MALJAVA CJEPAČA

Mallocybe heimii (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara Rogera Heima (1900-1979), koji je bio specijaliziran za mikologiju i tropsku fitopatologiju. Bio je poznat po svojim studijama koje su opisivale anatomiju himenija gljive, sistematiku i filogeniju viših gljiva (osobito srodnih rodova Lactarius i Russula, Russulales i Secotium), mikologiju tropskih gljiva kao što je rod Termitomyces, kao i etnomikološki rad na halucinogenim gljivama iz rodova Psilocybe i Stropharia. Za života je objavio preko 560 članaka, znanstvenih radova i značajnih radova iz područja poput botanike, kemije, obrazovanja, šumarstva, hortikulture, umjetnosti, medicine i zoologije.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ponekad lagano ispupči; žuto-smeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, nije vodenast, nije crtast, površina je jako radijalno čehasto-maljava, kožica jako prelazi preko ruba i često je spojena s prstenastim pojasom, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-4.5 (5.5) cm visok i 5-9 mm debeo, uglavnom je nešto kraći od širine klobuka, lagano je zadebljan i korjenast na bazi; žuto-smeđ je ili svijetlosmeđ, donji je dio uočljivo uzdužno vlaknast, a iznad vjenčića je sitno pahuljast, stršeća vlakanca tvore vjenčić.

Listići: Lagano su prirasli i vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti, gusti, izmiješani su s lamelulama, sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 8.2-11.6 x 4.3-5.6 µm; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, po naplavinama i pjeskovitom tlu uz morsku obalu, u simbiozi s borovima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početko prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivosti ove vrste nije u potpunosti poznata zbog njezine rijetkosti, međutim smatramo je otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) koja ima nešto veće spore i drugačiji ovoj. Ova vrsta pripada skupini Mallocybe koja se po određenim karakteristikama polako izdvaja iz roda Inocybe i tvori novi rod.

Pseudosperma perlatum - created in Finland by Martti Moisander

VELIKA CJEPAČA

Pseudosperma perlatum (Cooke) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: perlate (lat.) = vrlo široko. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, jako mesnat, prvo je stožast, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, lagano je mazav po vlažnom vremenu; žuto-smeđ ili smeđ, sredina je nešto tamnije tamnosmeđe boje, površina je radijalno vlaknasta, kožica se poslije raspucava, rub je u mladosti podvijen, kasnije je nešto svjetliji i sitno vlaknast pa rascijepan.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, nije bulbozan, jedva je zadebljan i zakrivljen na bazi; bjelkast, žućkast, u starosti je smećkast, na bazi je manje ili više vlaknast.

Listići: Gusti, trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak; najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oker-smeđi ili cimetastosmeđi, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 9-13 x 6-8 µm; otrusina je smeđa ili sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do blijedožućkasto, u stručku je smećkasto; miriše na spermu ili zemlju, a okus je lagano gorkast i također na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, parkovima, livadama i na muljevitom tlu, te po vlažnim i tamnim mjestima, u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Izrazito je lijepa cjepača, smeđa površina klobuka je crtasta, a listići su svijetliji pa poslije boje klobuka, smećkasti. Stručak je s ljubičastom nijansom, ali se ta boja poslije izgubi.

UŠILJENA CJEPAČA

Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: rimosus (lat.) = raspucano, pukotina, rascjep. Po izgledu radijalno raspucane površine klobuka.

Engleski naziv: Split Fibrecap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tanak, stožasto-zvonolik, kasnije se otvori i oštro ispupči na sredini; žućkast, žuto-smeđ ili smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se kasnije raspucava, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, rub je uglavnom svjetliji.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 3-8 (12) cm debeo, valjkast, pun, na bazi je bulbozno zadebljan, ponekad je zakrivljen; bjelkast, žućkast, na vrhu je bijelo čehasto-pahuljast, ostali je dio prekriven sitnim vlakancima.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, jedva su prirasli na stručak, gotovo su slobodni; bjelkasti, sivkasti, u starosti su sivo-smeđi ili smeđi, rijetko su sa zelenkastom nijansom, oštrica je s bijelim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-18 x 6-8.5 µm; otrusina je smeđa do sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, nešto je tamnije u stručku; miriše na spermu, brašno ili humus, a okus je malo gorkast i također na humus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u šumama ariša, po šumskim stazama, parkovima i travnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu gradski park u Delnicama, ispod jele.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Smrtonosna toksičnost odnosi se na pojedenu količinu. Sadrži oko 0.01% muskarina, a 180 mg (oko 18 g svježih gljiva) po odrasloj osobi je smrtonosno, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Ušiljena cjepača pripada skupini u kojoj se nalazi mnogo vrsta koje je dosta teško međusobno razlikovati. Također se može zamijeniti i s dosta sličnom svijetlosmeđom cjepačom (Inocybe hypophaea).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 383. Ušiljena cjepača (Inocybe fastigiata (Schff. ex Fr.) Quélet)

KRUŠKASTA PUHARA

Apioperdon pyriforme (Schaeff.) Vizzini

Etimologija: pyrum ili pirum (lat.) = kruška + formis (lat) = u obliku, u formi. Po obliku.

Engleski naziv: Pear-Shaped Puffball

Plodno tijelo: 2-6 (8) cm široko, kuglasto ili kruškoliko, glava je okruglasta, stručak je konusan i na osnovi je povezan s debelim bijelim rizomorfima, egzoperidij je sitno zrnast ili bradavičav, poslije može biti mrežasto isprepleten, bijel, zatim postane okerast, a u starosti smećkast, rijetko je s ljubičastom nijansom, na sredini glave pukne ovojnica i kroz otvor se oslobađaju spore, gleba i subgleba su najprije bijele, a u starosti postanu maslinasto-smeđe.

Spore: Kuglaste, glatke, (3.2) 3.4 - 3.9 (4.3) × (3) 3.3 - 3.8 (4.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 120, Me = 3.7 × 3.5 µm, Qav = 1; bazidije su slične kratkoj toljagi, 9-13 µm duge i 3-4.5 µm debele, nemaju bazalnu kopču; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-zelenkasto pa tamnosmeđe, mekano; miris je neugodan na plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u malim skupinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog mirisa mesa, ali samo mlada.

Napomena: Lako se prepoznaje jer raste gotovo zbijena s velikim brojem plodnih tijela na gotovo trulim panjevima i trupcima raznog drveća.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je kuglasto ili kruškoliko; 2. plodno tijelo je bijelo do okerasto; 3. površina je zrnasta ili bradavičava, poslije može biti mrežasta; 4. raste skupno na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

Bovista nigrescens - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

CRNKASTA JAJAČA

Bovista nigrescens Pers.

Etimologija: Jer teži da postane crnkasta.

Engleski naziv: Brown Puffball

Plodno tijelo: 2-5 (8) cm široko, kuglasto je ili malo stisnuto-duguljasto, te gomoljasto; površina je bijela i lagano naborana zbog prisutnosti egzoperidija u mladosti pa nešto glađa, naborana je zbog raspucanosti kožice, poslije smeđo-crvenkasta i smeđo-crnkasta; unutarnja ovojnica (endoperidij) je siva, orifizij se kružno otvori na sredini.

Spore: Kuglaste, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do blago ružičasto-smeđa.

Meso (gleba): Bijelo, kasnije smećkasto, moguće s laganom ljubičastom nijansom; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima, svim tipovima šuma, posebno planinskim i uz ceste, na pjeskovitom terenu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Kao i sve vrste iz roda Bovista, ima prilično debelu vanjsku ovojnicu, jasno se odvaja od vanjske površine poput ljuske jaja. Slična je i ispucanoj krumpirači (Scleroderma citrinum), a u mladosti je ista kao olovasta jajača (Bovista plumbea) koja je mnogo veća rastom.

Bovista paludosa - created on August 2020 in Kostroma, Russian Federation by Иван Матершев

MOČVARNA JAJAČA

Bovista paludosa Lév.

Engleski naziv: Fen Puffball

Plodno tijelo: Najčešće je kruškoliko ili može biti okruglasto, ako je kruškoliko ima glavu široku do 4 cm, lažni stručak može biti dug i do 3.5 cm, često je nepravilno kvrgavo-brazdast, subgleba je prilično razvijena; egzoperidij je gladak ili vrlo sitno bradavičav i bijel, endoperidij je tanak i tvrd te žuto-smeđ do crveno-smeđ, pod starost postane crno-smeđ, otvor na tjemenu plodišta za oslobađanje spora vrlo je nepravilan.

Spore: Kuglaste, bradavičave, s repićem, 3.5-5.5 µm.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, zatim tamnosmeđe, kompaktna; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na močvarnim livadama i pašnjacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: U literaturi se navodi da je vrlo česta u alpskim predjelima čak i preko 2.000 m nadmorske visine te da masovno raste u skandinavskim zemljama.

Bovista plumbea - created on May 2021 in La Arboleda, Vizcaya, Spain by Antton Meléndez

OLOVASTA JAJAČA

Bovista plumbea Pers.

Etimologija: plumbeus (lat.) = olovan, olovne boje. Po boji u mladosti.

Engleski naziv: Grey Puffball

Plodno tijelo: 1-3.5 (4.5) cm, manje je ili više okruglasto, skoro nema stručka niti sužene baze s korijenastim produžetkom (za razliku od vrsta iz roda Lycoperdon), sitnobaršunasto, skoro glatko; najprije bjelkasto, kasnije žućkasto, žuto-smeđe, smećkasto do sivo-smeđe, kasnije se smežura, vanjska se ovojnica raspadne, te ostane unutarnja koja je olovastosivkasta, na kraju se na sredini pojavi otvor kroz koji izlaze sazrele spore.

Spore: Kuglaste, glatke, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso (gleba): U mladosti je tvrdo i žilavo i bijelo pa zatim maslinasto-crno; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, parkovima, livadama, nasipima, voli pješčano tlo i toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Na pritisak se raspucava vanjska ovojnica (egzoperidij) i lako odvaja od unutarnje ovojnice po čemu se najlakše prepoznaje, to je inače i glavna karakteristika roda Bovista. Slična je crnkasta jajača (Bovista nigrescens) koja je mlada skoro ista, u starosti je unutarnja ovojnica prvo olovnosiva, zatim smeđa i na kraju potpuno crna, a raste na istom staništu.

Bovista pusilla - created on July 2020 in Shawnee National Forest, Wolf Lake, IL, USA by Lizzy Cramer

SITNA PUHARA

Bovista pusilla (Batsch) Pers.

Etimologija: pusillus (lat.) = sićušno, malo, maleno, sitno. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Least Puffball

Plodno tijelo: 0.5-1 (2.5) cm široko, vrlo je promjenljivog oblika, piramidalno ili okruglasto, na bazi se nalazi mali zašiljeni stručak s mjestimičnim ostacima micelijskih hifa; uglavnom je bjelkasto, kasnije žućkasto, oker-smeđe, sivo-smeđe do maslinasto-smeđe, površina je zrnasto-bradavičava, bradavice se lako skidaju s površine, u starosti otpadnu, te površina postane smeđa, glatko, smeđe, kožica se ne skida kao kod livadne puhare (Lycoperdon pratense).

Spore: Kuglaste, glatke, lagano bradavičave, 3.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije maslinasto-crno; subgleba je bijela i smećkasta, kompaktna; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, parkovima, livadama, nasipima, voli pješčano tlo i toplinu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Ovu vrstu je bez dosta osobnog iskustva po izgledu teško razlikovati od livadne puhare, osobito u početnom stadiju razvoja.

TRBUŠASTA PUHARA

Bovistella utriformis (Bull.) Demoulin & Rebriev

Engleski naziv: Mosaic Puffball

Plodno tijelo: 3-16 (18) cm, skoro je okruglo ili kruškoliko, na vrhu je stisnuto; prvo je snježnobijelo, zatim je sivo do tamnosmeđe, površina je s gornje strane pokrivena bijelim piramidalnim izraslinama koje poslije nestanu, površina je ispresjecana s poljima, vanjska je površina od spužvaste subglebe odijeljena papirastom ovojnicom, u starosti izbacuje spore iz okruglog otvora koji se stvori na vrhu.

Spore: Kuglaste, sa središnjom žutom kapljom, glatke, 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Sastoji se od od dva dijela, glebe i subglebe, gleba se nalazi do stručkolikog suženja, a subgleba je malo tamnija i slojem odvojena od glebe; meso je najprije bijelo, zatim je žuto-zelenkasto, u starosti, kada spore sazriju, je maslinasto-smeđe; miris i okus su ugodni, u starosti je neugodan karbolan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla posebno po planinskim predjelima po livadama i pašnjacima, travnjacima, živicama, voćnjacima, rado i uz zgarišta, bez povezanosti s bilo kojim drvećem. Primjerci na slici pronađeni su na planinskoj livadi iznad sela Voštane, istočno od Trilja, te na livadi na lokalitetu Vojnić, južno od Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela. Smatra se najukusnijom od svih puhara, međutim nije ukusna svima. Prije pripreme se treba skinuti papirasta, smeđa ovojnica. Ostali je dio raspoznatljiv po tvrdoj glebi i spužvastoj subglebi, a između njih se nalazi glatka opna.

Napomena: Rod Bovistella karakteriziraju plodna gleba i neplodna subgleba. Ne postoji nikakva opasnost da se zamijeni nevaljalim puharama.

GOLEMA PUHARA

Calvatia gigantea (Batsch) Lloyd

Engleski naziv: Giant Puffball

Plodno tijelo: 5-50 (100) cm široko i težine do 15 kg, okruglasto ili katkad na vrhu spljošteno, glatko ili grubo naborano, za stanište je vezano korjenastim nastavkom, najprije bijelo, zatim sumporastožuto, u starosti je smećkasto i pamučno prašnjavo, obavijeno je dvostrukom ovojnicom; vanjska je ovojnica (egzoperidij) deblja, mekana i glatka te lomljiva i bjelkasta do krem-bijela; unutarnja je ovojnica (endoperidij) tanja i bijela, a poslije postane sivkasta i konačno sivo-smećkasta.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 3-5.5 x 3-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U mladosti bijelo, mekano i čvrsto, poslije zelenkasto-žuto i konačno tamnosmeđe; miris malo neugodan na mokraću, osobito u starosti, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit tla uz rubove šuma, uz rubove jaruga i kanala, u koprivama, po vrtovima, parkovima, pašnjacima, kukuruzištima, u grmlju i uz šumske puteve. Primjerci prikazani na slici pronađeni su na livadi u blizini eko-centra Budinjak na području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijele boje.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da ekstrakt ove gljive ima snažno antidijabetičko djelovanje. Ekstrakt se priprema tako da se gljiva u prahu macerira 72 sata u metanolu na sobnoj temperaturi uz periodično miješanje i nakon toga filtrira (National Library of Medicine. 2024. Molecular identification, in vivo and in vitro activities of Calvatia gigantea (macro-fungus) as an antidiabetic agent). Također je utvrđeno da ekstrakt djeluje antikancerogeno, osobito protiv raka pluća (National Library of Medicine. 2024. Extract of Calvatia gigantea inhibits proliferation of A549 human lung cancer cells). Također se pokazalo da se gljiva može koristiti kao učinkovito antibakterijsko sredstvo protiv patogenih mikroba koji su otporni na više lijekova (National Library of Medicine. 2024. Molecular Profiling, Characterization and Antimicrobial Efficacy of Silver Nanoparticles Synthesized from Calvatia gigantea and Mycena leaiana against Multidrug-Resistant Pathogens)

Napomena: Golema se puhara možda može zamijeniti s trbušastom puharom (Bovistella utriformis) koja ima u mladosti na površini piramidalne izrasline i nikada ne dostigne težinu koju postiže golema puhara. Može se uživati i sasvim sirova na salatu, a prije upotrebe potrebno je oguliti ovojnice.

RUŽIČASTA KRUŽOLISKA

Calocybe carnea (Bull.) Donk

Etimologija: carneus (lat.) = boje mesa. Po boji.

Engleski naziv: Pink Domecap

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, slabo je mesnat, izravnato-konveksan, svilenast; smeđo-ružičast, u mladosti više-manje ljubičasto do ljubičasto-crveno; rub je dugo podvijen, kožica malo strši preko listića.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, mekan, krhak, šupalj; blijedoružičast je i s bijelim pojasom na vrhu gdje je pahuljast.

Listići: Bijeli do prljavobijeli, osrednje su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni.

Spore: Eliptične, prozirne, 4-6 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i pojedinačno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima, rubovima šuma, vrtnim gredicama, a ponekad i u šumama. Prvu sliku snimio je Andy Zöller, krajem kolovoza, na lokalitetu Seligenstadt, u Njemačkoj, a ostale dvije slike Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, jer je malena i tankog mesa. Također se može potencijalno zamijeniti s otrovnim vrstama.

Napomena: Ova vrsta iz roda Calocybe je ružičaste boje i s bijelim listićima. Veoma je slična perzijska kružoliska (Rugosomyces persicolor) koja je slične boje mesa, ali teži da raste busenasto.

Calocybe chrysenteron - created on October 2023 in Erndtebrück, Germany by Harald Zuehlsdorf

ZLATNA KRUŽOLISKA

Calocybe chrysenteron (Bull.) Singer

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + enteron (gr.) = trbuh, utroba. Po žutom mesu.

Engleski naziv: Yellow Domecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, rašireno-ulegnut, ispupčen; lijepe zlatnožute, žuto-okeraste, žuto-narančaste do narančasto-smeđe boje; rub je najprije malo podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 0.5-0.8 (1) cm, valjkast, malo je proširen na vrhu, pun je pa šupalj, često stisnut; bijel do žut, često je sa žuto-smeđim pjegama, vlaknast, uzdužno brazdast, osnova ponekad crna.

Listići: Vrlo gusti, kukasto-prirasli na stručak, žuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 2.8-4 x 1.9-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Limunastožuto, tanko, vlaknasto; miriše na brašno ili lagano na voće, okus je najprije blag pa ubrzo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit u miješanim i crnogoričnim šumama, te travnatim šumskim putevima, često na sloju otpalih iglica smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine Calocybe za koju se smatra da broji vrlo mnogo vrsta, a najprepoznatljivija je po žutoj boji na svim dijelovima.

BIJELA ĐURĐEVAČA

Calocybe gambosa (Fr.) Donk

Etimologija: S. Giorgio, 24. travnja. Po svetcu u vrijeme kojega se pojavljuje.

Engleski naziv: St. George's Mushroom

Klobuk: 3-15 (20) cm širok, konveksan pa raširen, bez sjaja, gladak, mesnat; dosta promjenljive boje, bijel, kremast, žućkast, žuto-smećkast do smećkast, sredina u starosti sa smećkastim čehicama i ispucana, rub je u mladosti podvijen, a poslije je izravnat i vijugav.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, valjkast je ili sinusoidalno-duguljast, kratak, često malo zadebljan na osnovi; bijele do žućkaste boje, vlaknast.

Listići: Bijeli pa kasnije kremasti do žućkasti; tanki, vrlo su gusti, prirasli ili se poneki spušta po stručku sa zupcem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (4.3) 4.9 - 6.4 (7.2) × (2.6) 2.8 - 3.6 (4.2) µm, Q = (1.2) 1.5 - 2 (2.4), N = 120, Me = 5.7 × 3.2 µm, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, ponekad malo žućkasto do žućkasto-smeđe, ne mijenja boju na prerezu ili ozlijeđenom mjestu; miris i okus ugodni na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom poprimi oker boju, s gvajakolom postane zeleno-plavo, dok s fenolom najprije postane crvenkasto pa zatim lagano prelazi u smeđu boju.

Stanište: Raste već od ranog proljeća do kraja svibnja, a vrlo rijetko u jesen, u skupinama, cik-cak linijama ili krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i u grmlju, voli vapnenasto tlo. Mjestimično se pojavljuje kao masovna proljetna gljiva.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, a tijekom pripreme se gubi jaki miris i okus na brašno.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom nevaljalom gljivom. Uglatosporna kružoliska (Tricholosporum goniospermum) ima ljubičaste listiće i raste u jesen za razliku od naše vrste koja raste samo u proljeće. Sve slične vrste su jestive.

Calocybe gangraenosa - created in Finland by Mika Toivonen

ZADIMLJENO SMRDLJIVA SRAŠTENICA

Calocybe gangraenosa (Fr.) V.Hofst., Moncalvo, Redhead & Vilgalys

Engleski naziv: Smoky Domecap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, konveksan pa raširen; kremasto-smećkast, oker, po vlažnom vremenu je sivo-smeđ, vlaknast, vlaknast, pahuljast; rub je dugo podvijen i pahuljasto-bijel.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 0.5-0.9 (1.4) cm debeo, valjkast, zašiljen je na bazi koja je obavijena micelijskim nitima, često je više stručaka međusobno srašteno u jedan zajednički stručak; sivkast, siv do sivo-smeđ, bjelkasto zrnast.

Listići: Kukasto su prirasli na stručak, odvajaju se od mesa klobuka; žuto-smeđi do okerasti, na pritisak odmah postanu tamnoplavi, zatim pocrnu.

Spore: Usko eliptične, bradavičave, 5.5-8.5 x 2.8-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Svijetlosivkasto, krem-sivkasto do sivo-smeđe, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu prvo postane plavo pa plavo-crnkasto; miris je oštar na kemikalije, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kiselinom pocrveni, a u dodiru sa željeznim sulfatom postane zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama, uz šumske puteve, na rubovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u blizini graba, hrasta, bukve, lipe, jasike i vrbe, a rjeđe jele i smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali je smatramo nejestivom zbog zbog lošeg okusa i mirisa mesa.

Napomena: Karakteristična je po više međusobno sraštenih stručaka.

Calocybe ionides - created on August 2018 in Argentera, Italy by Nicolò Oppicelli

LJUBIČASTA KRUŽOLISKA

Calocybe ionides (Bull.) Donk

Etimologija: ionos (gr.) = ljubičasto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Violet Domecap

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, mesnat, zvonoliko-konveksan pa raširen, ispupčen na sredini, gladak, gotovo gol; promjenljive je boje, ljubičast, ljubičasto-siv, ružičasto-smeđ do plavo-ljubičast, sredina je smećkastog do ljubičasto-smeđeg tona, u starosti izblijedi; rub je najprije resast, a često je i iscijepan.

Stručak: 4-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.3) cm debeo, šupljikav, savitljiv, prema bazi se sužava, ljubičasto vlaknast, na osnovi je maljav od micelijskih hifa.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli ili kratko silazeći sa zupcem, gusti, tanki; bijele do krem boje.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s više ili manje pjegavim vrhom, 4.7-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku hrskavičasto; miriše nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i aluvijalnim šumama, kao saprofit tla na travnatim mjestima, u lišću, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog zbog lošeg okusa i mirisa mesa.

Napomena: Pripada skupini Calocybe koje su prepoznatljive po ljubičastoj boji čitave površine klobuka, kao i stručka te bijelo-kremastim listićima. Malih je dimenzija kao i većina vrsta iz spomenute skupine, kao što su primjerice ljubičastosmeđa kružoliska (Calocybe onychina) koja ima tamni purpurnocrveni klobuk i žute listiće, zlatna kružoliska (Calocybe chrysenteron) koja je žuta na svim dijelovima. Perzijska kružoliska (Rugosomyces persicolor) ima crveno-ružičasti klobuk i stručak, miriše po voću, a ne po brašnu, ružičasta kružoliska (Calocybe carnea) ima ružičasti klobuk i stručak, bijele listiće, a neki autori je smatraju sinonimom reljefne brašnjače (Clitopilus caelatus), koja je mala rastom, ima sivi do sivo-smeđi klobuk i žuto-sivkaste listiće koji se nekad oboje u ružičasto nakon sazrijevanja spora, a spore su pod mikroskopom bezbojne kao i kod vrsta iz roda Rhodocybe.

TAMNA KRUŽOLISKA

Calocybe obscurissima (A.Pearson) M.M.Moser

Etimologija: obscurus (lat.) = smrknut, mračan, nejasan, nepoznat, taman + issima = naj, superlativ. Po boji.

Engleski naziv: Obscure Domecap

Klobuk: 2-5 cm širok, konveksan je pa raširen, spljošten, pravilan je ili malo valovit, lagano je baršunast ili skoro gladak; smeđo-siv ili je smeđo-crvenkasto-ljubičast, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: Pravilno je ravan, valjkast je i malo vlaknast; čitavom dužinom je boje klobuka.

Listići: Izrezani su uz stručak ili je poneki prirastao sa zupcem, gusti, nisu široki; bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miris i okus su slabi po brašnu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u šumama, u travi, uz rubove putova. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta.

Napomena: Varijacija je tipične ljubičaste kružoliske (Calocybe ionides) od koje se razlikuje po izostanku lijepe ljubičasto-plavkaste boje kakvu ima tipična vrsta. Slične su vrste po obliku i dimenzijama. Spore su samo nešto manje.

STOGLAVA SRAŠTENICA (STOGLAVKA)

Lyophyllum decastes (Fr.) Singer

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen i lagano ispupčen ili ulegnut na sredini, vijugav; najprije je žut, kasnije je sivkasto-smeđ do narančasto-smeđ, lagano je radijalno vlaknast čak i u mladosti, rub je kasnije izvrnut.

Stručak: 5-10 (13) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, pun; bjelkast je do svijetlosmećkast, uzdužno je vlaknast, najčešće je na bazi je spojen s drugim stručcima u debelomesnati grumen.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi; bjelkasti.

Spore: Kuglaste, rjeđe su široko eliptične, (5.4) 5.5 - 7.3 (7.8) × (4.7) 5.2 - 7 (7.6) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 50, Me = 6.5 × 6.1 µm, Qav = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično, bijelo; miriše ugodno na brašno, a okus je dobar.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad u fantastičnim busenima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama graba i bukve, te na stazama, rubovima cesta i parkovima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. 

OBIČNA SRAŠTENICA

Lyophyllum fumosum (Pers.) P.D.Orton

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen i ulegnut na sredini, vijugav; najprije je svijetlosiv, kasnije je crnkast, ponekad je svjetliji, a ponekad tamniji, ovisno o staništu.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, pun; bijel, uzdužno je vlaknasto-brazdast ili crtast, ponekad je ispucan, najčešće je na bazi je spojen s drugim stručcima u debelomesnati grumen.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, nejednako su dugi, prema rubu klobuka su račvasti; bijeli.

Spore: Kuglaste, 3-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, krhko; miriše ugodno na brašno, a okus je dobar.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad u fantastičnim busenima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama graba i bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Sinonim je stoglave sraštenice (Lyophyllum decastes), koja raste u šumama bukve i hrasta, a s kojom je moguća zamjena.

Lyophyllum immundum - created in Spain by Luis García Bona

PRLJAVA VITEZOVKA

Lyophyllum immundum (Berk.) Kühner

Etimologija: immundus (lat.) = prljavo. Po tendenciji da se zaprljava u crno.

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i ulegnut s malim ispupčenjem na sredini, svilenkast, sjajan, suh, gladak; sivkasto-smeđ, krem-smeđ, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, sredina je tamnija, poslije lagano crni, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je najprije podvijen, kasnije je narebran.

Stručak: 2-4 (5.5) cm visok i 0.8-1.6 (1.8) cm debeo, valjkast, prema bazi je nešto širi, pun, korjenast; bjelkast, krem ili je sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s brojnim lamelulama; bijeli su ili blijedosivkasti, na pritisak ili samo na dodir ubrzo pocrnu.

Spore: Gotovo kuglaste, glatke, prozirne, 5-9 x 5.5-6.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, vlaknasto, blijedosmećkasto, na presjeku jako pocrni; miriše na brašno ili zemlju, a okus je također na brašno.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom postanu crno-ljubičasti.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili gusto busenasto, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, uz šumske puteve i rubove šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj meso neugodno miriše na zemlju.

Napomena: Nije velika rastom, a najznačajnija karakteristika za prepoznavanje ove vrste je što joj listići na pritisak pocrnu, odnosno najprije poljubičaste pa pocrnu. Jako miriše na zemlju. Ova je vitezovka predstavnik jedne skupine sraštenica (Lyophyllum) koje na dodir ili na presjeku pocrnu, osobito na listićima, predstavnici te skupine su zadimljeno smrdljiva sraštenica (Calocybe gangraenosa) koja ima trokutaste spore, te zadimljena sraštenica (Lyophyllum infumatum) s romboidnim sporama i polukopljasta sraštenica (Lyophyllum semitale) koja ima crno-smeđe listiće i neugodan užegli miris, sličan mirisu opisane vrste, a raste u kasno ljeto i jesen u crnogoričnim šumama.

Lyophyllum infumatum - created in Spain by Luis García Bona

ZADIMLJENA SRAŠTENICA

Lyophyllum infumatum (Bres.) Kühner

Etimologija: infumatus (lat.) = boje dima. Po mesu koje teži da dobiva tamne mrlje.

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i više ili manje uočljivo ispupči na sredini, svilenkast, sjajan, gladak, često je malo valovit ili podijeljen na režnjeve; može biti bjelkast, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, dosta je vodenast, na pritisak posivi, površina je s uraštenim vlaknima, rub je prozirno narebran.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 0.5-1.2 (1.4) cm debeo, nepravilno je valjkast ili vretenast, batinasto je zadebljan na bazi; bjelkast je do smećkast, uzdužno je vlaknast, crtast, pomalo je hrskavičast, na bazi je s bjelkastim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli, zatim su sivkasti, na dodir ili pritisak najprije postanu lagano sivi do blijedoplavkasto-sivi, kasnije pocrnu, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Bademaste do skoro romboidne, prozirne, 8-10.5 x 4.8-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, hrskavičasto, vodenasto, bijelo je ili bjelkasto, na presjeku postane smeđe do crno; miris podsjeća na zemlju, plijesan, gljive ili brašno, a okus je malo odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Predstavnik je jedne skupine sraštenica (Lyophyllum) koje na dodir, na presjeku ili u starosti postanu sivo-crne. Prijelazna boja do crne je modra kao i kod zadimljeno smrdljive sraštenice (Calocybe gangraenosa) kojoj listići promijene boju u modru ili crnu boju, a spore su trokutastog oblika. Ima malo neugodan okus na zemlju ili užeglo brašno. Po izgledu se ne može uvijek s potpunom sigurnošću determinirati. Najveći specijalist za ovaj rod je dr. Clemencon iz Luzana u Švicarskoj.

TVRDOKOŽNA SRAŠTENICA

Lyophyllum loricatum (Fr.) Kühner

Engleski naziv: Gristly Domecap

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim se nepravilno raširi i malo ulegne na sredini, kožica je prilično tvrda, debela i hrkavičava; tamnosmeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, rub je jako podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, jako je tvrd, na bazi je sužen, jako je srašten s drugim stručcima; prema vrhu je bjelkast, na bazi je svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili sivkasto-smeđ, lagano je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli ili blijedožućkasti, kasnije su blijedosivkasti, često su scrvenkastom  nijansom, osobito blizu stručka.

Spore: Kuglaste, prozirne, 6-8 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, ispod kožice klobuka je smećkasto, hrskavičavo, tvrdo, žilavo, elastično; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim busenima, na travnatim terenima, po dvorištima, nasipima, uz ceste, u parkovima, uz regulirane potoke ili uz željezničke pruge. Primjerke na prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s jestivom peharastom grlašicom (Pseudoclitocybe cyathiformis) koja se razlikuje po mnogo mekšem mesu i ne jako tvrdoj (hrskavičavoj) kožici klobuka i stručka.

Lyophyllum semitale - created in Finland by Saara Salmela

POLUKOPLJASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum semitale (Fr.) Kühner

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, sjajan, kožica se ne guli; sivo-oker, krem-smeđ, sivo-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, blijedi od vrha prema rubu, djelomično je malo naboran ili lagano prošaran, rub je nepravilno valovit.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-0.8 (1) cm debeo, valjkast, često je vretenast, ponekad je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk; najprije je bjelkast do blijedooker, u starosti je smeđ, na dodir postaje žućkasto-smeđ, kasnije posivi ili pocrni, uzdužno je vlaknast, crtast.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izgledaju slobodni, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, zatim su sivkasti i s sivkasto-plavkastim tonom, oštrica je iste boje i glatka, u starosti su crnkasto pjegavi pa tamnosivi ili crni, na ozlijeđenim mjestima postanu smeđi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične do vretenaste, 6.1-8.7 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo-oker, sivo-maslinasto ili sivo-smeđe, u klobuku je blijedokremasto, provodnjeno je sivo-smeđe, kasnije pocrni; miriše na brašno ili krastavce, također pomalo neugodno na spermu kao kod cjepača (Inocybe), a okus je malo neugodan užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko ispod bjelogoričnog drveća, voli i livade i stare opožarene terene.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Vrlo je rijetka i loše je kvalitete. Vrlo je slična zadimljenoj sraštenici (Lyophyllum infumatum) od koje se najviše razlikuje po boji plodnog tijela, kao i po mirisu.

Lyophyllum transforme - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TROUGLASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum transforme (Sacc.) Singer

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, sivo-smeđ, oker do tamnosmeđ, sredina je tamnija, a rub svjetliji, vodenast, koncentrično blijedi, ponekad na različitim mjestima poplavi, rub je podvijen i vlaknast, ponekad je slabo nazubljen.

Stručak: 5-9 (12) cm visok i 0.6-1.2 (1.6) cm debeo, blago zadebljan na bazi, smećkast, vlaknast, na vrhu bjelkast, prema bazi je smeđ ili sivo-smeđ, najniži dio je crn, na različitim mjestima više ili manje poplavi ili pocrni.

Listići: Prirasli, račvasti, izmiješani su s lamelulama, blijedosivkasti, blijedokremasti, kasnije su više sivi, u mladosti na pritisak postanu plavi do plavo-sivi, kasnije pocrnu.

Spore: Trokutaste, s izraženom grbicom, 7.8-9.5 x 4.8-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, sivkasto, na presjeku ili u starosti prema bazi stručka postepeno postaje plavo-crno; miris je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, rijetko u bjelogoričnim šumama, voli planinske predjele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najvažnija je karakteristika za determinaciju ove vrste to što listići na pritisak pomodre, a meso u dnu stručka pocrni. Zaštićena je vrsta.

OBIČNA DVOTRUSNICA

Asterophora lycoperdoides (Bull.) Ditmar

Etimologija: aster (lat.) = zvijezda + fero (lat.) = luka. Po zvjezdastom obliku spora.

Engleski naziv: Powdery Piggyback

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u pravilu okruglast pa konveksan, nije ulegnut na sredini, rub je podvrnut; bijel, ubrzo posmeđi, dlakav ili brašnast, u tom brašnastom sloju nalaze se hlamidospore.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, nježan, u starosti šupalj, često je vijugav; bijel, svilenkasto-vlaknast, teži da pocrni.

Listići: Bjelkasti, kasnije sivo-smeđi; prilično su rijetki, ponekad gotovo da i ne postoje, nekada mogu biti potpuno sterilni, odnosno bez basidiospora, prirasli i malo se spuštaju po stručku.

Spore: Kuglaste, zvjezdasto-bradavičave, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je smeđa, prozirna.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto; miris je vrlo neugodan na užeglo brašno, okus također neugodan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na starim crnim krasnicama (Russula) iz skupine Nigricantine, kao i mliječnicama (Lactarius). Najčešće parazitira bijelocrnu krasnicu (Russula albonigra) koja se jako deformira, te gustolistićavu krasnicu (Russula densifolia), ljutolisnu krasnicu (Russula acrifolia) i crnu krasnicu (Russula adusta) u fazi kada potamnu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Ormuž, u srpnju i kolovozu, na lokalitetu Jarki, Pila kod Stubičkih toplica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova dvotrusnica ponekad napada domaćina dok se još nije probio iz zemlje. Domaćin se potpuno deformira i zavije u grumen. Slična je nametnička dvotrusnica (Asterophora parasitica) manjih dimenzija, ima tanki i dugi stručak, vrlo rijetke listiće i također raste na plodnim tijelima drugih gljiva.

Najvažnije za determinaciju: 1. raste na plodnim tijelima drugih gljiva, obično tamnih krasnica i mliječnica; 2. svi dijelovi gljive su bijeli do smećkasti; meso miriše vrlo neugodno na užeglo brašno

NAMETNIČKA DVOTRUSNICA

Asterophora parasitica (Bull.) Singer

Etimologija: parasiticus (lat.) = parazit. Po staništu.

Engleski naziv: Silky Piggyback

Klobuk: 0.7-1.5 (2.5) cm širok, slabo mesnat, prvo je stožasto-zvonolik pa konveksno-raširen, ulegnut, vlaknasto-svilenast; bijel pa crvenkast, vlaknast, po suhom ima srebrnasti izgled.

Stručak: 1-2 (3) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, slabašan, u starosti šupalj, ujednačene je debljine ili je sužen na vrhu, maljav, često je iskrivljen; bijel, baza je poslije tamnosmeđa.

Listići: Razmaknuti, u pazušcu su prirasli, nejednaki, anostomozirajući; bjelkasti, kasnije sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je smećkasta, prozirna.

Meso: Bijele do sivkasto-smećkaste boje, tanko, mekano; miris je neugodan na užeglo brašno, a okus također neugodan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao parazit na modrolisnoj krasnici (Russula delica) i crnoj krasnici (Russula adusta), kao i na nekim mliječnicama (Lactarius), često raste zajedno s običnom dvotrusnicom (Asterophora lycoperdoides); rijetka je vrsta. Primjerke sa slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Teško se može zamijeniti drugom vrstom s obzirom na karakteristični način rasta kao parazit na raspadajućim ostacima navedenih krasnica i nekih mliječnica. Na plodnim tijelima drugih gljiva raste i slična obična dvotrusnica, koja nema izraženo maljavi stručak.

Najvažnije za determinaciju: 1. raste na plodnim tijelima drugih gljiva, obično tamnih krasnica i mliječnica; 2. svi dijelovi gljive su bijeli do crvenkasti ili smećkasti; 3. stručak je često izdužen, iskrivljen i sužen na vrhu; 4. stručak je jako maljav; 5. meso miriše neugodno na užeglo brašno

BUKOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus tessulatus (Bull.) Singer

Etimologija: tessellatus (lat.) = mozaičast, popločan. Po crtežu na klobuku.

Engleski naziv: Beech Mushroom

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je je polukuglast pa se raširi; bijel, oker, svijetlosmeđ, ponekad je mramoriran, kao popločan, s uraštenim je vlakancima, baršunast, kasnije je smećkast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-9 cm dug i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, bijelo vlaknasto-dlakav, po suhom vremenu je vrlo fino svilenkast, na dnu je čupav s nekoliko sraštenih stručaka, bijel, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti do kremasto-žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, prozirne, amiloidne, 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bijelo, na presjeku ne mijenja boju; miris i okus su ugodni, orašasti ili na anis.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično bukve, a rijetko kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po mramoriranom uzorku kožice klobuka.

BRIJESTOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus ulmarius (Bull.) Redhead

Etimologija: ulmus (lat.) = joha. Jer najčešće raste na panjevima i deblima johe.

Engleski naziv: Elm Leech

Klobuk: 3-16 (25) cm širok, mesnat, kompaktan, prvo je je poluloptast pa se raširi, školjkast, bez dekoracije, suh; žuto-oker, sivo-žućkast ili svijetlosmeđ, nije vodenast, površina je s mjestimičnim smeđim mrljama, na kraju se raspucava na polja, rub je prvo podvijen, a kasnije se raspuca ili je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 7-18 (20) cm dug i 2-4 (5) cm debeo, rijetko je centralan, a češće lateralan, pun, čvrst, zakrivljen, širi se prema bazi; svijetložućkast, sivkasto-žućkasti ili oker-žućkast, prema bazi je smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Dosta su gusti, debeli, široki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nazubljena i valovita; bjelkasti su do kremasto-žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 4.5-6 µm; bazidiji su karmincrveni.

Meso: Bijelo, u bazi stručka je žuto, čvrsto, debelo, žilavo, vlaknasto; miris i okus su kiselkasti na brašno, krastavac ili haringe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao parazit na živim trupcima bjelogoričnog drveća, najčešće brijesta, rijetko kao saprofit na krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo dok je mlada.

Napomena: Prepoznatljiva po svijetlom i ekscentrično postavljenom klobuku, stručak je djelomično zadebljan i sužen na bazi.

DRVNA ULEKNICA

Ossicaulis lignatilis (Pers.) Redhead & Ginns

Etimologija: Po rastu na drvetu.

Engleski naziv: Mealy Oyster

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksno-izravnat i ulegnut na sredini do blago lijevkast, pomalo je ljepljiv; najčešće je bijel, bjelkast ili sivkast, nekad je svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, najprije je malo pahuljast, kasnije je gladak, rub je tanak i narebran.

Stručak: Valjkast, dosta je pravilan, često je ekscentričan ili je skoro lateralno spojen s klobukom; bjelkast je ili sivkast, u starosti je malo smećkast, sitno je uzdužno vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, teže da požute ili su lagane ružičaste nijanse, oštrica je ravna.

Spore: Kuglaste, prozirne, 4-5 x 2-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, žilavo; miris nije izražen, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) i odumrlim dijelovima starih stabala različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena na bukvi i hrastu lužnjaku, a poznata je s četiri lokaliteta, na planini Medvednici, Žumberačkom gorju, Slavoniji i Lici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se lijevkom koja raste na drvetu. Da bi se razlikovala od drugih vrsta moraju se uzeti u obzir sve karakteristike ove vrste.

Calocybe persicolor - created on June 2018 in Cuenca, ES-CM, Spain by pacovillalonga

PERZIJSKA KRUŽOLISKA

Rugosomyces persicolor (Fr.) Bon

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen  i malo ispupčen ili ulegnut na sredini; ružičast, mesnatocrvenkast, nije vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, sužava se prema bazi, brzo postane šupalj, žilav; na vrhu je bijel, na sredini je s ružičastom nijansom, prema bazi je smećkast, brašnast.

Listići: Gusti, uski, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli su ili krem boje.

Spore: Eliptične, bezbojne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smeđe; upadljivo miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima i uz rubove šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lijepe je ružičaste boje i raste busenasto što nije karakteristično za vrste iz roda Rugosomyces. Vrste iz ovoga roda su prepoznatljive po kompaktnosti mesa, te po jednostavnom izgledu bez dekoracije.

PRSTENASTA LJEPOGLAVKA

Tricholomella constricta (Fr.) Zerova ex Kalamees

Etimologija: constringo (lat.) = obuzeti, opasati, obuhvatiti. Po vjenčiću koji obuhvaća stručak.

Engleski naziv: Mealy Domecap

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je okruglast, zatim je skoro poluloptast, kasnije se otvori, sjajan, gol, suh, kožica se lako guli; bijele je ili prljavobijel, kasnije je sivkast, u starosti je oker-smeđ, najprije je lagano pahuljast, kasnije je gladak, rub je u mladosti podvijen i cjelovit.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast je ili zadebljan na bazi, na dnu baze je sužen i korjenast; bijel, prema bazi je uzdužno prljavožuto vlanast, na vrhu je svijetliji; s nejasnim je koprenastim vjenčićem koji je nastao od ostataka ovoja, rastrgan.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bijeli, oštrica je s plavkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, šiljaste, 7-9 x 5.6-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris nije izražen, a okus je na brašno i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla u listopadnim šumama, parkovima i pašnjacima. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u Zagrebu, u okolici Slavonskog Broda i Koprivnici. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Dosta je zanimljiva vrsta, a nije laka za determinaciju. U mladosti je snježnobijele boje, dok u starosti posmeđi. Najsličnija je bijeloj đurđevači (Calocybe gambosa) od koje se razlikuje po djelomično prisutnom ovoju koji uvijek na stručku formira vjenčić. Najčešće se nalazi na zemljištu bogatom dušikom, uz štale, kokošinjce i po pognojenim površinama po poljima, također miriše po brašnu kao i slična vrsta, raste u jesen.

Tephrocybe anthracophila - created in Finland by Tapio Kekki

REBRASTA UGLJENARKA

Tephrocybe anthracophila (Lasch) P.D.Orton

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit + filos (gr.) = prijatelj. Po rastu na takvom staništu.

Engleski naziv: Bonfire Greyling

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, gladak; sivo-smeđ, tamnosmeđ, rub je često svjetliji i lagano narebran.

Stručak: Valjkast, tanak, dosta je pravilan ili je lagano zadebljan na bazi, malo je sjajan; svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, oker-smeđ i pahuljast, prema dnu je tamniji, gotovo je gol.

Listići: Nisu gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su do sivkasti.

Spore: Kuglaste, glatke, 5-6 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste ljeto i jesen u crnogoričnim šumama ili po livadama kao saprofit tla na vlažnim zgarištima s ostacima pougljenisanog drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu na terenima s pougljenisanim ostacima drva po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta.

Lyophyllum atratum - created in Norway by Rob van Kruining

CRNA UGLJENARKA

Tephrocybe atrata (Fr.) Donk

Etimologija: atratus (lat.) = odjeven u crno. Po boji.

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, skoro je uvijek pupčast, gladak, gol; prvo je skoro crnkast, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu krem-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, tanak i narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, pravilan je ili lagano zakrivljen, pun, gladak, gol, žilav; boje je klobuka, sivo-smeđ, prema dnu je bijelo dlakav, često čupav.

Listići: Rijetki, dosta su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bijeli, sivkasti do sivkasto-krem.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem do sivo-smeđe; miriše na užeglo brašno, a okus je također na brašno.

Stanište: Raste u jesen i zimu u parkovima, bjelogoričnim šuma, rijetko u crnogoričnim šumama, na starim požarištima kao saprofit na zemlji s pogljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Sve vrste iz roda Tephrocybe su tamne, smeđo-crnkaste ili sivkasto-smeđe. Na ovoj vrsti prevladava crna boja. Slične su neke vrste iz roda Rhodophyllus koje su crnog tona i prilično sitne rastom. Vrste kod navedenog roda imaju svjetlije, ružičaste i višekutne spore, a listići često imaju tendenciju da poprime boju klobuka.

UŽEGLA UGLJENARKA

Tephrocybe rancida (Fr.) Donk

Etimologija: rancidus (lat.) = zao, gorak, lošeg ukusa. Po lošem mirisu i okusu mesa.

Engleski naziv: Rancid Greyling

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, u starosti je neravan, po vlažnom vremenu je mazav, gladak, sjajan; sivo-smeđ, sivo-plav, maslinasto-siv ili je tamnosiv, vodenast, jako blijedi, rub je bijelo pahuljast.

Stručak: 4-6 (7) cm viso i 5-6 (8) mm debeo, cjevasto šupalj, gol, krut; boje je klobuka, uzdužno je vlaknast, na gornjem je dijelu pahuljast, na bazi je bijelo maljav i duboko ukorijenjen.

Listići: Gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivi su do sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivkasto je do svijetlosmeđe, u šupljoj je sredini stručka bjelkasto; miriše na užeglo brašno, a okus je samo malo na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit tla u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Ova vrsta pripada rodu Tephrocybe koji je dosta prepoznatljiv po boji, ali i po korjenastom stručku i jakom mirisu.

Macrocystidia cucumis - created in Finland by unknown

VELIKOCISTIDNA MIRISNICA

Macrocystidia cucumis (Pers.) Joss.

Etimologija: cucumis (lat.) = krastavac. Po mirisu gljive u mladosti.

Engleski naziv: Cucumber Cap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, stožasto-zvonolik pa otvoren i ispupčen, lagano je baršunast, tankomesnat; tamnosmeđ ili smeđo-crnkast, ali nekada i crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub izblijedi do žućkaste boje; malo je crtast po vlažnom vremenu, a po suhom vremenu s tendencijom da čitava površina izblijedi.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, tamnosmeđ je do smeđo-crno-crvenkast, na vrhu je nešto svjetliji i malo crtast; valjkast, najprije je pun je pa šupalj, često je zadebljan na bazi.

Listići: U mladosti su bijeli pa crvenkasto-žuti i oker-crvenkasti; osrednje su gusti, široki su i malo trbušasti, zaokruženo-izrezani ili su slobodni uz stručak.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je smeđa do ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, tamnosmeđe; miris upadljivo podsjeća na krastavce ili užeglo brašno, ponekad i kao kit za prozore, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u raznim tipovima šuma, a nekada po vrtovima ili pašnjacima, na zemlji izmiješanoj s ostacima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po svojim je osobinama najprepoznatljivija po mirisu na sok svježe izribanog krastavca.

Hemimycena angustispora - created on November 2022 in Castellón, Spain by jorgemartin71

USKOSPORNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena angustispora (P.D.Orton) Singer

Etimologija: angustus (lat.) = uzak + spora (lat.) = spora. Po uskim sporama.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije se izravna i lagano tupo ispupči na sredini, ponekad je s malom grbicom u malom udubljenju, suh, prozirno crtast, bijel do bjelkast, vodenast, izraženo je dlakav, što je uočljivo pomoću ručnog povećala.

Stručak: 0.5-2.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, nikad nije gomoljast na bazi, bijel, zatim je blijedo smeđ ili žuto smeđ u blizini baze, čitav je fino dlakav, prema dnu je izraženije dlakav.

Listići: Umjereno su gusti do prilično razmaknuti, uski, bez poprečnih žilica, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, nekad su valoviti, bijeli.

Spore: Usko valjkaste do vretenaste, neamiloidne, nedekstrinoidne, 7.5-12 x 2.5-3.5 jum, Q = 3.3-3.7, ponekad sa nekoliko vrlo raštrkanih cheilocistida; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit na lišću, plodovima ili malim grančicama bukve i hrasta, te na biljnim ostacima, na različitim staništima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je bijela šljemovka vrlo malih dimenzija i karakteristično raste na ostacima bukve ili hrasta.

BLISTAVOBIJELA ŠLJEMOVKA

Hemimycena candida (Bres.) Singer

Klobuk: 0.5-2 cm širok i oko 1 mm debeo, opnast, tanak, najprije konveksan, kasnije je raširen, u starosti je ulegnut, sjajan, prozirno crtast, gol, bijel, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok, tanak, često je zakrivljen, cijelom je dužinom valjkast, bijel, sitno je zrnast, na bazi je bjelkasto dlakav od micelija.

Listići: Rijetki, dobro su razvijeni, na bazi su spojeni poprečno spojeni žilicama, spuštaju se po stručku, bijeli.

Spore: Vretenaste do limunaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, 8-11 x 3-5 µm, Q = 1.8-2.6, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku zašiljene boce, 19-31 x 3-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često skupno, u bjelogoričnim šumama kao parazit i saprofit isključivo na izdancima i korijenju živog gaveza (Symphytum officinale). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Apatovec kod Novog Marofa, na gavezu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu i boji slična je staklasta šljemovka (Delicatula integrella), koja nema tako dug i gladak stručak, već je valjkast, grbav i vrlo lomljiv.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 584. Blistavobijela šljemovka (Hemimycena candida (Bres.) Singer)

Hemimycena cephalotricha - created on September 2016 in Vindeholme Skov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

GLAVATA ŠLJEMOVKA

Hemimycena cephalotricha (Quél.) Singer

Etimologija: kephale (gr.) = glava + trichos (gr.) = dlaka, vlakno. Po dlakavom klobuku.

Klobuk: 3-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan ili stožast, kasnije se izravna ili blago ulegne na sredini, bijel ili krem, vodenast, dlakav do pahuljast (uočljivo samo s povećalom), kod svježih primjeraka je sa prozirnim kapljicama po površini.

Stručak: Valjkast, bijel.

Listići: Rijetki, razmaknuti, bijeli, spuštaju se po stručku.

Spore: Limunaste, glatke, prozirne, 6.5-8.5 x 4.5-5.5 μm, cheilocistide su glavičasto zaobljene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je rosna šljemovka (Hemimycena tortuosa), koja ima duže dlačice na klobuku, te široko prirasle listiće i sužene cheilocistidije.

Hemimycena crispata - created on September 2024 in Saloinen, Rytilammen ls-alue, Finland by Stefan Jakobsson

ŠIROKOLISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena crispata (Kühner) Singer

Etimologija: crispatus (lat.) = naboran, kovrdžav, valovit. Po zakrivljenim dlačicama na klobuku.

Klobuk: 0.5-1.1 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten, bijel, u starosti je žuto-smeđ, pahuljasto-dlakav, rub je valovit.

Stručak: Valjkast, uglavnom je pun, bijel, pahuljast, dlakav, donja je strana tamnija, žuto-smeđa, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, prirasli, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.5-7.5 × 3.8-5 µm, Q = 1.3-1.7; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u bazo stručka je lagano žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima i livadama, na lišću, rjeđe na stabljikama biljaka.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima veće spore i gomoljasto zadebljanu bazu stručka.

KUKULJASTA ŠLJEMOVKA

Hemimycena cucullata (Pers.) Singer

Etimologija: cucullus (lat.) = kapuljača. Po obliku klobuka.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, opnast, konveksno-stožast pa se spljošti, tupo je ispupčen na sredini, površina je bez sjaja, bijel, kremast ili kremasto-žućkast, sredina s tendencijom da postane žućkasta ili žućkasto-smeđa, rub je uzdignut, nepravilan i prozirno narebran.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.5-2.1 mm debeo, tanak, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen, bjelkast, proziran, baza je sa bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, spojeni su s poprečnim žilicama na dnu, bijeli.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 6-9.1 x 2.5-4.3 µm, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kratke i zašiljene, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u grmlju, na sloju lišća ili iglica obraslih mahovinom, te na prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vapnenasto tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova šljemovka pripada skupini sitnih gljiva, snježnobijeli klobuk je opnaste konzistencije. Slične su delikatna šljemovka (Hemimycena lactea), koja obično raste na debelom sloju iglica, ima razmaknutije listiće i male glavičaste vrhove cheilocistida, lažnomliječna šljemovka (Hemimycena pseudolactea), koja ima velike pleurocistide i razmaknutije listiće, te žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ima razmaknutije listiće i kuglaste elemente na hifama kore stručka.

Hemimycena epichloe - created on October 2020 in Røssåne, Øystre Slidre, In, Norway by Rob van Kruining

LIVADNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena epichloe (Kühner) Singer

Etimologija: epi- (gr.) = na, iznad + chloe (gr.) = mlada trava, zelenilo. Po načinu rasta.

Klobuk: 2-8 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i pupčast u sredini, gotovo je u obliku trube, bijel, površina nije prozirno crtasta.

Stručak: 4-20 mm visok i 0.1-0.5 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, malo je proširen na vrhu, proziran, bijel, fino je pahuljast, baza je prekrivena sa sitnim vlakancima.

Listići: Rijetki, 0-10 ih dopire do stručka, široko razmaknuti, slabo su razvijeni ili skoro nepostojeći, ljevkasto se spuštaju po stručku, bijeli.

Spore: Eliptične do gotovo vretenaste, glatke, prozirne, 8-12 × 2.5-4.5 µm, Q = 2.7-3.4, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit na trulom lišću i travama, na lisnim ovojnicama sita (Juncus), šašine (Scirpus), šaša (Carex) i drugih jednosupnica na otvorenim travnjacima i po močvarama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su staklasta šljemovka (Delicatula integrella), koja ima prirasle listiće i izraženo nazubljeni rub klobuka, te neugledna šljemovka (Hemimycena ignobilis), koja raste izravno na tlu, ima glatku kožicu klobuka i jače izražene listiće. Druge slične vrste imaju ili šiljaste cheilocistide i/ili caulocistide ili pileocistide debelih stijenki.

Hemimycena gracilis - created on June 2021 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

TANKA ŠLJEMOVKA

Hemimycena gracilis (Quél.) Singer

Etimologija: gracilis (lat.) = tanak, vitak, nježan. Po izgledu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, najprije je stožast do zvonolik, kasnije se izravna i više ili manje oštro ispupči na sredini, prozirno crtast, bijel, prljavo bijel, sivkast, oker do smećkast, rub je često valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, končast, valjkast, bijel, sivkast, oker do smećkast, na bazi je s bijelim čekinjastim micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, bijeli, oštrica je tupa.

Spore: Valjkaste, uske, ponekad su više ili manje zakrivljene, glatke, prozirne, neamiloidne, 6.5-11 x 1.5-3.2 µm, Qav = 5, cheilocistide su gusto raspoređene, valjkaste, valovite, sa sluzavim naslagama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u stručku je blago žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, kao saprofit na iglicama ili češerima, na mahovini, kao i biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je igličasta šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima šire spore, Q = 1.3-1.7 i obično raste na lišću raznog bjelogoričnog drveća.

Hemimycena gypsella - created on June 2011 in Daugbjerg Kalkgrube, Denmark by David Boertmann

BLIJEDA ŠLJEMOVKA

Hemimycena gypsella (Kühner) Elborne & Læssøe

Etimologija: gyps (lat.) = blijeda, gotovo bijela boja. Po boji rasta.

Klobuk: 2-5 mm širok, prvo je zvonolik do polukuglast, kasnije se raširi, suh, bijel, vrlo je slabo zrnasto-ljuskav (vidljivo sam uz pomoć povećala), nije dlakav, lagano je prozirno crtast.

Stručak: 4-8 mm dug i 0.2-0.5 mm debeo, često je malo ekscentričan, valjkast, tanak, šupalj, lomljiv, proziran, bijel, gusto je pahuljast, nije dlakav, baza je gola, ponekad je s micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slabo su razvijeni, široko su prirasli, bijeli, često ispuštaju sitne bezbojne kapljice.

Spore: Duguljasto vretenaste, jedan kraj je zaobljen, tankih stijenki, glatke, prozirne, 8.5-13 × 2.5-4.5 µm, Q = 3, cheilocistide su mjehuraste sa širokim vratom, 20-28 × 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, na mahovini ili humusu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je livadna šljemovka (Hemimycena epichloe) kod koje se listići ljevkasto spuštaju po stručku.

Hemimycena hirsuta - created on October 2022 in Bovbjerg Fyr, Denmark by David Boertmann

KOVRČAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena hirsuta (Tode) Singer

Etimologija: hirsutus (lat.) = dlakav, čupav, grub. Po dlačicama na klobuku.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut u sredini, skoro pupčast, bijel, čitava je površina gusto dlakava, ispod kožice je sa želatinoznim slojem, rub je dlakav.

Stručak: 5-8 cm dug i 1-4 mm debeo, valjkast, jako je zadebljan na vrhu, pun, kasnije je šupalj, proziran, bijel, dlakav.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, spuštaju se po stručku, rijetko dosegnu rub klobuka, bijeli.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-11 × 3.5-5.5 µm, Q = 1.6-1.8, bazidije su 2-sporne, nema cheilocistide i pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u bjelogoričnim ili zaobalnim šumama bogatim biljem, najčešće na trulom lišću, rjeđe na iglicama ili biljnim ostacima, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), koja raste na tlu i ima nešto gušće listiće, koji dosežu do ruba klobuka.

Hemimycena ignobilis - created on September 2013 in Borgenmoen, Hole, Bu, Norway by Per Marstad

NEUGLEDNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena ignobilis Joss. ex Bon

Etimologija: ignobilis (lat.) = neplemenit, beznačajan, skroman. Po izgledu.

Klobuk: 3-6 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten, gladak, bijel, vodenast.

Stručak: 4-8 mm dug i 1-2 mm debeo, valjkast, proziran, bijel.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, spuštaju se po stručku, donekle su anastomozirajuće, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 9-11 × 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u šumama i na otvorenim područjima, na tlu, u mahovini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

DELIKATNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena lactea (Pers.) Singer

Engleski naziv: Milky Bonnet

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol, bijel, sitno je pahuljast, rub je lagano narebran.

Stručak: Tanak, valjkast, neravan, prilično je dug, ukorijenjen, ubrzo postane šupalj, bijel, gotovo je proziran, sitno je pahuljast.

Listići: Dosta su široki i gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula, bijeli.

Spore: Vretenaste, 7-10 x 2.5-3.5 µm, bazidije su uglavnom 2-sporne, sve vrste cistida su glavičaste na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, u crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora, na vlažnim mjestima, na sloju iglica prekrivenih mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica, ispod smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz roda Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Slične su lažnomliječna šljemovka (Hemimycena pseudolactea), koja ima izraženije, velike pleurocistide, kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima gušće listiće i sužene, šiljaste cheilocistide, te tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), koja nema glavičaste cistide i ima gušće listiće.

MAIREIJEVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena mairei (E.-J.Gilbert) Singer

Engleski naziv: Fanvault Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol, bijel, kasnije je oker-smeđ, crvenkasto-smeđ do sivkasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini.

Stručak: Tanak, valjkast, prilično je dug, bijel, gotovo je proziran, lagano je pahuljast.

Listići: Dosta su razmaknuti, rijetki, malo se spuštaju po stručku, bijeli.

Spore: Vretenaste do eliptične, limunaste, 6-8 x 3-5 µm, cheilocistide i caulocistide su batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, parkovima i livadama, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz rodova Mycena i Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Slična je prljava šljemovka (Hemimycena sordida), koja ima cheilocistide u obliku boce s kratkim vratom i manji stručak.

Hemimycena mauretanica var. mauretanica - created on September 2017 in Holløse, Denmark by Michael Sonniks

SITNODLAKAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena mauretanica var. mauretanica (Maire) Singer

Klobuk: 0.5-1.1 cm širok, najprije je stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i manje ili više tupo ispupčen na sredini, u starosti može biti lagano pupčast i prozirno crtast, sitno je dlakav, bijel do bijelo-sivkast, rub je često valovit.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.5-1.2 mm debeo, tanak, končast, valjkast, baza je gomoljasto zadebljana, šupalj, bijel, dlakav.

Listići: Bijeli, rijetki, uski, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, oštrica je tupa.

Spore: Valjkaste, glatke, 6.5-10 x 2-4 µm, Q = 3.2, bazidije su 4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na krupnijim i vlažnim drvnim ili biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), koja obično raste na drvnim ostacima ili iglicama crnogoričnog drveća, najčešće smreke.

Hemimycena nitriolens - created on September 2013 in Borgenmoen, Hole, Bu, Norway by Per Marstad

DUŠIČNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena nitriolens (Valla) Antonín & Noordel.

Etimologija: nitri (lat.) = odnosi se na nitratne spojeve + olens (lat.) = mirisati, emitirati miris. Po mirisu mesa.

Klobuk: 2-4 mm širok, opnast, prvo je polukuglast, zatim je široko stožast do konveksan, kasnije je spljošten i s relativno velikim šiljastim ispupčenjem na sredini, bijel, brazdast, po vlažnom je vremenu prozirno crtast, ponekad izlučuje sitne bezbojne kapljice.

Stručak: 4-15 mm visok i 0.2-0.5 mm debeo, valjkast, proširen na bazi, bijel, proziran, na vrhu je fino pahuljast, pri dnu je s bijelim do smećkastim rizomorfima.

Listići: Rijetki, široko su razmaknuti, široko prirasli do silazeći, ponekad ne postoje, već su izraženi u obliku žilica, ne dopiru do ruba klobuka, rijetko su čitave, rijetko su račvasti, bijeli.

Spore: Usko su eliptične do valjkaste, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 6-10 x 1.5-4 µm, Q = 3.4, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miriše na dušik, ne uvijek jasno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u bjelogoričnim šumama na lišću, najčešće bukve ili hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

Hemimycena persimilis - created on November 2011 in Ørekulen, Denmark by Thomas Læssøe

UDVOJENA ŠLJEMOVKA

Hemimycena persimilis (Redhead) Antonín & Noordel.

Etimologija: persimilis (lat.) = veoma sličan, skoro identičan. Po sličnosti s drugim vrstama.

Klobuk: 3-10 mm širok, polukuglast, zatim je konveksan i tupo ispupčen sredini, prozirno crtast, bijel, vodenast, radijalno brazdast, gol ili fino baršunast, rub je prvo podvijen, zatim se izravna, sitno je trepavičast.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-0.75 mm debeo, končast, valjkast, bijel, prema dnu je blago žućkast, potpuno je dlakav, pri dnu je s bijelim rizomorfima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, cjeloviti, dosežu rub klobuka, prozirno bjelkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Valjkaste usko batinaste ili vretenaste. zaobljene na jednom kraju, uske, prozirne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 10-12.5 x 2.7-3.5 µm, Q = 3.1-4.4, Qav = 3.7, cheilocistide su slične bazidijama, 12-25 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na biljnim ostacima, u bjelogoričnim šumama, najčešće graba, hrasta, jasena, breze, vrbe, lipe i topole.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta unutar roda može razlikovati samo po određenim mikroskopskim karakteristikama.

Hemimycena pseudocrispula - created on May 2021 in Brümmersal bei Rehna, Germany by Chris Engelhardt

LAŽNA KOVRČAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudocrispula (Kühner) Singer

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, sličan + crispula (lat.) = kovrčav, naboran, valovit. Po sličnosti sa kovrčavom šljemovkom (Hemimycena hirsuta).

Klobuk: 2-10 mm širok, polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi i pupčasto ulegne na sredini, lijevkast, bijel do lagano sivkast, po suhom je vremenu žućkast, kasnije je okerast na sredini, sitno ljuskav (vidljivo samo pomoću povećala), rub je valovit i narebran.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.25-0.5 mm debeo, tanak, končast, pun, valjkast, zadebljan prema vrhu, zakrivljen, bijel, proziran, dlakav, osobito prema bazi, na bazi je bez bazalnog micelija.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, sa žilicama, bijeli.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-11.5 x 3.5-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit po livadama, pašnjacima i šumama, na lišću, grančicama ili biljnim ostacima, u vlažnim i močvarnim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vitka šljemovka (Atheniella delectabilis), koja ima nešto gušće listiće i izraženije narebran klobuk.