejestive i otrovne podvrste su cimetastoriđa koprenka (Cortinarius croceus) i dr.

Cortinarius cinnamomeus - created in Norway by Siv Moen

CIMETASTA KOPRENKA

Cortinarius cinnamomeus (L.) Gray

Etimologija: kinnamon (gr.) = cimetasto. Po cimetastoj boji klobuka.

Engleski naziv: Cinnamon Webcap

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, u mladosti konveksno ispupčen, rub je podvrnut, ubrzo se raširi, na sredini uočljivo oštro ispupčen, suh; urašteno vlaknast, žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ, u starosti je žućkasto-maslinastozelen ili smećkasto-maslinastozelen.

Stručak: 4-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, vitak, najčešće je zakrivljen, na bazi je malo zadebljan,najprije je pun pa zatim šupalj; slamnatožućkast, žućkasto-smeđ ili žuto-narančast, pri vrhu je svjetliji; vlaknast.

Listići: Osrednje su gusti, nejednako su dugi, do stručka su izrezani, slobodni; najprije su žućkasti pa zatim narančasto-smećkasti ili cimetastosmeđi, oštrica je svijetložućkasta i manje-više nazubljena.

Spore: U obliku sjemenke jabuke, sitno dekorirane, 6-7 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Meso je vrlo tanko, žućkasto, žućkasto-smeđe ili žućkasto-maslinasto; miriše na rotkvicu, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Listići i površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno postanu crveni poput krvi pa zatim posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim i nešto rjeđe u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, voli smreku i brezu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta. Poznato je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Jako je promjenljivog oblika i izgleda, osobito po hladnom i vlažnom vremenu. Slična je cimetastožuta koprenka (Cortinarius cinnamomeoluteus) kojoj je klobuk svjetlije žućkasto-maslinaste nijanse, a stručak je limunastožut. Sve su joj varijacije nejestive ili otrovne. Sve crvene vrste iz roda Cortinarius su sumnjive kao otrovne (crvenosmeđa koprenka (Cortinarius purpureus), cinoberasta koprenka (Cortinarius cinnabarinus), polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus), krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) i sadrže toksin sličan kao kod planinske koprenke (Cortinarius orellanus).

Cortinarius claricolor - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BLISTAVA KOPRENKA

Cortinarius claricolor (Fr.) Fr.

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + color (lat.) = boja. Po sjajnoj boji.

Engleski naziv: Bright Webcap

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, kompaktan, prvo je okruglast pa spljošten, gol, sjajan i suh; često čehast, žut, osobito na rubu, sredina je riđe boje, kada se gljiva razvije rub je naboran i u mladosti je prekriven ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 6.5-14 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, pun, robustan, batinast, s bijelim je koncentrično postavljenim čehicama, na kraju je gladak.

Listići: Skoro su prirasli na stručak, gusti; prvo su bjelkasto-blijedi pa oker i smećkasti ili rđasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, 8-9.5 x 4-4.5 µm.

Meso: Čvrsto, tvrdo, bijelo, često je okerasto u stručku; miriše neugodno na znojne noge, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na tku obraslom mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Postoji 5 varijacija ove vrste. Prepoznatljiva je po karakterističnoj žuto-okerastoj boji, po bjelkastom rubu klobuka (od ostataka ovoja) i po dosta uočljivoj dekoraciji stručka koji je skoro valjkastog oblika, na stručku se nalaze brojni prividni vjenčići koji u starosti postanu okerasti. Obična koprenka (Cortinarius trivialis) jače je dekorirana, dobre je kvalitete, a debelonožna koprenka (Cortinarius praestans) ima naboran rub klobuka. Vrste Cortinarius papulosus, Cortinarius vitellinopes, Cortinarius olidus i toljagasta koprenka (Cortinarius cliduchus) se ne smatraju jestivim vrstama, na prerezu su neugodnog mirisa. Pripaziti da se ne zamijeni s pečurkama.

Cortinarius collinitus - created in Finland by Jukka Hietalahti

MODRONOGA KOPRENKA

Cortinarius collinitus (Sowerby) Gray

Etimologija: collinitus (lat.) = zamazan, ljepljiv. Po ljepljivoj površini.

Engleski naziv: Blue-Girdled Webcap

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, isprva je zvonoliko stožast pa se poslije rastvori i tupo ispupči na sredini; žuto-smeđe do narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, površina je glatka i vrlo sluzava.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 0.7-2 (2.2) cm debeo, razmjerno je dugačak i valjkast, čvrst, dolje je uži i zakrivljen; bjelkasto-ljubičast, bijel na vrhu, prekriven čehastim ostacima bijele sluzave koprene.

Listići: Prirasli su na stručak, gusti, kod mladih gljiva su nejednakomjerno prekriveni ostacima sluzave bijele koprene; najprije su bjelkasti pa poslije smećkasti, u starosti tamniji i vijugavi.

Spore: Eliptične, limunaste ili bademaste, bradavičave, 12-16.5 x 6.5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto do kremasto-sivkasto, blijedoljubičasto u stručku i smećkasto na bazi stručka, čvrsto; mirisa nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama i u krugovima, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, često ispod smreke i bora, samo na kiselom tlu prekrivenom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je naborana koprenka (Cortinarius elatior), te obična koprenka (Cortinarius trivialis) sa svijetlim oker-žutim sluzavim klobukom i isto tako sluzavim žutim stručkom koji je u gornjem dijelu bijel, te sa sivim listićima koji poslije postanu cimetastosmeđi. Jestiva je vrsta.

CIMETASTORIĐA KOPRENKA

Cortinarius croceus (Schaeff.) Gray

Etimologija: croceus (lat.) = boje šafrana (Crocus sativus), šafranasto-žuto. Po žutoj boji listića.

Engleski naziv: Saffron Webcap

Klobuk: 1-5 (9) cm širok, konveksan i s ispupčenom sredinom pa se otvori, manje-više se nepravilno rastegne; žuto-smeđ i crvenkasto-smeđ, rub je drugačije žute boje, sitno čehast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 0.4-1.2 (1.4) cm debeo, valjkast, pravilan je ili zakrivljen, ubrzo je šupalj; žućkast ili žuto-maslinast, samo je na bazi žućkasto-crvenkastog tona.

Listići: Lijepe su žute boje, u starosti žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, nisu gusti.

Spore: Eliptične, 6.5-9 x 4.5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto do žuto-maslinasto, tamnije pri dnu stručka; miris je slab na rotkvice ili jod, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim, a rjeđe u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, često na višim nadmorskim visinama. Primjerke na slici snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta. Prijavljeno je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Ova vrsta je najprepoznatljivija po žutom rubu klobuka, po žutim listićima i stručku, rjeđe je maslinastog tona kao kod narančastorubne koprenke (Cortinarius malicorius).

Cortinarius duracinus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

TVRDOKORNA KOPRENKA

Cortinarius duracinus Fr.

Engleski naziv: Rigid Webcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan ili je poprilično nepravilan, oštro je ispupčen na sredini; žuto-smeđ, crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-12 cm visok i 3-8 mm debeo, žilave je konzistencije, valjkasto-duguljast, više-manje zadebljan na bazi koja je korjenasto produžena; bjelkast ili svijetložućkast, vodenasto prošaran, s ostacima ovoja koji nije uvijek prisutan.

Listići: Gusti, nekad su razmaknuti, prirasli su na stručak; žuto-smeđi do cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.8-9.2 x 5.1-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Isprva je bjelkasto do svijetlosmećkasto, kasnije je oker, vlaknasto; miris je neugodan na plijesan, a okus je gorak i opor.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često po nekoliko primjeraka zajedno, u svim vrstama šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, češće u crnogoričnim šumama, voli toplinu, češća je u mediteranskim područjima na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: S karakterističnim je vrlo izduženim stručkom koji je jasno produžen i ukopan u zemlji poput korijena.

NABORANA KOPRENKA

Cortinarius elatior Fr.

Etimologija: elatus (lat.) = uzvišen, visok, visoko, vitak. Po visokom rastu i sličnosti s drugim vrstama.

Engleski naziv: Tall Webcap

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa otvoren i tupo ispupčen, nekad je izvrnut, tipično je zrakasto narebran od ruba skoro do sredine, površina je mazava i sjajna; dosta je promjenljive boje, slamnatožućkasto-okerast, oker-smeđ, maslinasto-smeđ ili tamnoljubičasto-smeđ, malo je tamniji na sredini; rub poslije postane valovit.

Stručak: 6-14 cm visok, vitak, vretenast je ili malo korjenast i duboko ukopan u tlu, šupalj, po vlažnom vremenu je mazav; vlaknast, s čehastim je pojasom na dnu, bjelkast je ili lagano ljubičast ili sivkast, ispod klobuka je uzdužno narebran.

Listići: Osrednje su gusti, široki, međusobno su spojeni sa žilicama, prirasli. često izgledaju kao slobodni; oker-smećkasti do hrđastosmeđi, oštrica je nepravilno nazubljena i ostaje bjelkasta.

Spore: Bademaste, sitno hrapave, (11.5) 11.8 - 14.2 (15.9) × (4.2) 6.2 - 7.6 (8.5) µm, Q = (1.7) 1.74 - 2 (2.8), N = 120, Me = 12.8 × 6.8 µm, Qav = 1.9; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Mekano, krhko, bjelkasto do okerasto-smećkasto, nešto je deblje samo na spoju stručka i klobuka; miriše na med, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, brezom ili hrastom, po ravničarskim područjima, te po suhim šumskim livadama. Primjerke na drugoj i trećoj slici snimio je Danijel Mulc, krajem rujna, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a primjerak na ostalim slikama snimljen je početkom listopada na lokalitetu Dubravica u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po ljubičasto nahukanom stručku, cimetastosmeđim listićima, te dosta dugo crtastom rubu klobuka. Podsjeća na modronogu koprenku (Cortinarius collinitus), ali ona raste po crnogoričnim šumama i nikada nema tako naboran klobuk. Slična je i lažnoljubičasta koprenka (Cortinarius pseudosalor), ali ona ima rijetke svijetle listiće i rub klobuka nikada nije narebran, već je gladak i dugo vremena podvrnut.

Cortinarius emollitus - created in Spain by Luis García Bona

MLITAVA KOPRENKA

Cortinarius emollitus Fr.

Etimologija: emollitus (lat.) = meko. Po mekanoj konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Biting Webcap

Klobuk: 2-5 (9) cm širok, polukuglast pa raširen, široko je ispupčen na sredini; žuto-smećkast, sivkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, sitno vlaknast, osnova je bjelkasta ili sivkasta, po vlažnom vremenu je mazav i nešto intenzivnije smeđe boje na sredini, mesnat, rub je nešto svjetliji, tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, gotovo je valjkast i batinast, također je vretenasto-zadebljan na bazi, nešto korjenast, šupljikav je pa šupalj; bjelkast, sa žuto-smeđim ovojem, vlaknast, ponekad je slamnatožut po vlažnom vremenu.

Listići: Široki, razmaknuti, prirasli uz stručak, izmiješani su s lamelulama, rijetko povezani poprečnim žilicama na bazi; najprije su svijetlosmećkasti ili okerasti, a u starosti su rđastosmećkasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 5-7 x 4-5 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, uz rub stručka i u klobuku žućkasto, u mladosti čvrsto, a u starosti mekano; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećeme, obično bukvom, a rjeđe smrekom, jelom i boom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dosta je vrsta iz skupine Myxacium osrednje veličine i koje nemaju vitak izgled zbog zadebljanog stručka. Ističe se po obliku klobuka koji je uglavnom dosta širok, a kožica po suhom vremenu postane sjajna i blistava.

Cortinarius europaeus - created in Spain by Luis García Bona

EUROPSKA KOPRENKA

Cortinarius europaeus (M.M.Moser) Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije konveksan pa raširen, mesnat, kožica se lako guli, mazav, sjajan i gladak; rub pravilan, poslije malo valovit s ostacima koprene; bjelkast do blijedo ilovačasto-smeđ, na kraju smećkast i narančasto nahuknut.

Stručak: 4-6.5 cm visok, bijel, pun, čvrst, robustan, prema bazi smećkast, u početku zadebljan, poslije izdužen i čak korjenasto produžen, koprena bijela, a poslije smećkasta od spora.

Listići: Gusti, s brojnim lamelulama, prirasli; najprije blijedi, poslije ilovačastosmeđi, na kraju smećkasti.

Spore: Eliptične, 10-12 x 6-7 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bijelo, debelo, na presjeku poprimi smeđo-crvenkastu boju; miris je slab, a okus slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Europska koprenka je jedan oblik koprenke Cortinarius albidus, koja u početku ima bjelkast klobuk, poslije postane vlaknasto urašten, oker-smeđ ili narančasto nahuknut. Bliska je i koprenka Cortinarius rapaceus, koja je bijela poput bjelokosti i mjestimice oker-smeđe pjegasta, a osnova stručka je gomoljasta. Njezina jestivost nije sasvim utvrđena.

Cortinarius evernius - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

RAZORNA KOPRENKA

Cortinarius evernius (Fr.) Fr.

Engleski naziv: Silky Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije je stožasto-zvonolik pa otvoren i šiljato ispupčen na sredini, radijalano se raspucava, gladak; smeđo-ljubičast i ciglastosmeđe nahukan, vodenast, po suhom vremenu blijedi prema sivkastoj ili sivo-žutoj boji, baršunasto-vlaknast, rub je često svilenasto-vlaknast.

Stručak: Valjkast, dosta je nepravilan, često je korjenasto produžen; ljubičast, s bijelim je ovojem izraženim u obliku prstenastog pojasa.

Listići: Razmaknuti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je svjetlija i nazubljena; smećkasti, ljubičasti ili sivo-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, dosta nepravilne, blago su bradavičave, 9-11.3 x 5-6.3 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U stručku je ljubičasto, a u klobuku je smećkasto, u starosti pocrni; miris nije izražen ili lagano miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima bogatim tresetnom mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po kontrastu između smećkaste boje klobuka i listića koja je u kontrastu s ljubičastom bojom stručka s ostacima bijelog ovoja. Najsličnija je dvobojna koprenka (Cortinarius cagei) koja u ranoj mladosti ima ljubičastu boju klobuka i listića, slična je i tamna koprenka (Cortinarius torvus).

Cortinarius flexipes - created in Finland by Tapio Kekki

KRISTALNA KOPRENKA

Cortinarius flexipes (Pers.) Fr.

Etimologija: Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pelargonium Webcap

Klobuk: 1-7 (9) cm širok; konveksan je i zvonolik sa skoro šiljatom grbicom na sredini; ispupčeni dio je karakteristično crveno-smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ sve do ruba koji je nešto svjetliji, kod razvijenih je gljiva prekriven bradavičavim čehastim ostacima bijelog ovoja koji se mogu ukloniti.

Stručak: 2-7 (10) cm visok i 2-7 (8) mm debeo, šupalj, smećkast, tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, površina je prekrivena bijelim čehicama koje su rjeđe na vrhu, s prolaznim je prstenastim pojasom.

Listići: Svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi, ponekad s ljubičastim odsjajem, oštrica je svjetlija, prirasli.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 6.7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je smeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je debljine do 3 mm, kremasto-smećkasto, smećkasto do tamnosmeđe; nježno miriše na lišće pelargonije, a okus je srednje do blago gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na terenima bogatim mahovinom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je dio autora navodi kao otrovnu ili sumnjivu kao otrovnu.

Napomena: Dio je skupine malih Telamonia, stručak je dekoriran bijelim pahuljama i ima smeđi klobuk. Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta. Po boji i dekoraciji je slična tamnoglava plavulja (Hebeloma mesophaeum) (klobuk je smeđ na sredini, a rub je dekoriran). Od navedene vrste razlikuje se po karakterističnom mirisu po lišću pelargonije.

Cortinarius fulmineus - created in Spain by Luis García Bona

LISIČJA KOPRENKA

Cortinarius fulmineus Fr.

Klobuk: 5-12 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa raširen, po vlažnom vremenu slinav i mazav, gladak; zlatno-žut, poslije sve više narančasto-žut, sredina narančasto-smeđe pjegava, rub je dugo podvijen i ostane zlatnožut.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, baza je gomoljasto zadebljana i obrubljena, lomljiv, pun, po dužini vlaknast od koprene, žut, micelij je također žut.

Listići: Prirasli, oštrica poslije sitno pilasta; u početku su svijetložuti, zatim narančasto-žuti i u starosti narančasto-smeđi.

Spore: Eliptične, limunaste, bradavičave, 9-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Žuto u klobuku i stručku, vlaknasto, lomljivo; miris je neodređen, slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Općenito vrijedi pravilo da su sve koprenke sa žutim mesom otrovne.

Napomena: Slična otmjena koprenka (Cortinarius elegantior) ima bjelkasto do krem-žuto meso i raste u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele.

Cortinarius fulvescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PRUGASTA KOPRENKA

Cortinarius fulvescens Fr.

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u početku konično-konveksno-zvonolik, zatim otvoren i manje-više šiljasto ispupčen, vodenast, po suhom vremenu sjajan, gladak, radijalno tamnije pjegast; oker-smećkast, crvenkasto-smeđ ili hrđastosmeđ, rub je tanak i malo narebran.

Stručak: 3-8 cm visok, prilično tanak, zakrivljen, valjkast, šupalj, sjajan; najprije bjelkast, kasnije svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, s rijetkim ostacima ovoja, baza je maljava od micelija.

Listići: Nisu gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli sa zupcem; žuto-smeđi, narančasto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, s vrlo gustim sitnim bradavicama, 6.3-7.8 x 4.1-5.1 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, smeđe do crvenkasto-smeđe boje, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, po močvarama, voli mjesta bogata mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Često nije jednostavno odrediti vrstu između brojnih sličnih koprenki. U tom slučaju, mikroskopska su obilježja najvažnija za determinaciju. Ipak, uz druga obilježja, valja obratiti pažnju na tanki, dugi i šuplji stručak, koji je prema osnovi sve svjetliji i dijelom završava gotovo bijel.

Cortinarius gentilis - created in Finland by Tapio Kekki

SRODNA KOPRENKA

Cortinarius gentilis (Fr.) Fr.

Etimologija: gentilis (lat.) = pripadnik obitelji, nacionalnost. Po tipičnom izgledu vrsta iz ovog roda.

Engleski naziv: Conifer Webcap

Klobuk: 2-4 (5.5) cm širok, slabo mesnat, najprije je stožast pa raširen, a na kraju šiljato-ispupčen na sredini; žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, dosta je vodenast, po suhom vremenu je žućkast, u starosti se raspucava i postaje još žućkastiji, rub je svjetliji, sitno čehavo-baršunast, kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 2.5-6 (8) cm visok i 2-5 (8) mm debeo, vitak, tanak je i valjkast, krut, šupljikav; nešto je svjetliji od klobuka, žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, ostaci ovoja su žućkasti i izraženi u obliku prstenaste zone ili je cik-cak poput zmijske kože.

Listići: Široki, dosta su razmaknuti, izmiješani s lamelulama, prirasli su na stručak; na početku su žuto-smećkasti, a kasnije narančasto-smeđi ili hrđastosmeđi, ponekad su maslinasto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, bradavičave, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žuto-smeđa do maslinasto-smeđa, kasnije je hrđastosmeđa.

Meso: U svim djelovima je iste žive žute do žuto-smećkaste boje; miris slabo izražen, malo na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na terenima bogatim mahovinom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta, a po određenim informacijama ne bi trebala sadržavati toksin orelanin koji uništava bubrege. Poznato je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Pripada skupini malih koprenki koje rastu po bjelogoričnim šumama na kiselijem tlu i terenu obraslom mahovinom.

Cortinarius helvolus - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

ŽUĆKASTA KOPRENKA

Cortinarius helvolus (Bull.) Fr.

Etimologija: helvus (lat.) = žućkasto. Po boji.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, dosta je mesnat, stožast je i zvonolik, tupo ispupčen na sredini, gladak, vodenast; žuto-smeđ ili crveno-smeđ, malo je tamniji na sredini, radijalno vlaknast, vodenast, rub se često raspucava.

Stručak: 5-10 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, skoro uvijek je ravan, ponekad je malo zadebljan na bazi; boje je klobuka, s bijelom je prstenastom koprenom čiji se ostaci u tragovima nalaze na rubu klobuka.

Listići: Prilično su krupni i razmaknuti, izrezani su uz stručak, žuto-smeđi, u starosti hrđastosmeđi.

Spore: Normalno do široko eliptične, 7.5-9 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetlooker, djelomično bjelkasto, u klobuku oker, u stručku tamnije smeđe boje; miris je ugodan, a okus malo bljutav na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta je prepoznatljiva po prstenastoj kopreni koja nije višestruka i teži ka žućkasto-smeđoj boji.

Cortinarius hercynicus - created on October 2022 in Huesca, Spain by Ibai Olariaga

CRNOGORIČNA KOPRENKA

Cortinarius hercynicus (Pers.) M.M.Moser

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, sitno baršunasto-čehast, mesnat; plavo-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, rub je podvijen i svjetliji.

Stručak: Robustan, jako zadebljan na bazi, po cijeloj dužini vlaknast, u mladih plodnih tijela zmijoliko išaran; ljubičast, kasnije tamnoljubičast, malo je svjetliji od klobuka, zadebljana je baza svijetloljubičasto maljava od micelija.

Listići: Rijetki, nisu jednako dugi, prirasli sa zupcem; ljubičasti, kasnije hrđastosmeđi od praha spora.

Spore: Kuglaste, 12-15 x 7-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, ljubičasto mramorasto, djelomično bjelkasto; vrlo jako miriše na cedrovo drvo, a okus je na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i borom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Makroskopski je vrlo slična ljubičastoj koprenki (Cortinarius violaceus). Međutim, ona raste samo u bjelogoričnim šumama (hrast, breza), a crnogorična koprenka kao simbionit samo u crnogoričnim šumama. Mikroskopiranjem je vidljivo da ljubičasta koprenka ima duguljasto eliptične spore (13-16 x 7-8 µm), a crnogorična koprenka okruglaste i nešto manje spore. Ostala su obilježja gotovo jednaka.

JELENOVA KOPRENKA

Cortinarius hinnuleus Fr.

Etimologija: hinnuleus (lat.) = jelenski. Po smeđo-riđoj boji ili jelenjem krznu, odnosno sliči boji jelenjeg krzna.

Engleski naziv: Earthy Webcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonoliko-stožast pa raširen i ispupčen na sredini, često s izvrnutim, valovitim i resastim rubom od ostataka bijelog ovoja; žuto-smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, često bjelkasto vlaknast, po suhom vremenu je žuto-smeđ i s tipičnim hrđastosmeđim mrljama.

Stručak: 1-3.5 (4) cm visok i 4-9 (11) mm debeo, prvo je pun pa šupalj, izdužen, valjkast, vlaknast, s dosta je uočljivim ostacima bijelog zastorka u obliku prstenka, nešto je tamniji od klobuka, krem, kremasto-smeđ, osnova je smeđa, bjelkast na bazi.

Listići: Razmaknuti, nejednako su dugi i dosta široki, zaokruženo-prirasli uz stručak, a u starosti se lagano spuštaju po stručku; u mladosti su žuto-smeđi do svijetlosmeđi, a u starosti hrđastosmeđi

Spore: Eliptične ili bademaste, sa šiljatim bradavicama, (7.1) 7.6 - 9.5 (10.5) × (4.6) 5.2 - 6.3 (7.1) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 8.6 × 5.8 µm, Qav = 1.5; otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Kremasto do žućkasto-smeđe, smeđe mramorirano u gornjoj trećini stručka, vlaknasto; jako i karakteristično neugodno miriše na zemlju i plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom lagano postaje zelenkasto, dok kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, topolom i hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Neki autori je svrstavaju u jestive vrste, međutim teško da se može koristiti za tu svrhu jer je dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Koprenka je prljavokestenjaste boje, dosta je neuglednog izgleda i zbog veličine nije interesantna vrsta. Nije je jednostavno identificirati zbog mnoštva sličnih vrsta. Najprepoznatljivija je po ovoju u obliku koprene koji podsjeća na vjenčić, a koji zaostane na stručku, meso je kestenjaste boje, listići su dosta razmaknuti, svijetlije je ili tamnije cimetaste boje, klobuk je dosta vijugav, slabo je mesnat i skoro uvijek ispupčen, dosta neugodno miriše na zemlju. Treba imati jako mnogo iskustva kako bi se ova vrsta sa sigurnošću identificirala. Slična je bambijeva koprenka (Cortinarius hinnuloides) koja ima zvonoliki i crnkasto-prošarani klobuk, meso vrlo jako i ugodno miriše na cvijet naranče, te raste po crnogoričnim šumama.

Cortinarius humicola - created on October 2021 in Voens, St Blaise, Switzerland by Nicolas Schwab

HUMUSNA KOPRENKA

Cortinarius humicola (Quél.) Maire

Etimologija: humus (lat.) = pod, zemlja + colo (lat.) = odijelo, kuća. Po staništu na zemlji.

Engleski naziv: Golden Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, stožast pa sa šiljatom grbicom na sredini; lijepe je zlatnožute, zlatnožuto-oker ili svijetlosmeđe boje, prekriven je rijetkim crvenkasto-smeđim čehama.

Stručak: Vitak, bjelkast, žućkast, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, na donje 2/3 je prekriven žuto-smeđim do narančasto-smeđim čehama, dosta je upadljivo i gusto maljav, vrh je bjelkast i gladak, na bazi je sužen, skoro korjenast i često zakrivljen.

Listići: Prirasli ili se spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasti do žućkasto-oker, a na kraju su hrđastosmeđi.

Spore: Skoro eliptične, jako bradavičave, 8-10 x 5.4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, poslije sa svijetlonarančastom nijansom, u donjem dijelu stručka je žuto-smeđe do hrđastosmeđe; miriše lagano na hren, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, brezom i lipom, voli više nadmorske visine; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Opisana je vrsta jedna od najprepoznatljivijih koprenki, ima upadljivu dekoraciju na klobuku i stručku koja podsjeća na hrapavu ljuskavicu (Pholiota squarrosa). Klobuk je uvijek sa šiljatom grbicom.

Cortinarius hydrotelamonioides - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

VLAKNASTA KOPRENKA

Cortinarius hydrotelamonioides Rob.Henry

Klobuk: 3-5 (8) cm širok, u početku konveksan i nikad raširen, u sredini ispupčen, grbav, ispucan; rub ostaje dugo vremena podvijen i bjelkast; oker, narančasto-smeđ, crveno-smeđ i sivo-smeđe nahukan, na sredini tamnosmeđe pjegav.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, vrlo karakteristično vretenast, na sredini debelo trbušast, završava korjenasto, pun, kratak, vlaknast; bjelkast, osnova bijelo maljava od micelija.

Listići: Vrlo široki, rijetki, prirasli; oker pa oker-smeđi.

Spore: Eliptične, bradavičave, 8.5-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U klobuku vrlo tanko, stručak se za klobuk drži poput gljiva iz roda smrčkovica (Verpa), bjelkasto-oker; miris nije izražen, okus blag.

Kemijske reakcije: Meso sa srebrnim nitritom postane grimiznocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, smreke i graba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema boji i obliku smeđe pjegavog klobuka uvelike podsjeća na jelenovu koprenku (Cortinarius hinnuleus). Međutim, busenast i gotovo prizemljen rast, debelo trbušasto zadebljanje sredine stručka i korjenasto produžena osnova stručka vrlo jasno određuje vrstu.

SKRHANA KOPRENKA

Cortinarius infractus (Pers.) Fr.

Etimologija: infractus (lat.) = razbijeno, slomljeno, izgravirano. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Bitter Webcap

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, mesnat, poluloptasto-raširen ili nekad lagano ispupčen na sredini, malo je ljepljiv i mazav po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu; žuto-zelenkast, maslinasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ; rub je vlaknasto-pahuljast, izlomljen, tanak, prvo je malo podvijen pa izravnat i nepravilan.

Stručak: 4-6 (22) cm visok i 1-6 (8) cm debeo, valjkast, sa zadebljanom je bazom (nekad je i sužen na bazi), na kraju je šupalj; bjelkast do smeđ s ljubičastim odsjajem, dosta je izražena maslinasto-smeđa koprena.

Listići: Prilično su gusti, izrezani uz stručak, slobodni, tamnosmeđi.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 6.5-10 x 5.6-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Blijedo je ili lagano sivo-smećkasto; okus je dosta gorak, miris nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma i po parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u travi, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog izrazite gorčine mesa, koju uzrokuje alkaloid infraktopikrin, a sadrži i neprobavljivi enzim acetilkolinesterazu.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po karakteristično gorkom okusu mesa odmah nakon kušanja. Dosta je promjenljive boje, može biti bilo koje boje od smeđe do sive, a često je tamnozelenkasta.

CRNOVLAKNASTA KOPRENKA

Cortinarius melanotus Kalchbr.

Etimologija: melas (gr.) = crno. Po crnim vlakancima.

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osnova je smećkasta, rub je nešto svjetliji, kožica je sve do ruba prošarana grubim crno-maslinastim zrnatim čehicama.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, zadebljan na bazi, malo vretenast, bjelkast, s jedva uočljivim prstenastim pojasom, površina je gusto prekrvena smećkastim čehicama.

Listići: Najprije su maslinastozeleni ili žućkasto-smećkasti, u starosti su smeđo-maslinasti zaokruženi uz stručak, prirasli.

Spore: Kuglaste, bradavičave do bodljikave, 6-8 x 4.7-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, zeleno-žuto, maslinasto-žuto, žuto-smeđe, djelomično bjelkasto mramorirano, meso na rubu baze stručka često maslinasto-crvenkasto do maslinasto-smeđe, tamnomaslinasto u klobuku, vlaknasto; karakteristično miriše na plijesan i na peršin, a okus je slab na plijesan i zemlju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalcijevim karbonatom postane kestenjastosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Većina je autora smatra vrlo sumnjivom pa se nikako ne smije konzumirati. Slučajevi trovanja još nisu poznati. Izuzetno je rijetka vrsta zbog čega su njezini sastojci još uvijek nepoznati.

Napomena: Moser ovu vrstu uvrštava u podrod Leprocybe, kožica je s flouroscentnim maslinastozelenim pigmentom. Od sličnih vrsta se razlikuje po posebnom izgledu stručka, po prisutnosti čehica po klobuku i po tome što ne miriše na rotkvice, već definitivno na peršin. Slične vrste su vunena koprenka (Cortinarius cotoneus), zelenkasta koprenka (Cortinarius venetus) i Cortinarius betuletorum koja je izraženije zelene boje.

MUKOZNA KOPRENKA

Cortinarius mucosus (Bull.) J.Kickx f.

Etimologija: mucosus (lat.) = ljepljiv, sluzav. Po mazavoj površini klobuka i stručka.

Engleski naziv: Orange Webcap

Klobuk: 5-14 (16) cm širok, konveksan je do otvoren i s dugo podvijenim rubom, površina je manje-više sluzava i mazava, za vlažna vremena je često pokriven sa sluzi, ali je ponekad suh i sjajan; promjenljive je boje, žuto-oker, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili crveno-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je nešto svjetliji.

Stručak: Kratak je i zdepast, rjeđe je slabašan i vitak, valjkast je ili zadebljan na bazi, na donjem dijelu je sužen i zakrivljen; bijel do svijetložut, na gornjoj trećini se nalazi prilično postojana bijela koprena koja je kod razvijenih gljiva hrđastosmeđa od poispadalih zrelih spora, a na donje 2/3 je sluzav i smećkast na bazi.

Listići: Kod mladih gljive su žućkasti, zatim okerasti, a poslije postanu crvenkasto-smeđi, nisu gusti, uski, prirasli su uz stručak, s prozirnom su sluzavom koprenom.

Spore: Eliptične, limunaste, površina je dekorirana žilicama, 12-18 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, kremasto ili svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, masovno zajedno s cigančekom (Cortinarius caperatus), u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom ili borom, voli kiselo i pjeskovito tlo; u našim krajevima je veoma česta vrsta. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali joj okus nije toliko privlačan. Voli apsorbirati živu pa je zato uvijek jako kontaminirana teškim metalima.

Napomena: Najprepoznatljivija je po površini klobuka koji je uglavnom jako mazav, karakteristična je i po smeđo-crvenkastoj boji klobuka bez ljubičastih nijansi i svijetlosmeđim listićima koji poslije postanu hrđastosmeđi. Slična je vrsta Cortinarius mucifluus koja ima oker-smeđi klobuk sa sitno naboranim rubom, a u mladosti je s ljubičastom nijansom.

Cortinarius nebularis - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

MAGLASTA KOPRENKA

Cortinarius nebularis Moënne-Locc. & Reumaux

Klobuk: 5-10 cm širok, u početku okruglasto-konveksan, poslije proširen, tvrd, jako mesnat, samo po vlažnom vremenu mazav, inače suh, rub je dugo vremena podvijen; sivočađav ili oker.

Stručak: Visok 5-8 cm, tvrd, kratak, mesnat, pun, vlaknast, u početku na osnovi nakaradno zadebljan, poslije gotovo izdužen, gotovo vretenast; pri vrhu svijetloljubičast, prema osnovi bjelkasto-oker, pri vrhu nježna koprena oker boje.

Listići: Gusti, uski; bjelkasto-krem, poslije oker.

Spore: Eliptične, 9.5-11.5 x 6-6.5 µm.

Meso: Bjelkasto, kompaktno, ispod kožice klobuka slabo ljubičasto, a u stručku oker; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uz rubove bjelogoričnih šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Pojedini autori opisanu vrstu poistovjećuju s modroljubičastom koprenkom (Cortinarius caerulescens), odnosno s njezinom varijacijom Cortinarius depallens. Međutim, opisana vrsta nikada nema listiće ljubičaste već su bjelkasto-oker boje.

TUPA KOPRENKA

Cortinarius obtusus (Fr.) Fr.

Etimologija: obtusus (lat.) = tup, zaobljen, nema oštar vrh. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blunt Webcap

Klobuk: 1-5 cm širok, oštro stožasto ispupčen, vodenast, oker-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ po vlažnom vremenu, a žućkasto-smeđ po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, bjelkast je od ostataka ovoja, skoro je opnast, po vlažnom je vremenu narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, vretenast, ubrzo je šupalj, ispresavijan, sužen je na bazi ili je ponekad trbušast i stisnut, crtasto vlaknast, bjelkast ili slamnatožut, kasnije je žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Nisu gusti, široki, trbušasti, prirasli, najprije su žuto-smeđi, zatim su narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 7-9 x 5-5.5 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do žućkasto, brzo posmeđi u sredini klobuka i stručka i postane crvenkasto-smeđe; miris upadljivo podsjeća na jod ili ponekad malo na rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s fenolanilinom reagira pozitivno.

Stanište: Raste u jesen, skupno, a ponekad i busenasto, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, borom ili jelom, voli travnato tlo. Slike je snimila Helena Petrić, 14.12.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po karakterističnom mirisu, oštrom i okerastom klobuku po suhom vremenu, a koji je po vlažnom vremenu hrđastosmeđ i narebran.

PLANINSKA KOPRENKA

Cortinarius orellanus Fr.

Etimologija: Bixia orellana = vrsta grmlja ili stabla iz tropskih krajeva Srednje i Južne Amerike, koja je poznata po jarko crvenoj boji (annatto), koja se dobiva iz njezinoga voća, a ova se boja koristi se za proizvodnju ruževa za usne, sapuna i dr. Indijanci iz tropske Amerike koristili su ovu boju za bojenje kože, a nazivali su je uruku. Takvu skupinu indijanaca naslikao je Francisco de Orellana 1541., na svojem putovanju kroz Južnu Ameriku i kasnije je biljka nazvana po njemu. Po boji.

Engleski naziv: Fool's Webcap

Klobuk: 3-8.5 cm širok, prvo je polukuglast ili stožasto konveksan pa otvoren i tupo ispupčen, često izvrnut i valovitog ruba koji je uvijek nepravilno ispucan, suh; smeđ s ružičastom nijansom ili žuto-crvenkast, sa sitnim baršunastim čehicama smeđo-crvenkaste boje.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1.2 cm, debeo valjkast, ponekad je uvijen po osi ili je rjeđe stisnut, pun, često je tanji prema bazi, gladak, kasnije je valovit; prljavožut je ili rđasto-crvenkast; u mladosti je sa žutom koprenom koja se kasnije izgubi.

Listići: Rijetki, osrednje su široki, kod mladih gljiva su zaokruženi uz stručak, a kasnije kao da se spuštaju niz stručak što osobito dolazi do izražaja ako se rub klobuka izvrne nagore; crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, bademaste, sitno bradavičave, 8.5-12.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žuto je i riđe, ispod kožice klobuka je rđasto; miriše na repu ili rotkvice, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, dok s fenolom postane lagano ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, lijeske, hrasta, kestena, a rjeđe po crnogoričnim šumama smreke i jele, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najviše voli pjeskovito i vapnenasto tlo. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Spada u najpodmuklije gljive i uzrokuje orelaninski sindrom trovanja. Sličan je cijeli niz uglavnom otrovnih vrsta iz roda Dermocybe. Slična je smrtno otrovna hrastova koprenka (Cortinarius rubellus) koja raste samo na kiselim tlima po crnogoričnim šumama. Pri probi se ne smije progutati niti komadić.

Cortinarius pholideus - created in Finland by Tuuli Laine

ČEHASTA KOPRENKA

Cortinarius pholideus (Lilj.) Fr.

Etimologija: pholis (lat.) = čeha, ljuska. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Scaly Webcap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, nije mesnat, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa se kasnije raširi, gotovo uvijek je prilično upadljivo ispupčen, suh, lomljiv; svijetlosmeđ do oker-smeđ, s crvenkastim ili tamnosmeđim čehicama na svjetlijoj osnovi, dekoracija je najgušća na sredini, rub je valovit.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, valjkast, batinast, na bazi je malo zadebljan, prvo je pun pa šupljikav i na kraju šupalj; u mladosti je bjelkast ili blijedoljubičast, obrastao je u smeđe stršeće čehice koje poslije postanu crnkaste, ponekad su cik-cak raspoređene poput zmijske kože, na mjestu završetka čehica formira se prolazan prstenak.

Listići: Prilično su gusti, široki, do stručka su izrezani ili prirasli; u mladosti su krem-sivkasti, svijetlosmećkasti ili svijetloljubičasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi do hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, lagano hrapave i bradavičave, 5.8-9.2 x 3.8-6.1 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Kremasto do oker-smeđe, u mladosti je na vrhu stručka i u klobuku uz listiće bjelkasto-ljubičasto, kasnije ljubičasto-smeđe, mjestimično je vodenasto; miris je slab na peršin, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po tresetištima u mahovini, te na vlažnom i kiselom tlu u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s brezom i topolom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je male uporabne vrijednosti i lako se zamijeni s otrovnim vrstama pa je dosta autora smatra nejestivom.

Napomena: Ova koprenka je suha i s dosta jako dekoriranim klobukom i stručkom. Po upadljivoj dekoraciji je slična humusna koprenka (Cortinarius humicola) koja također ima čehasti klobuk i stručak, klobuk je oštro ispupčen, međutim, stručak se prema bazi sužava i završava gotovo šiljato, listići su lagano oker-žućkasti, te raste u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukava.

DEBELONOŽNA KOPRENKA

Cortinarius praestans (Cordier) Gillet

Etimologija: praestans (lat.) = istaknut, vanredan, lijep. Po velikim dimenzijama.

Engleski naziv: Goliath Webcap

Klobuk: 3-15 (25) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan, te otvoren, prilično mesnat, po vlažnom vremenu malo mazav; ljubičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s mjestimičnim mrljama, rub je prvo dlakav pa gol, uočljivo narebran i s plavkasto-bijelim ostacima ovoja.

Stručak: 4-16 (22) cm visok i 1-6 (8) cm debeo, robustan, pun, trbušasto-bulbozno zadebljan, ponovo se sužava na bazi; vlaknasto-svilenast, bijel, na vrhu je blijedo-ljubičast, u mladosti je prekriven opnastim ostacima bjelkasto-plavkastog ovoja, na vrhu formira tamniju prstenastu zonu zbog praha pospadalih spora.

Listići: Izrezani su uz stručak ili prirasli, široki; najprije su bijeli ili sivkasti s ljubičastom nijansom, kasnije su svijetlosmeđi, oker-smeđi ili tamnosmeđi.

Spore: Vretenaste do limunaste, bradavičave, 14-17 x 8-10 µm (cromushrooms: (11) 12.3 - 15.4 (17.5) × (6.6) 7.3 - 9.2 (10.2) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.9 (2), N = 120, Me = 13.9 × 8.3 µm, Qav = 1.7); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, u klobuku također malo žućkasto s plavkastom nijansom, debelo, tvrdo, čvrsto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, u skupinama ili krugovima, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, voli vapnenasto tlo i toplija područja. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Lici, na planini Učki, na Žumberačkom gorju i u Pili pokraj Kraljevog vrha. Treća i četvrta slika snimljene su 19.10.2024., na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, a četvrtu, petu i šestu snimio je Neven Ferenčak, 16.10.2022. i 10.10.2017.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj se rod teško determinira. Planinska koprenka (Cortinarius orellanus) je smrtno otrovna, a opasne su i ljuskava koprenka (Cortinarius bolaris), polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus) i krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) i dr. Zanimljivo je da su male i srednje velike vrste otrovne, a one velikih dimenzija su jestive ili bezopasne, meso im je bijele boje i bez neugodnog mirisa, ljubičastoplava koprenka (Cortinarius cumatilis), plavonoga koprenka (Phlegmacium balteatocumatile), promjenjiva koprenka (Cortinarius varius), oprana koprenka (Cortinarius allutus), blistava koprenka (Cortinarius claricolor), postrojena koprenka (Cortinarius turmalis), lojasta koprenka (Cortinarius sebaceus) i bijelolistićava koprenka (Leucocortinarius bulbiger) koja je jedina koprenka s bijelim listićima i sporama).

Cortinarius pseudosalor - created in Spain by Luis García Bona

LAŽNOLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius pseudosalor J.E.Lange

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Po sličnosti sa žutom koprenkom (Cortinarius salor).

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, konveksno-raširen, zvonolik, s naglašeno ispupčenom sredinom, rub je dugo vremena podvijen; najprije maslinasto-oker ili sivo-smeđ, kasnije crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ, prekriven plavkastom sluzi, rub je plavičasto-maslinasto nahukan, kožica je sitno vlaknasto-pahuljasta i mazava.

Stručak: 4-6 (8) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, vretenast, na samom dnu malo sužen; bijel do svijetložućkast, ispod klobuka ljubičasto-smeđe nijanse, s plavkasto-ljubičastim zluzavim ostacima ovoja, na vrhu je bjelkast.

Listići: Bjelkasti, kasnije svijetlosmeđi i u starosti hrđastosmeđi, prilično su razmaknuti, široki, izmiješani s mnogo lamelula, prirasli ili silazeći sa zupcem, oštrica je svjetlija, resasta i u strosti valovita i nazubljena.

Spore: Eliptične, limunaste, 15-17.6 x 7.7-9.7 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miriše na med, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, bukvom i brezom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom slabe kvalitete zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Myxycium s mazavim klobukom i stručkom. Slična je modronoga koprenka (Cortinarius collinitus) od koje se razlikuje po karakterističnim hifama i kopčama na kožici klobuka koje nisu prisutne kod navedene vrste. Ponekad sliči i naborana koprenka (Cortinarius elatior). Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj sluzi na bazi stručka.

CRVENOSMEĐA KOPRENKA

Cortinarius purpureus (Bull.) Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux

Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, grimizan. Po boji.

Engleski naziv: Imperial Webcap

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, zvonolik pa konveksno-spljošten, tupo je ispupčen je na sredini; žuto-smeđ, tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, sitno je vlaknast od ovoja, rub je s ostacima crvenog ovoja.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, cjelovit, promjenljivog je oblika, često je zakrivljen; svjetliji je od klobuka, žut ili žuto-smeđ, prekriven je crvenkastim ovojem tankim poput koprene, osobito na bazi, osnova je bjelkasta do žuta.

Listići: Tamne su krvavocrvene boje, a kasnije hrđastosmeđi, izrezani uz stručak, slobodni.

Spore: Eliptične do bademaste, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto je ili crvenkasto-smeđe; miriše lagano na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u crnogoričnim šumama, na kiselom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta, jer je bilo prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po prelijepoj krvavocrvenoj boji listića koja je u kontrastu sa smećkastom bojom klobuka i žutom osnovom stručka. Paziti da se ne zamijeni s krvnom koprenkom (Cortinarius sanguineus) koja je vrlo slična, a razlikuju se po staništu, raste u crnogoričnim, a ne u bjelogoričnim šumama. U skupini crvenih vrsta iz roda Cortinarius je često vrlo teško međusobno razlikovati pojedine vrste. Ne preporuča se konzumacija ovih vrsta jer su najvjerojatnije otrovne vrste.

HRASTOVA KOPRENKA

Cortinarius rubellus Cooke

Engleski naziv: Deadly Webcap

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, u mladosti je najprije stožast pa polukuglast i na kraju otvoren, uvijek je ispupčen i sa šiljatom grbicom na sredini; smeđe, crvenkasto-smeđe ili narančasto-crvene boje, površina je uzdužno vlaknasta ili sitno čehasta, osobito prema rubu, s visećim vlaknastim ostacima žuto-narančastog zastorka na rubu.

Stručak: 5.5-11 (13) cm visok i 0.5-1.6 (2) cm debeo, čvrst, pun, širi se prema bazi gdje je oko 2 cm širok; boje je klobuka, hrđastosmeđ, vlaknast, s karakterističnim je kosim cik-cak pojasevima žute boje koji se izmjenjuju sa svijetlijim kosim pojasevima, odnosno ostacima koprene.

Listići: Rijetki, prilično su debeli, široki, odvojeni, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, u mladosti su prekriveni žuto-narančastim zastorkom, izmiješani su s lamelulama; cimetastosmeđe su ili smećkasto-crvene boje klobuka.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto-smeđe ili žućkasto-crvenkasto, u dnu stručka narančasto-smeđe, na kraju hrđastosmeđe, vlaknasto; miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo na kiselom tlu u crnogoričnim šumama, usamljeno na mahovini, voli močvarno tlo, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jednako je otrovna kao i planinska koprenka (Cortinarius orellanus), kako je dokazano u Finskoj 1974. godine i u Škotskoj 1979. godine. Otrovna je i za domaće životinje (ovce, mačke).

Napomena: Kod kušanja se ne smije progutati niti jedan komadić plodnog tijela. Vrlo slična planinska koprenka cijela je ravnomjerno narančasto-smeđa, nema gladak klobuk, nema kosih pojaseva na stručku, te također miriše na rotkvicu. Karakteristično je ispupčena na sredini klobuka, stručak nije ravnomjerno obojen, ali je dekoriran, a raste isključivo po crnogoričnim šumama i na mahovini. Stanište je najznačajnija karakteristika pri determinaciji ove vrste. Prelijepa koprenka je sigurno jednako otrovna kao i planinska koprenka.

Cortinarius rugosus - created in Spain by Luis García Bona

HRAPAVA KOPRENKA

Cortinarius rugosus Rob.Henry

Klobuk: 5-7 cm širok, najprije konveksan, ubrzo raširen, manje-više hrapav, sredina malo udubljena, kožica se lako guli, ; rub tanak i s ostacima koprene i često valovit, često po rubu raspucan; oker i narančasto-oker pjegav.

Stručak: Valjkast, osnova zadebljana ili čak obrubljena, gladak, pun, na samom vrhu poslije šupalj; bjelkast s ostacima koprene oker-smeđe boje, poslije gotovo smeđ i maljav.

Listići: Gusti, brojne lamelule nejednako duge, do stručka zaokruženi ili prirasli za zubac; najprije ilovačaste boje, poslije smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, 8-10 x 6.5-8.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bjelkasto, u stručku krem, vlaknasto; mirs slab, neodređen, okus malo slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno, u vlažnim miješanim šumama, najčešće šumama smreke, hrasta, breze i bukve.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Jestivost nije poznata.

Napomena: Karakteristična je po boji klobuka koji je poslije udubljen (što je rijetkost), nepravilno je radijalno brazdast i ima bjelkasto meso. Stručak je promjenjiv jer je bjelkasta osnova nekad zadebljana, a katkad i gomoljasto obrubljena.

Cortinarius sanguineus - created in Finland by Tapio Kekki

KRVNA KOPRENKA

Cortinarius sanguineus (Wulfen) Gray

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po boji.

Engleski naziv: Bloodred Webcap

Klobuk: 1-5 (8) cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonolik pa konveksan i na kraju raširen i ispupčen na sredini; vlaknasto-pahuljast ili lagano čehast, površina je crvene boje.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, dug, vitak, ponekad je sinusoidalno zakrivljen, obično je malo uži na bazi, pun je pa skoro šupalj; krvavocrven, s gustom vlaknastom crvenkastom koprenom na nešto svjetlijoj osnovi, baza je narančasto-crvena s ručičastim micelijem, na vrhu je malo svjetliji.

Listići: Prirasli su na stručak, razmaknuti su i dosta široki; purpurnocrveni, u starosti su crveno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, sitno čekinjaste, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Crveno, krvavocrveno, vlaknasto; miriše na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko u bjelogoričnim šumama, uz panjeve, na vlažnom i močvarnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Crvene vrste iz roda Cortinarius (polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus), cinoberasta koprenka (Cortinarius cinnabarinus), crvenosmeđa koprenka (Cortinarius purpureus) smatraju se otrovnima, sadrže otrovne alkaloide slične kao kod otrovne planinske koprenke (Cortinarius orellanus) koja je jako otrovna, trovanje njom može završiti i smrću zbog dugog vremena do pojave prvih znakova trovanja. Boja listića kod primjeraka prikazanih na slici je malo okerasta zbog naprašenosti sporama.

TMURNA KOPRENKA

Cortinarius saturninus (Fr.) Fr.

Etimologija: Saturnus (lat.) = saturnovski, što se često povezuje sa tmurnim ili tamnim bojama. Po tamnoj boji.

Engleski naziv: Trooping Webcap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je polukuglast, poslije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, po vlažnom vremenu je mazav i ljepljiv, srebrnosivkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, u mladosti je vlaknast, vodenast, kasnije blijedi, rub klobuka je u mladosti s bjelkastom koprenom.

Stručak: Valjkast, bijel, kasnije je žuto-okerast do sivkasto-smeđ, svilenkast, uzdužno vlaknast, u starosti je gladak, s bjelkastim je prstenastim zonama.

Listići: Gusti, prirasli, prvo su blijedo žuti do sivkasto-smeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi, često su s ljubičastim tonom, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do blago bademaste, 6.3-10 x 3.8-5.2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, u klobuku je smećkasto, u stručku je s ružičasto-ljubičastom nijansom, u dnu stručka je žuto-smećkasto do sivkasto; miriše lagano na povrće, a okus je blag, lagano trpak ili gorkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili kora stručka u dodiru s KOH  postane tamnosmeđa, sivo-smeđa do crnkasta

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, na travnatim mjestima i u grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom vrbom, jasikom ili lijeskom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada, u zaobalnoj listopadnoj šumi uz rijeku Savu, ispod topola i vrba, a rasle su u velikoj skupini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slične su vrste Cortinarius agathosmus, koja raste u crnogoričnim šumama, te Cortinarius lucorum, kojoj je stručak na vrhu ljubičastog tona, osobito u mladosti.

IZBLIJEDJELA KOPRENKA

Cortinarius scaurotraganoides Rob.Henry

Etimologija: scaurus (gr.) = ćelija, struktura + tragos (gr.) = jarac, po mirisu koji je sličan kao kod kozje koprenke (Cortinarius traganus), koja miriše slično ili isto poput jarca. Po mirisu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, po vlažnom vremenu je malo ljepljiv, u mladosti je prekriven vlaknastim bijelo-sivim ovojem, koji se postupno ljušti, kremast, svijetlosiv, ponekad je s plavkastim nijansama, nije vodenast, rub klobuka je u mladosti povezan sa stručkom izraženom bjelkastom koprenom.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi s izraženom bulbom, koja je do 3.5 cm široka, gusto je prekriven bjelkastim nitima na bjelkastoj do krem osnovi.

Listići: Gusti, prirasli, oker-smeđi, ponekad su ljubičasti.

Spore: Eliptične do blago bademaste, 7-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, mramorirano, ponekad je plavo-ljubičasto u vrhu stručka, oker u klobuku, a na dnu je šafranastožuto do hrđastosmeđe; miriše na voće, ali i slično ili isto poput jarca poput kozje koprenke, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom, rijetko grabom ili bukvom, uglavnom u sredozemnim područjima. Vrlo je rijetka vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Po izraženoj bulbi podsjeća na koprenke iz roda Phlegmacium, ali se obično svrstava u skupinu Telamonia. Po izgledu i mirisu je slična kozja koprenka, koja je izraženije ljubičaste boje i raste ispod crnogoričnog drveća.

LOJASTA KOPRENKA

Cortinarius sebaceus Fr.

Klobuk: 4-8 (11) cm širok, mesnat, najprije polukuglasto-konveksan, zatim raširen, po vlažnom vremenu malo mazav, kožica se lako guli; žuto-smeđ, kremasto-smeđ, oker ili narančasto-smeđ, sredina je tamnija, crvenkasto-smeđa, često sa mjestimičnim žućkastim ili vodenastim mrljama, po suhom vremenu s bjelkasto brašnasto zaprašen, rub je s bijelo dlakav.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, zadebljan na bazi, katkad uvijen ili stisnut, pun, gladak; bijel, sa smećkastim zonama od zaostale koprene, bjelkasto vlaknast, vunast, pahuljast.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodni, izmiješani s lamelulama; bjelkasti, poslije oker, blijedo smećkasti, smeđi ili cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag, malo slatkast.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, u miješanim i crnogoričnim šumama, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Sakupljanje se preporučuje samo dobrim poznavateljima gljiva, jer su neke vrste iz ovog roda smrtno otrovne.

Napomena: Jedna je od rijetkih jestivih koprenki. Ima čvrsto bijelo meso koje ne mijenja boju. Kod starijih primjeraka meso na presjeku postane tek primjetno blijedo oker.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 296. Lojasta koprenka (Cortinarius sebaceus Fries)

POLUKRVNA KOPRENKA

Cortinarius semisanguineus (Fr.) Gillet

Etimologija: semi (lat.) = pola, polu + sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji samo listića.

Engleski naziv: Surprise Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa otvoren i izraženo ispupčen, tankomesnat; najprije čehasto-pahuljast, a na kraju gladak i bez dekoracije, žuto-smeđ, smeđ, maslinasto-smeđ ili tamnosmeđ.

Stručak: 1-4 (6) cm visok i 3-8 (10) mm debeo, valjkast, prilično je tanak i slabašan, lagano je zadebljan na bazi; bjelkaste do žute ili žuto-smeđe boje, prstenasta zona često hrđastosmeđa ili prošarana poput zmijske kože, prema bazi je tamnocrvenkast.

Listići: Prilično su debeli i široki, gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni žućkastom koprenom; najprije su crveni ili krvavocrveni, a na kraju su cimetastosmeđi ili crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: žućkasto-bijelo do žućkasto; slabo miriše na rotkvice ili jod, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, a vrlo rijetko s bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 30.10.2016., na lokalitetu Brtonigla u Istri.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučaja trovanja.

Napomena: Tipična je vrsta iz roda Dermocybe u skupini cimetaste crvenjače (Cortinarius cinnamomeus) s lijepim kontrastom između cimetaste boje klobuka i jarkocrvene boje listića. Sve crvene Dermocybe smatraju se vrlo opasnima i imaju slične alkaloide kao planinska koprenka (Cortinarius orellanus) koja je smrtno otrovna vrsta. Svojim rastom i oblikom ne privlače pozornost pa zbog toga nisu ni opasne.

Cortinarius sodagnitus - created Spain by Luis García Bona

POZNATA KOPRENKA

Cortinarius sodagnitus Rob.Henry

Engleski naziv: Bitter Bigfoot Webcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, konveksan je do proširen, te skoro ili potpuno izravnat, često je ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom vremenu je blistav, kožica se lako guli, rub je tanak i podvijen prema unutarnjoj strani; najprije je ljubičast, ljubičasto-plavkast ili ljubičasto-ružičast, kasnije blijedi u žućkasto-smeđu boju, često sa žućkastim ili okerastim vodenastim pjegicama i žuto obojenim područjima.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.3) cm debeo, valjkast je i sa širokom bulbom, s dosta je upadljivim kružnim jarkom koji je manje ili više izražen; u mladosti je ljubičast i blistav, kasnije izblijeđeno bjelkast s hrđastosmeđim prahom od spora, sitno je vlaknast.

Listići: Gusti su i dosta široki, suženi uz stručak, prirasli; najprije su ljubičasti, sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, a kasnije su cimetastosmeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, duguljaste, bradavičave, 7.9-9.5 x 4.2-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijele do kremaste boje, u stručku (obično uz rub) s ljubičastom nijansom; miris nije izražen, a okus je malo gorkast (kožica klobuka).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) i s kalijevom lužinom (KOH) postane vinskicrvena ili karmincrvena, a meso postane crveno-narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogorričnim drvećem, najčešće s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Vjerojatno nije otrovna vrsta, ali se lako zamijeni sa sličnim otrovnim vrstama.

Napomena: Koprenka je ljubičaste boje, teži da izblijedi ka žutoj ili žuto-oker boji, osobito kožica klobuka. Slična je vrsta Cortinarius calochrous koja se razlikuje po žutoj boji klobuka i stručka.

NARANČASTOLISTIĆAVA KOPRENKA

Cortinarius sommerfeltii Høil.

Engleski naziv: Concentric Webcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, u početku koničan, poslije zvonast do konveksan, tupo ispupčen, rub je tanak, podvijen i često nazubljen; žut do narančasto-smeđ ili hrđastosmeđ, poslije tamnosmeđ, grubo čehast, u mladosti potpuno prekriven narančastim ovojem, sredina je tamnija i manje čehasta.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, tanak, često zavojit, prema osnovi nešto deblji; površina žućkasta do žućkasto-crvenkasta ili narančasto-smeđa, baza je obavijena krem-žutim micelijem, narančasto-smeđo vlaknast.

Listići: Prirasli, pomiješani su s brojnim lamelulama; u početku svijetložuti, a kasnije tamnooker-smeđi do crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, vrlo sitno bradavičave, 13-15 x 7-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, oker-žuto, prema bazi hrđastosmeđe; miris je kiselkast, na jod, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora ili smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Od drugih koprenki iz podskupine Dermocybe razlikuje se po boji listića, koji su najprije narančasti do rđasto-žuti, a poslije postanu hrđastosmeđi. Postoji sličnost s narančastorubnom koprenkom (Cortinarius malicorius) koja raste u planinskim crnogoričnim šumama. Nema čehasto-maljav klobuk, stručak nije jače vlaknasto-maljav, a spore su joj znatno manje (4.5-7 x 3.3-4.5 µm). Također je otrovna vrsta.

Cortinarius stillatitius - created on September 2014 in Novosibirsk, Russian Federation by Tatiana Bulyonkova

ČESTITA KOPRENKA

Cortinarius stillatitius Fr.

Engleski naziv: Purple Stocked Webcap

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, najprije zvonolik, zatim raširen i ispupčen na sredini; oker-maslinast, žuto-smeđ, sivo-smeđ, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, prekriven je s plavkastom sluzi, u starosti je naboran.

Stručak: Valjkast, na dnu je malo sužen; na vrhu je bijel do svijetložut, na donjem je dijelu ljubičasto-smeđ, s ostacima je plavkasto-ljubičastog ovoja.

Listići: Rijetki, zupčasto su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; bjelkasti, svijetlosmeđi do hrđastosmeđi, oker-žuti; oštrica je s bjelkastim resicama, kasnije je valovita, nazubljena.

Spore: Eliptične, 15-17.6 x 7.7-9.7 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris podsjeća na med, osobito pri dnu stručka, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, najčešće u šumama smreke, bukve i breze u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom slabe kvalitete zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Najprepoznatljivija je po ljubičastoj sluzi po površini.

Cortinarius suillus - created in Spain by J. Ignasi Tejodor

SVINJSKA KOPRENKA

Cortinarius suillus Fr.

Engleski naziv: Piggy Webcap

Klobuk: 5-10 cm širok, u početku konveksan, poslije raširen i malo široko ispupčen, mesnat, gladak, crvenkasto-smeđ ili svijetlosmeđ, površina smeđe pjegava.

Stručak: 4-8 cm visok, prema bazi je zadebljan ili čak vretenast, lomljiv, pun; bjelkast, smeđe pjegav i na kraju smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli sa zupcem; u početku su blijedo ilovačasto-ljubičasti, poslije su smećkasti, oštrica je svjetlija i sitno pilasta.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 8.2-11.4 x 5.2-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bjelkasto do krem, na presjeku jasno smećkasto pjegavo, u bazi stručka je gotovo smećkasto; miris je ugodan, a okus na orase.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najkarakterističnija je po smeđe pjegavom klobuku i stručku. Meso je također na presjeku karakteristično pjegavo, a prema bazi stručka sve smeđije.