SVIJETLOSIVA PODZEMNICA

Hymenogaster griseus Vittad.

Plodno tijelo: 1-1.5 cm široko, najčešće je pravilno kuglasto, nekad je nepravilno, površina je glatka i bez sjaja, prljavobijela, peridij je tanak i ne može se odvojiti, najprije je bijel, zatim je različitih nijansi, svijetlosiv,  maslinasto-siv, na kraju je gotovo cm, gleba je formirana od nepravilnih labirintnih komora i razdvojena je malo svjetlijim pregradama.

Spore: Vretenaste, s uvijek oštrim vrhom, 18-27 x 10-13 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso (gleba): Smeđe ili tamnosmeđe; miris je jak, neodređen i neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u bjelogoričnim šumama, podzemno, često pod humusom ispod bijele topole (Populus alba). Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama iz roda Hymenogaster. Potpuno su ukopane u zemlji i teško ih je međusobno razlikovati, ali se razlikuju po mikroskopskim karakteristikama. Raste uglavnom ispod bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1621. Topolova podzemnica (Hymenogaster populetorum Tulasne & C.Tulasne); 1622. Puharasta podzemnica (Hymenogaster lycoperdineus Vitt.); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 81.str. Svijetlosiva podzemnica (Hymenogaster griseus Vittad.)

SMEĐEMASLINASTA PODZEMNICA

Hymenogaster olivaceus Vittad.

Engleski naziv: Common Nut Truffle

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, nepravilno je kuglasto, površina je glatka i bez sjaja, prljavobijela, na dodir i pritisak postane maslinasto-smeđa i potom crna, peridij je tanak i ne može se odvojiti, najprije je bijel, zatim je maslinasto-siv, na kraju je maslinasto-smeđ, gleba je sa nepravilnim komoricama bez sterilnih grananja.

Spore: Usko su eliptične, 22-36 x 10-15 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso (gleba): Zbijeno, najprije je bijelo, zatim tamni do crno-smeđe boje; miris je intenzivan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u bjelogoričnim šumama, na promjenjivim dubinama vapnenastog tla u simbiozi s bijelom topolom (Populus alba), bukvom, hrastovima ili vrbama. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s drugim vrstama iz ovog roda, kao što su topolova podzemnica (Hymenogaster griseus) i Hymenogaster vulgaris.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 85.str. Smeđemaslinasta podzemnica (Hymenogaster olivaceus Vittad.)

DLAKAVA SUŠIČARKA

Crinipellis scabella (Alb. & Schwein.) Murrill

Etimologija: scabella (lat.) = šuplje, grubo. Po dlakavoj dekoraciji.

Engleski naziv: Hairy Parachute

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok, izravnat, vlažan, mazav, žućkast do hrđastosmeđ, smeđe vunasto-čehast na bijeloj osnovi, sredina je tamnija, rub je valovit i narebran.

Stručak: Tanak, pun, rijetko je šupalj, crvenkast do hrđastosmeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Dosta su rijetki i razmaknuti, prirasli, bjelkasti do sivkasti.

Spore: Široko eliptične, s tankim stijenkama, na jednom kraju zašiljene, prozirne, 7.5-9.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit po livadama, travnjacima, šumskim čistinama i u svim tipovima šuma na humusu, travi ili lišću. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva koje po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran.

PRIMORSKA DLAKAVICA

Crinipellis subtomentosa (Peck) Singer

Etimologija: sub (lat.) = ispod, skoro + tomentum (lat.) = dlakav, pokriven dlačicama ili pahuljast. Po dlakavoj dekoraciji klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije je izravnat i tupo ispupčen na sredini, krem, sivo-oker, narančasto-oker do blijedo smeđ, sredina je ponekad smeđa, nekad je malo pojasast, dlakav.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 2-4 mm debeo, tanak, valjkast, često je zadebljan na bazi, boje je klobuka, nešto je tamniji u donjoj polovici zbog dlakavosti, na vrhu je izbrazdan, krem do smeđ.

Listići: Dosta su rijetki, prirasli do slobodni, bjelkasti do krem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, (7.5) 8.2 - 10.1 (10.8) x (4.7) 5.1 - 6.3 (6.8) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.9 (2.0), N = 84, Me = 9.1 x 5.6 µm, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, po livadama i travnjacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva koje po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran.

BULLIARDOVA SUŠIČARKA

Marasmius bulliardii Quél.

Klobuk: 0.3-0.5 (0.7) cm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, radijalno je brazdast; bijel, kasnije je blago žućkast, oker ili smećkast, sredina je tamnija, tamnosmeđa, rub je dugo vreman podvijen i grubo narebran.

Stručak: 2-4 cm visok, vrlo tanak, gotovo nitast, žilav, tvrd; tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki i razmaknuti, prirasli su za ovratnik koji se ne drži za stručak, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, glatke, s vrlo tankim stijenkama, (4.6) 6.1 - 8.4 (9.8) × (2.3) 2.8 - 4 (4.9) µm, Q = (1.4) 1.7 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 7.1 × 3.4 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit biljnih ostataka, te lišću i granama raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno iz lista. Slična koturasta sušičarka (Marasmius rotula) je većih dimenzija i raste isključivo ma granama ili komadima drva. Gotovo je potpuno ista Wettsteinova sušičarka (Marasmius wettsteinii) koja raste na iglicama raznog crnogoričnog drveća, obično smreke. Iako neki autori smatraju da se radi samo o sinonimu opisane vrste ipak se radi o zasebnoj vrsti.

Marasmius buxi - created on June 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

ŠIMŠIROVA PRITAJNICA

Marasmius buxi Fr.

Engleski naziv: Box Parachute

Klobuk: 1-3 (5) mm širok, bjelkast, žućkast, žućkasto-smeđ, sredina je djelomično udubljena i tamnija, manje je ili više crvenkasto-smeđa, rub je bjelkasto vunast, sitno je čehast.

Stručak: Tanak je poput konjske dlake, krut, gladak; crveno-smeđ je ili crno-ljubičast, sa sitnim je čekinjastim dlačicama pri dnu, na vrhu je gol.

Listići: Bijeli do žućkasti, razmaknuti, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, više ili manje silazeći.

Spore: U obliku brodice do bademaste, 10-11 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, bjelkasto je ili žućkasto, opnasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprofit otpalih listova šimšira (Buxus sempervirens i Buxus balearica). Razvija se prvenstveno u autohtonoj vegetaciji sa šimširom, a rijetko se pronađe uz kultivirani šimšir (što je slučaj u Hrvatskoj). Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u okolici Siska i u Skradu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

BUSENASTI KLINČAC

Marasmius cohaerens (Pers.) Cooke & Quél. (1878)

Etimologija: corhaero (lat.) = sjedinjen, jednoličan, zbijen, složan. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Bristled Parachute

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, neravan, bez sjaja; krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je cimetastosmeđ, nešto je tamniji na sredini, vodenast, baršunast, rub je narebran.

Stručak: Valjkast, zadebljava se od baze prema vrhu, gladak, blistav je kao da je lakiran, osobito na donjem dijelu gdje je tamniji; na vrhu je bjelkast, sredina je žućkasta, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli su na stručak, na osnovi su poprečno povezani žilicama (vidljivo samo pomoću povećala); žućkasti, sivkasto-oker, u starosti su žućkasto-smeđi, oštrica je tamnija i valovita.

Spore: Eliptične, 8-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, u klobuku je bijelo, a u skoro kožastom stručku je žućkasto ili žuto-smeđe boje; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka i otpalog lišća raznog bjelogoričnog drveća. Slike je početkom kolovoza snimila Snježana Dujmović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, male je uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Marasmius prepoznatljiva po izgledu površine stručka koji je dijelom crnkast, gladak i blistav, kao da je lakiran.

BRŠLJANOVA SUŠIČARKA

Marasmius epiphylloides (Rea) Sacc. & Trotter

Etimologija: Po sličnosti sa listožilnoj pritajnici (Marasmius epiphyllus)

Engleski naziv: Ivy Parachute

Klobuk: 2-6 (8) mm širok, najprije je polukuglast, kasnije je opnast i raširen, gol, široko je narebran, bijel.

Stručak: Vrlo je dug, končast, tanak, nešto je deblji na vrhu, krut, zakrivljen, često je polegnut, bjelkast, pri dnu je svijetlo crvenkasto-smeđ, fino je dlakav.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, malobrojni, prirasli; bijeli.

Spore: Eliptične, 11-17 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo mi ne postoji, opnasto, žilavo, bjelkasto, u stručku je crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na otpalom lišću bršljana, rijetko na lišću drugog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je igličava pritajnica (Marasmius hudsonii), koja raste na lišću hrasta crnike.

Marasmius epodius - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TRAVNJAČKA PRITAJNICA

Marasmius epodius Bres.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, najprije je lagano polukuglast, zatim je konveksno-izravnat i s uočljivom kvržicom na sredini; blijedonarančast do narančasto-oker i smećkast, na sredini je uglavnom nešto tamniji, narančasto-oker, u starosti je do blijedožućkast, vodenast, uvijek je crtast, površina je izbrazdana i izgleda poput padobrana.

Stručak: 1.5-3 cm visok i oko 1 mm debeo, končast, gladak, blistav; na vrhu je krem i limunastožut, prema bazi je narančast i crveno-smeđ ili napadno crno-smeđ, na supstrat prianja sa crvenkasto-smeđim dlakavim diskom.

Listići: Jedva su prirasli na stručak, izgledaju skoro slobodni, razmaknuti, trbušasti; krem su i smećkasti, oštrica je uočljivo tamnija, smeđa.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 12-19.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, na suhim travnjacima kao saprofit biljnih ostataka. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Požege i na planini Učki.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je slična vrsta Marasmius graminum koja ima nešto manje spore i listiće koji su ovratnikom spojeni sa stručkom.

Marasmius hudsonii - created on May 2023 in Città metropolitana di Roma Capitale, Italy by matteo_bevilacqua

IGLIČAVA PRITAJNICA

Marasmius hudsonii (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Holly Parachute

Klobuk: 2-8 (10) mm širok, vrlo je nježan; bijel, u starosti blijede crvenkasto-smeđe boje, naboran, prekriven sitnim dlačicama dužine oko 1 mm.

Stručak: Zadebljan je na bazi, nitast, tanak, vrlo dugačak, krut, savijen, često je u horizontalnom položaju; crveno-smeđ, na vrhu je bjelkast, po površini je bijelo brašnast.

Listići: Vrlo su rijetki, dosta su razmaknuti, ponekad su samo u zametku poput nabora, prirasli; bijeli, u starosti su okerasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke prozirne, 8-13 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, crvenkasto-smeđe u stručku, tanko, opnasto, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu (u stanovima može rasti cijele godine), od rujna do travnja, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprofit na otpalim listovima božikovine (Ilex aquifolium), rijetko na listovima hrasta i drugog bjelogoričnog drveća, a u mediteranskom se području često pronađe na lišću hrasta crnike. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiv je po dlakavom klobuku i tamnom brašnjavom stručku, koji je na vrhu bjelkast.

VILIN KLINČAC

Marasmius oreades (Bolton) Fr.

Etimologija: oreades (lat.) = planinska vila. Po legendi o vilama.

Engleski naziv: Fairy Ring Champignon

Klobuk: 1-6 (7) cm širok, prvo je konveksan ili zvonolik, zatim se raširi i najčešće lagano ispupči na sredini, gladak; oker, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, u kišnim se uvjetima oko ruba stvori vodenasti pojas, rub je malo narebran.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 2-5 (6) mm debeo, valjkast, rijetko je zadebljan ili bulbozan na bazi, vitak, tanak, pun, čvrst, žilav; svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, a na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, odmaknuti su od stručka, jedva su prirasli na stručak, na osnovi su redovito poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, anastomozirajući; prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasti, žuto-smeđi ili svijetlosmeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, (7) 7.1 - 8.2 (9.4) × (3.9) 4.5 - 5.2 (5.7) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 60, Me = 7.6 × 4.8 µm, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, tanko, vlaknasto; jakog je mirisa na gorke bademe, cijanovodičnu kiselinu ili klinčiće, trpak, ali ugodan na gljive, okus je na gljive, vrlo ugodno aromatičan, poput sivolisnate panjevčice (Hypholoma capnoides).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s fenolanilinom pocrveni pa postane tamnosmeđe, dok sa sulfovanilinom poprimi prolaznu ljubičasto-crvenu boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto ili u krugovima, po parkovima, vrtovima, travnjacima, livadama, pašnjacima, u svim tipovima šuma, po šumskim putevima, rubovima šuma i skladištima drva. Micelij gljive tijeko rasta oslobađa razne dušične spojeve koji često oboje okolnu travu u intenzivnu zelenu boju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete zbog izvanredno jakog mirisa. Navodi se da ova vrsta može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Dobra je za sušenje.

Napomena: Wyneijev klinčac (Marasmius wynneae) također iznad baze ima crnkast stručak i klobuk ljubičastog tona. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

KOTURASTA SUŠIČARKA

Marasmius rotula (Scop.) Fr.

Etimologija: rotula (lat.) = mali kotač, kotačic. Po crtežu oko stručka.

Engleski naziv: Collared Parachute

Klobuk: 0.5-1.5 (2) cm širok, u pravilu je konveksan, na sredini je jasno pupčasto ulegnut, neodoljivo podsjeća na padobran, lijevkast, opnast; dugo je vremena bjelkast, kasnije je krem, žućkast do okerast, pravilno je i duboko radijalno brazdast.

Stručak: 2-7 cm visok, vrlo je tanak, nitast, dug, žilav, sjajan; tamnosmeđ do crvenkasto-smeđ, samo je ispod klobuka nešto svjetliji, bjelkast do crvenkasto-smeđ, a na bazi je tamnosmeđ do crn.

Listići: Vrlo su rijetki, pri vrhu stručka su pričvršćeni za ovratnik (collarium), ovratnik je slobodan, odnosno, ne drži se za stručak, bijeli su ili žućkasti.

Spore: Vretenaste, prozirne, 7-9 x 3-4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkaste, oko 32 x 8 µmcheilocistide su valjkaste do kruškolike, batinaste ili široko batinaste, rijetko su režnjaste, prozirne, tankih stijenki, 12-15 × 6-8 µm, vršne su izrasline guste, valjkaste do stožaste ili valovite, tupe do gotovo šiljaste, tankih stijenki, 3-5 × 0.8-1 µm, nema pleurocistide su odsutne, cistidioli su vretenasti, 22-27 x 5-7 µm, elementi pileipellisa su kruškoliki do batinasti ili široko batinasti, ponekad su nepravilnog oblika, rijetko su reževiti, 14-20 × 8-14 µm, vršne su izrasline valjkaste do stožaste ili nepravilnog oblika, tupe do gotovo šiljaste, debelih stijenki, 2-8 × 1-2 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 8.2 (9.3) × (3.1) 3.3 - 4 (4.2) µm, Q = (1.9) 2 - 2.3 (2.4), N = 100, Me = 7.6 × 3.6 µm, Qe = 2.1, bazidije su 29.5-33.1 × 5.7- 6.2 µm, N = 6, cheilocistide su 16.4 - 18.9 × 9.4 - 11.2 µm, N = 3, cistidioli su vretenasti, 22.1-28.8 × 4.9-5.6 µm, N = 10, elemnti pileipelisa su 9.1-17.7 × 8.1- 16.2 µm, N = 30); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, prozirno, bijelo je do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na stabljikama ili granama kupine i drugim biljnim ostacima. Prve dvije slike snimljene su sredinom srpnja, na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, a treću i četvrtu je snimila Helena Petrić, sredinom srpnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična nitasta sušičarka (Gymnopus androsaceus) koja raste na istom staništu, samo je mnogo manja rastom. To su uglavnom gljive bez osobite vrijednosti, a predstavljaju samo djelić bogatstva prirode.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 544. Koturasta sušičarka (Marasmius rotula (Scop. ex Fr.) Fries)

WETTSTEINOVA SUŠIČARKA

Marasmius wettsteinii Sacc. & P.Syd.

Etimologija: U čast švicarskog botaničara Richarda Wettsteina (1862–1931), koji je dao značajan doprinos u taksonomiji biljaka i gljiva.

Klobuk: 0.3-0.5 (0.7) cm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, radijalno je brazdast; bijel, blago žućkast, ubrzo je oker ili smećkast, sredina je tamnija, rub je podvijen i krupno narebran.

Stručak: Vrlo tanak, gotovo nitast, dug, krhak; tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki i razmaknuti, prirasli su za ovratnik koji obuhvaća vrh stručka, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili valjkaste, prozirne, 7.5-11 × 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku je smećkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na sloju smrekovih iglica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno na sloju smrekovih iglica. Slična bulliardova sušičarka (Marasmius buillardii), koja raste na granama i lišću bjelogoričnog drveća.

WYNNEIJEV KLINČAC

Marasmius wynneae Berk. & Broome

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog prirodoslovca.

Engleski naziv: Pearly Parachute

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, tanak; veoma je promjenljive boje, može biti bjelkast, sivkast, sivo-ljubičast, siv, sivo-smeđ ili ponekad tamnosmeđ, uglavnom je uvijek s ljubičastom nijansom, vodenast, poslije jako blijedi, rub je narebran, osobito po vlažnom vremenu.

Stručak: 4-6 (7) cm visok i 1-4 (5) mm debeo, valjkast, širi se prema klobuku, a prema bazi je sve tanji; od sredine do vrha je bjelkast do krem i zrnasto-pahuljast, prema bazi je crvenkasto-smeđ, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Debeli, razmaknuti, rijetki, na bazi su žiličasto poprečno spojeni, prirasli su na stručak sa zupcem; najprije su bjelkasti, kasnije su krem-sivkasti do sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 5-8 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miriše neugodno na gorke bademe, cijanovodičnu kiselinu ili klinčiće, kasnije malo na plijesan, a okus je blag, ali malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad i u množini, u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima, kao saprofit drvnih ostataka i plodova raznog bjelogoričnog drveća ili na sloju lišća, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Navodi se da gljiva može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štite od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati.

Napomena: Baza stručka je obično izraženije ljubičaste boje. Veoma je slična vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) kojoj je stručak prema bazi crnkaste boje, a na osnovi je uočljiv žuti micelij, raste na otpalom lišću i iglicama crnogoričnog drveća. Nijedna vrsta nema kulinarske vrijednosti.

BJELOUŠKASTA KRIKONOŠKA

Pleurocybella porrigens (Pers.) Singer

Etimologija: porrigo (lat.) = pružiti, postaviti. Po obliku žlice, lopate.

Engleski naziv: Angel's Wings

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 (13) cm široko, školjkastog je ili jezičastog oblika bez stručka, lateralno je pričvršćeno za supstrat, često je dosta plodnih tijela naslagano jedno iznad drugoga; bijelo, kasnije požuti, površina je gola ili lagano pahuljasta, obično je samo baršunasto na mjestu spoja sa supstratom, rub je često podvijen.

Listići: Jako su gusti, račvasti, dugo se spuštaju po prividnom stručku; bjelkasti, kasnije postanu žuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-7 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, prilično je žilavo, bijelo, u starosti je žućkasto; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen najčešće u planinskim crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, u rujnu na lokalitetu Gorski kotar, drugu i petu Danijel Mulc, atreću i četvrtu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilavog mesa i zbog kontroverznih informacija o njezinoj jestivosti. U Njemačkoj se navodi da je konzumirana nekoliko puta bez ikakvih posljedica i smatra se jestivom gljivom osrednje kvalitete. Na drugoj strani, u Japanu je 2004. godine navodno prijavljeno 50 slučajeva trovanja od kojih je 15 završilo sa smrtnim ishodom, uglavnom starijih osoba s oštećenom funkcijom bubrega koji su se na kraju morali liječiti dijalizom. Ono što je također bilo zanimljivo je dugo vremensko razdoblje od čak 4 tjedna između konzumacije gljiva i pojave prvih simptoma trovanja. Simptomi su bili naknadni moždani udar, encefalitis, groznica, motoričke funkcije oka i koma. Ipak, toksičnost je vrlo kontroverzna. Više informacija o toksičnosti možete pronaći ovdje.

Napomena: Najprepoznatljivija je po snježnobijeloj boji i po karakterističnom obliku koji podsjeća na uho, skoro uvijek je bez stručka. Slična je lisna batrljica (Crepidotus epibryus) koja naraste najviše do 1 cm široko pa je zamjena gotovo nemoguća.

MIŠJI REPAK

Baeospora myosura (Fr.) Singer

Etimologija: myoyros (gr.) = u obliku mišjeg repa. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Conifercone Cap

Klobuk: 0.5-2 (3) cm širok, konveksan je do okruglast ili je lagano zvonolik, pravilan; oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, gladak, rub je uglavnom svjetliji i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: Valjkast, pun pa šupalj, produžava se u dugi korjen koji urasta u češer crnogoričnog drveća; žućkast, svijetlosmećkast, u starosti narančasto-žut, malo je bijelo-pahuljast, nije pahuljast jedino na izduženom korijenastom dijelu koji je gladak.

Listići: Bijeli, svijetložućkasti do svijetlosmećkasti, dosta su gusti, prirasli su po stručku.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, vrlo su sitne, glatke, 3-4.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krem do svijetlosmećkasto, tanko miris malo na plijesan i na gljive, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (ne raste u proljeće) kao saprofit karakteristično na češerima jele, smreke, cedra i bora kao i na zemlji. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete. Stručci se odbacuju jer su malo žilavi.

Napomena: Dio je skupine gljiva malog rasta koje rastu na češerima na zemlji ili ukopanim u zemlji, ima dugi stručak. Raste samo u jesen za razliku od slične gorke češerke (Strobilurus tenacellus) i smrekove češerke (Strobilurus esculentus) koje rastu samo u proljetnom periodu.

Baeospora myriadophylla - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ZIMSKA SITNOSPORKA

Baeospora myriadophylla (Peck) Singer

Engleski naziv: Lavender Baeospora

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, sivo-smeđ, sivo-oker, vlažan, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, valovit, malo je narebran.

Stručak: Svijetlosmeđ, sivo-smeđ, žuto-smeđ s ljubičastom nijansom; površina fino brašnasta, vlaknasta, poslije postane šupalj, baza je s micelijskim nitima.

Listići: U mladosti ljubičasti, kasnije smeđe-ljubičasti, ružičasto-ljubičasti do ružičasti, vrlo gusti, također račvasti, prirasli, izgledaju gotovo slobodni.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, 3.5-4.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Blijedoljubičasto do sivkasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do svibnja (zimska gljiva) u šumama s bukvom, jelom i smrekom kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupaca). U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Gorskom kotaru i na Maceljskoj gori.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po sivo-smeđem klobuku i ljubičastom stručku i listićima.

KAPASTI PEHAR

Calyptella capula (Holmsk.) Quél.

Etimologija: capulus (lat.) = mala kapuljača. Po obliku.

Engleski naziv: Bowl Hoodie

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, u obliku je izvrnute čašice, malo je nepravilno, otvoreno, upadljivo se sužava u stručak kojim je učvršćeno za supstrat; na svim dijelovima je bijelo, sivkasto do sumporastožuto, rijetko smeđe do crno, izvana je baršunato, a iznutra glatko i golo.

Stručak: 3-8 mm širok, bjelkast, dosta je upadljiv, učvršćen za podlogu poput stabljike neke biljke.

Spore: Gotovo valjkaste, duguljaste, na krajevima su sužene, 21-25 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, kožasto, voštano, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na mrtvim stabljikama biljaka poput koprive ili kiselice, na mrtvim biljkama graha ili grmovima krumpira, ali i na krupnim drvnim ostacima i na zemlji na korijenju raznog drveća. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici kolovoza.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po obliku i ne uvijek bijeloj boji, boja u starosti najprije posmeđi pa pocrni.

Campanella caesia - created in Netherlands by Josee van Oers

PLAVKASTA ZVONČICA

Campanella caesia Romagn.

Plodno tijelo (klobuk): 0.2-1 (2.5) cm široko, spljošteno; bijelo, bjelkasto, žućkasto ili je sivkasto-smećkasto, prozirno, vodenasto, po vlažnom je vremenu slabo pojasasto, baršunasto, rub je tanak.

Stručak: Obično ne postoji ili je vrlo kratak, bjelkast, svijetložut.

Letvice: Bijele, prljavo bijele, žućkaste, sivkasto-smećkaste, svijetlooker, himenij je u mladosti gladak, žiličast, uglavnom jedva uočljiv, na bazi su povezane s mnogo poprečnih žilica, račvaste.

Spore: Eliptične do oblika sjemenke jabuke, prozirne, 7.5-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, svijetložuto, prozirno, tanko opnasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, u listopadu i studenom, u svim tipovima šuma, na suhim travnjacima i u grmljacima, na vlažnim mjestima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka ili na ostacima trava, rjeđe drugih zeljastih biljaka. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u okolici Buja te na otocima Susku i Zlarinu.

Doba rasta: 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

DLAKAVA SUŠIČARKA

Chaetocalathus craterellus (Durieu & Lév.) Singer

Engleski naziv: Hairy Oysterling

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, u mladosti je polukuglast, poslije je školjkast i raširen, bijel do krem-sivkast, baršunast, dlakav, rub je podvijen i resast.

Stručak: Ne postoji, za podlogu je učvršćen lažnom stapkom.

Listići: Rijetki i razmaknuti, prirasli, bijeli do krem-sivkasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-9.4 x 5-6.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grana) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i boji otrusine.

Hohenbuehelia atrocoerulea - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland

RAZNOLIKA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia atrocoerulea (Fr.) Singer

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm širok, u mladosti je okruglasto i spljošteno, poslije je rašireno i školjkasto, po vlažnom vremenu je mazavo; svijetlosivo, sivo-smeđe ili tamnomaslinasto-smeđe, poslije izblijedi u krem-smeđu boju, površina je s bjelkastim dlačicama, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo je kratak ili gotovo da i ne postoji, već školjkasto plodno tijelo izravno raste iz drva, prljavobjelkast do blijedožućkast.

Listići: Gusti, mekani, prljavobjelkasti, blijedožućkasti ili kremasti, poslije su žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, ispod kožice klobuka je želatinozno, žilavo; miris je slabo izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u jesen, ali i tijekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje i jasena.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa, a pretpostavlja se da nije otrovna.

Napomena: Raznolika školjkarica neodoljivo podsjeća na krivonoške (Pleurotus), međutim gotovo da nema stručka, a meso je ispod kožice klobuka želatinozne konzistencije. U literaturi se navodi da raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, a neki autori navode dva varijeteta koja rastu na crnogoričnom drvu, ali da su plodna tijela većih dimenzija i drugačijeg izgleda. Zanimljivost raznolike školjkarice očituje se u obliku cistida na listićima (pleurocistide), koje imaju isti izgled kao plodno tijelo pravog smrčka (Morchella esculenta).

Hohenbuehelia grisea - created on January 2020 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

SIVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia grisea (Peck) Singer

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 (5) cm širok, konveksno-spljošten je i jezičastog ili školjkastog oblika, također je ulegnut na sredini; sivkast, sivkasto-smeđ, smeđ ili sivo-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu skoro bjelkast, površina je krupno baršunasto-pamučasta i sa želatinoznim slojem, na rubu je slabo baršunast, nije crtast.

Stručak: U mladosti je slabo izražen, a poslije nije uočljiv, prljavobjelkast je ili blijedožućkast.

Listići: Spajaju se u zajedničkoj točki koja se nalazi na stručku, gusti su i osrednje gusti, uski, silazeći; u mladosti su bjelkasti pa krem i žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, u klobuku je želatinozno, čvrsto, žilavo, gumasto; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen ali i tekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje, jasena ili graba, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa.

Napomena: Primjerci ove vrste nisu jako vlažni pa postoji mogućnost zamjene s krznenom školjkaricom (Hohenbuehelia mastrucata), koja je jedna od gljiva koja hvata valjkaste crve (nematode) i koristi ih kao dodatak prehrani.

LOPATASTA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia petaloides (Bull.) Schulzer

Etimologija: petaloides (lat.) = u obliku latice. Po obliku.

Engleski naziv: Shoehorn Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm širok i 3-6 cm dug, dosta je mesnato, žilavo, školjkastog, lopatastog ili jezičastog oblika, lijevkasto, uvijeno, kada se gljiva potpuno razvije prekriveno je sluzavim ili želatinoznim slojem; žućkasto, žuto-smeđe, svijetlosmeđe, smeđe ili crvenkasto-smeđe, nekad je gotovo bjelkasto, rub je rastrgan.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, kratak je i debeo, pun, bez prijelaza predstavlja samo produžetak klobuka, često je stisnut; nešto je svjetliji od klobuka, bjelkast je ili žućkast.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku; bjelkasti, žućkasti ili blijedo oker.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, (5.1) 5.4 - 6.8 (7.4) × (3) 3.3 - 4 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.52 - 1.8 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.6 µm, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, želatinozno, bijelo ili žućkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, također se pronađe na djelomično izgorenom drvu nakon požara, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom lopatastom obliku, često je s režnjevima, stručak je lateralno spojen s klobukom. Meso je skoro želatinozne konzistencije, mazave je površine i sa želatinoznim slojem na kožici. Paziti da se ne zamijeni s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus).

Hohenbuehelia tremula - created in Finland by Tapio Kekki

RICKENOVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia tremula (Schaeff.) Thorn & G.L.Barron

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm široko, dosta je mesnato, karakterističnog je lepezastog ili lopatastog oblika s kružno podvrnutim rubom, sredina je lijevkasta, površina je prekrivena želatinoznim slojem debljine do 1 mm koji je mnogo slabiji nego kod drugih vrsta iz ovog roda, glatko; sivkasto-krem, žućkasto-smeđe, svijetlosmeđe ili tamnosmeđe.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, kratak, sužen je ili zadebljan na bazi, postepeno se širi na vrhu prelazeći u klobuk, pun, lagano je baršunast, bijel je ili bjelkast.

Listići: Gusti, jasno se spuštaju po stručku, veoma su uski (2-3 mm), račvasti; bjelkasti su ili žućkasti.

Spore: Eliptične, 5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 2-3 mm debelo, vlaknasto je i tvrdo, žilavo, na prijelomu puca, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama do 20-tak komada, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostaka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, te često na opožarenom zemljištu, voli vapnenasto tlo; dosta je česta vrsta u sredozemnom području, a rijetka u unutrašnjosti.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog malo žilavog mesa. Gljive sa smeđim mrljama po stručku i listićima se ne konzumiraju.

Napomena: Sliči na neku golemu uhaču (Otidea) koje nemaju listiće, već im je himenij s gornje strane uha. Mrka školjkarka se teško razlikuje od lopataste školjkarice (Hohenbuehelia petaloides), ipak postoje određene razlike, rickenova školjkarica ima drugačije, dosta duguljaste spore, dok se lopatasta školjkarica razlikuje po činjenici da je na početku rasta nešto vitkija i dosta mesnata, a osim toga raste po opožarenim mjestima oko pougljenisanih ostataka drva, a također raste na zemlji kao i naša vrsta.

TOPOLOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus calyptratus (Lindblad ex Fr.) Sacc.

Etimologija: kalypto (gr.) = pokriti, obaviti, oviti, prikriti.

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 (12) cm široko, polukuglasto, školjkasto je ili bubrežasto s kratkim je stručkom, površina je glatka i mazava; u mladosti je sivo-smeđ, sivkasto-plav ili srebrnast, vodenast, kasnije je postepeno sve svjetliji, u starosti je bjelkast do krem, na rubu se nalazi prilično krupni i sluzavi ovoj bijele boje koji u mladosti prekriva listiće, rub je najprije podvijen, kasnije je otvoren i jedva uočljivo narebran.

Stručak: Skoro nije izražen ili je kratak i šupljikav, lateralno je spojen s klobukom; siv je ili sivo-smeđ.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su krem, kasnije su žućkasto-smeđi do oker.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, glatke, 10.5-15.5 x 3-5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Bijelo, na prerezu ne mijenja boju, vlaknasto, malo je žilavo; miriše lagano na voće, med ili brašno, a okus je slatkast, ugodan na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do listopada, kao parazit starih stabala i saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) različitih vrsta topola, rijetko i na drugom bjelogoričnom drveću, kao što je oskoruša ili vrba.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Ne preporučuje se konzumiranje ove vrste, jer neki izvori navode da može sadržavati nepoznate toksine.

Napomena: Ova je krivonoška izgledom dosta prepoznatljiva po karakterističnom sluzavom ovoju koji zaostane na rubu klobuka kad se gljiva potpuno razvije, te po sitnom stručku.

LIMUNASTA KRIVONOŠKA

Pleurotus citrinopileatus Singer

Etimologija: citrinus (lat.) = žut, citrusni + pileus (lat.) = klobuk, kapica. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Golden Oyster Mushroom

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh; svijetložut do žuto-smeđ, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: Bjelkast, žućkast do žuto-narančast.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, najprije su bijeli, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, prozirne, amiloidne, 6-9 x 1.5-3 µm; otrusina je svijetloljubičasta do svijetlo ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a miris je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, skupno ili pojedinačno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito brijestu ili bukvi, voli toplija staništa, u vlažnim priobalnim šumama, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific, sredinom travnja, na lokalitetu u Istri, što je ujedno bio i prvi prijavljeni pronalazak u Hrvatskoj.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ne postane žilavo.

Napomena: Može se uzgajati na bukvi, jasiki, javoru, jasenu, johi, topoli ili vrbi. Prepoznatljiva je vrsta po žutoj boji i staništu u blizini mora. Jedna je od vrsta koje luče cijanovodik, koji je štiti od puževa. Cijanovodik je u malim količinama bezopasan za ljude, a sušenjem ili kuhanjem isparava. Smrtna doza za ljude je 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne težine.

GOLUBINJA KRIVONOŠKA

Pleurotus columbinus Quél.

Etimologija: columba (lat.) = golub. Po boji.

Klobuk: 1-5 (7) (40) cm širok, školjkastog je ili lepezastog oblika, gladak; sivo-plav je ili sivo-zelenkast, sredina je oker ili crvenkasto-smeđa, kasnije izblijedi do žute boje, rub je podvijen i nepravilan.

Stručak: 6-12 cm visok i 1-1.4 cm debeo, pun, čvrst, kratak, ekscentrično je ili lateralno spojen s klobukom, vrlo je rijetko centralan, na vrhu je zadebljan ili jedva uočljivo zadebljan; bijel, na bazi je gol ili maljav.

Listići: Rijetki, različito su dugački, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku; bjelkasti su do sivo-plavkasti.

Spore: Valjkaste, glatke, nisu amiloidne, 8-11 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Bjelkasto, debelo, kod mladih gljiva je mekano, kasnije je čvrsto i malo žilavo; miris je manje ili više ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen do mrazeva, a i zimi kada je toplije, plodna tijela su u skupinama obično naslagana jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, dok joj je meso mekano. Negativno je što sadrži termolabilni toksin pleurotolizin, koji je sličan tvarima u pčelinjem otrovu i koji može prouzročiti postupno uništavanje crvenih krvnih zrnaca takozvanim hemolizinima pa se prije uporabe uvijek mora temeljito termički obraditi.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno, antimikrobno (Escherichia coli) i antikancerogeno djelovanje, te spriječavaju oštećenje bubrega (National Library of Medicine. 2024. Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Evaluating the role of polysaccharide extracted from Pleurotus columbinus on cisplatin-induced oxidative renal injury; Metabolomic Profiling and Biological Activities of Pleurotus columbinus Quél. Cultivated on Different Agri-Food Byproducts).

Napomena: Smatra se varijacijom slične bukove krivonoške (Pleurotus ostreatus), kojoj je klobuk smeđe ili sivo-smeđe boje, ali i sivo-plav. Naša vrsta ima dosta tvrđe meso, dok se bukovača uzgaja prvenstveno zbog svoje mekane konzistencije.

BRESTOVAČA

Pleurotus cornucopiae (Paulet) Quél.

Etimologija: cornucopia (lat.) = rožnat. Po obliku.

Engleski naziv: Branching Oyster

Klobuk: 2-11 (15) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, ubrzo postane vijugav i dosta ulegnut na sredini ili je lijevkastog oblika, nepravilan, gladak; sivo-žućkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je sivo-smeđ, u starosti je crvenkasto-smeđ, često je jasno žut (forma), kasnije izblijedi, u početku je malo čehast, ubrzo postane gol, rub je zakrivljen, često je iskrzan i valovit.

Stručak: 2-8 (9) cm visok i 0.7-2 (3) cm debeo, pun, skoro je centralan ili je malo ekscentričan, često je razgranat, zakrivljen, gol, gladak; bjelkast, svijetlosmeđ ili je sivo-smeđ, crtast je zbog produljenih listića.

Listići: Bjelkasti su do kremasti, često su s ružičastom nijansom, široki, gusti, račvasti, povezani su s poprečnim žilicama, dugo se spuštaju po stručku do baze stručka, na kraju su crtasto anastomozirajući.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 7-11.8 x 3.4-5 µm; otrusina je ljubičasta do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u starosti je žućkasto, u početku je mekano, kasnije je žilavo; upadljivo miriše na brašno, često s komponentom anisa, a okus je na brašno, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizine koji razgrađuju krv.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do prosinca, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao slabi parazit starih stabala i saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, brijesta ili topole, a rjeđe drugog bjelogoričnih vrsta. Kada dobro rodi povaljeno stablo izgleda kao da se rascvalo od množine plodnih tijela. U Hrvatskoj je poznata s 10-tak lokaliteta, u okolici Zagreba, u Slavoniji i na otoku Krku. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici rujna, na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje, na brijestu. Isti izvor navodi da ju je snimio dva puta na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje (na brijestu), tri puta u nizinskim šumama u okolici Lipovljana (jednom na topoli), okolici Okučana i jednom na širem području Novske (na topoli).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakterističnim listićima koji se spuštaju po stručku, izgledaju poput nervature ili dugih žlijebova. Lako se uzgaja tako da se stablo s korom zalije vodom u kojoj su isprane razvijene brijestove krivonoške, panj je potrebno često zalijevati bunarskom vodom i brijestova krivonoška će rađati od travnja pa sve do zime, panj može trajati i godinama, sve dok mu ne otpadne kora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1024. Brijestova krivonoška (brjestovača) (Pleurotus sapidus Schulzer), Sinonimi: Pleurotus cornucopiae Paulet ex Fr., Pleurotus cornucopioides Persoon; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Brestovača (Pleurotus cornucopiae (Paulet ex Pers.) Rolland)

HRASTOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus dryinus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: drys (gr.) = hrast. Po staništu uz bjelogorično drveće.

Engleski naziv: Veiled Oyster

Klobuk: 4-15 (25) cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh; bijel, sivkast do svijetlosmeđ, prekriven je tankom prevlakom koja se kasnije istrga u prolazne ljuskice ili mrljice smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen i u mladosti s ostacima bijelog ovoja na krajevima.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3.5 cm debeo, tvrd, valjkast, malo je zadebljan na bazi, lateralno je ili ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, kratak; bjelkast, žućkast, na pritisak požuti, vlaknast, s prolaznim je vjenčićem.

Listići: Gusti, široki, dosta su debeli, oštrica je lagano nazubljena, dugo se spuštaju po stručku, anostomozirajući, račvasti, spojeni su poprečnim žilicama; najprije su bjelkasti, zatim su žućkasti, na dodir postanu prljavožuti.

Spore: Valjkaste, izdužene, glatke, nisu amiloidne, (9) 9.5 - 12.5 (13.3) × (3.1) 3.4 - 4 (4.3) µm, Q = (2.4) 2.7 - 3.2 (3.5), N = 120, Me = 11.1 × 3.7 µm, Qav = 3; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vrlo brzo postane kožasto i žilavo, bjelkasto je ili žućkasto, u dodiru sa zrakom požuti; miris je oštar i slab na brašno, a okus je ugodan na lješnjake ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, osobito hrastu, bukvi i jasenu, a rjeđe na crnogoričnom drveću poput smreke, poslije raste kao saprofit; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ubrzo ne postane žilavo.

Napomena: Stručak je uvijek ekscentričan i listići se dugo spuštaju po stručku, meso je prilično kožasto i nejestivo, osim u najranijoj mladosti. Prepoznatljiva je vrsta po svijetloj boji i čehastom klobuku, a ponekad i stručku. Za razliku od drugih vrsta iz roda Pleurotus, prekriven je smećkastim ljuskicama i listiće u mladosti štiti zastorak po čemu se vrlo jednostavno prepoznaje, nije česta vrsta.

Pleurotus eryngii - created on November 2015 in Beaumont-de-Pertuis, France by Nicolò Oppicelli

POLJSKA KRIVONOŠKA

Pleurotus eryngii (DC.) Quél.

Etimologija: eringium = kotrljan.

Engleski naziv: King Oyster

Klobuk: 2-15 (19) cm širok, mesnat, konveksan; boja varira od bjelkaste, krem-oker do sivo-smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen, često je malo valovit.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.8-1 cm debeo, gladak, centralan je ili ekscentričan, zadebljan je na sredini, sužen je na bazi; bijel je ili kremast.

Listići: Široki, dugo se spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su sivo-žućkasti.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 8-11 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto; miriše ugodno na gljive, vrganje, a okus je blag.

Stanište: Raste u čitave godine, ovisno o klimatskom području, kao parazit na korijenju biljke poljskog kotrljana (Eryngium campestre), a plodna tijela se razvijaju na površini tla. U Hrvatskoj je poznata na osam lokaliteta: u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, u Istri, Gorskom kotaru te na otocima Krku i Mljetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Na višim planinskim predjelima raste vrsta koja je analogna ovoj vrsti, ali je dosta svjetlija, skoro bijela i raste na specifičnom staništu, najčešće u bjelogoričnim šumama uz biljku poljski kotrljan.

BUKOVA KRIVONOŠKA (BUKOVAČA)

Pleurotus ostreatus (Jacq.) P.Kumm.

Etimologija: ostrea (lat.) = kamenica, ostriga. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Oyster Mushroom

Klobuk: 5-15 (20) cm širok, školjkastog je ili lepezastog oblika, izravnat, ulegnut je na mjestu spoja sa stručkom, gladak, sjajan, gol; promjenljive je boje, sivkast, blijedožućkast, sivkasto-žućkast, siv, sivo-smeđ, smećkast ili je smeđ, nije vodenast, rub je dugo vremena podvijen i malo vijugav.

Stručak: 6-12 cm visok i 1-1.4 cm debeo, redovito je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, vrlo rijetko je centralno postavljen, kratak, debeo, čvrst, pun, zadebljava se prema vrhu, gol; bijel, na bazi je pamučast, baršunast.

Listići: Gusti, spuštaju se niz stručak, račvasti, oštrica je valovita; bijeli, kasnije su sivkasti.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s vrlo tankim stijenkama, prozirne, neamiloidne, 7-12.5 x 2-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 18.7-26 x 3.7-7.5 µm, cheilocistide su trbušaste do batinaste, 12.5-29 x 3.7-7.5 µm, hife su sa kopčama (cromushrooms: basidiospore (7.6) 7.9 - 10.1 (11.6) × (2.9) 3 - 3.7 (4.2) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.4), N = 120, Me = 9 × 3.4 µm, Qe = 2.7, bazidije 18-26.3 × 4.7- 6.4 µm, cheilocistide 17.4-31.2 × 3.8-7.8 µm); otrusina je bijela do svijetlo sivo-ljubičasta.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, čvrsto, kasnije je žilavo, osobito u stručku koji može biti žilav i u mladosti; miriše ugodno na gljive, a okus blago slatkasto-kiselkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizin.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postane smeđo-crveno, a listići sa sulfovanilinom najprije pocrvene pa zatim poljubičaste.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao zimska gljiva koja se pojavljuje nakon prvih hladnih dana, busenasto, kao saprifit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, polegli trupci) raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, hrasta, topole ili vrbe, vrlo se rijetko pronađe na crnogoričnom drveću, također raste kao parazit na živim bjelogoričnim stablima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Negativno je što sadrži toksin pleurotolizin, koji je po sastavu sličan sastojcima u pčelinjem otrovu i može dovesti do postupnog uništavanja crvenih krvnih zrnaca takozvanim hemolizinom. Međutim, ovaj je toksin termolabilan pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Ljekovitost: Utvrđeno je da bukovače sadrže širok raspon bioaktivnih spojeva koji djeluju antioksidativno, antikancerogeno, antibakterijsko, antivirusno i antifungalno. Gljiva je bogata neprobavljivim ugljikohidratima poput hitina i glukana, koji djeluju kao prebiotici i podržavaju rast i aktivnost korisnih crijevnih bakterija, čime se održava zdrava ravnoteža crijevne mikrobiote i smanjuje rizik od otpornosti na antibiotike. (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance; Proteome Analysis and In Vitro Antiviral, Anticancer and Antioxidant Capacities of the Aqueous Extracts of Lentinula edodes and Pleurotus ostreatus Edible Mushrooms; Modulation of the Gut Microbiota with Prebiotics and Antimicrobial Agents from Pleurotus ostreatus Mushroom; Elemental Analysis, Phytochemical Screening and Evaluation of Antioxidant, Antibacterial and Anticancer Activity of Pleurotus ostreatus through In Vitro and In Silico Approaches; Optimization of extraction of antioxidant polysaccharide from Pleurotus ostreatus (Jacq.) P. Kumm and its cytotoxic activity against murine lymphoid cancer cell line; GC-MS Analysis of Potentially Volatile Compounds of Pleurotus ostreatus Polar Extract: In vitro Antimicrobial, Cytotoxic, Immunomodulatory, and Antioxidant Activities; Anti-tumor effect of polysaccharide from Pleurotus ostreatus on H22 mouse Hepatoma ascites in-vivo and hepatocellular carcinoma in-vitro model; The Phytochemical Screening, Total Phenolic Contents and Antioxidant Activities in Vitro of White Oyster Mushroom (Pleurotus Ostreatus) Preparations; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Pleurotus ostreatus inhibits proliferation of human breast and colon cancer cells through p53-dependent as well as p53-independent pathway).

Napomena: Iz zajedničkog mesnatog tijela izraste mnoštvo plodnih tijela pa ima slučajeva da se stručak i ne vidi ili je vrlo kratak. Takve bukovače izgledaju poput školjki. Umjetno se uzgaja s velikim uspjehom. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Gotovo je ista mekana krivonoška (Pleurotus pulmonarius) koja je nešto svjetlija, manja rastom, ima duži stručak, listići se dugo spuštaju po stručku i preferira toplije vrijeme. Slična golubinja krivonoška (Pleurotus columbinus) je lijepe plavkasto-sive boje i ima malo žilavije meso. Moguća je zamjena s teškom otrovnicom bjelouškastom krikonoškom (Pleurocybella porrigens), koja je smrtno otrovna za dijabetičare, a raste na panjevima crnogoričnog drveća i nema stručka.

MEKANA KRIVONOŠKA

Pleurotus pulmonarius (Fr.) Quél.

Etimologija: pulmo (lat.) = pluća. Po obliku.

Engleski naziv: Pale Oyster

Klobuk: 3-10 (15) cm širok, školjkastog je oblika, konveksan, vlažan, gol; nikada nije potpuno bijel, bjelkast, kremast, sivkasto-kremast ili je smećkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je valovit; općenito je nešto manji, nježniji i tanji nego kod bukove krivonoške (Pleurotus ostreatus).

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, uglavnom je kratak, lateralno je ili ekscentrično spojen s klobukom; čupav, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, oštrica je glatka, rijetko su s poprečnim žilicama na bazi; bjelkasti su do krem, u starosti požute, često samo na rubu.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, nisu amiloidne, 7-11 x 2.5-5 µm (cromushrooms: (7.1) 7.6 - 9.7 (10.7) × (2.7) 3.1 - 3.7 (4.4) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.8 (3.1), N = 80, Me = 8.7 × 3.4 µm, Qav = 2.6); otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo, malo je vodenasto, u mladosti je mekano, u starosti je elastično, u stručku je plutasto do kožasto, na prerezu ili na pritisak ne mijenja boju; miris ugodan gljivlji ili malo na anis, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizin.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa KOH postane lagano narančasta.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, jasena, topole ili breze.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Gotovo je ista bukova krivonoška od koje je nešto svjetlija, manja rastom, ima duži stručak, listići se dugo spuštaju po stručku i preferira toplije vrijeme. Ima školjkasti, bubrežasti ili neki drugačiji oblik. Moguća je zamjena s teškom otrovnicom bjelouškastom krikonoškom (Pleurocybella porrigens), koja je smrtno otrovna za dijabetičare, a raste na panjevima crnogoričnog drveća i nema stručka.

Lignomyces vetlinianus - created on August 2022 in 58.7159..., 30.0209..., Russian Federation by Anna Zhuravleva

BUKOVA POSTRANČICA

Lignomyces vetlinianus (Domański) R.H.Petersen & Zmitr.

Plodno tijelo (klobuk): 3–8 (15) cm širok i 2.5–7 (10) dug od supstrata, površina je u početku dlakava, poslije je sa stršećim čehicama ili poput krzna, bijele je do krem boje, ponekad je svijetle žuto-okeraste boje, rub je tanak, u početku je podvijen, umjereno je valovit.

Stručak: Baza je blago zadebljana, ali je na mjestu spoja s podlogom prividno sužen.

Listići: 1–7 (10) mm široki, tanki, lomljivi, postupno se sužavaju prema stručku, bjelkasti.

Spore: Valjkaste, glatke, nisu amiloidne, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je sivkasto-ljubičasta.

Meso: Bijelo, kada se osuši otkriva nježnu mramornu teksturu, želatinozni je sloj nasuprot listića debljine 1–2 mm i teško je uočljiv kod svježe gljive, ali kada se osuši postaje staklast i tamnookast; miris je jak, blago užegli, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili jasike (Populus tremula), pronađe se i na živom drveću. Iznimno je rijetka vrsta, a kod nas je pronađena samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po čehavoj površini klobuka.

CRNOČEHAVA KROVNJAČA

Pluteus atromarginatus (Konrad) Kühner

Engleski naziv: Blackedged Shield

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, zvonolik, zatim je konveksan i ispupčen na sredini, suh, tanak; tamnosmeđ je do gotovo crn, uzdužno je vlaknast i naboran, dekoracija je nešto gušća i crne boje na sredini, više je ili manje sitno čehast, rub nije crtast, često prelazi listiće.

Stručak: 4-12 (14) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, zadebljan je na bazi, pun, krhak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka kao kod svih vrsta iz roda Pluteus; osnova je bijela, površina je vlaknasta, s crno-smeđim crticama, baza je kosmata.

Listići: Najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti, oštrica je crna; gusti, tanki, trbušasti, najprije dodiruju stručak, kasnije su jasno slobodni.

Spore: Široko eliptične ili skoro kuglaste, glatke, 5.2-8.1 x 3.8-5.8 µm; otrusina je ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto je do kremasto, mekano, vlaknasto; miriše ugodno na gljive ili rotkvice kao kod jelenske krovnjače (Pluteus cervinus), a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po crnoj oštrici listića i rastu na drvu. Jedna je od najvećih krovnjača. Zbog sličnosti se može zamijeniti s jelenskom krovnjačom od koje se razlikuje po crnkastoj oštrici listića, te po staništu na panjevima bjelogoričnog drveća. Od drugih je vrsta dosta slična i sjenovita krovnjača (Pluteus umbrosus) koja ima crne listiće i oštricu listića te izraženije izbrazdanu površinu klobuka.

JELENSKA KROVNJAČA

Pluteus cervinus (Schaeff.) P.Kumm.

Engleski naziv: Deer Shield

Klobuk: 3-9 (14) cm širok, konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, lomljiv, gol, pravilan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, mekan; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, vodenast, kasnije je radijalno vlaknast.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 0.5-2 cm debeo, pun, često je zakrivljen, lako se odvaja od klobuka; bjelkast, sa sitnim je smeđim uzdužnim vlaknima, uzdužno je brazdast.

Listići: Slobodni, široki, gusti; najprije su bijeli, kasnije su ružičasti i na kraju smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 6-9.5 x 4-6.5 µm, (cromushrooms: (6.4) 6.6 - 8.2 (9.6) × (4.2) 5 - 5.9 (6.7) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.7), N = 120, Me = 7.3 × 5.4 µm, Qe = 1.3; bazidije (18.8) 19.8 - 25.8 (26.4) × (5.9) 6 - 7.7 (7.8) µm, N = 22; cheilocistide (24.8) 30.7 - 47 (52.8) × (11.5) 12.6 - 16.8 (19.7) µm, N = 80; pleurocistide (47.1) 53.3 - 71.7 (79.9) × (11.9) 14.3 - 20.3 (23.2) µm, N = 50); otrusina je sivo-ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, mekano; miriše na rotkvice ili sirovi krumpir, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom lagano plavi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, piljevina) raznog bjelogoričnog drveća. Primjerak na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Kako je ne bi zamijenili s otrovnim vrstama, uvijek obratite pažnju na slobodne listiće i rast na drvu. Kod krovnjača se stručak lako odvoji od mesa u klobuku nakon čega nastane kružni krater. Ima mnogo sličnih vrsta, crnočehava krovnjača (Pluteus atromarginatus) i sjenovita krovnjača (Pluteus umbrosus) imaju smeđe listiće, velika krovnjača (Pluteus petasatus) ima blijedo-sivi klobuk prekriven smeđim ljuskama. Postoji dosta malih krovnjača, sve su jestive, primjeri su lavlja krovnjača (Pluteus leoninus) koja je žuta. Rijetkost je vrsta sa snježnobijelim listićima, jer veći dio vrsta ima tipično ružičaste listiće. Sve vrste iz ovog roda su jestive, za razliku od vrsta iz srodnih rodova Nolanea i Entoloma koje sadrže dosta toksičnih vrsta.

Pluteus chrysophaeus - created on May 2023 in Provence-Alpes-Côte d'Azur, France by ncamberoque

ZLATNOSMEĐA KROVNJAČA

Pluteus chrysophaeus (Schaeff.) Quél.

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + phalos (gr.) = smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Shield

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, zlatnožut do svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, koja je naborana i prošarana žilicama, osnova je žuta do zlatnožuta, vodenast, fino je baršunast, rub je valovit i prozirno narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, zadebljava se prema dnu, uglavnom je zakrivljen, lako se odvaja od podnice klobuka; blijedo krem do smeđ  je do svijetlosmeđ, vlaknast i bjelkasto dlakav.

Listići: Slobodni, široki, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli do žućkasti, kasnije su crvenkasto-ružičasti, oštrica je bjelkasto trepavičasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, 5-7.8 x 4.5-6 µm, Q = 1.1-1.4, cheilocistide su varijabilnog oblika, 50-60 x 10-15 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, vodenasto, bijelo do sivkasto-žuto, u sredini stručka je bjelkasto, a u klobuku oker; miris je slabo izražen, donekle je voćni, a okus je blag, ugodan na gljive ili rjeđe malo gorkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma, voli aluvijalne šume, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci, piljevina) raznog bjelogoričnog drveća, često i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vapnenačka i toplija područja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog lošeg okusa mesa i malih dimenzija.

Napomena: Najznačajnija karakteristika je zlatnožuta boja klobuka, a slična je romellijeva krovnjača (Pluteus romellii), koja ima izrazito žuti do žuto-zeleni stručak i nešto tamniji, smeđi, klobuk.

Pluteus diettrichii - created on June 1998 in Maso Postel, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

RASCIJEPLJENA KROVNJAČA

Pluteus diettrichii Bres.

Klobuk: 3-13 (16) cm širok, konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini; sa smeđim, sivo-smeđim ili tamnosmeđim čehicama na bijeloj osnovi, tipično je radijalno raspucan, često se na raspuknutim mjestima uočava bijelo meso.

Stručak: Valjkast, lagano je zadebljan na bazi, lako se odvaja od klobuka, skoro je gladak; bjelkast, na bazi je smećkast.

Listići: Prilično su gusti, osrednje su široki, suženi su uz stručak, odmaknuti su od njega kao i kod svih krovnjača, slobodni, oštrica je nepravilna, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 11-15 x 5.5-7.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miriše na kupus ili rotkvice, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, voli glinenasto-pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je krupna krovnjača, prepoznatljiva je po radijalno postavljenoj dekoraciji po površini klobuka i po tendenciji da se na raspuknućima kožice pojavljuje tanko bijelo meso. Vlakna po klobuku su uvijek skoro crnkaste boje.

Pluteus ephebeus - created in Estonia by Vello Liiv

MLADENAČKA KROVNJAČA

Pluteus ephebeus (Fr.) Gillet

Engleski naziv: Sooty Shield

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, konveksan, ubrzo je otvoren i s dosta širokom grbicom na sredini; smećkast, smeđ ili je sivo-smeđ, ispupčenje je ružičasto, čitava je površina je sitno baršunasto-čehasta, rub je čupavo-čehast, često je ispucan i jasno narebran.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-1 cm debeo, šupljikav, slabašan, čvrst, skoro je valjkast ili se lagano sužava prema vrhu, malo je širi na vrhu ispod klobuka, lako se odvaja od klobuka; bjelkast, vlaknast.

Listići: Gusti, kompaktni, uski, jedva su prirasli; bijeli, sivkasti, kasnije su ružičasti ili ružičasto-smeđi, oštrica ja blijeda.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5.5-8.5 x 4.5-6.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: Snježnobijelo, kompaktno je i malo mekano; miris nije izražen, a okus je malo trpak i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima i livadama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog pregorkog okusa mesa.

Napomena: Slična je jelenska krovnjača (Pluteus cervinus) koja ima čekinjastiji klobuk i nema mirisa.

BJELKASTA KROVNJAČA

Pluteus inquilinus Romagn.

Etimologija: inquilinus (lat.) = stanar, parazitski organizam. Po načinu rasta.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, isprva je konveksan, zatim se otvori, bjelkast do blijedo ​ružičast, na sredini je obično žiličast, rub je dugo prozirno narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm dug i 2-4 (6) mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do kremast, na bazi je bjelkasto maljav.

Listići: Gusti, zbijeni, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijeli, bjelkasti, kasnije su prljavo ružičasti, oštrica je sitno bijelo resasta i nazubljena.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5.9-7.7 x 4.9-6.2 µm, Q = 1.1-1.3, Me = 6.7 x 5.5, Qav = 1.2; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, po vlažnom je vremenu bijelo, a po suhom sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanm s drvnim ostacima. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Može se zamijeniti s zrnastom krovnjačom (Pluteus plautus), koja nazubljenu oštricu listića i koja raste samo na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

LAVLJA KROVNJAČA

Pluteus leoninus (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: leoninus (lat.) = lavlje. Po boji sličnoj boji lavljeg krzna.

Engleski naziv: Lion Shield

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je poluloptast do stožast, kasnije je spljošten i tupo ispupčen na sredini; žućkast je ili narančast, sredina je tamnija, bez dekoracije ili je lagano smeđe pahuljast, rub je nazubljen.

Stručak: 3-9 (12) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, pun, u starosti je šupalj, lomljiv, lako se odvaja od klobuka; na gornjem je dijelu bjelkast, a prema bazi je žućkast, žućkasto-smeđ do smeđ, na dnu stručka se nalazi splet bijelih micelijskih vlakana.

Listići: Gusti, mekani, dosta su široki i trbušasti, slobodni; najprije su bjelkasti ili žućkasti, kasnije su ružičasti, oštrica je žućkasta i sitno trepavičasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, s uljnim kapljama, (4.8) 5.2 - 6.2 (6.8) × (4) 4.5 - 5.4 (5.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 5.7 × 4.9 µm, Qav = 1.2; otrusina je ružičasto-smećkasta.

Meso: Bijelo, nepromjenljive je boje, ispod klobuka je žuto do žuto-zeleno, tanko, mekano, krhko; miris je malo neugodan na ciklu, a okus je na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta i graba, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Boja teži da požuti i raste na trulom, a ne na živom drvu. Slična je crvenkasta krovnjača (Pluteus aurantiorugosus) s crvenkasto-narančastim klobukom, ali nema podataka o njenoj jestivosti. Stručak je bijel, samo je na bazi žuto-narančast i raste samo na panjevima bjelogoričnog drveća, osobito na panjevima johe.

VELIKA KROVNJAČA

Pluteus petasatus (Fr.) Gillet

Etimologija: petasus (lat.) = putujući klobuk. Po dimenzijama klobuka.

Engleski naziv: Scaly Shield

Klobuk: 3-10 (14) cm širok, konveksan, kasnije je skoro izravnat, nije uvijek pravilnog oblika; bijel, bjelkast ili je kremast, sredina je obično sa sivo-smeđo vlaknasto-čehast.

Stručak: 3.5-12 cm visok i 0.4-2 cm debeo, valjkast, rijetko je pravilan, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, izgleda crtasto, uzdužno je vlaknasto-čehast, osobito prema bazi.

Listići: Prilično su široki, gusti, zaokruženi su uz stručak, odmaknuti, slobodni; najprije su bijeli, u starosti su izraženo ružičasti.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, tanko, malo je spužvasto u klobuku; miris nije izražen, u starosti je neugodan na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće divljeg kestena, lipe ili breze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po boji i dimenzijama je vrlo slična jelenska krovnjača (Pluteus cervinus). Od navedene se vrste razlikuje po nešto vitkijoj građi i po karakteristično velikim dimenzijama spora.

Pluteus phlebophorus - created in Germany by Markus Pischel

ŽILASTA KROVNJAČA

Pluteus phlebophorus (Ditmar) P.Kumm.

Etimologija: phleps (gr.) = žila, vena + porus (lat.) = pora, rupica, šupljinica. Po žilicama i mrežici na klobuku.

Engleski naziv: Wrinkled Shield

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksan, kasnije je skoro izravnat, dosta je pravilan; sivosmeđ je ili tamnosmeđ, po suhom je vremenu blijedosmeđ, površina je mrežasto naborana od istaknutih isprepletenih žilica.

Stručak: Prilično je slabašan, valjkast, šupalj, skoro je uvijek iskrivljen, gladak, svilenkasto sjajan, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast je do sivkast, ponekad na pritisak požuti.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, slobodni, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti ili blijedoružičasti, kasnije su ružičasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Skoro kuglaste, 6.4-7.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bjelkasto je ili sivkasto-smećkasto, prilično je mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili breze, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Neki autori ovu gljivu smatraju jestivom. Uvijek obratiti pozornost na slobodne listiće i drvo na kojem raste kako se ne bi zamijenila s otrovnim rudoliskama (Entoloma).

Napomena: Ova je krovnjača izgledom prilično prepoznatljiva po žiličastoj dekoraciji klobuka smećkaste boje. Druge krovnjače imaju dekoraciju življih boja, žutu, žuto-narančastu, bjelkastu ili smeđu, a to su romellijeva krovnjača (Pluteus romellii), bjelkasta krovnjača (Pluteus inquilinus) i thomsonova krovnjača (Pluteus thomsonii).

ZRNASTA KROVNJAČA

Pluteus plautus (Weinm.) Gillet

Etimologija: platus (gr.) = širok, prijateljski. Po izgledu.

Engleski naziv: Satin Shield

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, polukuglasto-konveksan, kasnije se otvori, rijetko je spljošten; bjelkast je ili sivkast, na sredini je smećkast, površina je skoro glatka ili samo na početku sa tamnosmeđim sitnozrnastim čehicama na bijeloj osnovi, sredina je obično žiličasta, rub je gladak i prozirno narebran skoro do sredine kada se gljiva potpuno razvije.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 3-5 (7) cm debeo, valjkast, šupalj, lagano je zadebljan i maljav na bazi, vrh se lako odvaja od mesa u stručku; bijel je ili kremast, prema bazi je smećkast i čehast s točkicama.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, odmaknuti, slobodni, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su ružičasti ili mesnatocrveni, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 6-8 x 4.7-6.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Mokro je bijelo, suho je sivo-smeđe, u bazi stručka je tamnije; miris je slabo izražen ili na prašinu, djelomično je i pomalo neugodan na plin, spaljenu gumu ili haringe, sličan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta Pluteus semibulbosus koja ima nešto uočljiviju bulbu, a dekoracija po površini klobuka je nešto priraštenija.

Pluteus podospileus - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

SITNA KROVNJAČA

Pluteus podospileus Sacc. & Cub.

Etimologija: pous (gr.) = noga + spiloo (gr.) = grmlje, mrlja, ljaga, packa. Po točkasto zamrljanom stručku.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je spljošten i s uzdignutim rubom; žućkasto-smeđ, tamnosmeđ ili je crno-smeđ, naglašeno je tamniji na sredini, sitno je baršunast, čitava je površina s gustim prozirnim stršećim čehicama, malo je žiličasto naboran ili crtast, rub je uzdignut.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (8) mm debeo, valjkast, baza je zadebljana, često je zakrivljen na bazi, lako se odvaja od klobuka; bjelkast je ili smeđ, površina je sitno tamnosmeđe čehasta, osobito na vrhu.

Listići: Gusti, trbušasti, suženi su uz stručak, slobodni; u mladosti su bijeli ili krem-sivkasti, kasnije su ružičasti do krem-ružičasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 4-7.2 x 3.5-6.3 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili sivkasto, provodnjeno je u klobuku tamnosivo, a u stručku sivo do sivo-smeđe; miris nije izražen ili je malo neugodan na rotkvice, sličan kao kod jelenske krovnjače (Pluteus cervinus), a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama, parkovima i uz puteve, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na piljevini ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Na stručku je jasno uočljiva sitna dekoracija tamnosmeđe boje na bjelkastoj bazi.

POUZAROVA KROVNJAČA

Pluteus pouzarianus Singer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Conifer Shield

Klobuk: 4-9 (10) cm širok, izravnat je i malo ispupčen na sredini, gladak, sjajan; siv, sivo-smeđ ili je tamnosmeđ, prema rubu je često nešto svjetlije smeđe boje bijele kave; površina je često radijalno vlaknasta.

Stručak: 5-7 cm visok i 5-8 mm debeo, bulba je često široka do 1.2 cm, prema bazi je batinasto zadebljan, često je zakrivljen, lako se odvaja od klobuka; bjelkast, s uzdužnim je smećkastim vlaknima, sitno je izbrazdan, prema bazi je nešto tamnije smećkaste boje.

Listići: Jako su gusti, trbušasti, slobodni; u mladosti su bijeli, zatim su svijetložuti, kasnije su ružičasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, (5.2) 5.6 - 7.2 (8.8) × (4.2) 4.8 - 5.9 (6.4) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 60, Me = 6.4 × 5.3 µm, Qav = 1.2; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag na zemlju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog drveća, te na piljevini. Primjerci na slici snimljeni su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, na 1650 m nadmorske visine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Ova se vrsta teško razlikuje od jelenske krovnjače (Pluteus cervinus). Raste samo na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i ima nešto manje plodno tijelo, a miris i okus uglavnom nisu izraženi. Vrbina se krovnjača (Pluteus salicinus) razlikuje po zelenkastom ili plavkastom tonu klobuka.

ROMELIJEVA KROVNJAČA

Pluteus romellii (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Engleski naziv: Goldleaf Shield

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, konveksan je i teži da postane stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, gladak, blistav, po vlažnom je vremenu malo mazav; žuto-smeđ, smećkast ili je sivo-smeđ, vodenast, nešto svjetliji kada se gljiva razvije, površina je svilenasta i često valovito žiličasta, baršunasta, zrnasto-hrapava, rub je svjetliji i slabo uočljivo prozirno narebran.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 5-9 mm debeo, valjkast, nije ravan, sužava se prema vrhu, lako se odvaja od klobuka; tipično je žut ili žuto-zelenkast, osobito prema bazi, gladak je ili je uzdužno vlaknast i lagano crtast.

Listići: Prilično su široki, karakteristično su zaokruženi uz stručak i odmaknuti, slobodni, prisutne su i lamelule; bjelkasti su ili žućkasti, kasnije su žućkasto-crvenkasti ili ružičasti zbog prisutnosti spora.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, (6) 6.3 - 7.9 (8.3) x (5.2) 5.6 - 6.7 (7.1) µm, Q= (1.06) 1.07 - 1.18 (1.23), N= 30, Me= 6.9 x 6 µm, Qav= 1.15; otrusina je ružičasta.

Meso: Vodenasto žuto-maslinasto, žuto-sivo ili masninasto-smeđe, u bazi stručka je žućkasto; miris i okus blagi na rotkvicu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, krajem ožujka i .

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Postoji jedan sinonim ove vrste koji se malo razlikuje po izraženijoj žutoj boji klobuka.

VRBOV ŠTITAC

Pluteus salicinus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: salix (lat.) = vrba. Po mjestu rasta.

Engleski naziv: Willow Shield

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, konveksan, ubrzo se spljošti i izravna, nije uvijek pravilan; siv, sivo-zelenkast ili je smećkast, gladak je ili lagano pahuljasto-vlaknast ili sitno čehast, osobito prema sredini, rub je prilično tanak.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 0.8-1 (1.1) cm debeo, valjkast, lagano je proširen na vrhu uz klobuk, skoro je uvijek zakrivljen prema bazi, uglavnom je sjajan, lako se odvaja od klobuka; bijel je ili žućkast, teži prema zelenkasto-plavkastom, a ponekad i prema zelenkasto-smeđem tonu (zbog sadržaja psilocibina), boje je klobuka, sitno je vlaknast.

Listići: Skoro su gusti, oštrica je pravilna i iste boje, lagano su trbušasti, suženi su uz stručak, odmaknuti, slobodni, izmiješani su s lamelulama različite dužine; najprije su bijeli, kasnije su ružičasti.

Spore: Eliptične, 7-10.5 x 5-7 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.2 - 8.7 (9.6) × (4.9) 5.3 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.46 (1.5), N = 120, Me = 7.9 × 5.8 µm, Qe = 1.4, bazidije su 4-sporne, 40.5-62.2 × 8.8-12.3 µm, N = 12, cheilocistide su s nekoliko karakterističnih izraslina na vrhu, pout rogova, 51.3-83.1 × 12.5-23.1 µm, N = 35, druga vrsta cheilocistida je široko batinasta, 30.2-46.9 × 14.5-18.9 µm, N = 6); otrusina je ružičasta do ružičasto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, mekano, bjelkasto; miris nije izražen ili je eventualno na rotkvicu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, johe ili bukve. Prva slika snimljena je polovicom srpnja na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, a drugu, treću i četvrtu je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer adrži halucinogeni toksin psilocibin, ali vjerojatno samo u vrlo malim količinama. Uživanje pojedinog primjerka zasigurno ne bi izazvao nikakav učinak. U većim količinama uzrokuje psihički poremećaj s razdobljem latencije od 15 minuta do 4 sata praćen proljevom i povraćanjem. Ne smije se jesti u većim količinama i općenito se bolje suzdržati od konzumacije ove vrste.

Napomena: Ima karakterističnu mrlju sa zelenim i plavim primjesama na sredini klobuka po čemu se razlikuje od sličnih vrsta. Na spoju stručka i klobuka se, kao i kod svih krovnjača, vidi meso u klobuku, zbog opnaste površine jarka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 477. Vrbina krovnjača (Pluteus salicinus (Pers.) Kummer)

GOMOLJASTA KROVNJAČA

Pluteus semibulbosus (Weinm.) Gillet

Etimologija: semis (lat.) = polovina, djelomično + bulbosus (lat.) = lukovica, glava. Po bulboznom stručku.

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, isprva je konveksan, zatim se otvori, bjelkast, kremast do krem-​​ružičast, na sredini je obično tamniji, fino vlaknasto-čehast, rub je narebran do otprilike polovice promjera, što je ponekad teško uočljivo.

Stručak: Valjkast, zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremasto-žut, uzdužno je ižlijebljen, obično je sitno čehast, na bazi je fino bijelo baršunast.

Listići: Osrednje su gusti, razmaknuti, široki, slobodni, bijeli, kasnije su ružičasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-9.5 x 4.5-7.5 µm, Q = 1.2; otrusina je ružičasto-smeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, u starosti je neugodan na plin metan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili hrasta, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vapnenasto tlo i toplija staništa, u mediteranskom području. Prve četiri slike snimio je Miro Pucar, sredinom lipnja na lokalitetu u blizini Omiša, a posljednju sliku Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Može se zamijeniti s pokunjenom rudoliskom (Entoloma rhodopolium), koja nema bulbozno zadebljanu bazu stručka i koja raste na zemlji, a ne na drvnim ostacima.

THOMSONOVA KROVNJAČA

Pluteus thomsonii (Berk. & Broome) Dennis

Etimologija: Po imenu.

Engleski naziv: Veined Shield

Klobuk: 1-3 cm širok, konveksan, zatim se raširi, sredina je tupo izbočena ili gotovo ravna, suh, vodenast, u mladosti je tamno sivo-smeđ, kasnije izblijedi u sivkasto-smeđu boju, sredina je nešto tamnija, po površini su dosta izražene nepravilne valovite žilice koje su najuočljivije na sredini, ali ponekad i glatka, prema rubu je lagano prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, lomljiv, ravan, gladak ili svilenkast, bjelkast, od sredine prema dolje je siv do smećkast.

Listići: Gusti, široke, slobodni, izmiješani su s lamelulama, u početku su bjelkaste, kasnije postanu ružičaste.

Spore: Široko su eliptične, glatke, tankih stijenki, (6.4) 6.6 - 8 (8.4) × 5.1 - 6.1 (6.3) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.4), N = 30, Me = 7.2 x 5.6 um, Qav = 1.3; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je slatkast, blag na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, na pjeskovitom tlu, u mahovini. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je krovnjača po žiličastom crtežu na sredini klobuka.

SJENOVITA KROVNJAČA

Pluteus umbrosus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: umbra (lat.) = sjena, mračno mjesto. Po boji.

Engleski naziv: Velvet Shield

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksno-zvonolik, zatim je je otvoren i izravnat; površina je radijalno nabrana od nepravilnih čuperaka sastavljenih od izdašnih crnkasto-smeđih dlačica, zanimljivog je karakterističnog izgleda, u mladosti crna dekoracija prekriva cijelu površinu nakon čega se razloži i otkrije nešto svjetliju, okerasto-smećkastu površinu, na sredini je crne boje od priraštenih vlakanaca, rub nije crtast.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, ujednačene je debljine, samo je na bazi zadebljan u malu bulbu, zakrivljen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkasto-žut, kasnije je smećkast, prekriven je sitnim čehicama sastavljenim od crno-smeđih dlačica kao i po klobuku, dlačice su vrlo guste na bazi.

Listići: Prilično su gusti, trbušasti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama; najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti ili ružičasto-smeđi, oštrica je tamnosmeđe prošarana i sitno pahuljasta.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, (5) 5.5 - 6.7 (7.5) × (3.4) 3.9 - 4.8 (5.6) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 6.2 × 4.4 µm, Qav = 1.4; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto; miriše lagano na plijesan i na rotkvice, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a u literaturi se obično navodi kao nejestiva vrsta.

Napomena: Ova krovnjača ima dosta karakteristične crne pramenove po površini klobuka i stručka. Ima karakterističnu tamnosmeđu oštricu na listićima, sličnu kao kod crnočehave krovnjače (Pluteus atromarginatus), koja ima sličnu crnu oštricu, ali nema tako dekoriran klobuk, uglavnom je gladak ili s linearno postavljenim vlakancima.