Inocybe paleoveneta - created on September 2021 in Rødovre, Denmark by Mikkel Toft Hornum

MLETAČKA CJEPAČA

Inocybe paleoveneta (Bizio & Castellan) Esteve-Rav. & Pancorbo

Etimologija: paleo (lat.) = drevni, prastari + Venetus (lat.) = Venetija, povijesna regiju u sjeveroistočnoj Italiji, čiji je glavni grad Venecija. 

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je spljošten i s grbicom na sredini, površina je u mladosti s obilnim bjelkasto-sivim ostacima ovoja koji se protežu prema rubu, vlaknasta i raspucana, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, tamnije na sredini.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 4-8 cm debeo, čvrst, valjkast, zadebljava se prema bazi, pahuljast na vrhu, ispod je vlaknast, prolazna koprena je prisutna samo u mladosti, bjelkast, s ljubičastom je nijansom na vrhu, ujednačeno je svijetlosmeđ prema bazi.

Listići: Gusti, široki su 2-4 mm, prirasli, isprva su sivkasti, zatim su smeđi, oštrica je nazubljena, bijela.

Spore: Bademaste do eliptične, često su izraženo sužene na sredini, debelih stijenki, glatke, 8.5-10.5 x 5-6 µm, Qe = 1.7, bazidije su usko batinaste, 2-4-sporne, s bazalnim kopčama, 29-35 x 8-9 µm, cheilocistide su brojne, valjkaste do vretenaste, sa stijenkama debljine do 1 µm na proširenom dijelu i do 2.5 µm na vrhu, s rijetkim su kristalima na vrhu, s bazalnim kopčama, 41-97 x 10-14 µm, pleurocistide su brojne, vretenaste, 50-70 x 11-18 µm, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, valjkaste do usko vretenaste, 50-77 x 8-13 µm, paracistide su brojne, batinaste do široko batinaste, isprepletene, 20-37 x 11-13 µm, pileipellis je cutis koji se sastoji od prilegnutih, paralelnih, valjkastih, zakrivljenih  hifa s tankim do umjereno zadebljanim stijenkama, sa žućkasto-smeđim unutarnjim pigmentom, širokim 4-10 µm; otrusina je tamnosmeđa, ponekad je smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, a vlaknasto, prilično žilavo i ljubičasto-bijelo ili ponekad bijelo bez ljubičastog odsjaja u stručku, prema bazi postaje blago smeđe; miris je na spermu, neugodan, a okus je ponekad gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do listopada, skupno ili pojedinačno, na travnatim površinama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova je cjepača prvi put opisana kao varijetet crtastonoge cjepače (Inocybe grammopodia) od strane Bizia i Castellana 2018. godine, a zatim je uzdignuta na status vrste 2022. godine. Prema izvornom opisu i dvjema naknadnim studijama, crtastonoga cjepača ima više crvenkasti nego smećkasti klobuk, izraženo obrubljeno gomoljastu bazu stručka, stručak bez ljubičaste nijanse, pahuljast na gornje dvije trećine, a ispod je izraženo crtast, te spore veličine 9.5-12 x 4.5-6 µm, sa prosječnim Q većim od 2. Treba napomenuti da je opisana vrsta u Europi pronađena ispod bjelogoričnog drveća, dok je u Sjevernoj Americi rasla  ispod cedra i smreke.

Inocybe paludinella - created on August 2014 in Holmegaards Mose, Denmark by Thomas Kehlet

BARSKA CJEPAČA

Inocybe paludinella (Peck) Sacc.

Etimologija: paludina (lat.) = močvara, bara + -ella (lat.) = označava umanjenicu.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, zatim je stožasto-konveksan, rijetko je spljošten, često je ispupčen na sredini, površina je vlaknasto-svilenkasta na sredini, vremenom se blago raspucava na sredini, slabo je vodenasta, bijel, limunastožut do svijetložut, ponekad je žućkasto-krem, rub je gladak, ponekad je malo nepravilan.

Stručak: 3-7 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, ponekad je blago proširena prema bazi, na gornjem dijelu je sitno pahuljast, ispod je vlaknast, koprena je odsutna do vrlo slabo izražena, bjelkast do krem, ponekad je okerast.

Listići: Gusti, uski, prirasli, limunastožuti, žuti do svijetlo žućkasto-krem, ponekad su žuto-maslinasti, oštrica je erodirana, fino pahuljasta, svjetlija.

Spore: Eliptične, grbave, 8-10 x 5-6.5 µm, Q = 1.3-2, Qe = 1.7, cheilocistide su vretenaste, sa stijenkama debljine do 2–4 µm, s vršnim su kristalima, 43–55 x 11.5–15 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 35-50 x 10-14 µm, sa stijenkama debljine do 5 µm, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, pileipelis je cutis koji se sastoji od prilegnutih, paralelnih hifa, nekad su želatinizirane, s bazalnim su kopčama, tankih do umjereno zadebljanih stijenki, s unutarnjim oker-smeđim pigmentom i ponekad s površinskim pigmentom, širokih 4–10 µm, s valjkastim do batinastim vršinim segmentima; otrusina je smeđa do oker-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do krem; miris je slab na spermu, u trami listića je na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po isušenim barama, močvarama, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično vrbom, brezom ili jelom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova je cjepača sa potpuno žutim plodnim tijelima. Za one koji ne prepoznaju lako miris sperme, karakteristike spora i cistidija potvrđuju da se doista radi o cjepači, a najpprepoznatljivija je po boji.

Inocybe paragiacomi - created on August 2023 in Vaksdal, Vaksdal, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen

NARANČASTOLISTIĆAVA CJEPAČA

Inocybe paragiacomi E.Larss., C.L.Cripps & Vauras

Etimologija: Po sličnosti sa Giacomovom cjepačom (Inocybe giacomi).

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je blago konveksan, zatim je široko konveksan, s ili bez male grbice na sredini, površina je radijalno vlaknasta, kasnije se raspucava, na sredini je ponekad sa slabim sivkastim ostacima ovoja, smeđ, rub je obješen, kasnije je rascijepljen.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, uzdužno je srebrno vlaknast, nije pahuljast, koprena je vlaknasta u mladosti, prolazna, često nije uočljiva, smećkast do smeđ, bez crvenkastih nijansi.

Listići: Gusti do malo razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prilično su debeli, oko 40 ih dopire do stručka, prirasli, svijetložuti, svijetlonarančasti do svijetlosmeđi, oštrica je smeđa.

Spore: Nepravilne ili pravokutne, s nekoliko su vrlo niskih grbica, neke su sužene na sredini, 8.5-12 × 5.5-8 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.5-1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 32-44 × 10-13 µm, pleurocistide su 48-90 × 12-25 µm, vretenaste s kratkim stalkom na bazi, bez ili  s kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 2 µm, uglavnom su bezbojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali promjenjivijeg oblika, 40-98 × 10-22 µm, često su sa žuto-smeđim sadržajem, paracistide su 13-37 × 7-14 µm, batinaste do jajolike, neke su sa žuto-smeđim sadržajem, caulocistide su 29-79 × 8-20 µm, debelih stijenki samo na vrhu, često su sa žuto-smeđim sadržajem, caulocistioidne hife su tankih stijenki, vršni su segmenti 36-56 × 8-9 µm, cauloparacistide su 10-27 × 6-11 µm, rijetke; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, kremasto, nije crvenkasto, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, listići su hrđastosmeđi, a u stručku je tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na planinskim travnjacima, livadama i grmljacima, u simbiozi s vrbom.

Doba rasta: 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po stožasto-konvekanom, smeđem klobuku, radijalno vlaknastom i sa slabim ostacima ovoja, svijetlonarančastim listićima, valjkastom, svijetlosmeđem, vlaknastom stručku, koji nije pahuljast ili s crvenkastom nijansom, pravokutnim, blago grbavim sporama i pleurocistidama s debelim stijenkama. Za razliku od Giacomove cjepače (Inocybe giacomi) i Inocybe subgiacomi, listići su svijetlonarančasti umjesto sivi, stručak nije s crvenom nijansom, miris nije na spermu, a spore su šire i izraženije grbave.

Inocybe pararubens - created on December 2023 in Rome, Italy by Arnold Knijn

RUMENA CJEPAČA

Inocybe pararubens Carteret & Reumaux

Etimologija: padjelantae (gen.) odnosi na Nacionalni park Padjelanta u Švedskoj Laponiji, gdje je pronađeno više kolekcija.

Klobuk: 1–3 cm širok, isprva je polukuglast do stožasto-konveksan, kasnije je spljošteno-konveksan, često je sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, svilenkasta i sjajna, prema rubu je blago vlaknasta, vlakna su ponekad tamnija, na rubu se lagano lome, ostaci ovoja nisu prisutni, na sredini je tamnosmeđ, crnkast, crnkasto-smeđ, crveno-smeđ, svijetlosmeđ, prema rubu je tamnosmeđ, smeđ, sivkasto-smeđ do narančasto-smeđ ili ponekad sivkast, rub je malo podvijen u mladosti, zatim je ravan do deformiran.

Stručak: 1–3 cm visok i 2–6 mm debeo, valjkast do batinast, baza je često gomoljasta i široka do 7 mm, ali gomolj nije obrubljen, bijelo pahuljast do baze, uzdužno je crtast, na donjem je dijelu donekle bijelo baršunast, koprena nije prisutna, prvo je bjelkast, zatim blago žućkast do smeđ, ponekad je djelomično smeđ do crno-smeđ.

Listići: Razmaknuti, široki su do 4 mm, trbušasti, usko su prirasli, isprva su svijetlosivi, zatim su sivkasto-žućkasti, sivkasto-smeđi, kasnije su žućkasto-smeđi do smeđi, oštrica je svjetlija do boje lica, valovita.

Spore: Bademaste do eliptične, uglavnom su s gotovo zaobljenim do stožastim vrhom, glatke, 10-14 x 5-7 µm, Q = 1.3-1.7, Qe = 1.4–1.6, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, 24–29–38 × 9–14 µm, pleurocistide su 50-85 x 10-20 µm, vretenaste do trbušaste, često su s bazalnom stapkom, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s rijetkim do obilnim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su donekle slične pleurocistidama, ali promjenjivije i djelomično sa zaobljenom bazom, dio je sa žuto-smeđim sadržajem, brojne, 40–86 × 13–22 µm, paracistide su prilično brojne, jajolike, kruškolike do batinaste, 16–26 × 8–15 ​​µm, caulocistide su prisutne do baze stručka, 35–92 × 14–20 µm, promjenjivije su od pleurocistida, često su zaobljene na bazi, cauloparacistide su uglavnom batinaste, krusškolike ili jajolike, 12–24 × 10–15 µm, kopče su prisutne su u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično patuljastim vrbama, mrežolistnom vrbom (Salix reticulata) ili zeljastom vrbom (Salix herbacea), na vapnenastom i prilično vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim do srednje velikim plodnim tijelima, tamnosmeđem, smeđem do narančasto-smeđem klobuku širokom 1-3 cm, potpuno pahuljastom svijetlom stručku, s često gomoljastom bazom, neobrubljenom gomolju, glatkim i prilično velikim sporama, te rastu uz patuljaste vrbe. Vrsta je prvi put opisana u sjevernoj Francuskoj, gdje je rasla ispod bukve. Prvo je bila svrstana u sekciju Lilacinae. Kasnije je objavljena u južnoj Italiji, Siciliji, kao Inocybe castaneicolor, gdje je rasla ispod hrasta plutnjaka (Quercus suber). Na kraju je smještena u sekciju Splendentes. U planinskim područjima bi se Inocybe pararubens var. padjelantae po izgledu mogla pomiješati s Katalonskom cjepačom (Inocybe catalaunica), koja ima manje spore i pleurocistide, koje su uglavnom s obilnim sitnim kristalima na vrhu.

Inocybe pargasensis - created on September 2006 in Sirgala, Estonia by Jukka Vauras

PARGAŠKA CJEPAČA

Inocybe pargasensis Vauras

Etimologija: Po mjestu Pargas u Finskoj.

Klobuk: 1-3.5 cm širok i 7-20 mm visok, isprva je polukuglast do konveksan, kasnije je stožasto-konveksan, sa ili bez grbice na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je blago baršunasto-vlaknasta, kasnije je radijalno raspucana, kožica često blago resasto prelazi listiće, s ostacima je ovoja na sredini, prilično je svijetle boje, u mladosti je bjelkast do sivkasto-žućkast na sredini, na kraju je najsvjetliji na sredini, na rubu je nešto tamniji, sivo-smeđ, svijetlo sivkasto-žuto-smeđ do sivo-crvenkast, rub je podvijen u mladosti, kasnije je uglavnom ravan.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 2-5 mm širok, čvrst, valjkast, na bazi je gomoljast i širok do 9 mm, ali gomolj nije obrubljen, crvenkast, slabo je bijelo pahuljast gotovo do baze, uzdužno crtast, koprena nije uočljiva, žuto-smeđ do žuto-crvenkasto-smeđ, na vrhu je ponekad tamnocrven, na bazi je bijel.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, široki su do 4 mm, trbušasti, usko su prirasli do prirasli, u mladosti su bjelkasti, zatim su sivkasti, svijetlo sivo-smeđi do sivo-smeđi, oštrica je resasta, boje lica, ponekad je djelomično smeđa.

Spore: Višekutne, s dosta su malih grbica, 9-11.5 x 6-8 µm, Q = 1.2-1.8, Qe = 1.4-1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 27-37 x 10-15 µm, pleurocistide su 50-75 x 13-21 µm, trbušaste, batinaste ili valjkaste, uglavnom su s kristalima, mali kristali su ponekad obilni na vrhu, baza je uglavnom s prilično debelim, zaobljenim stalkom, stijenke su žućkaste do žute, debljine do 4 µm, često su zadebljane sve do stalka na bazi, prilično su brojne, cheilocistide su 43-70 x 12-22 µm, ponekad su potpuno žute do žuto-smeđe, brojne, paracistide su jajolike do batinaste, često su debelih stijenki, bezbojnih, prilično su brojne, caulocistide su prisutne na gornjem dijelu stručka, slične su cheilocistidama, duge su do 70 µm, na bazi stručka su više valjkaste, cauloparacistide su brojne, manji dio je s debelim stijenkama, cauloparacistide nisu prisutne na dnu stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, ispod pokrova na klobuku je svijetlosmeđe, u stručku je bjelkasto do crvenkasto u mladosti, kasnije je žućkasto-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u suhoj, u miješanim šumama i grmljacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, smrekom, brezom, topolom ili lijeskom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prvi pronađeni primjerci rasli su u području u blizini pogona za preradu vapnenca u Finskoj. Samo jedna vrsta s višekutnim i grbavim sporama raste u područjima s vapnenastim tlima, privlačna cjepača (Inocybe oblectabilis), koja je većih dimenzija, s brojnijim i izraženijim grbicama na sporama i širim stijenkama pleurocistida, dok su mnogo rjeđe gravirana cjepača (Inocybe grammata), koja se razlikuje po mirisu na spermu i većim sporama, te pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis). Makroskopski je karakteristična po svijetloj boji klobuka i crvenkastom do žuto-smeđem stručku, a mikroskopski po višekutnim sporama s nejasnim grbicama i pleurocistidama s prilično širokim i zaobljenim bazalnim stalkom. Inocybe olida je svijetla mediteranska vrsta koja je bez crvene nijanse na stručku, nema gomoljastu bazu stručka, a ima jak neobičan miris i manje spore. Također je eventualno slična Inocybe nobilis, kojoj su spore više pravokutnijeg oblika i sa izraženim grbicama.

Inocybe pelargonium - created on September 2006 in Fjeld Skov, Denmark by Jens H. Petersen

PELARGONIJINA CJEPAČA

Inocybe pelargonium Kühner

Etimologija: Pelargonium (lat.) = rod biljaka cvjetnica iz porodice iglica (Geraniaceae). Po mirisu.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, poslije je konveksan do izravnato-konveksan, bez grbice ili s niskom širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je žućkasto vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju ili se jedva razdvajaju, rijetko su razdvojena na rubu, vremenom se polako i teško uočljivo razlaže na ljuskice, gotovo je sjajna, slabo je mazava kada je vlažna, ostaci ovoja nisu prisutni, vrlo su rijetko prisutni, ali tada nejasno izraženi, žuto-oker do žuto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, često je gotovo obrubljeno gomoljast na bazi, gomolj je širok 8-11 mm, rijetko je bez gomolja, čitav je pahuljast, bjelkast do žućkast, zatim je svijetlooker, ali bijel na gomolju.

Listići: Umjereno su gusti, 40-60 ih dopire do stručka, široki su 3-10 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su bjelkasti do svijetlokrem, na kraju žuto-smeđi, oštrica je gotovo ravna do nejasno nazubljena, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, nejasno su stožaste na jednom kraju, glatke, 6-9 x 4-5.5 µm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 4-sporne, 26-35 x 8-10 um, pleurocistide su 40-70 x 10-21 µm, gotovo trbušaste do vretenaste, nikada ne teže obliku boce, debelih stijenki, debljine do 2 µm, bezbojnih ili svijetložutih stijenki, s kristalima na vrhu, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, ali u donjoj trećini su nepravilnije i slabije izražene, cauloparacistide dopiru do baze; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, žućkasto u stručku, bijelo u gomolju; miriše na lišće pelargonije, a na prerezu na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, bukvom, hrastom, lipom ili topolom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Navodno je slična Inocybe claviger, koja ima manje spore i kraće pleurocistide, a prije je bila sinonim opisane vrste.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 84. Inocybe pelargonium Kühner

Inocybe petiginosa - created on September 2022 in Carlon, Borgo Valsugana, Italy by Marco Floriani

SIVORUBNA CJEPAČA

Inocybe petiginosa (Fr.) Gillet

Etimologija: petigo (lat.) = šuga, osip, krasta + -osus (lat.) = označava obilje, punoću. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Fibrecap

Klobuk: 1-2 mm širok, isprva je stožast do zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je raširen i slabo ispupčen na sredini, površina je fino ljuskava do svilenkasto-dlakava, uglavnom je gola ili vlaknasta prema rubu, kasnije je ponekad raspucana, bez ostataka ovoja, tamnosmeđ do maslinasto-smeđ na sredini, na rubu je svjetliji, sivkast, oker-smeđ do smeđ.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast, vrlo je slabo zadebljan na bazi, pun, bez sjaja, čitav je pahuljast, žućkasto-smeđ, ciglastocrven do crvenkastosmeđ, može biti i bjelkast.

Listići: Prilično su razmaknuti, široki su 1-2.5 mm, trbušasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, tanki, prirasli do gotovo slobodni, isprva su blago žućkasti, u zrelosti su žućkasto-oker, na kraju su oker-smeđi, ponekad su s maslinastom nijansom, oštrica je pahuljasta, malo nazubljena i bijela.

Spore: Eliptične, višekutne, s prilično su niskim grbama, 6-8 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22-30 x 7-8 µm, pleurocistide su 40-70 x 10-16 µm, usko vretenaste, stijenke su debljine do 2.5 µm na vrhu, prozirne, s kristalima na vrhu, cheilocistide su oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s raspršenim vretenastim paracistidama, 45-72 x 12-21 µm, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, oblikom i veličinom slične pleurocistidama, 57-95 x 12-19 µm, prisutne su paracistide, pileipelis je cutis sastavljen od inkrustiranih, valjkastih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto u klobuku, žućkasto, žuto-narančasto do smećkasto u stručku; miris nije izražen ili je na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i močvarama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na vlažnim mjestima, na humusnom tlu ili u mahovini.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Jedna je od najmanjih cjepača. Slične su slabunjava cjepača (Inocybe rufoalba), koja ima kvrgavije i nešto šire spore, 7.5-10.5 x 5.5-7 µm, te Inocybe sapinea, koja je više crvenkasto-smeđa, bez ostataka ovoja, nešto većim i cistidama s tankim stijenkama, te uglavnom višekutnim sporama s nejasnim izbočinama.           .

Inocybe phaeocystidiosa - created on August 2024 in Helgedalen, Luster, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen

TAMNOCISTIDNA CJEPAČA

Inocybe phaeocystidiosa Esteve-Rav., G.Moreno & Bon

Etimologija: phaios (gr.) = tamno, smeđe + cystidiosa (gr.) = cistida. Po karakterističnim cistidama.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan do blago zvonolik, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, površina je mazava, glatka na sredini, često je s tamnijim, prilegnutim ljuskama do radijalno vlaknasta prema rubu, nije raspucana, žuto-smeđ, smeđ do narančasto-smeđ.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, zakrivljen, bez ili s obrubljenim gomoljem na bazi, čitav je pahuljast (koristiti ručno povećalo), koprena nije prisutna, krem, ponekad je s narančastom nijansom.

Listići: Gusti, oko 60 ih dopire do stručka, široki su do 5.5 mm, usko su prirasli sa zupcem ili gotovo slobodni, bjelkasti, svijetlokrem, sivkasti, sivkasto-smeđi, ponekad su s mjestimičnim žutim mrljama, oštrica je resasta, bijela ili tamnija.

Spore: Eliptične, višekutne, grbave s 10-14 zaobljenih izbočina, 9.5-12.5 × 7-9.5 µm, Q = 1.1-1.5, Qe = 1.35, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, 25–40 × 8–12 µm, pleurocistide su 60-87 × 14-25 µm, vretenaste, nekad su s dugim vratom i kratkim stalkom na bazi, s kristalima na vrhu, mogu biti i bez kristala, ponekad su sa žuto-smeđim sadržajem, stijenke su debljine 1-4 µm, bezbojne ili svijetložute, cheilocistide su slične pleurocistidama, ponekad su sa žuto-smeđim sadržajem, paracistide su batinaste, caulocistide su slične pleurocistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do žućkasto-smeđe; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u planinskim područjima, na travnjacima i u šumama, u simbiozi s patuljastim vrbama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po potpuno pahuljastom stručku, prilično velikim cistidama, koje su ponekad sa žućkasto-smeđim sadržajem, i mesu koje sušenjem postaje sivo. Slična je zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koja raste prvenstveno u planinskim područjima ispod crnogoričnog drveća.

Inocybe phaeodisca - created on September 2025 in Højgård Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SVIJETLORUBNA CJEPAČA

Inocybe phaeodisca Kühner

Etimologija: phaeo (gr.) = tamnosmeđ, sivkast, tamne boje + diskos (gr.) = disk, sredina klobuka. Po boji.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, zvonolik kad je mlad, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, ispupčen na sredini, ponekad samo nejasno, površina je crvenkasto glatka do vlaknasto-dlakava na sredini, vremenom se lagano raspucava, prema rubu je vlaknasta, vlakna nisu ili su jedva razmaknuta, na rubu nije brazdasta, ostaci ovoja nisu prisutni, na sredini je žućkasto-smeđ do tamnosmeđ, u prilično jakom kontrastu s vanjskom polovicom koja je svijetlo žućkasto-smeđa.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 2.5-5 mm debeo, čvrst, valjkast, slabo je zadebljan na bazi, nije gomoljast, na vrhu nije ili je vrlo nejasno pahuljast, ispod je prilično uočljivo uzdužno vlaknast, koprena je izražena kod mladih primjeraka, ponekad zaostaje prstenasta zona, na vrhu je žućkasto-ružičast, ispod je bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti, 30-45 ih dopire do stručka, nisu ili su jedva trbušasti, umjereno su široko prirasli, žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, često su sužene na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 8-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.7-2, bazidije su 4-sporne, 24-33 x 8-10 µm, pleurocistide su 40-80 x 10-21 µm, valjkaste, gotovo vretenaste do trbušaste, ponekad su gotovo oblika boce, iako ne potpuno jasno, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, čak i na krajnjem vrhu je bez pravih caulocistida, prisutne su samo neke prilično slabo izražene caulocisoidne hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, izraženo crveno-smeđe u gornjem dijelu stručka, miris je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do rujna, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično johom, brezom, bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je Inocybe phaeodisca var. diosma, koja se razlikuje po vitkim plodnim tijelima (klobuk je širok 2-3 cm, a stručak visok 8-9 cm i debeo 3-5 mm), te složenom mirisu na koze i lišće pelargonije, a dobila je autonomni taksonomski status.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 39.1. Inocybe phaeodisca var. phaeodisca

Inocybe phaeodisca var. geophylloides - created on September 2021 in Døndal, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

DVOBOJNA CJEPAČA

Inocybe phaeodisca var. geophylloides Kühner

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + phyllon (gr.) = list, listić + -oeides (gr.) = nalik na. Po boji listića, koja je slična kao kod zemljaste cjepače (Inocybe geophylla).

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, nije ili je samo nejasno ispupčen na sredini, površina je vlaknasto-dlakava na sredini, vremenom postaje ljuskava, vanjska polovica je radijalno vlaknasta, s donekle razmaknutim vlaknima i brazdasta na rubu, nije mazava, na sredini je žućkasto-smeđ do ružičasto-smeđ, vanjska je polovica svijetlo žućkasto-smeđa do bjelkasta, rub u mladosti malo prelazi preko listića, nije izraženo resasto-nazubljen.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, čvrst, valjkast ili slabo zadebljan na bazi, nije gomoljast, na krajnjem vrhu je slabo pahuljast, ispod je ubrzo prilično grubo uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkast, vremenom postaje do svijetlo žućkasto-smeđ, blizu vrha je više crvenkasto-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, 25-35 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, nisu trbušasti do srpasti, široko do usko prirasli, bjelkasti, zatim su svijetlo sivkasto-žućkasti do oker-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, stožaste na vrhu, glatke, 8.5-11 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, 28-34 x 9-11 µm, pleurocistide su 57-78 x 10-17 µm, usko vretenaste do usko trbušaste, ponekad su čak i u obliku boce, ali ne izraženo, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 1.5 µm, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu stručka je samo s donekle jasno ili slabo izraženim caulocistidoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe u gornjem dijelu stručka, žućkasto u donjem dijelu; miris i okus su slabi na spermu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom ili lijeskom, a moguće i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, resastom i nazubljenom rubu klobuka i crvenkasto-smeđoj boji mesa u gornjem dijelu stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 39.2. Inocybe phaeodisca var. geophylloides Kühner

Inocybe phaeoleuca - created on September 2017 in Mariebjerg Kirkegård, Denmark by Tobias Bøllingtoft

SMEĐO-BIJELA CJEPAČA

Inocybe phaeoleuca Kühner

Etimologija: phaios (gr.) = taman, smeđ, mrk + leukos (gr.) = bijel. Po kontrastu boja plodnog tijela.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan ili zvonoliko-konveksan, ubrzo se raširi, postaje konveksan, izravnato-konveksan do izravnat, bez ili s niskom širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je žućkasto vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju ili su blago razdvojena, ponekad je s napuklinama na rubu, vremenom se lagano raspucava, zatim se razlaže na ljuske, ostaci ovoja su odsutni ili prisutni, ali tada nejasno izraženi i uzrokuju blagu sivkastu nijansu, bez slijepljenih grudvica zemlje, vrlo je tamno crvenkasto-smeđ do gotovo crno-smeđ na sredini, na rubu je smeđ do tamnosmeđ, rub je jako podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-7 mm debeo, čvrst, uglavnom je ujednačeno valjkast, ponekad je polugomoljast, ali gomolj nikada nije obrubljen, čitav je pahuljast, ali teško uočljivo na donjoj trećini, koprena nije prisutna kod mladih primjeraka, isprva je gotovo čisto bijel (u izraženom kontrastu s bojom klobuka), vremenom polako postaje svijetlooker do oker-smeđ, a na bazi čak i tamnosmeđ.

Listići: Gusti, 30-60 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, prilično su široko do usko prirasli, ponekad su gotovo slobodni, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlo žućkasto-oker, na kraju su oker-smeđi, ponekad su s maslinastim odsjajem, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su nejasnim sužene na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 8-12 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 24-30 x 8-11 µm, pleurocistide su 50-75 x 12-22 µm, vretenaste do trbušaste, ponekad su usko batinaste, rijetko su gotovo u obliku boce, gotovo bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s obilnim su kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kuglaste sa suženim vratom do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, prilično su nepravilne na donjoj četvrtini stručka i tamo su tanjih stijenki, svugdje su pomiješane s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je slab, nekad podsjeća na listove pelargonije ili zelenu pupavku (Amanita phalloides), na prerezu je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, grabom, brezom, topolom, johom, sivom vrbom (Salix cinerea), puzavom vrbom (Salix repens), rjeđe crnogoričnim drvećem, obično borom, na vapnenastom, pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je prvenstveno po kontrastu između boja klobuka i stručka, te tamnosmeđoj bazi stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 91.2. Inocybe splendens var. phaeoleuca (Kühner) Kuyp.

Inocybe pholiotinoides - created on August 2018 in Højris Mølle, Denmark by Thomas Kehlet

LJUSKAVIČASTA CJEPAČA

Inocybe pholiotinoides Romagn.

Etimologija: Pholiotina (lat.) = naziv roda, ljuskavice + -oides (lat.) = sličan, u obliku. Po boji klobuka sličnoj kao kod okrunjene ljuskavice (Pholiotina blattaria).

Klobuk: 0.5–3 cm širok, isprva je uglavnom gotovo stožast, kasnije je široko stožasto-konveksan, konveksan ili proširen, s više ili manje izraženom, velikom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti obično bez ili ponekad s vrlo slabim tragovima sivkastih ostataka ovoja na sredini, gotovo je gola do vrlo sitno baršunasta s vrlo finim vlaknima, ubrzo se razlaže na sitne ljuskice ili je brazdasta na sredini i s prilegnutim, sitnim vlaknima na rubu, ostaci koprene nisu uočljivi, svijetlo žuto-oker, ponekad je oker, često je narančast, narančasto-crvenkast do više ili manje intenzivno crvenkast na sredini zbog čega izgleda dvobojno, rub je blago podvijen, kasnije je obješen, ravan ili čak izvrnut prema gore

Stručak: 2.5–6 cm visok i 1–3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, baza je zadebljana do gotovo gomoljasta, gol, ponekad je s finim, tamnijim vlaknima, čitav je pahuljast, isprva je bjelkast, krem sa slabom žućkastom nijansom do žućkasto-oker.

Listići: Prilično su razmaknuti, oko 20–35 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli sa zupcem, isprva su bjelkasti sa slabom sivkastom nijansom, zatim su krem, sivkasti sa žućkastom nijansom do intenzivno oker s narančastom nijansom ili oker-smećkasti s maslinastom nijansom, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Bademaste do eliptične, često su više ili manje izraženo sužene na sredini, tupe do gotovo zašiljene na vrhu, glatke, 8.5–11 x 5–6 µm, Me = 9.7 x 5.5 µm, Q = 1.5–2.1, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne i duge do 12.5 µm, 24–28 × 7–9 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih bezbojnih do oker-smeđih do smeđih, batinastih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 50–90 x 10–30 µm, uglavnom su vretenaste, također su trbušaste, često su s prilično dugim vratom, s kratkim ili dužim bazalnim stalkom, ponekad su sa zaobljenom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 5 µm na vrhu, intenzivno su žuto-zelene s 3% KOH, često su ispunjene amorfnim sadržajem gotovo iste ili tamnije boje, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine kao pleurocistide, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–14 µm, slabo inkrustiranih i s žućkastim do žuto-oker pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, 50–90 × 10–15 µm, sličnog oblika kao cheilocistide, ali su često malo deformirane, sa stijenkama debljine do 2 µm na vrhu, intenzivno su žuto-zelene s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, bjelkasto do žućkasto ili blago crvenkasto u stručku, nešto je tamnije u kori stručka, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u jesen, od svibnja do listopada, uglavnom u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, lijeskom, hrastom, lipom ili vrbom, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Obično je sa žuto-oker klobukom, na sredini je često više ili manje intenzivno narančast, narančasto-crvenkast do crvenkast ili crven. Površina klobuka je u početku gola do vrlo sitno baršunasta s vrlo finim vlaknima, ali se ubrzo razlaže na vrlo sitne ljuskice ili je brazdasta na sredini i s prilegnutim, sitnim vlaknima na rubu. Stručak je u potpunosti pahuljast, a cheilocistide su uglavnom vretenaste, često su s prilično dugim vratom i s intenzivno reagiraju s 3% KOH. Često raste na vapnenastom, pomalo vlažnom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Makroskopski, mikroskopski, a također i genetski je blisko povezana s Inocybe alcis. Koncept opisana vrste temelji se na boji klobuka, koji je prema Romagnesiju oker do oker-smeđ i općenito intenzivno crven na sredini, a prema rubu se razlaže na sitna polja. Slične su vugina cjepača (Inocybe orioli), kojoj se površina ne razlaže na sitna polja, klobuk je obično svjetliji, a spore su prosječno nešto kraće, Inocybe carissima, kojoj je boja klobuka manje intenzivna, površina glatkija, a spore su u prosjeku manje. Boja pileusa I. alcis sp. n. je tamnija, površina glatkija, lamele su u početku upečatljivo bijele, a spore prosječno šire, te purpurna cjepača (Inocybe muricellata), koja se razlikuje po često obilnim ostacima ovoja na klobuku, obično dlakavo-vunastoj do potpuno ljuskavoj površini klobuka i obično je bez žutih nijansi na stručku i rubu klobuka.

Inocybe pluppiana - created on August 2010 in Gatten Plantage, Denmark by Thomas Læssøe

ZDEPASTA CJEPAČA

Inocybe pluppiana Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Po sličnosti sa simpatičnim književnim trolom Pluppom, kojeg je stvorila švedska autorica Inga Berg, a koji s ovom vrstom dijeli svoj zdepasti izgled i sklonost vlažnim staništima.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, u početku je polukuglast, zvonolik ili stožast, kasnije ke široko konveksan ili raširen, uglavnom je bez ili samo s niskom, širokom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je često s raspršenim ostacima bjelkastog do sivkastog ovoja, ponekad su još uvijek uočljivi na rubu kod starijih primjeraka, vlaknasto-vunasta do izraženo i gusto vunasta, vlakna uglavnom nisu razdvojena, ponekad se raspucava na sredini zbog suhog vremena ili intenzivne sunčeve svjetlosti, djelomično je ljuskava prema rubu i vlaknasta na rubu, zatim je često s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, u mladosti je s obilnom krem do smećkastom koprenom, vrlo je promjenjive boje, svijetlosmeđ do tamnosmeđ u različitim nijansama ili sivkasto-smeđ do tamno oker-smeđ, vremenom često dosta izblijedi prema rubu pa je zato s uglavnom intenzivnim kontrastom boja, zatim je često s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, rub je dugo vremena zakrivljen, zatim je savijen prema dolje do ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 4-15 mm debeo, robustan i zdepast, valjkast ili blago zakrivljen, u početku je u potpunosti prekriven finim, vunastim, bjelkastim do krem vlaknima, kasnije crtast ili gladak, samo je na krajnjem vrhu pahuljast, u početku je krem, zatim je smećkast do smeđ, postaje gotovo crno-smeđ prema bazi, a gotovo bjelkast na vrhu.

Listići: Prilično su široko razmaknuti, oko 35-45 ih dopire do stručka, blago su trbušasti, debeli, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, u početku su bjelkasti, zatim su krem do sivkasto-smeđi, postaju smeđi s crvenkasto-maslinastom nijansom u zrelosti, oštrica je često nepravilna, nazubljena, bjelkasta do boje lica, ponekad je sa smeđim ili hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične do bademaste, višekutne, duguljaste, deformirane, stijenke su obično više ili manje valovite, rijetko su gotovo glatke, često su sužene na sredini, vrh je gotovo zašiljen, 9–14 x 4.5–6.5 µm, Q = 1.6–2.7, bazidije su općenito 4-sporne, 25–32 × 7–10 µm, pleurocistidje su 38–67 x 10–25 µm, izrazito su promjenjivog oblika, uglavnom su trbušaste do valjkaste, ponekad su vretenaste ili batinaste, ponekad su deformirane, općenito su bez ili samo s kratkim vratom, obično su široke na vrhu, ali ponekad i s izraslinom na vrhu, bez ili samo s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su obično s kristalima, stijenke su debljine do 3.5 µm na vrhu, obično su prilično ujednačene debljine na proširenom dijelu i vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistidije su slične veličine kao pleurocistide, ali promjenjivijeg oblika, ponekad su smeđe, osobito blizu vrha, izmiješane su s brojnim bezbojnim do smeđim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama s tankim stijenkama, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5–15 µm, često, ali ne uvijek, prekrivenih smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do svijetlosmeđim hifama, caulocistide su prisutne samo na samom vrhu stručka, 30–70 × 10–15 µm, često su malo deformirano valjkaste ili sivo-smeđe; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je vodenasto sivkasto, ponekad vremenom postaje gotovo crno-smeđe na rubu, vodenasto smeđe do crno-smeđe u stručku, osobito u kori stručka, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, a u stručku je svjetlije, ne pocrni; miris je aromatičan, nije na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uz puteve, obalama ribnjaka ili u vlažnim udubljenjima dina i pješčanih nanosa, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom, a vjerojatno i brezom ili hrastom, često u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na vlažnim, pjeskovitim, ali ponekad i suhim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Morfološki i genetski je srodna rastrgana cjepača (Inocybe lacera), od koje se razlikuje po manjim, ali širim sporama se tankim do višekutnim stijenkama i prosječno kraćim cheilocistidama, te veličini pleurocistida. Od močvarne cjepače (Inocybe helobia) razlikuje se po debljim i većim plodnim tijelima bez izražene grbice na sredini klobuka, vunastoj do ljuskavoj površini klobuka i prosječno manjim sporama. Ključne su značajke često prilično kratki stručak u odnosu na širinu klobuka, uglavnom vunaste površine, često snažno blijedi prema vanjskom dijelu, bjelkasti do sivkasti ostaci ovoja, uglavnom valovite do gotovo višekutne spore, prosječno duge oko 11 µm, stanište uglavnom uz vrbe, na tresetno, pjeskovitom tlu, te na rubovima vodenih površina u tresetnoj mahovini. Može se zamijeniti s Inocybe bresadolana, koja je sa šiljastom grbicom na sredini klobuka, površinom klobuka bez vlakana, prosječno znatno većim i tanjim sporama, raščupanom cjepačom (Inocybe impexa), koja je s uočljivim, bjelkastim ostacima ovoja, karakteristično koncentriranim na sredini klobuka, prosječno većim sporama, te dužim cheilocistidama.

Inocybe plurabellae - created on August 2022 in Canaan Valley, Timberline resort area, Beech Lane, USA by C.R. Noffsinger, University of Tennessee Fungal Herbarium

PRELIJEPA CJEPAČA

Inocybe plurabellae Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: plur (lat.) = mnogo, više + bellus (lat.) = lijep, ljupak + -ae (lat.) = dakle. Po izgledu.

Klobuk: 1.5–4.5 cm širok, isprva je gotovo stožast, zvonolik do gotovo polukuglast, kasnije je široko konveksan do spljošten, često je s niskom, širokom ili izraženijom grbicom na sredini, površina je prekrivena svijetlim, prolaznim, sivkastim ostacima ovoja u mladosti, obično je fino pustenasta, vremenom postaje sitno ljuskavo-naborana na sredini, ponekad gotovo do ruba ili je s priraštenim vlaknima prema rubu i ponekad raspucana, nekad je raspucana i na sredini, vrlo je promjenjive boje, često je smeđ do tamnosmeđ, s ili bez slabe ili izražene crvenkaste nijanse, također je krem-oker, svijetlosmeđ do oker-smeđ, ponekad je slamnatožut, narančast do gotovo tamnocrven na sredini, ponekad je tamniji do slabo narančast, rub je u početku podvijen, brzo je ravan, rijetko je izvrnut prema gore, ponekad je krpast od bjelkastih ostataka ovoja.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, ponekad je blago proširen prema bazi i zakrivljen, pahuljast prema vrhu, isprva je je bjelkasto baršunast, zatim je gol do uzdužno crtast, bjelkasta i prolazna koprena je prisutna u mladosti, bjelkast, smeđ, mesnatocrvenkast do smećkast, često je blago ružičast prema vrhu i s bjelkastim bazalnim dlačicama.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, prirasli, isprva su bjelkasti, zatim su sivo-smeđi, smeđi do tamnosmeđi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Bademaste do eliptične, nisu ili su rijetko sužene na sredini, tupe do gotovo zašiljene na vrhu, glatke, 8-12 x 5-6.5 μm, Me = 9.6 x 5.6 μm, Q = 1.4–2.1 μm, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, ponekad su blago trbušaste, 2-4-sporne, s bazalnim kopčama, 21–33 x 7–10 μm, pleurocistide su često vrlo promjenjive, pomiješane su vrlo kratkim, često su prilično trbušaste, gotovo vretenaste do trbušaste, rijetko valjkaste do batinaste, s kratkom bazalnom stapkom do krnje na bazi, često se sužavaju prema vrhu, sa stijenkom debljine do 3.5 μm prema vrhu, često su s kristalima na vrhu, žućkasto-zelene s 3% KOH, 35-80 x 8-25 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, obično duge i uske, valjkaste, deformirane do valovite, često su glavičaste i s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 1 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelene s KOH, 35-97 x 7-15 μm, paracistide su brojne, cheiloparacistide su gotovo kuglaste do batinaste, s tankim do blago zadebljanim stijenkama, prozirne, brojne, cauloparacistide su valjkaste do batinaste, pileipelis je dvostruki, sastavljen je od cutisa koji se sastoji od paralelnih hifa, često fino inkrustiranim i sa smećkastim do gotovo žućkastim pigmentom, širokim 5–13 μm, te subpelisa koji se sastoji od svjetlijih i većih vretenastih elemenata, inkrustiranih, prozirnih ili sa slabim pigmentom, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo i bjelkasto do kremasto u klobuku, vlaknasto, u stručku je bjelkasto do izraženo ružičasto-crveno prema vrhu, crvenkasto-smeđe u kori stručka prema vrhu, osušeno je smeđe do tamnosmeđe u klobuku, s crvenkastim odsjajem ili bez njega, u stručku je iste boje ili malo svjetlije, ne pocrveni niti pocrni; miris je često blago aromatičan ili na voće, na prerezu je gotovo na spermu, a okus nije izražen ili je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često uz puteve, u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem klobuku, sa ili bez crvenkaste nijanse u mladosti, prilično vretenastim cheilocistidama, često sa suženim vratom, valjkastim caulocistidama, blago deforimmiranim na bazi, dugim i uskim, prosječno kraćim od 60 μm. Vrlo je promjenjiva i često se zamjenjuje s drugim vrstama, kao što su Inocybe grusiana, koja je također s takvim caulocistidama, a razlikuje se po goloj i nenaboranoj površini klobuka, s obilnijim ostacima ovoja u mladosti, te cheilocistidama i sporama koje su prosječno duže. Sivoovojna je cjepača (Inocybe griseovelata) također s dugim i vitkim caulocistidama, često s više ostataka ovoja na klobuku, često valjkastim cistidama s vratom i prosječno dužim sporama.

JESENSKA CJEPAČA

Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: posterus (lat.) = kasnije, slijedeći + -ula (lat.) = manja ili umanjena verzija nečega. Po rastu u jesen.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, zatim je konveksan do izravnat i izraženo do nejasno grbav, površina je vlanasto-glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasto-dlakava, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije raspucana, vremenom ne postaje ljuskava, na vanjskoj je polovici prekrivena sivkastim ostacima ovoja ali prilično nejasno, žuto-smeđ do smećkast na sredini, prema rubu je nešto svjetliji, svijetlo krem, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-7.5 cm visok i x 5-10 mm debeo, čvrst, valjkast do malo zadebljan na bazi, nije gomoljast, slabo je pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje bez tragova, srebrnkasto-bjelkast s blagim sivkastim odsjajem, vremenom postaje blago žućkast, ali samo nejasno.

Listići: Osrednje su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, nisu trbušasti, umjereno su usko prirasli, svijetlo žućkasto-sivi, oštrica je s tankim resicama, boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, nejasno stožaste do gotovo zaobljene na jednom kraju, glatke, 7.5-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 23-30 x 7-9 μm, pleurocistide su 45-60 x 12-20 µm, široko su vretenaste do široko trbušaste, nikada nisu oblika boce, gotovo su bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, prilično su brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, spuštaju se do 1/6 dužine, slične su cheilocistidama i ispod na vrlo uskoj međuzoni pomiješane s usko batinastim cauloparacistidama; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama, te uz rubove puteva, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom ili arišem. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u miješanoj šumi bora, bukve i hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Inocybe xanthodisca smatra se sinonimom opisane vrste zbog uglavnom identičnih makroskopskih karakteristika. Prema Huijsmanu, koji je proučavao materijal iz Bresadolinog herbarija, identična je i Inocybe geophylla var. lutescens. Često je slična zemljasta cjepača (Inocybe geophylla), od koje se razlikuje po žućem i glatkom klobuku, većim dimenzijama i sporama, koje su stožaste na jednom kraju. Međutim, posljednju karakteristiku je prilično teško uočiti jer su spore na jednom kraju samo blago stožaste. Može biti slična i dvobojna cjepača (Inocybe phaeodisca var. geophylloides), koja se razlikuje po manjim dimenzijama, stručku s crvenkastim nijansama na vrhu, nešto dužim sporama i nešto drugačijem staništu.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 55. Inocybe posterula (Britz.) Sacc.

Inocybe praetervisa - created in Spain by Francisco José Rodríguez Campo

ZAMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe praetervisa Quél.

Etimologija: praetervisus (lat.) = izmjenjiva, zamjenjiva, nepromišljeno, nemarno, nonšalantno, zapušteno. Po izgledu zbog kojeg se može zamijeniti s drugim cjepačama.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, s niskom, širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je sitno radijalno vlaknasta, žućkast, blijedooker ili svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, rub je rascijepljen i nešto tamniji.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenim gomoljem, zakrivljen, pun ili vlaknasto šupljikav, crtast, vlaknast, na gornjem je dijelu svjetliji, bjelkast, vremenom postane smećkast, na gomolju je bijel.

Listići: Prilično su gusti, suženo su prirasli na stručak, skoro su slobodni, prvo su bjelkasti ili krem-sivkasti, kasnije su žuto-smeđi, crvenkasto-sivi ili maslinasto-smeđi.

Spore: Dosta su promjenljivog oblika, kvadratne ili stožaste, grbave, sa 6-9 izbočenih grbica, 9-12 x 6.5-8.5 µm, pleurocistide su 55-80 x 15-26 µm, u obliku ampule do oblika širokog mača, često su bez kristala na vrhu, sa stijenkama debljine do 3.5 µm, svijetložute u KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, na presjeku ne mijenja boju; miris je neugodno kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim šumama i na zatravljenim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom i pjeskovito-glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je obrubljena cjepača (Inocybe mixtilis), koja ima dosta manje spore.

Inocybe proteica - created on October 2020 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

PROMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe proteica Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Po grčkom bogu vode Proteusu, koji je mogao mijenjati svoj oblik. Po vrlo promjenjivom izgledu.

Klobuk: 1–2 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili samo s niskom i širokom grbicom na sredini, rijetko je dosta izražena, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s ostacima prljavo bjelkastog ovoja, zatim je gola na sredini, prema rubu je sitno vlaknasta i sa zaostalim ostacima ovoja, sa slabim je ostacima koprene u mladosti, oker-smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, rub je u mladosti ponekad jako podvijen ili samo zakrivljen, kasnije je ravan ili čak izvrnut, ponekad je duboko rastrgan.

Stručak: 2–5 cm visok i 1–3 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast na gornjoj polovici, isprva bjelkast do krem, kasnije je svijetlosmeđ.

Listići: Umjereno su gusti, oko 40–60 ih dopire do stručka, prirasli, nekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, isprva su bjelkasti do bjelkasto-sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Bademaste, ponekad su široko eliptične, ponekad su blago sužene na sredini, gotovo su zašiljene do tupe na vrhu, glatke, 8–10.5 x 5–6.5 µm, Me = 9.5 x 5.8 µm, Q = 1.4–2.1, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne, a zatim duge do 12.5 µm, 25–30 × 7–9 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistidija i brojnih bezbojnih, batinastih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 40-80 x 10-22 µm, uglavnom su vretenaste do trbušaste, također su oblika boce, uglavnom su bez ili samo s kratkim vratom, na vrhu su uglavnom široke, obično su s kratkim bazalnim stalkom, ponekad su bez stalka i s krnjom bazom, na vrhu su obično s kristalima, sa stijenkama debljine do 3 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3 % KOH, cheilocistide su slične veličine kao pleurocistide, ali priomjenjivijeg oblika. pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4.5–13 µm, grubom inkrustiranim i sa smećkastim površinskim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na gornjoj polovici stručka, 35–70 × 10–15 µm, trbušaste ili oblika boce, s kratkim ili duljim vratom, s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su s ili bez kristala, sa stijenkama debljine do 3 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, lagano je svijetlosmeđe u gornjoj polovici ili rijetko u čitavom stručku, osušeno je smeđe do tamnosmeđe bez ili sa slabom crvenkastom nijansom u klobuku, a crvenkasto-smeđe u stručku, ne pocrni; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, često i uz obični lopuh (Petasites hybridus), na vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, prilično glatkim do fino vlaknastim, oker-smeđim do crvenkasto-smeđim ili čak tamnosmeđim klobukom, pahuljastom stručku na gornjoj polovici, glatkim sporama i općenito vretenastim do trbušastim cheilocistidama i caulocistidama koje su trbubušaste do oblika boce. Spore su nekad prilično široko eliptične, a nekad bademaste pa se na prvi pogled može zamijeniti za nekoliko drugih vrsta, kao što su podvijena cjepača (Inocybe involuta) i rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koje se razlikuju po većim dimenzijama, općenito crvenkastijim klobucima i većim sporama. Nadalje, podvijena cjepača je s jakim kontrastom boja između bjelkastih listića i crvenkastog stručka, a cheilocistide su kod rane cjepače tipično vretenaste s dugim vratovima koji se sužavaju prema vrhu. Također su slične Inocybe perchtana, koja se razlikuje po obilnim ostacima ovoja na klobuku, crvenjenju na nagnječenim mjestima i prosječno manjim sporama, Inocybe alberichiana, koja je sa sivkastim ostacima ovoja na klobuku, oker-smeđim listićima i cheilocistidama često s prilično dugim vratom, sićušna cjepača (Inocybe laurina), koja je s obilnim bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, prosječno dužim cheilocistidama, užim caulocistidama i raste na sušnijem terenu ispod bora, patuljasta cjepača (Inocybe filiana), koja je sa svjetlijim ostacima ovoja na klobuku, kraćim cheilocistidama, pahuljasta samo na krajnjem vrhu stručka i raste na sušnijem terenu, često ispod bora, te Inocybe nemorosa, koja je bez ostataka ovoja na klobuku, pahuljasta samo na krajnjem vrhu stručka i s prosječno kraćim cheilocistidama.

Inocybe proximella - created on July 2019 in S of Mokk, along the path to Badstutjønnin, Norway by Norwegian University of Science and Technology, Håkon Holien

BLISKA CJEPAČA

Inocybe proximella P.Karst.

Etimologija: proximus (lat.) = najbliži, susjedan, sljedeći + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po sličnosti s drugom vrstom.

Klobuk: 1.8-5 cm širok, isprva je konveksan do stožast, zatim je zvonolik, stožasto-konveksan do prilično izravnat, obično je s izraženom, tupom ili rijetko prilično oštrom, grbicom na sredini, površina je slabo ljepljiva, na sredini je glatka, prema rubu je slabo radijalno vlaknasta, rijetko je grubo vlaknasta, rijetko se razlaže, ostaci ovoja nisu prisutni, svijetlo sivo-smeđ, rijetko je žuto-smeđ, na sredini je tamniji, ponekad čak crveno-smeđ do crnkast, obično je svjetliji prema rubu, ponekad je tamno crtast na svjetlijoj osnovi, rub je ponekad zakrivljen u starosti.

Stručak: 2-13.5 cm visok i 2.5-10 mm širok, valjkast, lagano se širi prema bazi, suh ili slabo ljepljiv, vlaknast, često je ljuskav, vrh je blago pahuljast ili ne, koprena je bjelkasta do svijetlo sivo-smeđa, u mladosti je bjelkast, zatim je svijetlo crvenkasto-smeđ ili svijetlo sivkasto-smeđ, često je dosta tamniji na srednjem dijelu, na bazi je bjelkast ili žućkast do oker u starosti, ponekad je djelomično tamno sivkasto-smeđ do crnkast i oker na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 7.5 mm, trbušasti, usko su prirasli, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su svijetlo sivo-smeđi, oštrica je obično blago resasta i boje lica ili svjetlija.

Spore: Gotovo su kuglaste do elitptične, obično su prilično jako grbave, s 9-12 grbica, 8.5-11 x 6.5-8 μm, Q = 1.1-1.6, Qe = 1.3-1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne, 25-41 × 9-12 μm, pleurocistide su 50-80 × 16-23 μm, obično su u obliku umjerene do široke boce s valjkastim ili stožastim vratom, neke su vretenaste, rijetko su slabo glavičaste, s vršnim su kristalima, svijetložute do bezbojne stijenke su debljine do 2.5 μm, ponekad su zadebljane na vratu, ponekad je vrh s debelom stijenkm poput kapice na glavi, cheilocistide su varijabilne, često su kraće i šire od pleurocistida, ponekad su vrlo široke, stijenke su debljine do 3 μm, tipične paracistide su uglavnom tankih stijenki, caulocistide su vretenaste, sa širokom bazom i tipično uskim, suženim vrhom, također su valjkaste, batinaste, zakrivljene, ponekad su višesegmentne, posebno na bazi, stijenke su obično prilično tanke, debljine do 2 μm, svijetložute do bezbojne, rjeđe su s tankim stijenkama, sadržaj je ponekad smećkast, cauloparacistide su brojne; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, ponekad je sivkasto-smeđe ili crvenkasto, rijetko je smeđe u bazi stručka; miris je slabo kiseo i na spermu ili neodređen, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uglavnom u crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod smreke, prilično robustnom izgledu, slabo vlaknastom i prilično svijetlom, sivo-smeđem klobuku, često žutoj do oker bazi stručka i prilično velikim sporama s prilično velikim grbama. Može se zamijeniti sa šumskom cjepačom (Inocybe silvae-herbaceae), koje ima rijetko zadebljane stijenke na vrhu pleurocistida.

Inocybe pruinosa - created on August 2010 in Lümanda vald, Estonia by Vello Liiv

INJASTA CJEPAČA

Inocybe pruinosa R.Heim

Etimologija: pruinosa (lat.) = prekrivena mrazom, injasta, s finim praškastim slojem. Po dekoraciji na stručku.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, konveksan do izravnato-konveksan, bez ili je s niskom širokom grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, vlakna nisu razdvojena, na rubu nije brazdast, bez slijepljenih zrnaca pijeska na ostacima ovoja, bjelkast u mladosti zbog debelih, glatkih, polusjajnih, ali ne mazavih, uglavnom dugotrajnih ostataka ovoja, nekad postaju nejasni, osnova je žućkasto-smećkasta do konačno žućkasto-smeđa, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-6 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nije obrubljen, nejasno je pahuljast ili injast na gornjoj polovici ili čak do baze, ali pahulje su vrlo nejasne na donjoj polovici, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje i ne ostavlja tragove, bjelkast, vremenom postaje žuto-smeđ, osobito na srednjem dijelu.

Listići: Gusti, 40-55 ih dopire do stručka, široki su 4-6 mm, usko su prirasli, sivkasto-smeđi, oštrica je gotovo glatka do resasta, oker.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su malo nepravilne, nejasno su sužene na sredini, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 11-17 x 5-6.5 µm, Q = 1.9-2.8, bazidije su 4-sporne, 28-37 x 9-13 µm, pleurocistide su 45-70 x 14-29 µm, široko su batinaste do vretenaste, ponekad su trbušaste, vrlo debelih stijenki, debljine do više od 5 µm, bezbojnih do žućkastih stijenki, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne, spuštaju se do pola stručka i pomiješane su s cauloparacistidama, ali ponekad su prisutne samo u prilično uskom vršnom pojasu, slične su cheilocistidama, prema dolje ih postupno mijenjaju jasno izražene, valjkaste caulocistoidne hife, debelih stijenki i s kristalima po površini, spuštaju se čak do baze i tamo su prilično nepravilne i samo malo zadebljanih stijenki, cauloparacistide nisu prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do kolovoza, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili hrastom, na suhim i pjeskovitim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je Inocybe halophila, koja ima nešto slabije izražene ostatke ovoja na površini klobuka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 65. Inocybe pruinosa R. Heim

Inocybe psammobrunnea - created on October 2021 in Hundige Havn, Denmark by Thomas Kehlet

SIVOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe psammobrunnea Bon

Etimologija: psámmos (gr.) = pijesak + brunnea (lat.) = smeđa. Po staništu i boji klobuka.

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen do izravnat, s niskom, više ili manje izraženom grbicom na sredini, površina je u mladosti glatka, kompaktna, baršunasta i radijalno vlaknasta, bez ili je rijetko radijalno raspucana, samo je blago i jedva uočljivo vlaknasta na rubu, što je uočljivo samo u zrelosti, rub je bez ostataka ovoja i izraženo vlaknast, što mu daje izrazito baršunasti, na sredini je s jasnim i uočljivim ostacima ovoja sive, krem do oker boje, koji prekrivaju 2/3 promjera, razlaže se prema rubu stvarajući neku vrstu nejasno obojenog pojasa, smeđ do crvenkasto-smeđ na rubu i siv, krem do oker na sredini, rub je pravilan u mladosti, u starosti postaje blago valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, blago je spljošten u mladosti, zakrivljen pri dnu, na bazi je blago zadebljan i može biti u potpunosti prekriven debelim slojem pijeska, pahuljast do ljuskav na gornjoj trećini, slabo, ali jasno crtast na većem dijelu površine od vrha, gotovo do baze, uglavnom je ujednačeno krem, sa svijetlo mesnatoružičastom do narančasto-smeđom nijansom, koja je uočljiva prvenstveno na gornje dvije trećine, a prema dnu postaje  bjelkasto-krem.

Listići: Umjereno su razmaknuti, dosta su pravilnog oblika, izmiješani su s rijetkim, kratkim lamelulama, prirasli, u početku su krem-sivkasti, u zrelosti postaju svijetlooker i na kraju su ujednačeno oker, oštrica je sitno nazubljena, svjetlija.

Spore: Bademaste do limunaste, često su izdužene i uske, neke su sužene na sredini, glatke, 8.5-12 x 5-7 µm, Q = 1.1-2.3, Me = 11.9 × 6.6 µm, Qe = 1.8, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne,  cheilocistide su 46-74 × 14-25 µm, valjkaste, vretenaste, ponekad su asimetrične, uglavnom su s kratkim vratom, proširene na središnjem dijelu i s tankim i izduženim bazalnim stalkom, mogu biti i nešto vitkije, gotovo oblika boce, bez ili rijetko s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine 1-2 µm, pleurocistide su 50-75 x 12-17 µm, uglavnom su pravilne ili asimetrične, općenito su vretenaste, oblika boce, valjkaste, s dobro razvijenim bazalnim stalkom, s kratkim, slabo izraženim ili bez vrata, sa stijenkama debljine do 2 µm, s ili bez kristala na vrhu, caulocistide su vretenaste, valjkaste, slične su cheilocistidama, unatoč značajnoj varijabilnosti više ili manje nepravilnih oblika i veličina, stijenke su općenito tanje, često su bez kristala na vhu, prisutne su na gornjoj trećini stručka, paracistide su velike i uočljive, valjkasto-batinaste do batinaste, izraženo su gotovo kuglaste na vrhu i s tankim stijenkama, s cheilocistidijama tvore vrlo gustu i kompaktnu palisadu; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, krem u stručku; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće raznim vrstama borova, rjeđe ispod bjelogoričnog drveća, često u blizini borovnica (Arbutus unedo), na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po izraženo vlaknastoj i baršunastoj površini klobuka, odsutnosti ili prisutnosti sitnih i jedva uočljivih ljuskica na rubu, ostacima ovoja sive, krem ili oker boje, koji su posebno uočljivi na sredini, narančasto-smeđoj do crvenkasto-smeđoj boji klobuka, krem stručku koji je blago ružičast i uočljivo crtast, te rastu na pjeskovitom tlu. Slične su Inocybe costinitii, koja se razlikuje po manjim dimenzijama, glatkom klobuku bez vlaknastog ruba, izraženijim ostacima ovoja, bjelkastom stručku bez ružičasto-oker nijansi, pahuljastom stručku samo na vrhu, manjim sporama, pleurocistidama s nešto debljom stijenkom i caulocistidama prisutnim samo na vrhu stručka, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja je također u početku prekrivena ostacima ovoja, nema crtasti stručak, samo je s blagom ružičastom nijansom, s dugim i valjkastim cheilocistidama, zakašnjela cjepača (Inocybe tarda), koja je s bijelim ostacima ovoja, bez crtastog stručka, a klobuk je općenito tamniji i bez crvenkastih nijansi, crtastonoga cjepača (Inocybe grammopodia), koja je s crveno-smeđim klobukom, bez tako obilnih ostataka ovoja, crtastim stručkom iste boje, cistidama drugačijeg oblika, uglavnom vretenastim, okerasta cjepača (Inocybe sindonia), koja je tanja i svjetlije boje, negdje između kremaste i izblijedjele oker, bez ostataka ovoja, s kompaktnom površinom klobuka, tanjim sporama, a dužim i tanjim cistidama, te smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca), koja pripada sekciji Splendentes, podsekciji Phaeoleucinae, a ima potpuno pahuljasti, necrtasti i dugi, bijeli stručak, s kaulocistidijama vidljivim na većem dijelu ili čitavoj površini stručka.

Inocybe pseudoasterospora - created on October 2023 in Henry's Woods, New York, Spain by fcifuentes

LAŽNA ZVJEZDASTOSPORNA CJEPAČA

Inocybe pseudoasterospora Kühner & Boursier

Etimologija: Po sličnosti sa zvjezdastospornom cjepačom (Inocybe asterospora).

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i s grbicom na sredini, površina je vunasto-vlaknasta na sredini, kasnije je radijalno raspucana prema rubu, smeđ do tamnosmeđ, na sredini je gotovo crno-smeđ, na rubu je obično svjetliji, rub je u mladosti blago podvijen, zatim je dugo zakrivljen prema dolje.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan do slabo gomoljast na bazi, gomolj nije obrubljen, pahuljast je samo na vrhu, uzdužno je crtast, smeđ, zatim je tamnosmeđ, bez ljubičastih ili plavih nijansi.

Listići: Rijetki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do krem u mladosti, kasnije su smeđi, oštrica je blago nazubljena.

Spore: Višekutne, zvjezdaste, izraženo grbave, nepravilne, 8-13 x 7-11 µm, bazidije su 4-sporne, pleurocistide su 55-90 x 13-22 µm, vretenaste do valjkaste, sa stijenkama debljine do 3 µm, s kristalima na vrhu, bezbojne s KOH, cheilocistide su veličinom i oblikom slične pleurocistidama, često su glavičaste, caulocistide nisu prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miris je na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i uz planinske potoke, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Najsličnija je zvjezdastosporna cjepača, koju je makroskopski teško oddvojiti, a mikroskopski se razlikuje prvenstveno po prisutnosti caulocistidija i drugačijoj morfologiji cheilocistida, koje su općenito slabije trbušaste ili jajolike. Na istom staništu raste i repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je karakteristična prvenstveno po prisutnosti ostataka koprene na rubu klobuka i po obrubljenom gomolju na bazi stručka.

Inocybe pseudodestricta - created on August 2021 in Paul Smiths VIC, Barnum Brook Trail, USA by Patrick Matheny, University of Tennessee Fungal Herbarium

RASPUCANA CJEPAČA

Inocybe pseudodestricta Stangl & J.Veselský

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit + destringo (lat.) = rastrgati, razderati. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je izravnato-konveksan i uglavnom izraženo grbav na sredini, površina je glatka do vlaknasto-dlakava na sredini, vremenom se polako razlaže na sitne ljuskice, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna su razmaknuta, na rubu se raspucava, često je sjajna, ponekad je bez sjaja, bez ili s izraženim ostacima ovoja, tamnosmeđ, ponekad je s crvenkastim nijansama, vremenom je s maslinasto-smeđim nijansama, prema rubu je malo svjetliji, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, nije resast.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi i širok 12 mm, pahuljast na vrhu na 1/3 dužine, prema dolje je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna samo u mladosti, bjelkast, zatim je žućkast ili svijetlosmeđ, blizu vrha je ponekad sa svijetlo ružičasto-oker odsjajem.

Listići: Gusti, 30-40 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli, u mladosti su bjelkasti, svijetlokrem ili žuti, na kraju su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-12 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 26-34 x 8-11 µm, pleurocistide su 35-80 x 9-23 µm, vretenaste, ponekad su gotovo trbušaste ili usko batinaste, debelih stijenki, debljine do 4.5 µm, bezbojne do blijedožute, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu česte, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, spuštaju se do 1/3 dužine, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama, prema dolje su s raspršenim, prilično slabo izraženim caulocistoidnim hifama, čak i na donjoj polovici; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, brezom ili topolom, a po nekim autorima vjerojatno i s crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve cjepače.

Napomena: Vrlo su slične tamna cjepača (Inocybe fuscidula), od koje se razlikuje po sjajnom klobuku i žućkastim listićima, te Inocybe derbschii, koja ima žućkasto-smeđi klobuk.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 58. Inocybe pseudostricta Stangl & Veselský

Inocybe piceae - created on September 2023 in Blatt, Hunsrück / Riedbruch, Germany by Marco Floriani

SMREKOVA CJEPAČA

Inocybe pseudohiulca Kühner

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, varljiv, prividan + hiulcus (lat.) = racjepkan, napuknut, razdvijen. Po strukturi.

Klobuk: 3-6 cm širok i do 2.5 cm visok, isprva je stožast do konveksan, kasnije može biti izravnat i s izrazito širokom grbicom na sredini, površina je malo mazava i ljepljiva pa je uglavnom izraženo prekrivena sitnim česticama zemlje, u mladosti je paučinasta i svilenkasta od bjelkastih do srebrnosivih ostataka ovoja, kasnije je vlaknasta, a od ovoja ostaju samo bjelkaste mrlje, prema rubu je fino vlaknast i crtast, na rubovima se raspucava, smeđ do tamnosmeđ, obično je nešto tamniji na sredini i svjetliji prema rubu, kasnije je i s crvenkastim nijansama, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3-10 cm visok i 5-12 mm debelo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, rijetko je stisnut, ponekad je zakrivljen, na bazi je obrubljeno gomoljast i širok do 18 mm, vlaknast, bjelkast do blago oker-smeđ, kasnije svijetlo crvenkasto-smeđ, rijetko je s blagom ružičastom nijansom na vrhu, na gomolju je bijel.

Listići: Gusti, široki su do 6 mm, nisu trbušasti, izmiješani su s lemelulama, prirasli, u mladosti su sivkasti do krem-sivkasti, kasnije oker-smeđi do svijetlosmeđi, ponekad su s maslinastom nijansom.

Spore: Eliptične, višekutne, nepravilne, s 9-13 zaobljenih grbica, 10-12 x 7-9 µm, pleurocistide su 53-70 x 15-24 µm, sa stijenkama debljine do 3 µm, blago su žućkaste u KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, vlaknasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u termofilnim crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavom smrekom, rjeđe bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom i tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po kestenjastosmeđem stožastom, konveksnom klobuku, koji se vremenom raspucava ili rascjepljuje na rubu, te rastu ispod smreke. Blisko je povezana s privlačnom cjepačom (Inocybe oblectabilis), koja je karakteristična po stručku s obrubljenim gomoljem na bazi i izraženom ružičastom nijansom, te po grbavim sporama.

Inocybe pseudoreducta - created on September 2011 in Ruusmäe park, Estonia by Vello Liiv

LAŽNA BIJELORUBNA CJEPAČA

Inocybe pseudoreducta Stangl & Glowinski

Etimologija: Po sličnosti s Inocybe reducta, sinonimom bijelorubne cjepače (Inocybe albomarginata).

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je zvonolik ili stožasto-konveksan, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, s niskom i širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, na rubu je brazdasta, ostaci ovoja su prisutni u mladosti, ali su prilično nejasno izraženi, smeđ, ponekad je crvenkasto-smeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s izraženim obrubljenim gomoljem i širok 12 mm, čitav je pahuljast, koprena nije prisutna, smećkast ili ružičasto-smećkast, ružičaste su nijanse najuočljivije na gornjem dijelu, na gomolju je bijel.

Listići: Umjereno su gusti, 45-60 ih dopire do stručka, široki su do 7 mm, prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su bjelkasti ili svijetlooker, na kraju su sivkasto-smeđi s maslinastim odsjajem, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 8-11.5 x 5-6 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 24-29 x 8-10 µm, pleurocistide su 50-70 x 11-25 µm, vretenaste do vretenasto-trbušaste, ponekad su gotovo trbušaste ili oblika boce, nikada nisu izraženo u obliku boce, gotovo su bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, ali su rijetke u donjoj trećini, slične su cheilocistidama ili nešto nepravilnije, osobito blizu baze, svugdje su pomiješane s cauloparacistidamaa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, lagano je ružičasto u kori stručka, čisto bijelo u gomolju; miris je na spermu ili malo kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Makroskopski je opis većim dijelom preuzet od Stangla & Glowinskog, koji su također naveli da su stijenke cistida žute u KOH, ali to se pokazalo pogrešnim, stijenka cistida je kod više ispitanih kolekcija uvijek bila gotovo bezbojna.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 75. Inocybe pseudoreducta Stangl & Glowinski

Inocybe pseudoteraturgus - created on August 2017 in Suomussalmi, Näljänkä Lohivaara, Finland by Tapio Kekki

LAŽNA NAKAZNA CJEPAČA

Inocybe pseudoteraturgus Vauras & Kokkonen

Etimologija: Po sličnosti sa nakaznom cjepačom (Inocybe teraturgus).

Klobuk: 1.2-3.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, sa širokom je grbicom na sredini, površina je vunasta ili sitno ljuskava na sredini, prema rubu je s prilegnutim ljuskama do vunasto-vlaknast, na rubu je često radijalno vlaknast, s vlaknima koja se lome i tamnim snopićima vlakana, ostaci ovoja nisu prisutni, na sredini je tamnosmeđ, smeđ, svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, prema vani je tamnosmeđ, smeđ, sivkasto-smeđ, sivkasto-crveno-smeđ ili žućkasto-smeđ.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-7 mm širok, čvrst, valjkast, malo je proširen ili sužen na bazi, često je zakrivljen, vunasto-vlaknast, često je crtast sa svjetlijim i smeđim vlaknima, na bazi je ljuskav, sjajan, koprena je brzo prolazna, svijetlosmeđ, na bazi je smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 6 mm, usko su prirasli, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su sivo-smeđi do žućkasto-smeđi, zatim su smeđi, oštrica je boje lica.

Spore: Gotovo su kuglaste do eliptične, prilično su izraženo grbave, 8-10 x 6.5-8 µm, Q = 1-1.5, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, 23-33 × 9-14 µm, pleurocistide su 50-80 x 15-30 μm, usko trbušaste do oblika boce, vretenaste, ponekad su valjkaste, obično su s obilnim vršnim kristalima, baza je sužena ili sa stalkom, stijenke su svijetložute i debljine do 4 μm, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali varijabilnije, neke su tankih stijenki, uglavnom su kraće, duge do 57 μm i široke do 20 μm, rijetko su sa smeđim sadržajem, paracistide su rijetke, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, uglavnom su poput hifa, uglavnom su valjkaste i duge, često višesegmentne i s uskim vršnim segmentom, sužavaju se prema vrhu, duge su do 110 μm, bez kristala, uglavnom su sa žutim i zadebljanim stijenkama, rjeđe su svijetlosmeđe iznutra, cauloparacistide su prilično brojne; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto do blago žućkasto, u stručku je bjelkasto s crvenom ili smeđom nijansom, u kori je najtamnije, u bazi je bjelkasto; miris je kiseo, slab na spermu do nejasan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u suhim i vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te uz šumske putove i staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili brezom, često na pjeskovitom tlu ili tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljuskavom klobuku i pripada skupini čupave cjepače (Inocybe lanuginosa). Boja klobuka varira od sivo-smeđe do tamnosmeđe. Slične su čupava cjepača, tamnolistićava cjepača (Inocybe leptophylla) i usamljena cjepača (Inocybe relicina), od kojih se dosta razlikuje po sporama i cistidama. Nakazna se cjepača razlikuje po sporama. Čini se da opisana vrsta dosta sliči sjevernoameričkoj vrsti Inocybe diminuta, od koje se razlikuje po većim plodnim tijelima, širim sporama s nešto manjim prosječnim Q i prosječno dužim pleurocistidama s nešto debljim stijenkama.

Inocybe purpureobadia - created on August 2023 in Sundløkka, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

LJUBIČASTOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe purpureobadia Esteve-Rav. & A.Caball.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, ljubičast + badius (lat.) = kestenjastosmeđ, hrđastosmeđ. Po boji klobuka.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožasto-konveksan, bez ili s malom, zaobljenom grbicom na sredini, površina je sa žućkasto-sivim ostacima ovoja na sredini kod nekih primjeraka, glatka do malo hrapava, prema rubu je radijalno vlaknasta s vlaknima koja se blago razdvajaju na rubu, smeđ do ljubičasto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna, uglavnom je cjelovit ili raspucan.

Stručak: 5-20 mm visok i 1-3 mm debeo, valjkast ili batinast, čitav je prekriven je uzdužnim bijelim vlaknima, pahuljasto-ljuskav na samom vrhu, koprena je prolazna, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ s ružičastim nijansom, tamniji na vrhu, a svjetliji na donjem dijelu.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, 30-40 ih dopire do stručka, izmiješani su samo s kratkim lamelulama, usko su prirasli, debeli, krem do žuto-smeđi, svijetlosmeđi, smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija, boje lica ili tamnosmeđa.

Spore: Višekutne, grbave, 8.5-10.5 × 5-6 μm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30–40 × 9–12 μm, pleurocistide su 45-65 x 15-22 μm, valjkasto-vretenaste, nekad su s blago suženim vratom ili glavičaste, obično su sa stalkom, često su s obilnim kristalima na vrhu, sa svijetložutim stijenkama debljine do 2.5 μm, cheilocistide su slične, ali prosječno kraće, caulocistide su 30–56 × 8–18 μm, brojne, trbušaste, valjkaste ili blago batinaste, gotovo kuglaste, često su sa smeđim sadržajem, neke su s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 1 μm, nekad su inkrustirane; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, žućkasto-smeđe u stručku, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, u stručku nešto svjetlije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, najčešće po planinskim predjelima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, hrastom ili mrežičastom vrbom (Salix reticulata), obično na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Izvorno je opisana u Španjolskoj u šumovitim područjima s hrastom crnikom (Quercus ilex) na pjeskovitom tlu. Po tamnosmeđem klobuku i hrđastosmeđim listićima starijih plodnih tijela podsjeća na sićušne vrste iz podroda Telamonia, roda Cortinarius, međutim, otrusina nije tamne boje. Čini se da su ostaci ovoja promjenjivog karaktera. Po mikroskopskim je značajkama dosta slična Inocybe murina, koja se razlikuje po većim dimenzijama, svjetlijim plodnim tijelima i prosječno nešto manjim sporama. Planinska cjepača (Inocybe alpigenes) također ima pravokutne spore slične iznad spomenutim vrstama, međutim spore i Q su manji, a oblik pleurocistida je drugačiji.

SITNA CJEPAČA

Inocybe pusio P.Karst.

Etimologija: pusio (lat.) = malen, neznatan. Po veličini.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, često je s grbicom na sredini, grbica je ponekad nejasna ili čak odsutna, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, na rubu nije raspucana, vlakna se kasnije donekle lome, a zatim je ljuskava, ostaci ovoja su prisutni na sredini dajući grbici sivkastu nijansu, ali ponekad nisu prisutni, nije vodenasta, oker, smeđ ili tamnosmeđ, rub je u podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-6 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, gomolj nije obrubljen, na vrhu je pahuljast u dužini do 1/3, ispod je gotovo gladak do uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje, na vrhu je uočljivo ljubičast do sivkasto-ljubičast, na donje 2/3 dužine je bez ljubičaste nijanse, svijetlo sivkasto-smeđ do gotovo bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti, 30-40 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, trbušasti ili ne, umjereno su  široko do usko prirasli, ponekad su gotovo slobodni, u početku su s ljubičastom nijansom, koja ubrzo nestaje, a zatim su žućkasto-smeđi do sivkasto-smeđi, oštrica je resasta, ponekad je pahuljasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Bademaste, glatke, stožaste su na jednom kraju, glatke, 8-11 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 27-32 x 8-11 µm, pleurocistide su 45-75 x 13-25 µm, vretenaste do gotovo trbušaste, bezbojnih do vrlo svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 1.5 µm, s vršnim su kristalima, rijetke do brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, slične su cheilocistidama ili nešto tanje i nepravilnije, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, sivkasto do ljubičasto-sivo na vrhu stručka, ali je ljubičasti odsjaj prilično nejasan; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a vrlo rijetko crnogoričnim, obično hrastom, lipom, bukvom, topolom i rijetko borom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Navodi se da uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karaktristična je po ljubičastom stručku, osobito na vrhu, a najsličnija je sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), koja također ima ljubičasti ton klobuka, ali uglavnom ne na vrhu. Sinonimija s Inocybe obscura var. obscurissima prihvaćena je zbog Kühnerovih tvrdnji. Opisana je vrsta prilično varijabilna po svojim makroskopskim značajkama ovisno o stupnju razvijenosti ovoja. Kada je ovoj relativno debeo i krut, temeljni pokrov klobuka je uglavnom vlaknasto-dlakav, a na rubu nije ili je jedva radijalno raspucan. Primjerci s ovojem koji rano nestaje općenito su nešto tamniji i imaju izrazito raspucan rub. Međutim, suprotno tvrdnji Reumauxa, ovoj se razlici ne može pripisati taksonomski značaj.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 56. Inocybe pusio P.Karst.

Inocybe putilla - created on July 2024 in Sorgenfri Slotspark, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

MALENA CJEPAČA

Inocybe putilla Bres.

Etimologija: putus (lat.) = mala, sićušna. Po veličini.

Klobuk: 1-3 cm u promjeru, isprva je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, vlaknast, kasnije je raspucan, vlakna su razmaknuta, žućkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do sivo-smeđ, često s ružičastom do ljubičastom nijansom, na sredini je tamniji, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat i rascijepljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 mm debeo, vitak, valjkast, proširen ili polugomoljast na bazi, pahuljast na vrhu, uzdužno je vlaknast prema bazi, prvo je bjelkast do sivkast, kasnije je kremast, krem-smećkast, prema bazi je oker do smećkast, ponekad je s crvenkasto-smeđom nijansom.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, krem pa smećkasti, oštrica je bjelkasta do krem.

Spore: Višekutne, nepravilne, izraženo su grbave, 8.5-11 x 6.5-7.5 µm, Q = 1.2-1.9, Qe = 1.6, pleurocistide su 59-83 x 19-29 µm, uglavnom su oblika boce do ampule, s ili bez kristala na vrhu, sa stijenkama debljine do 4.5 µm, cheilocistide su vretenaste do obilka boce, s kristalima na vrhu, sa zrnatim sadržajem, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, nisu brojne, s kristalima na vrhu, pileipellis je sastavljen od cutisa koji se sastoji od prilegnutih, paralelnih, ponekad malo isprepletenih, želatinoznih na vrhu, valjkastih, ponekad blago zadebljanih hifa s tankim do umjereno zadebljanim stijenkama, sa smećkastim unutarnjim pigmentom, bez ili s vrlo slabo inkrustiranim stijenkama; otrusina je oker-smeđa do smeđa, ponekad je blago maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus su neugodni na spermu ili travu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, ispod raznog bjelogoričnog drveća, obično lijeskom, na vlažnom tlu i lišću.

Doba rasta: 7, 8, 9 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, smeđem do crvenkasto-smeđem, raspucanom klobuku, višekutim i grbavim sporama i staništu ispod bjelogoričnog drveća. Izgledu podsjeća na vrste iz sekcije Rimosae.

Inocybe queletii - created on August 2000 in Crots, France by Guinberteau Jacques

QUELETOVA CJEPAČA

Inocybe queletii Konrad

Etimologija: U čast francuskom mikologu Lucienu Quéletu (1832.-1899.), jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po imenu.

Klobuk: 3-6 cm širok, u mladosti je stožast ili zvonolik, ubrzo je konveksan do izravnato-konveksan, na kraju je čak i izravnat, obično je bez grbice ili je nekad s niskom i širokom grbicom, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna su malo razmaknuta, na rubu je radijalno brazdasta, bjelkast do svijetlokrem u mladosti zbog debelog ovoja, vremenom malo potamni i postaje kremast, oker ili čak smeđ ispod ostataka ovoja, rub je prvo podvijen i blago resast u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 4-7 cm visok i 6-12 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, gomolj je ponekad gotovo obrubljen kod mladih primjeraka, pahuljast na gornjem dijelu, do oko 1/3 dužine, ispod je slabo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, kasnije je bez ostataka, bjelkast, vremenom postaje svijetlokrem.

Listići: Umjereno su gusti, 60-70 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, usko su prirasli, bjelkasti, ubrzo postaju žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, nejasno su gotovo stožaste ili ponekad tupe na jednom kraju, glatke, 8-12 x 5-7 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 26-34 x 9-12 µm, pleurocistide su 50-76 x 14-21 µm, vretenaste do gotovo oblika boce, rjeđe su usko batinaste, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do oko 1/3 dužine stručka, slične su cheilocistidama, ispod su s međuzonom do oko polovice, koja se sastoji od prilično jasno izraženih caulocistoidnih hifa, ali bez cauloparacistida; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, bez ružičaste nijanse; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do lipnja, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom.

Doba rasta: 5, 6

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Iako je Bresadola napomenuo da su spore kod opisane vrste veličine 10-12 x 6-7 µm i prosječni Q oko 1.7, prikazao ih je kao da imaju Q oko 2.5, pa bi se njegov opis mogao odnositi na sličnu bazgovu cjepaču (Inocybe sambucina).

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 61. Inocybe queletii Mayor & Conr.

Inocybe rangiferi - created on October 2022 in Strølille, Denmark by Thomas Kehlet

SOBOVA CJEPAČA

Inocybe rangiferi Bandini, Vauras & B.Oertel

Etimologija: Rangifer (lat.) = sob (Rangifer tarandus), Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je stožasto-konveksan ili proširen, s izraženom je grbicom na sredini, površina je sa slabim ostacima sivkastog ovoja na sredini, često su uočljivi u vidu vrlo malih mrlja, u mladosti je gotovo gola, kasnije je sa sitno vlaknasta i raspucana, u mladosti je sa slabim ostacima sivkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, na sredini je tamniji, slabo je crtast prema rubu, s tamnijim vlaknima na svjetlijoj osnovi, rub je u početku podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5–3.5 cm visok i 1–5 mm debeo, valjkast, u mladosti je sivkasto maljav, kasnije je uzdužno crtast do gotovo gol, rijetko je pahuljast samo na krajnjem vrhu, bjelkast, svijetlosmeđ do smeđ s crvenkastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, oko 30–50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su krem-sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Višekutne, vrlo nepravilne, grbave, s 8–12 nepravilnih izbočenih tupih grbica, 8.5–11 x 6–8 µm, Me = 9.9 x 6.9 µm, Q = 1.2–1.6, Qe = 1.4, bazidije su uglavnom 4-sporne, 23–29 × 7–10 µm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih paracistidija tankih do debelih stijeka, pleurocistide su 40–65 x 11–21 µm, uglavnom su široko vrećaste, ponekad su trbušaste ili batinaste, obično su bez vrata i s kratkim bazalnim stalkom obično su s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 2 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali nešto promjenjivijeg oblika od pleurocistida, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4–15 µm, inkrustiranih i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 40–65 × 10–25 µm, trbušaste i pomalo nepravilne vrećaste ili usko batinaste, bez ili samo s kratkim vratom i bazalnim stalkom, vrh je s ili bez kristala, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane sa s batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku, slabo je smećkasto u kori stručka, osušeno je tamnosmeđe sa slabom crvenkastom nijansom u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris je kiselkast, aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, uz pješčane puteve, na pjeskovitim terenima, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po zdepastom izgledu, maloj veličini, crtastom, smeđem klobuku, tamnosmeđem na sredini, gotovo goloj do sitno raspucanoj ili sitno urašteno vlaknastoj površini klobuka, stručku pahuljastom samo na vhu, nepravilnim, grbavim, višekutnim sporama i prosječno prilično kratkim, uglavnom vretenastim cheilocistidama i pleurocistidama veličine 41–64 x 11–21 µm. Po navednoj kombinaciji značajki se razlikuje od sličnih vrsta, kao što je bliska cjepača (Inocybe proximella), koja se razlikuje po nedostatku ovoja, stručku koji vremenom postaje tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ na donjoj polovici, većim cheilocistidama i staništu ispod smreke. Slične su i krastačina cjepača (Inocybe bufonia), koja je s manje golom površinom klobuka, često raspucanim na polja na sredini klobuka i mnogo manjim sporama, ćelava cjepača (Inocybe glabrodisca), koja ima svjetliju boju klobuka, mnogo manje spore i duže cheilocistide, Inocybe johannae, koja se razlikuje po manje goloj površini klobuka, užim, duguljastim do pravokutnim ili trapezoidnim višekutnim sporama i većim cheilocistidama, repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je s obrubljenim gomoljem na bazi stručka i kraćim sporama s jače izbočenim grbicama, a raste uglavnom na vlažnom tlu ispod smreke ili ispod smreke na sjeveru Europe, te Inocybe subgiacomi, koja je bez ostataka ovoja, te s duljim, često gotovo pravokutnim, višekutnim sporama i dužim cheilocistidama.

Inocybe reisneri - created in Novosibirsk Akademgorodok, Ruska Federacija by ressaure

REISNEROVA CJEPAČA

Inocybe reisneri Romagn.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, zatim se raširi, na kraju je izravnat i bez ili s niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, kasnije se polako raspucava, ali prilično neupadljivo, u mladosti je s tankim, sivkastim, brzo prolaznim ostacima ovoja, svijetlooker, žućkasto-smeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi ili gotovo gomoljast, slabo je pahuljast na vrhu, prema dolje je blago vlaknast, koprena nije prisutna, svijetloljubičast, najuočljivije na gornjoj polovici, ali pomiješan sa smećkastim nijansama na donjoj polovici, na gomolju je bjelkast.

Listići: Gusti, oko 50 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, nisu ili su samo nejasno trbušasti, usko su prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su ljubičasti, ljubičasti odsjaj ubrzo nestaje, zatim su smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične, često su sužene na sredini, glatke, prozirne, 8-10.5 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.9, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 29-38 x 9-12 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistidije su batinaste, ponekad su kruškolike, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 35-60 x 8-14 µm, caulocistide su samo na krajnjem vrhu stručka, slične su cheilocistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetloljubičasto, najizraženije u vrhu stručka; miris je slab ili jak, na voće ili neugodniji, na zemlju, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično kestenom ili bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom, kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po elegantnim plodnim tijelima s polugomoljastim stručkom, sjajnim svilenkastim klobucima s raspršenim mrljama od ostataka bijelog do sivkastog ovoja, ljubičastom nijansom na gornjem dijelu stručka i listićima, te osebujnom mirisu. Slične su slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja je bez ljubičaste nijanse, a miris je na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus) ili sapun, te Pseudosperma vinosistipitatum, koja također ima ljubičasti stručak i ljubičaste listiće, ali se razlikuje po većim sporama i širim cheilocistidijama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 7. Inocybe reisneri Velen.

Inocybe relicina - created on July 2020 in Kolistimenmäki, Kolistimensyrjä Riitamäki pohj., Finland by Martti Moisander

USAMLJENA CJEPAČA

Inocybe relicina (Fr.) Quél.

Etimologija: relicus, relictus (lat.) = ostavljen, preostao, napušten. po rijetkosti.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglasto-stožast, kasnije je raširen i malo ispupče na sredini, površina je u mladosti sa smeđim ostacima koprene, jako je vunasto-baršunasta na sredini, prema rubu je djelomično jako vlaknasta, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, svjetliji prema rubu.

Stručak: 3-7 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast, ponekad je jedva zadebljan na bazi, bjelkast, prema bazi postaje tamniji, smećkast, pahuljast samo na vrhu, ispod je gusto ljuskav.

Listići: Gusti, usko su prirasli, žuti, kasnije su oker-smeđi do maslinasto-smeđi.

Spore: Višekutne, trokutaste do pravokutne, nepravilne, grbave, 6-7 x 5-6 µm, Q = 1-1.8, Qe = 1.4, cheilocistidije su duge do 110 µm, valjkaste do oblika boce, sa stijenkama debljina do oko 1 µm, pleurocistide su 50-70 x 12-18 µm, batinaste do oblika boce, sa ili bez kristala na vrhu; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, u vlažnim močvarnim područjima, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po žutim listićima u mladosti, višekutnim, trokutastim do pravokutnim sporama i staništu u vlažnim močvarnim područjima ispod smreke.

Inocybe rimosobispora - created on September 2022 in Rye Sønderskov, Denmark by Jens Mårbjerg

DVOSPORNA CJEPAČA

Inocybe rimosobispora Bizio, Esteve-Rav. & Contu

Etimologija: rimosus (lat.) = ispucao, ispucan, pun pukotina + bi (lat.) = dva + spora (gr.) =sjeme, spora. Po raspucanom klobuku i 2-spornim bazidijama.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je raširen i s tupom, prilično širokom grbicom na sredini, više je ili manje izražena, ali je uvijek prisutna, površina je suha, nije vodenasta, kompaktna i pustenasta na sredini, s radijalnim, prilegnutim oker-smeđim do tamnosmeđim vlaknima na svjetlijoj osnovi prema rubu, grubo je pustenasta ili ljuskava, ali nikada izraženo ljuskava, svjetlija i često bjelkasta na rubu, bez ostataka ovoja na sredini ili rubu, na sredini je narančasto-smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, prema rubu je smeđ do ružičasto-smeđ.

Stručak: 2.5-7.5 cm visok i 2-5 cm debeo, valjkast, nekad je blago proširen na dnu, nije gomoljast, bjelkast, svijetlooker do oker, ponekad je svijetloružičast na gornjoj trećini, pahuljast na vrhu, obično do polovice, a ponekad do 2/3 dužine, ostaci ovoja su odsutni čak i u mladosti.

Listići: Umjereno su gusti, tanki, prirasli s zaupcem do gotovo slobodni, nekad se čak vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti do svijetlo krem-sivkasti, zatim su žućkasto-oker i na kraju sivo-smeđi, oštrica je boje lica do bjelkasta, fino je nazubljena.

Spore: Bademaste, limunaste do oblika sjemenke jabuke, vrlo su promjenjivog oblika, stožaste do tupe na vrhu, sa stijenkama debljine do 0.4 µm, često su izraženo sužene na sredini, vrlo su varijabilnog oblika, glatke, 9-14 x 5-7 µm, Q = 1.5-2, bazidije u batinaste, 2-sporne, rijetko su 1-sporne ili 3-sporne, s dugim su sterigmama dugim do 6 µm, s bazalim su kopčama, 23-28 x 7-10 µm, trama listića sastoji se od paralelnih, valjkastih hifa šiokih 5-10 µm, pleurocistide su 60-80 x 12-16 µm, brojne, valjkaste do vretenaste, rjeđe su oblika boce, s dosta su izraženim vratom, često s vijugavim stijenkama, s rijetkim i krupnim kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 3 µm, bezbojne do žućkaste u KOH, cheilocistide su 39-84 x 9-15 µm, rijetke, glatke, često su dosta asimetrične, izmiješane su s brojnim batinastim ili kruškolikim paracistidama, između ova dva oblika je niz prijelaznih oblika, caulocistide su brojne, slične su cheilocistidama i ispresijecane brojnim cauloparacistidama, pileipelis je sastavljen od nediferenciranog kserocutisa koji se sastoji od valjkastih hifa širokih 3-15 µm, ingrustirane i s površinskim pigmentom, terminalne hife su izduženo batinaste, duge su do 100 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smećkasta.

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, bjelkasto do svijetlooker, na prerezu je nepromjenjivo; miris je slab, na spermu, osobito na prerezu, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, prividno na tlu izmiješanom sa trulim drvnim ostacima, uvijek na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Rod Inocybe su općenito ektomikorizni simbionti. Međutim, čini se da ovo pravilo ima i iznimke, jer određene vrste mogu, pod određenim uvjetima, biti saprofiti. Opisana vrsta raste na čistinama ispod hrasta, na više ili manje zakopanim trulim drvnim ostacima, što navodi na pomisao da se može definirati kao saprotrofna vrsta. Međutim, bolje se ne zalijetati s takvim brzopletim zaključcima, jer je ta tvrdnja prije svega nedokazana. Prepoznatljiva je po stručku koji može, ali i ne mora biti s blagom ružičastom nijansom na vrhu, listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, a meso miriše na spermu ili nije izražen. Mikroskopski je dosta stabilnijih značajki, ima 2-sporne bazidije, a oblik i veličina spora i cistida su prilično konstantni. Zbog odsutnosti koprene, jednostavnih i nepromjenjivih boja i uglavnom pahuljastog, negomoljastog stručka pripada sekciji Splendentes. Naknadno svrstavanje u jedne od podsekcija sekcije Splendentes vrlo je problematično zbog toga što su neka plodna tijela s blagom ružičastom nijansom na gornjem dijelu stručka. Bon definira podsekciju Phaeoleucinae kao onu s neružičastim stručkom, a podsekciju Subbrunneinae kao onu s ružičastim stručkom, u kojoj se nalazi nekoliko vrsta s isprva bijelim, a zatim blago ružičastim stručkom. Među njima se ističe bademova cjepača (Inocybe hirtella). Ako koristimo iste kriterije kao Bon, opisana vrsta bi trebala biti smještena u podsekciju Subbrunneinae, ali jasno je da se ona zbog dosta promjenjivih značajki može smjestiti i u jednu i u drugu od dvije razmatrane podskupine. Teškoća u definiranju boje u konačnici povećava rizik od subjektivne procjene, koja ima dosta loše posljedice. Opisana vrsta bi se također mogla smatrati 2-spornom manifestacijom raspucane cjepače (Inocybe pseudodestricta), koja je makroskopski jako slična, međutim razlikuje se po ujednačeno obojenom crvenkasto-smeđem klobuku, žućkastim listićima, robusnijem stručkom, bijelo-oker i intenzivno ružičasto-ljubičastom vrhu stručka, s bijelom bazom, kraćim i širim cheilocistidama i caulocistidama prisutnim samo na gornjoj šestini dužine stručka. Cjepače s 2-spornim bazidijama su prilično rijetke. Postoje brojne vrste koje mogu imati bazidije s 1, 2 ili 4 spore, međutim, obično su povezane s određenim ekstremnim ekološkim situacijama, kaoš to su rast u planinskim područjima ili u zimskom razdoblju. Samo opisana vrsta i dva 2-sporna varijeteta tamne cjepače (Inocybe fuscidula) i bademove cjepače posjeduju uglavnom ili isključivo 2-sporne bazidije, barem među svim opisanim vrstama u Europi.

Inocybe rivierana - created on August 2015 in Koovi, Estonia by Vello Liiv

PRIMORSKA CJEPAČA

Inocybe rivierana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Po imenu mjesta gdje je prvi put pronađena, koje su mještani nazivali Riviera.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je gotovo stožast, zatim je široko konveksan do proširen, s velikom je grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je bez ostataka ovoja, prvo je gola, zatim je sitno bradavičava, osobito u sredini, prema rubu je blago bradavičava do sitno ljuskava, ponekad je i fino razložena na vrlo sitne ljuske, bez ostataka koprene, crvenkasto-smeđ do tamno crvenkasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini, rub je u mladosti uglavnom podvijen ili obješen, kasnije je izravnat do izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, nekad je blago zakrivljen, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, grubo je pahuljast na gornjoj trećini stručka, te rijetko i ispod sredine stručka, isprva je bjelkast, ubrzo je svijetlo slamnatožut do svijetlosmeđ.

Listići: Gusti do malo razmaknuti, 35-45 ih dopire do stručka, debeli, usko su prirasli, trbušasti, isprva su bjelkasti, bjelkasto-sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su široko bademaste do eliptične, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 9-12 x 5.5-7.5 μm, Me = 10.2 x 6.4 μm, Q = 1.3–1.9, Qe = 1.6, bazidije su 2-4-sporne, 23–28 × 7–10 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistidija i brojnih bezbojnih, glavičastih do valjkastih, ponekad lančanih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 55-90 x 10-16 μm, uglavnom su izduženo i usko valjkaste, ponekad su glavičaste, bez vrata, na vrhu su općenito široke, bez ili samo s kratkim stalkom na bazi, vršno su obično s kristalima, stijenke su debljine do 2 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–12 μm, inkrustiranih i s tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, ali uglavnom, iako rijetko, i na donjoj polovici, 50–85 × 10–15 μm, obično su valjkaste, bez vrata i samo s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim glavičastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris je na spermu ili slabo aromatičan, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, uz obale potoka i rijeka, te u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često u priobalnim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po crvenkasto-smeđoj i vremenom sitno bradavičavo-ljuskavoj površini klobuka, razmaknutim i debelim listićima, grubo naboranom stručku u gornjoj trećini, rijetko i ispod sredine, glatkim sporama, prilično dugim i valjkastim cheilocistidama s nezadebljanim stijenkama, te pleurocistidama veličine 56-91 x 10-16 μm. Po kombinaciji se navedenih značajki razlikuje od drugih sličnih smeđih vrsta, kao što su tamnosmeđa cjepača (Inocybe obscurobadia), koja ima manje spore i jasno kraće cheilocistide s često gotovo glavičastim vrhom, te Katalonska cjepača (Inocybe catalaunica), koja ima obilne bjelkasto-sivkaste ostatke ovoja, često baršunastiju ili baršunasto-vunastu površini klobuka i manjr sporr, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), kojatakođer ima gotovo valjkaste cheilocistide, ali obično sa nezadebljanim stijenki, te sivkaste ostatke ovoja i često ružičastu nijansu blizu vrha stručka, te Inocybe grusiana, koja ima sivkaste ostatke ovoja, te cheilocistide, koje su gotovo trbušaste ili u obliku boce.

Inocybe rivularis - created on August 2025 in Soleggen, Lom, In, Norway by Perry Gunnar Larsen

POTOČNA CJEPAČA

Inocybe rivularis Jacobsson & Vauras

Etimologija: rivulus (lat.) = potočić. Po staništu.

Klobuk: 1.5-7.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je spljošteno-zvonolik do spljošten, često je izraženo grbav na sredini, površina je ljepljiva kada je vlažna, ponekad je s prilično obilnim ostacima ovoja, glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, žuto-smeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, često je svjetliji ili iste boje prema rubu, rub se vremenom raspucava.

Stručak: 2-12 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nije obrubljen, bijelo pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno crtast, sjajan, koprena je prisutna u mladosti, brzo je prolazna i bez ostataka, isprva je potpuno bijel ili slabo crvenkast prema vrhu, zatim je žuto-smeđ, brzo postane žućkast, ponekad je crvenkast do crvenkasto-smeđe prema vrhu.

Listići: Gusti do slabo razmaknuti, široki su 2–9 mm, gotovo su trbušasti, prirasli, isprva su sivkasti, zatim su sivkasto-smeđi, žućkasto-sivi do smeđi, oštrica je glatka, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Duguljaste, eliptične do višekutne, grbave, sa 6-11 tupih grbica, nejasnih do širokih, 9-13.5 x 6.5-9 µm, Me = 11.1 x 7.8 µm , Q = 1.2-1.8, Qe = 1.35-1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 28-42 x 10-16 µm, pleurocistide su prilično brojne, trbušaste, umjereno zadebljane do tupe na vrhu ili s kratkim do dugim bazalnim stalkom, s umjereno su zadebljanom stijenkom, debljine do 2-3 µm na proširenom dijelu i do 4 µm na vrhu, gotovo bezbojne do svijetložute, često su s vršnim kristalima, 50-90 x 14-33 µm, cheilocistide su rijetke, prilično su slične pleurocistidama, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, prema dnu su rijetke, prilično su nepravilne, sa zadebljanim stijenkama, duge su do 90 µm, pileipelis se sastoji od inkrustiranih, smeđih hifa, širokih 6-31 µm; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, sivkasto do žućkasto-smeđe u klobuku, u stručku je bijelo, djelomično žućkasto, crvenkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe, u dnu je bijelo; miris i okus su na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, johom ili brezom, obično u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po neobrubljenoj gomoljastoj bazi stručka, kopreni u mladosti, caulocistidama na vrhu stručka i grbavim sporama.

Inocybe rufoalba - created on June 2019 in Bimose, Sorø, Denmark by Thomas Kehlet

SLABUNJAVA CJEPAČA

Inocybe rufoalba Sacc.

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkast, riđ + albus (lat.) = bijel. Po kontrastu između tamnije sredine i svjetlijeg ruba klobuka.

Engleski naziv: Pineling Fibrecap

Klobuk: 1.5-3 cm širok, isprva je konveksan do stožasto-zvonolik, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, površina je radijalno vlaknasta, prekrivena je bijelim ostacima ovoja, smeđ, prema rubu je svjetliji, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, ponekad je s obrubljenim gomoljem na bazi, čitav je pahuljast, bjelkast, kasnije je često smećkast, na vrhu je obično bijel.

Listići: Razmaknuti, široki su do 4 mm, prirasli, kremasti, kasnije su smećkasti do maslinasto-smeđi, oštrica je glatka i bijela.

Spore: Eliptične, nepravilno višekutne, izraženo su grbave, 6.5-8.5 x 4-5.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 7.5-9.5 µm, pleurocistide su 59-80 x 17-20 µm, vretenaste do oblika boce, s izduženim su stalkom na bazi, sa stijenkama debljine do 2.5 µm na vrhu, s često žuto-smeđim sadržajem s 10% amonijevim hidroksidom (NH4OH), s kristalima na vrhu, cheilocistide su veličinom i oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s vretenastim paracistidijama, caulocistide su veličinom i oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s raspršenim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je neugodan na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom ili johom, na vlažnim mjestima, u mahovini.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada sekciji Petiginosae, a karakteristična je po relativno malim, višekutnim sporama i vretenastim pleurocistidama sa smeđim sadržajem. Srodna je sa sivorubnom cjepačom (Inocybe petiginosa), koja se razlikuje po tamnijoj boji klobuka, ljuskavoj i raspucanoj površini, većim pleurocistidama i manje grbavim sporama. Inocybe ambigua se jasno razlikuje po malim, pravokutnim sporama bez izraženih grbica u kombinaciji s vretenastim pleurocistidama, izuzetno tankih stijenki i sa smeđim sadržajem.

Inocybe rufuloides - created on December 2023 in Cuenca, Spain by Javier Marcos Martínez

LAŽNA LISIČJA CJEPAČA

Inocybe rufuloides Bon

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkast, riđast + -oides (lat.) = nalik na, sličan. Po sličnosti s lisičjom cjepačom (Inocybe rufula).

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, na kraju je gotovo izravnat i često nejasno grbav na sredini, grba je ponekad izražena, površina je gotovo glatka do blago pustenasta na sredini, prema rubu je prilično grubo radijalno vlaknast, vlakna se ne razdvajaju ili se samo malo razdvoje, na rubu je ponekad s pukotinama, na kraju je sa stršećim ljuskama, osobito na vanjskoj polovici, ostaci ovoja su uglavnom izraženi, osobito na sredini, zbog čega je klobuk sa sivkastom nijansom, ponekad je odsutan, tamnosmeđ na sredini, nešto je svjetlije smeđ do narančasto-smeđ na vanjskoj polovici, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna, nije resast.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 2.5-6 mm debeo, čvrst, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, nije izraženo gomoljast, krajnji vrh je nejasno pahuljast ili dlakavo-pahuljast, prema dolje je uzdužno bijelo vlaknast, vlakna nestaju pri rukovanju, koprena je prisutna u mladosti, kasnije je bez tragova, smeđ do narančasto-smeđ, najizraženije na gornjoj polovici stručka, donja je polovica svjetlija, blizu baze je gotovo bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti, 30-50 ih dopire do stručka, široki su 4-8 mm, uočljivo su trbušasti, prilično su široko do usko prirasli, svijetlo sivkasto-žuti u mladosti, zatim su smeđi, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je resasta do gotovo ljuskava, bijela do gotovo boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, na jednom su kraju gotovo tupe do nejasno stožaste, donekle su debelih stijenki, glatke, 9.5-13 x 5.5-7 µm Q = 1.6-2.2, bazidije su pretežno 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 30-38 x 9-12 µm, pleurocistide su valjkasto-batinaste, batinaste, vretenaste ili trbušaste, manji dio je oblika boce, debelih stijenki, debljine do 2 µm, žutih stijenki, na vrhu su s kristalima, prilično su rijetke, 35-70 × 10-20 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su batinaste, tankih stijenki, debljine do 2 µm, bezbojne, prilično su brojne, caulocistide su odsutne ili prisutne na krajnjem vrhu stručka, na jednoj desetini dužine, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, prema dolje se pretvaraju u prilično usku zonu donekle izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, crveno-smeđe u gornjem dijelu stručka, osobito u kori; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, ispod primorskog bora (Pinus maritima), na pješčanim nanosima i dinama, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po bogato dekoriranoj površini klobuka, crveno-smeđoj nijansi u gornjem dijelu stručka i staništu.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 30.1. Inocybe rufuloides var. rufuloides

Inocybe rupestris - created on August 2021 in Fokstua E, Fåksåi S, Norway by Katriina Bendiksen, University of Oslo

STJENOVITA CJEPAČA

Inocybe rupestris J.Favre

Etimologija: rupes (lat.) = stijena, hridina + -estris (lat.) = označava pripadnost ili mjesto rasta. Po staništu na kojem raste.

Klobuk: 5-12 mm širok, isprva je stožast, kasnije je izravnat i ispupčen na sredini, slabo je pustenast na sredini, prema rubu je sitno ljuskav, tamnosmeđ.

Stručak: 1-1.5 cm visok i 2-3 mm debeo, čvrst, valjkast, pahuljast na vrhu, ispod je vlaknast, koprena nije prisutna, smeđ, nešto je svjetliji od klobuka.

Listići: Razmaknuti, nisu gusti, oko 30 ih dopire do stručka, široki su oko 3 mm, usko su prirasli, sivkasto-smeđi, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, često su s papilom na jednom kraju, bez kličnog otvora, glatke, 8-11 x 5-6 µm, Me = 9.1 x 5.4 µm, Q = 1.5-1.9, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 29-36 x 7-9 µm, pleurocistide su 49-66 x 14-18 µm, usko do široko valjkaste, ponekad su valjkasto-batinaste, žutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, prilično su česte, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, na vrhu stručka su rijetke caulocistide, a slične su cheilocistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto, od srpnja do kolovoza, u simbiozi sa puzavom Povezana sa vrbama, topolistnom vrbom (Salix retusa) i mrežičastom vrbom (Salix reticulata), na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po valjkastim pleurocistidama i sporama s papilom na jednom kraju.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 43. Inocybe rupestris J.Favre

Inocybe salicis - created on August 2014 in Odderholm, Denmark by Jens Mårbjerg

VRBOVA CJEPAČA

Inocybe salicis Kühner

Etimologija: Salix (lat.) = vrba. Po staništu.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je izravnato-konveksan i s više ili manje oštrom grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ, svjetliji je prema rubu, rub dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i više ili manje ispucan.

Stručak: 3-4.5 cm visok, valjkast, na bazi je s malim gomoljem, pahuljast do polovice, bjelkast, zatim je žućkasto-oker do oker.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasti, zatim su svijetlo sivkasto-krem, na kraju su smećkasti, oštrica je svjetlija i fino resasta.

Spore: Grubo su grbave, nepravilne, sa 6-11 prilično malih, šiljastih grba, 10-11.5 x 7.5-9 µm, Q = 1.2-1.6, Qe = 1.4, cheilocistidije su vretenaste do oblika boce, 61-78 × 14-21 µm, reakcija stijenki s amonijakom je slaba, sa stijenkama su debljine 3-4 µm, izmiješane sa s gotovo kuglastim do batinastim paracistidama, pleurocistide su slične cheilocistidama, 50-75 x 15-20 μm, oblika boce, sa stijenkama debljine do 4 µm, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, brojnije su na gornjoj polovici, a sve su rjeđe prema bazi, uglavnom su s kristalima na vrhu, izmiješane su s gotovo kuglastim do batinasto-kruškolikim cauloparacistidama, pileipelis je s inkrustiranim, prilegnutim hifama, širokim 5.2-11.2 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-oker u stručku; miriše na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uz rijeke i potoke, u simbiozi s crvenom vrbom (Salix purpurea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo malim dimenzijama, crvenkasto-oker mesu u stručku, grbavim sporama i rastu uz vrbe.

Inocybe sambucella - created on September 2021 in Nibe Møllerne, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

MALA BAZGOVA CJEPAČA

Inocybe sambucella G.F.Atk.

Etimologija: sambucina (lat.) = bazga + -ella (lat.) = umanjenica. Po mirisu i veličini.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je spljošteno-konveksan do spljošten i s tupom grbicom na sredini, površina je suha, gotovo svilenkasta, gola, bez dlačica, radijalna i raspucana prema rubu, bjelkast, krem do žut.

Stručak: 3-5 cm cm visok i 4-6 mm debeo, valjkast, pun, pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno vlaknast i crtast,  koprena je isprva opsežna i prolazna, bijel.

Listići: Umjereno su gusti, bjelkasti, zatim su krem u zrelosti, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Jajolike do eliptične, glatke, 7-10 x 4-6 μm, Q = 1.4-1.9, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnik kopčama, cheilocistide su osrednje brojne, vretenaste do široko trbušaste do jajolike, s kratkim su bazalnim stalkom, zaobljene do gotovo šiljaste na vrhu, s vršnim su kristalima, 40-50 x 12-18 μm, pleurocistide su 40-50 x 11-15 µm, obilka boce s kratkim vratom, sa stijenkama debljine do 1.5 µm, caulocistide su brojne, slične su ceilocistidama; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, mekano u klobuku, vlaknasto u stručku, bjelkasto do sivkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris je jak na cvjetove bazge, a okus nije izražen ili je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim područjima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s vrbom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je malim dimenzijama, svijetloj i goloj boji klobuka, glatkim sporama i mirisu na cvjetove bazge.

Inocybe sambucina - created in Finland by Tapio Kekki

BAZGOVA CJEPAČA

Inocybe sambucina (Fr.) Quél.

Etimologija: Sambucus (lat.) = bazga. Po boji klobuka koja je slična boji cvijeta bazge.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do izravnat, bez ili sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka, vlaknasto-dlakava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna se razdvajaju ili ne, na rubu je nejasno brazdasta ili ne, ostaci ovoja su prisutni na sredini, ali prilično nejasno, gotovo je bjelkast do svijetlooker.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 5-8 mm debeo, čvrst, valjkast, često je polugomoljasto zadebljan na bazi i širok do 12 mm, gomolj nije obrubljen, pahuljast do polovice dužine, a često i čitav (koristiti ručno povećalo), bjelkast ili sa svijetlokrem nijansom.

Listići: Dosta su gusti, 60-80 ih dopire do stručka, široki su 3-4 mm, nisu trbušasti, usko su prirasli sa zupcem, izraženo su svijetli, žućkasti do žućkasto-smeđi, oštrica je sitno nazubljena, boje lica ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, malo su nepravilne, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7-10.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.8-2.6, Qe = 2.2, bazidije su 4-sporne, 22-28 x 7-9 um, pleurocistide su 40-70 x 14-23 µm, valjkasto-batinaste, batinaste, široko vretenaste, ponekad čak i gotovo trbušaste, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, vršno su bez ili s vrlo malo kristala, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu brojne, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide se spuštaju preko polovice stručka, na gornjem su dijelu slične cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, ispod se pretvaraju u jasno izražene, ali pomalo nepravilne caulocistoidne hife bez cauloparacistida na donjoj polovici, a ponekad dosežu i bazu; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, vlaknasto, bjelkasto do svijetlokrem; miris nije izražen ili je blago neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, hrastom ili bukvom, na tlu siromašnom hranjivim tvarima, na kiselom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta izdvaja po svojoj robusnosti. Slična je vlaknasta cjepača (Inocybe fibrosa) koja se razlikuje po listićima koji teže da posive i po malo obojenom stručku, a spore joj također nisu glatke.

Inocybe scolopacis - created on August 2016 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Thomas Kehlet

ŠLJUKINA CJEPAČA

Inocybe scolopacis Bandini & B.Oertel

Etimologija: Scolopacis (lat.) = šumska šljuka (Scolopax rusticola). Jer je vrsta dobro kamuflirana među sličnim vrstama kao što je šljuka kamuflirana u svom staništu.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili s uglavnom izraženom velikom grbicom na sredini, površina je kod mladih primjeraka s bjelkastim do sivkastim ostacima ovoja, glatka i gola, vremenom je sitno do jako raspucana s razdvojenim vlaknima, u mladosti je s obilnim ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je mjestimično nešto svjetliji zbog ostataka ovoja, često je nešto tamnije smeđe boje na sredini, rub je prvo jako podvijen, kasnije je obješen do ravan, često je visećim ostacima koprene.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad se lagano širi prema bazi, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast je samo na  vrhu, isprva je prljavo krem, smećkast, kasnije je smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su bjelkasti, zatim su sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je neravna, vlaknasta, bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, nekad su prilično duguljaste, rijetko su blago sužene na sredini, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.5-11.5 x 4.5-6 μm, Me = 9.6 x 5.2 μm, Q = 1.4-2.4, Qe = 1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–29 × 7–9 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, glavičastih paracistida tankih stijenki, pleurocistide su 45-85 x 11-21 μm, uglavnom su usko vretenaste, ponekad su trbušaste, s kratkim ili dužim vratom, na vrhu su općenito široke, obično su s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali nešto varijabilnijeg oblika, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 5-12 μm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 40–70 × 10–15 μm, obično su donekle nepravilnog oblika, gotovo vretenaste ili ublika boce s nezadebljanim stijenkama i kratkim, često jasno obrubljenim vratom, bez ili samo s kratkim stalkom na dnu, s ili bez vršnih kristala, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima.; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto u stručku, smećkasto do crvenkasto u kori stručka, osušeno je smeđe do tamnosmeđe s crvenkastom ili bakrenom nijansom ili tamnosmeđe, u stručku je iste boje ili malo svjetlije boje, ne pocrni; miris nije izražen ili je na slab na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama, uz puteve i staze i po pjeskovitim terenima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom, na vapnenastom, pjeskovitom ili šljunčanom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnosmeđoj, glatkoj do raspucanoj površini klobuka, stručku pahuljastom samo na vhu, često duguljastim, glatkim sporama, općenito prilično uskim vretenastim cheilocistidama, pleurocistidamae veličine 46–84 x 11–21 μm i uglavnom donekle deformiranim caulocistidama, vretenastim ili oblika boce, s nezadebljanim stijenkama. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih sličnih smeđih vrsta, kao što su prelijepa cjepača (Inocybe plurabellae), koja ima malo hrapavu površinu klobuka, prosječno šire spore, pravilnije i prosječno kraće cheilocistide, te duge i uske caulocistide, tamna cjepača (Inocybe fuscidula), koja ima prosječno šire, gotovo vretenaste cheilocistide, uglavnom bez vrata i nedeformirane vretenaste caulocistide, Inocybe derbschii, koja kasnije ima baršunastiju do srašteno vlaknastu površinu klobuka, prosječno šire spore i kraće cheilocistide, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja ima često gotovo valjkaste cheilocistide i veće spore, kao i dužim i uže caulocistide, Inocybe perchtana, koja je crvenkastije boje, s bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, stručkom koji je čitav pahuljast i koji trljanjem pocrveni i prosječno kraćim sporama, te rana cjepača (Inocybe nitidiuscula) i podvijena cjepača (Inocybe involuta), koje obično također imaju crvenkastiju boju klobuka i prosječno veće spore.

ID artikla nije pronađen.

Inocybe semifulva - created on July 2017 in Solbjerg Kirkegård, Denmark by Thomas Kehlet

POLUNARANČASTA CJEPAČA

Inocybe semifulva Grund & D.E.Stuntz

Etimologija: semi (lat.) = polu, napola + fulvus (lat.) = žutonarančast, riđ ili tamnožut. Po boji stručka.

Klobuk: 1.5–4 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je spljošten i s niskom, širokom grbicom na sredini, površina je gola i glatka na sredini, svilenkasto-vlaknasta, isprva je s radijalnim vlaknima prema rubu, zatim je fino naborana do kasnije prošarana sitnim i razmaknutim ljuskama, raspucana u starosti, u mladosti je s bjelkasto-sivim, nitastim ostacima ovoja, dvobojan, oker-smeđ, smeđ do sivo-smeđ na sredini, rijetko je crvenkastosmed, žuto-smeđ prema rubu, vremenom lagano potamni, rub je dugo vremena široko podvijen, zatim je ravan, blago zakrivljen do blago izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5–7 cm visok i 1.5–7 mm debeo, valjkast, ponekad je gomoljast na bazi, gomolj nije obrublje, pahuljast na vrhu, slabo je crtast i fino sivkasto vlaknast prema bazi, bjelkasta, s ljubičastom do svijetlo oker-narančastom nijansom, na donjem dijelu postaje žućkasta.

Listići: Umjereno su gusti, prilično su uske, 2–3.5 mm široki, blago do široko zaokruženi uz stručak, usko su prirasli, sivkasti do svijetlokrem, zatim su sivkasto-maslinasti do ponekad tamniji, smeđi.

Spore: Bademaste do gotovo limunaste, gotovo su zašiljene na vrhu, glatke, 8.5–11.2 x 4.5–6 μm, Me = 9.8 x 5.2 μm, Q = 1.7–2.1, Qe = 1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 24–31 x 8–10 μm, pleurocistide su vretenaste do valjkaste, s ili bez kratkog vrata, ponekad su glavičaste, sa stijenkama debljine do 2 μm prema vrhu, često su ujednačeno zadebljane na proširenom dijelu i vratu, s vršnim su kristalima, gotovo su bezbojne s 3% KOH, 55–70 x 10–14 μm, ceilocistide su oblikom i veličinom slične pleurocistidama, bez paracistida, trama listića sastoji se od paralelnih, usko valjkastih hifa; otrusina je oker-smeđa so smeđa.

Meso: Tanko, 1–3 mm debelo, mekano u klobuku, vlaknasto u stručku, bijelo, krem ​​do sivkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris je na spermu, ponekad je na pelargonije, a okus je blag ili ponekad slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u otvorenim travnatim područjima i često u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po dvobojnom klobuku, pleurocistidama s tankim stijenkama prema bazi i zadebljanim od sredine prema vrhu, stručku bez caulocistidama na bazi i glatkim sporama. Najvažija značajka su cheilocistide sa stijenkama koje su često ujednačeno zadebljane na proširenju i vratu. Svijetlorubna cjepača (Inocybe phaeodisca) razlikuje se po svijetlom dnu stručka, debelom mesu i pleurocistidama s ujednačeno tankim stijenkama.

Inocybe serotina - created on October 2023 in Ameland - Duinen t.h.v. Westermieden, Netherlands by Theo Kiewiet

KASNA CJEPAČA

Inocybe serotina Peck

Etimologija: serotinus (lat.) = kasni, zakašnjeli, onaj koji dolazi kasno. Po rastu kasno u sezoni.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je stožasto-konveksan do konveksan, na kraju je izravnat, bez ili s niskom, širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je žućkasto vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije brazdasta kada je ovoj razvijen, a brazdasta kada je slabo razvijen, potpuno je prekrivena zrncima pijeska, ostaci ovoja su nakon uklanjanja pijeska mazavi i ljepljivi, gotovo je bjelkast na sredini zbog ostataka ovoja i s raspršenim bjelkastim mrljama od ovoja na vanjskoj polovici, ostaci ovoja kasnije nestaju ili ostaju na sredini, oker do smeđ, osobito na rubnom dijelu.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 7-10 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, gomolj ponekad izgleda obrubljeno, djelomično je zakopan u pijesku, slabo je dlakavo-pahuljast samo od vršnog dijela do sredine, ispod je nejasno vlaknast, koprena nije prisutna, bjelkast, zatim je žućkast, ali podzemni dio ostaje bijel.

Listići: Umjereno su gusti, 45-65 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, prirasli do gotovo slobodni, svijetlokrem ili sivkasto-žućkasti u mladosti, na kraju su sivkasto-smećkasti, ponekad su sa slabom maslinastom nijansom, oštrica je resasta, bijela ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, često su sužene na sredini, na jednom su kraju tupe do gotovo stožaste, izrazito debelih stijenki, glatke, 11.5-17.5 x 6.5-8.5 µm, Q = 1.7-2.5, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne i zatim često s deformiranim sterigmama, 30-46 x 10-15 μm, pleurocistide su 45-70 x 17-33 µm, široko su batinaste do kuglaste, gotovo su bezbojnih i debelih stijenki, ponekad samo malo, debljine do 3 µm, s vršnim kristalima, često i na bazi, prilično su rijetke do vrlo rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama ili nešto tanje, prilično su rijetke, paracistide su kuglaste sa suženim produžetkom do široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na vršnom dijelu stručka, iznimno su potpuno odsutne, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, spuštaju se do maksimalno 1/6 dužine, postupno se pretvarajući u međuzonu koja se spušta daleko prema dolje, čak do baze stručka, a caulocistoidne hife su čak i tamo jasno izražene, debelih stijenki, s kristalima po površini i široko valjkaste do gotovo batinaste, srednja zona je ponekad vrlo uska i ne doseže ni polovicu dužine; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, blago je žućkasto u stručku; miris je jak, neugodno slatkast, kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), a okus je poput mirisa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, na obalnim pješčanim nanosima i dinama, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično s topolom, puzavom vrbom (Salix repens) i bora, ali ponekad samo s pješčarskom milavom (Ammophila arenaria), na suhim i vlažnim mjestima, pronađe se i u kontinentalnom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Lako je prepoznatljiv po velikim sporama, voluminoznim cistidama i specifičnom staništu. Međutim, lako se zamijeni s nekim varijetetima bezmirisne cjepače (Inocybe inodora), koja ima nešto manje spore s tanjom stijenkom, manje široke cistide, jače brazdasti klobuk i nema ljepljive ostatke ovoja. Opisana je vrsta prilično varijabilna u nekoliko makroskopskih značajki. Dekoracija stručka može se uvelike razlikovati između različitih primjeraka. Primjerci s gomoljastom bazom stručka često imaju caulocistoidne hife gotovo na čitavoj površini, dok primjerci s ujednačeno valjkastim stručkom mogu biti bez njih. Budući da se javljaju i međuslučajevi, ovom se obilježju ne može pripisati taksonomski značaj pa se Inocybe psammophila svodi na sinonim. Gomoljasta baza stručka može čak izgledati obrubljeno, jer je vanjska strana prekrivena ostacima ljepljivog ovoja koji je u potpunosti prekriven zrncima pijeska. Čini se da je razvoj ovoja barem djelomično određen okolišem. Primjerci koji rastu na vlažnim staništima imaju slabije razvijen ovoj, što uzrokuje tamniju boju klobuka (smeđu) bez trajne bijele sredine. Ova varijanta, izvorno opisana kao Inocybe devoniensis, pojavljuju se u udolinama dina i raste uz puzavu vrbu, ali ne zaslužuje autonomni taksonomski status.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 64. Inocybe serotina Peck

Inocybe silvae-herbaceae - created on August 2025 in Skjelde øst, Norway by Håkon Holien, Norwegian University of Science and Technology

ŠUMSKA CJEPAČA

Inocybe silvae-herbaceae Kokkonen & Vauras

Etimologija: silva (lat.) = šuma + herbacae (lat.) = zeljast. Po rastu u šumama među zeljastim biljkama.

Klobuk: 1-4.5 cm širok i 4-12 mm visok, isprva je stožast do stožasto-konveksan, zatim je zvonolik ili jajolik ili nisko stožast, izraženo je ispupčen na sredini, grbica je prilično oštra do tupa, površina je obično izraženo ljepljiva, na sredini je glatka, prema rubu je obično slabo vlaknasta, rijetko se razlaže, ostaci ovoja nisu prisutni, žućkasto-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je tamnosmeđ do smeđ, na rubu je često najsvjetliji, rub je ponekad s ostacima koprene i ponekad zakrivljen u starosti.

Stručak: 2-11 cm visok i 2-9 mm širok, čvrst, ujednačeno je valjkast ili se lagano širi prema bazi, baza je obično gotovo batinasto zadebljana, fino je vlaknast, rijetko je nježno ljuskav, često je sjajan, na vrhu je blago pahuljast, izraženo je do slabo ljepljiv, koprena je bjelkasta, u mladosti je bjelkast, zatim je svijetlosmeđ, često je s crvenkastom nijansom, na bazi je bjelkast ili žućkast.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 5.5 mm, trbušasti, usko su prirasli do slobodni, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su sivo-smeđi, rijetko su svijetlo žuto-smeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija, obično je glatka.

Spore: Eliptične, višekutne, prilično su izraženo grbave, grbice su polukuglaste, često su malo sužene na sredini ili blago zakrivljene, 7.2-10.4 × 5.1-8 μm, Q = 1.2-1.7, Qe = 1.4-1.5, bazidije su batinaste, 4-spone, 19-40 × 8-12 µm pleurocistide su 40-73 × 11-20 µm, u obliku su uske do umjereno široke boce, rijetko su vretenaste ili batinaste, s vršnim su kristalima, baza je sužena ili sa stalkom, žućkaste su stijenke debljine do 2 µm, vrh je rijetko sa zadebljanom stijenkom, cheilocistide su prilično slične pleurocistidama, češće su stožaste ili gotovo glavičaste na vrhu, vrh je bez kristala, žućkaste su stijenke debljine do 2 μm, ali obično su tanje, ponekad su sa žutim sadržajem, vrh je ponekad sa zadebljanom stijenkom, neke su s tankim stijenkama, poput hifa, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, vretenaste, također su ponekad glavičaste, gotovo kuglaste, valjkaste ili trbušaste, sa žućkastim stijenkama debljine do 2 μm, izmiješane su sa hifoidnim cistidama, tankih stijenki, višesegmentnim, ponekad s napuhanom bazom ili poprečnim izbočinama ili granama, na vhu su ponekad s kristalima, kristali su rijetko raspršeni, cauloparacistide su tankih stijenki, brojne; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto do svijetlosmeđe, u gornjem dijelu stručka je crvenkasto-smeđe, u donjem dijelu je bjelkasto do svijetlosmeđe, obično je bez crvene nijanse, u bazi je bjelkasto ili rijetko žućkasto; miris je na spermu do kiselkast, rijetko je nejasan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, često u vlažnim depresijama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je bliska cjepača (Inocybe proximella). Obje rastu u šumama smreke, uglavnom na vapnenastom tlu, a slične su i po izgledu i po mikroskopskim značajkama. Međutim, opisana vrsta nije tako sivkasta kao slična cjepača, ima nešto manje spore, cheilocistide s tanjim stijenkama, a možda najvažnija značajka su varijabilnije caulocistide. Također se može zamijeniti sa srodnom obuvenom cjepačom (Inocybe amicta), koja obično ima cheilocistide s debljim stijenkama i izrazito zadebljanim stijenkama na vratu.

Inocybe similis - created on November 2025 in Askam and Ireleth, UK by will_brantingham

SLIČNA CJEPAČA

Inocybe similis Bres.

Etimologija: similis (lat.) = sličan, nalik. Po sličnosti s drugim vrstama.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik do zvonoliko-konveksan, kasnije je izravnat i sa širokom grbicom na sredini, površina je grubo radijalno vlaknasta, s koncentričnim redovima bočno spojenih, četvrtastih, resastih ljuskica oko uglavnom glatke sredine, koje su prema rubu sve razmaknutije, bez pukorina na rubu, ostaci ovoja se zadržavaju na rubu kao krug sivkastih mrlja, u mladosti je s brojnim sivkastim mrljama i na drugim mjestima, jednobojne je cimetastosmeđe boje, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-5 cm visok i 2.5-5 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, ponekad je čak i gotovo obrubljeno gomoljast, pahuljast na vrhu, pahulje se spuštaju do oko 1/3 dužine, ispod je nejasno bijelo vlaknast, nešto je svjetliji od klobuka, smećkast na sredini, vremenom ponekad lagano potamni, ali ostaje bjelkast na dnu i na vrhu.

Listići: Umjereno su gusti, 35-45 ih dopire do stručka, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oker do cimetastosmeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, pravilne, gotovo tupe na jednom kraju, nisu izravnate na jednom kraju, izraženo su debelih stijenki, glatke, 11.5-13.5 x 6.5-8 µm, Q = 1.4-2.2, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 31-41 x 10-13 µm, pleurocistide su valjkaste, usko batinaste ili trbušaste, debelih stijenki, do 2.5 µm, gotovo bezbojnih do žućkastih stijenki, na vrhu su s kristalima, brojne, 45-110 x 14-28 µm, rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, ubrzo prelaze u međuzonu s prilično slabo izraženim caulocistoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi ili su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do rujna, u otvorenim područjima i po pješčanim nanosima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem i biljkama, obično puzavom vrbom (Salix repens), topolama, te osinicom ili osmerolatičnim drijasom (Dryas octopetala) u planinskim područjima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Makroskopski opis ove vrste preuzet je od Huijsmana. Na istom staništu raste vrlo slična lisičja cjepača (Inocybe vulpinella), od koje se razlikuje ne samo po dekoraciji na stručku, već i po tome što su pleurocistidije nešto veće i manje debljih stijenki, a spore su gotovo tupe na jednom kraju, dok je jedan kraj spora kod slične vrste djelomično gotovo izravnat, što sugerira srodnost s vrstama kao što su dvojbena cjepača (Inocybe decipiens) i dinska cjepača (Inocybe dunensis).

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 28. Inocybe similis (Lasch) Kuyp.

Inocybe sindonia - created on September 2025 in Somerniemi, Kirkkomäki, Finland by Stefan Jakobsson

OKERASTA CJEPAČA

Inocybe sindonia (Fr.) P.Karst.

Etimologija: sindon, sindonium (lat.) = fina tkanina, lanena ili pamučna tkanina, pokrov, zavoj. Po boji klobuka i djelomično stručka.

Engleski naziv: Beige Fibercap

Klobuk: 1-5 cm širok, u mladosti je stožast, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, u starosti je čak gotovo izravnat, mladi primjerci ispupčeni ili čak s malom kvržicom, zatim je široko ispupčen ili uopće nije ispupčen, površina je svilenkasto-vlaknasta u mladosti, kasnije je radijalno prilegnuto vlaknasta do vlaknasto-ljuskava, na kraju je često raspucana i ljuskava, s vrhovima ljuski nešto tamnijim od osnove, smeđim, ostaci ovoja nisu prisutni, svijetle je boje, gotovo čisto bijel, bjelkasto-žućkast, žućkasto-smećkast, svijetlo sivkasto-oker do oker-smećkast, rub je podvijen u mladosti, često je resast od ostataka koprene.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 2-8 mm debeo, čvrst, valjkast, batinast do polugomoljast i širok do 11 mm, gomolj nije obrubljen, na kraju je šupalj, pahuljast na gornjem dijelu više od polovice dužine, ponekad do baze, na donjoj je polovici često dlakavo-pahuljast, na bazi je bijelo baršunast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, na kraju nestaje bez tragova na površini, bjelkast, često je s ružičastim nijansama blizu vrha, ponekad je svijetlooker, vremenom slabo požuti, osobito u donjoj polovici, rijetko postaje svijetlo žućkasto-smeđ na oštećenim mjestima.

Listići: Gusti, 30-50 ih dopire do stručka, široki su 2-7 mm, trbušasti ili ne, usko su prirasli, ponekad su gotovo slobodni, žućkasto-sivkasti, prljavo sivkasto-oker do žućkasto-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-10 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 26-34 x 7-10 µm, pleurocistide su 50-90 x 12-18 µm, usko valjkaste do usko vretenaste, rjeđe su gotovo oblika boce, ali nikada izraženo u obliku boce, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 3.5 µm, s vršnim su kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, osrednje su brojne, paracistide su kruškolike do široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do polovice ili gotovo do baze stručka, uglavnom su slične cheilocistidama na gornjoj polovici i tamo su pomiješane s cauloparacistidama, više su u obliku jasno izraženih caulocistoidnih hifa i bez cauloparacistida na donjoj polovici; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, ponekad je žuto u stručku; miris i okus su na spermu, ali i s komponentom na brašno.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, bukvom, hrastom, brezom ili lipom, na vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ispravno imenovanje ove vrste dugo se dovodilo u pitanje. Prema Stanglu i Veselskom naziv Agaricus sindonius mora se smatrati nomen dubium ili dvojbenim. Naveli su mišljenje Lundella da se ta vrsta zbog šupljeg stručka i resastih ostataka koprene na rubu klobuka može odnositi na neobično svijetlu varijantu Candolleove cjepače (Candolleomyces candolleanus). Međutim, oba se obilježja mogu ponekad susresti kod ranije spomenute vrste. Kako nema nikakvog nesklada između Friesovog opisa Agaricus sindonius i gornjeg opisa, primjena epiteta sindonius je ispravna. Nažalost, to znači i napuštanje naziva Inocybe kuehneri. Friesova formulacija jasno daje do znanja da je Agaricus sindonius samo prividno suvišan naziv, pa zato nije automatski tipiziran s vrstom Agaricus pallidus Sow. Reumaux je podijelio je ovu vrstu na 7 varijanti za koje je dao privremeni ključ. Međutim, nijedna od tih karakteristika nije dovoljno konstantna ili jasna da bi omogućila taksonomsko dijeljenje, te su te varijante posljedično postale beznačajne. Čini se da je previše pažnje posvećeno suptilnim razlikama u boji stručka i stupnju razvoja caulocistoidnih hifa. Opisana se vrsta obično ne pojavljuje prije druge polovice rujna i jedna je od kasnih cjepača.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 69. Inocybe sindonia (Fr.) P.Karst.

Inocybe soluta - created on September 2012 in Borris Hede, Denmark by Jens Mårbjerg

ODVOJENA CJEPAČA

Inocybe soluta Velen.

Etimologija: solvere (lat.) = oslobođena, odvojena, otpuštena, razriješena. Po taksonomskoj povijesti.

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je stožasto do stožasto-konveksan, kasnije je široko konveksan ili proširen, s tupom je grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti prekrivena s ostacima smećkastog ovoja koji poslije nestane, isprva je glatka, kasnije je u cijelosti vlaknasta, slabo je vunasta prema rubu, prvo je svijetlo ružičasto-smeđ, zatim je smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, grbica je često nešto tamnija do gotovo crnkasto-smeđa, rub je podvijen ili zakrivljen, kasnije je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3–6 cm visok i 3–5 mm debeo, valjkast, ravan ili blago zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, isprva je čitav bjelkasto pahuljast, kasnije je uzdužno crtast ili gol, bjelkast i sitno pahuljast samo na vrhu, ispod je smećkast, crvenkasto-smećkast do tamnosmeđ ili gotovo crno-smeđ, s ili bez crvenkaste nijanse, na bazi je bijelo maljav. 

Listići: Umjereno su gusti, široki su 3-4 mm, trbušasti, prirasli ili prirasli sa zupcem, lomljivi, najprije su bjelkasti do sivkasti, zatim su postupno žućkasti, oker do smeđi, oštrica je erodirana, pilasta i bjelkasta.

Spore: Višekutne, ponekad su pravokutne, nepravilne, zvjezdaste, grbave, obično s 5-6 izraženih, gotovo gotovo prstastih, zaobljenih izbočina, 6-8 x 5-6.5 µm, cheilocistide su prilično kratke, oko 50 × 15 μm, valjkaste ili trbušaste, ponekad su višesegmentne ili uske s terminalnim proširenjem, vrlo su tankih stijenki, debljine 0.5–1 μm, pleurocistide su 45–65 × 10–20 μm, raspršene, gotovo identične, često su s bazalnim stalkom, valjkasto-batinaste, vretenaste, ponekad su glavičaste, nekad s uskim, valjkastim segmentima, a nekad s više trbušastim, s tupim vrhom, vršno su glatke ili sa vrlo sitnim kristalima u tragovima, tankih stijenki, zadebljane na vrhu do 1.5 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo u grbici, drugdje je tanko i lomljivo, bjelkasto, na prerezu ili rukovanjem postaje svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama i u močvarnim područjima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom ili borom, rjeđe s bjelogoričnim drvećem, obično brezom ili bukvom, u tresetnoj mahovini, na kiselom tlu. 

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada u podrod Clypeus i sekciju Cortinatae (stručak nije pahuljast ili je pahuljast samo na vrhu, koprena je prisutna), a preciznije u podsekciju Brevisporinae (stručak je ujednačen ili jedva batinast, a spore nisu duže od 8-9 μm). Unutar ove podsekcije nalazi se bliska cjepača (Inocybe proximella), koja raste po tresetištima ili planinskim šumama smreke, ali ima veće spore s manje izraženim grbicama, a klobuk i stručak su bez ružičaste nijanse, osim kod varijeteta Inocybe proximella var. parvulorosea. Ispod crnogoričnog drveća ostaje samo Inocybe brevispora, raniji naziv, a danas sinonim, od kojeg je Kuyper (1985.) odvojio opisanu vrstu. Usporedmom izvornih opisa ove dvije vrste, uočljivo je da dijele mnoge zajedničke karakteristike, kao što su vlaknasti klobuk, tamniji na grbici, negomoljasta baza stručka, vklaknasti stručak, koji postaje smeđ, bjelkaste, trbušaste listiće i sivkasto meso bez mirisa, ali također pokazuju i neke razlike. Tako opisana vrsta ili soluta raste u planinskim ili čak predplaninskim šumama (brevispora u nizinskim područjima ispod borova), ima raspucani klobuk, rascijepljen na rubu (za razliku od radijalno vlaknastog), stručak s pahuljastim vrhom (za razliku od gotovo golog vrha), te višekutne spore veličine 7–8 × 5–6 μm, s izbočinama koje je teško prebrojati (za razliku od pravokutnih ili višekutnih spora veličine 6.2–9.2 × 4.9–6.5 μm). Paracistide nisu prisutne kod soluta, a kod brevispora su vrlo rijetke. Slična je malena cjepača (Inocybe putilla), koja se razlikuje po rastu ispod lijeske i većim sporama, koje mogu biti duge do 11 μm.

Inocybe sphagnophila - created on August 2021 in Henry's Woods, New York, USA by Chance Noffsinger, University of Tennessee Fungal Herbarium

TRESETNA CJEPAČA

Inocybe sphagnophila Bandini & B.Oertel

Etimologija: Sphagnum (lat.) = rod mahovina, tresetna mahovina + philos (gr.) koji voli, prijatelj. Po staništu.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije je raširen i s vrlo širokom grbicom na sredini, ponekad blago ulegnut oko grbice, površina je obično prošarana kontrastnim, tamnijim sraštenim vlaknima na svjetlijoj osnovi, često je bradavičasta na sredini, raspucana, gotovo vodenasta, sivkasto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, gotovo je crno-smeđ na sredini, rub je podvijen u mladosti, kasnije je ravan i s bjelkastim do sivkastim ostacima koprene.

Stručak: 4-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, često je proširen prema bazi, ponekad je zakrivljen, s bjelkastim do crvenkastim crticama prema vrhu, gol prema bazi, često je s izraženom bjelkastom koprenom, krem do svijetlosmeđ s crvenkastim odsjajem, obično je prekriven bjelkastim micelijem na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, usko su prirasli, krem, svijetlo sivkasto-smeđi do blago crvenkasti.

Spore: Višekutne, grbave, nepravilne, prekrivene su s 8-11 izraženih, nepravilnih i često zaobljenih grbica, 6-9 x 4.5-7 μm, Me = 7.6 x 5.2 μm, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, s bazalnim kopčama, 27-35 x 9-11 μm, pleurocistide su vretenaste, batinaste, trbušaste do valjkaste, sa stijenkama debljine do 2 µm, 35-60 x 12-18 μm, cheilocistide su slične pleurocistidama, caulocistide su prisutne na krajnjem vrhu stručka, oblika boce do vretenaste, 25-136 x 9-14 μm, paracistide su gotovo kuglaste, batinaste do valjkaste, tankih stijenki, prozirne​, pileipelis je cutis koji se sastoji od paralelnih hifa, inkrustirane i sa smećkastim pigmentom, široke su 4.5-10 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa do ponekad tamnosmeđa.

Meso: Tanko, mekano u klobuku, vlaknasto u stručku, bjelkasto, krem ​​do smećkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris nije izražen ili je slab na spermu, osobito na prerezu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na tresetištima, rubovima ribnjaka, često na provodnjenim terenima, u simbiozi s tresetnom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta iz podsekcije Napipedinae, kao što su šiljasta cjepača (Inocybe acuta), maglasta cjepača (Inocybe assimilata) i repasta cjepača (Inocybe napipes), uglavnom po prisutnosti izražene bijele koprene, te obliku i veličini cheilocistida i spora.

Inocybe splendens - created on September 2025 in Hauterive, Switzerland by Juan Carlos Zamora

BLISTAVA CJEPAČA

Inocybe splendens R.Heim

Etimologija: splendens, splendere (lat.) = sjajan, blistav, svijetao, raskošan. Po svilenkastom i sjajnom klobuku.

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksan, brzo je raširen, izravnato-konveksan ili izravnat, s izraženom je niskom i širokom grbicom na sredini, ponekad je bez grbice, površina je svilenkasto-vlaknasta, s vlaknima koja nisu ili su jedva razdvojena, ponekad je radijalno brazdasto-ljuskava, vremenom se lagano razlaže, a zatim je ljuskava, u početku je prekrivena bjelkastim, sjajnim, pomalo ljepljivim ostacima ovoja sa slijepljenom zemljom, koji se zadržava na sredini i s raspršenim mrljama blizu ruba, rijetko je bez bez ostataka ovoja, zatim je gladak i općenito tamnijih boja, osobito na sredini, žućkasto-smeđ, oker-smeđ do tamnosmeđ na sredini, na vanjskoj je polovici često nešto tamniji, osobito kod svjetlije obojenih primjeraka, rub je jako podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-9.5 cm visok ix 4-13 mm debeo, čvrst, ponekad je valjkast, često je s gotovo obrubljenim do izraženo obrubljenim gomoljem na bazi, gotovo je čitav pahuljast, ali često neupadljivo na donjoj trećini, koprena nije uočljiva kod mladih primjeraka, bjelkast, postaje svijetlo žuto-oker ili smećkast, osobito na donjem dijelu, ali bjelkast na gomolju, vrlo rijetko je s nježnom ljubičastom nijansom ili tamnosmeđ na donjoj polovici.

Listići: Gusti, 45-70 ih dopire do stručka, široki su 3-9 mm, prilično su usko prirasli do gotovo slobodni, ponekad su široko prirasli, prljavo bjelkasti u mladosti, zatim su sivkasto-žuti, na kraju su žuto-smeđi, ponekad su s maslinastim odsjajem, oštrica je resasta, bjelkast ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su sužene na sredini, gotovo su stožaste na jednoj strani, glatke, 9.5-12 x 5.5-6 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 25-38 x 8-12 µm, pleurocistide su 50-80 x 14-27 µm, batinaste, vretenaste do trbušaste, nikada nisu oblika boce, s gotovo bezbojnim do žućkastim i debelim stijenkama, debljine do 3 µm, s prilično su brojnim vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju gotovo do baze stručka, slične su cheilocistidama, ali rijetke i prilično nepravilne na donjoj polovici stručka, svugdje su pomiješane s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, svijetlo žuto-oker u stručku; miriše poput zelene pupavke (Amanita phalloides), ponekad više podsjeća na lišće pelargonije, na prerezu na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, vrbom, brezom, topolom, johom ili vrbom, na vapnenastom, pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana je vrsta prilično varijabilna po vanjskom izgledu i boji klobuka. Primjerci s dobro razvijenim ljepljivim ostacima ovoja su prilično svijetli s uočljivim sitnim nakupinama zemlje, dok su primjerci sa slabo razvijenim, sitnim ostacima ovoja mnogo tamniji (čak do tamnosmeđe boje) i imaju glatku površinu klobuka. Prvi tip se obično susreće na glinenastim tlima i čini se nešto suhijim. Ovaj se tip vjerojatno sastoji od nekoliko lokalno prilagođenih ekotipova. S obzirom na prilično robusne primjerke kako su ih prikazali Furrer-Ziogas i Stangl, njihovi se primjerci vjerojatno odnose na opisanu vrstu, a ne na Inocybe splendens var. phaeoleuca. Furrer-Ziogas također je prikazao komadiće zemlje, što je još jedan pokazatelj njegove pogrešne primjene. Njegova tvrdnja da su ukopana cjepača (Inocybe terrifera) i smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca) izuzetno bliske i vjerojatno ne zaslužuju određeni status je točna.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 91.1. Inocybe splendens var. splendens